Duhovni nas nauk upućuje na to da ne prevrćemo po glavi svoje probleme već da spoznamo Božju prisutnost tamo gdje nam se čini da su problemi; brzo ćemo otkriti da uz malo vježbe to nije nimalo teško.
Oni koji nas kritiziraju katkad znaju reći da je to »bijeg od života«.
Zbilja? No, da vidimo.
Recimo da se nađete usred zapaljene kuće, što biste učinili? Nije ni potrebno govoriti da biste napustili zapaljenu zgradu što je prije moguće.
Zar je to bijeg od života? Ne bi li se prije moglo reći da je to bijeg prema životu? Jasno da bi.
Bolest, grijeh, strah i ograničenja - to nije život - to je polusmrt; treba ih nadvladati okrećući se prema životu koji je Božanski sklad.
Zar nas patnja ničemu ne uči? Da, često: neki ljudi samo na taj način uopće i mogu nešto naučiti; ali daleko više učimo prevladavajući nego potičući ili prihvaćajući negativno. Čovjek koji malodušno prihvaća svoje probleme, ništa ne uči, samo klizi u još veću nevolju.
Prepustiti se negativnome, bez obzira na okolnosti u kojima se ono javlja, znači poticati nove probleme. Okrenuti leđa zlu i umjesto njega spoznati Boga, znači poboljšati sebe i osloboditi se, pomoći svijetu, i slaviti Boga. Zlatni ključ, ključ je prema slobodi.
Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje. Izaija 45; 22