POGLAVLJE BR. 4 

Bijela rasa – tvorac kineske, meksičke i aztečke civilizacije

Tijekom  posljednjeg  stoljeća  javno  mnijenje  u  Velikoj  Britaniji,  mudro  hranjeno nevidljivom židovskom rukom, stiglo je do nivoa umobolnosti kada se radi o odnosu prema pitanjima i činjenicama koje se tiču rase. Abolicionsti, filantropi i negrofili smatraju da su obojene rase trenutno u djetinjoj fazi procesa koji je u razvoju. Problem obojenih promatra se isključivo kao problem boje a ne problem mentaliteta. Abolicionisti uče da je crnac suštinski nalik bijelom djetetu. Stoga se prema njemu treba tako ponašati, a on će, kažu, vrlo brzo sazrjeti. Onda će i problem obojenih nestati, što će biti rezultat produkata i prakse u nauci i umjetnosti.

S obzirom da je ovo izopačeno razmišljanje danas još uvijek dominantno, a zagovornici miješanja rasa sa ponosom ukazuju na druge civilizacije koje su se, navodno razvile od nekih obojenih rasa, ukratko ćemo se na ovom mjestu pozabaviti iščezlim civilizacijama Kine, Meksika i Perua. Nemamo prostora da dublje zalazimo u povijest ovih davnih civilizacija, ali će biti dovoljno da samo pređemo preko nje, pa da se pokaže da kod svih viših kultura trag vodi do Bijele rase.

Rani kineski zapisi govore u plavim plemenima, a čak i danas postoje u Mandžuriji visoki ljudi, svijetle kože i plavih očiju, koji predstavljaju ostatak drevne Bijele rase. Nazočnost bijelog čovjeka u centralnoj i istočnoj Aziji danas je dokazana činjenica koju potvrđuju etnolozi. Prvobitna kineska civilizacija toliko podsjeća na babilonsku, da su pojedini znanstvenici čak došli na ideju da su se Kinezi masovno uselili iz područja koje je graničilo sa Babilonom. Ovo naravno nije točno. Međutim, postoji obilje dokaza da su se Babilonci doselili u Kinu tijekom povijesnog procesa koji je nalik invaziji Bijele rase na Indiju, samo što joj vremenski prethodi.

Neke od ovih seoba sežu i u prapovijesna vremena. U svakom slučaju, kao i u Indiji, nailazimo na bijelog čovjeka koji osvaja i postaje vladajuća klasa u Kini.

I ponovno otkrivamo da su se bijeli osvajači miješali sa inferiornim žutim Kinezima, proizvevši hibridnu rasu. Vladari Kine, međutim, sačinjavali su višu klasu, a iz nje se razvija kineska visoka kultura. Otkrivamo da je bijeli element u Kini učinio za taj narod ono što je uradio i za druge obojene rase, a to je sljedeće: raširio je kulturu koja je u prvim fazama bila napredna, dok je u kasnijim periodima stagnirala i opadala, kako je bijela krv sve više potopljena.

Ovome u prilog ide činjenica da je kineska civilizacija bila kreativnija u svojim ranijim fazama. Štoviše, Kinezi su bili napredniji narod pred 2000 godina, nego u periodu kada su moderni Europljani po prvi put došli u istočnu Aziju.

Ovdje je važno zabilježiti da je bijeli element donio Kini njenu ranu civilizaciju i da je visoka kultura onda, kao i danas, bila posljedica utjecaja Bijele rase. Drugo, važno je istaknuti da bijela krv nije u Kini, kao ni na drugim mjestima, uzdigla mješance do nivoa napredne kulture. U pojedinim područjima Kinezi izgledaju isto tako nesposobni za napredak kao i crnci, a jedina suštinska razlika je u tome što prestanak mentalnog razvoja u životu dolazi kod Kineza kasnije nego kod crnaca. Nadalje, može se ukazati na to da kineska kultura stagnira još od ranog perioda povijesti i da se usprkos impulsu izvana i iznutra ne da uzdrmati stanje letargije u kome sada kao da vegetira cijela nacija.

Nailazimo, dakle, na još jednu iščezlu civilizaciju, civilizaciju koju su začeli bijeli Akađani iz Babilona. Ovi su ljudi, kada su stigli u Kinu, bili uvelike kulturan narod, sa poznavanjem pisma, astronomije i različitih proizvodnih umijeća. U novom okruženju, nastavili su sa razvojem sve do izvjesne točke, poslije koje se, zahvaljujući miješanju rasa, stali i tu stoje i danas, u beznadnoj močvari stagnacije. Do današnjeg dana ova inertna masa polu civiliziranog divljaštva pruža stravičan otpor svakom utjecaju izvana. Njihova astronomija jedva da je uznapredovala od faze astrologije, dok njihova medicina još uvijek predstavlja mješavinu praktičnog praznovjerja, apsurdnih nadri lijekova i nekoliko zrnaca zdravog razuma.

* * * * *

Sada ćemo napustiti Kinu i okrenuti se civilizacijama Meksika i Perua, koje su Europljani zatekli u stanju laganog opadanja kada su istraživali ove zemlje pred nekih četiristo godina.

Čak i danas postoje etnolozi, uglavnom američki, koje židovska promidžba neštedimice promovira, koji tvrde, sasvim uvjerljivo, da su kulture Meksika i Perua autohtone. Na ovom mjestu, međutim, moramo se podsjetiti osnovne istine: iza svake kulture postoji rasa. Kulture Meksika i Perua bile su nalik na kulturu bijelog čovjeka.

Migracije su bijelog čovjeka još u kamenom dobu odvele preko sjeverne Azije u Japan, a preko južne Azije u Polineziju. Svi će se složiti da američki Indijanci u cjelini, ili barem velikim dijelom, potječu iz Azije. U Indijancima nesumnjivo postoji mongolska crta. Pitanje je da li je Indijanac samo Mongol, ili je djelomično i bijelac?

Pošto se ranije migracije naroda gube u drevnosti vremena, mi možemo samo iznositi pretpostavke. Velika je vjerojatnost da su agresivniji bijelci iz Kine pronašli put do Amerike, nego manje sposobni mongoli. Staza koja se ukazivala bijelom čovjeku bila je laka i primamljiva; duž puta koji ga je mamio bili su nastanjeni narodi koje je tijekom duge povijesti Bijele rase naučio pobjeđivati i podčinjavati. I tako je u prapovijesnim vremenima bijeli čovjek pohodio obojene rase u Americi, kao što je to činio i po centralnoj Africi i južnoj Aziji, i svugdje se kasnije miješao sa narodima koje je osvojio.

Dokazi naginju u korist pretpostavke da su kulture Novoga svijeta nastale pod vodstvom čovjeka koje je slijedio put Mongola. Ove civilizacije su stagnirale i počele opadati kako se smanjivao broj bijelaca, sve dok se njegova krv nije utopila u krvi inferiornih.