Bezuvjetna ljubav prema sebi: drugi zlatni ključ za psihološko i duhovno zdravlje
«Ako postoji panaceja ili lijek za sve u životu, to je ljubav prema sebi.»
PAUL SOLOMON, DUHOVNI UČITELJ I KANAL ZA UNIVERZALNI UM
Ako je razvoj osobne snage prvi zlatni ključ ka psihološkom i duhovnom zdravlju, tada je bezuvjetna ljubav prema sebi zasigurno drugi zlatni ključ.
Osobna snaga i ljubav prema sebi su sastavni dijelovi zdravog koncepta o sebi i slike o sebi. Najvažniji odnos u životu neke osobe je njen odnos prema samoj sebi. Ako smo u lošem odnosu sami sa sobom, bit ćemo u lošem odnosu i sa svima ostalima. Ako smo van središta u sebi, kako možemo biti centrirani u dodiru s drugima?
Ljubav prema sebi započinje s razumijevanjem da postoje dvije vrste ljubavi u svijetu. To su uvjetovana ljubav i bezuvjetna ljubav. Uvjetovana ljubav je egoistična ljubav. Bezuvjetna ljubav je duhovna ljubav. Ova vrsta ljubavi se primjenjuje na druge, no što je najvažnije najprije se odnosi na nas same.
Prvo ključno pitanje koje se svatko od nas mora pitati je da li volimo sebe uvjetovano ili bezuvjetno. Bezuvjetna ljubav prema sebi je bazirana na razumijevanju da mi posjedujemo vrijednost i da smo vrijedni ljubavi jer nas je Bog stvorio. Mi smo sinovi i kćeri Božje. Bog ne pravi smeće. Naravno mi smo vrijedni. Ako mi nismo vrijedni, tada ni Bog nije vrijedan. Drugim riječima rečeno, naša vrijednost i vrijednost ljubavi je duhovno naslijeđe.
Ako ne vjerujete u to, tada vaš ego iskoračuje i govori: «Ja imam drugačiju interpretaciju.» Vaš ego kaže da su vaša vrijednost i vrijednost ljubavi bazirani na udovoljavanju određenim uvjetima. Vi morate imati određenu vrstu fizičkog tijela. Vi morate ići u koledž, posjedovati novac, imati dobro plaćen posao, biti na određenom društvenom položaju, biti savršeni, biti duhovni, meditirati, vježbati, imati odnose, imati dobre ocjene, biti uspješni i tako dalje.
Mnoge od ovih stvari su veoma plemenite da težimo ka njima i preporučujem vam da to nastavite činiti. Međutim, one nemaju nikakve veze sa vašom ljubavi prema sebi i osobnom vrijednosti.
Vaša ljubav prema sebi i osobna vrijednost dolaze iz toga tko ste vi, a ne iz toga što činite. Ne postoje uvjeti koje morate ispuniti. Vi možete sve u svojem životu činiti ispravno ili činiti sve pogrešno, a vaša vrijednost i koliko ste vrijedni ljubavi su iste. To se ne može jasnije naglasiti.
Dobra metafora za razumijevanje toga je da zamislite kako ste upravo dobili bebu. Mora li ta beba išta učiniti kako bi posjedovala vrijednost ili značaj? Mora li izgledati na određeni način? Zar ne postoji urođena vrijednost u iskri života? Naravno, vaša beba je vrijedna i vrijedna je ljubavi. Zar ne nastavljate voljeti to dijete kako odrasta čak i ako upadne u nevolje ili ako padne iz testa pravopisa u prvom razredu?
Dolazim do točke, a to je da postoji razlika između duše koja je dijete i djetetovog ponašanja. Duša je uvijek vrijedna ljubavi i posjeduje vrijednost. Ponašanje ne mora uvijek biti takvo. To je izrazito važno razlikovati i to trebamo napraviti sa sobom i s drugima.
Vodeći ovu analogiju korak dalje, mi smo Božja djeca. On nas je rodio. Zar ne mislite da nas On voli kao što biste vi voljeli svoje dijete? I zar ne mislite da nas On nastavlja voljeti čak iako činimo pogreške u duhovnoj školi zvanoj život na Zemlji?
Stoga je pitanje: «U kojoj dobi dijete gubi svoju urođenu vrijednost?» Čini se da je svi mi posjedujemo do određene dobi. To je poprilično smiješno ako razmislite o tome. Bog nas voli premda je naše ponašanje često loše. Zasigurno bi On više volio da se priberemo, no On nas voli čak i ako to ne napravimo.
Druga faceta ljubavi prema sebi koja je ovdje iznijeta je da mi moramo voljeti sami sebe kao što nas Bog voli – bezuvjetno! Isus je rekao: «Trebate voljeti svog susjeda kao samoga sebe.» Primjećujete da on nije rekao da volite svog susjeda, a mrzite sebe.
Gdje se nalazite na duhovnom putu možete odrediti po tome koliko mnogo volite svog susjeda i koliko mnogo volite samoga sebe. Mi također trebamo učiti dozvoliti samima sebi da osjetimo Božju ljubav. Božja ljubav je poput sunca. Ona uvijek sjaji. Pitanje je samo da li ćemo dozvoliti samima sebi da je primimo.
Jedna od mojih omiljenih metafora je da smo mi dijamanti s blatom na sebi. Bog nas je stvorio pa smo dijamanti. Naše pogrešno egoistično negativno razmišljanje je bacilo blato na nas. U ovoj knjizi pokušavam sprati s vas iluziju pogrešnog razmišljanja i pokazati vam
«pravog vas». Vaš istinski identitet je Krist, savršena kreacija Božja. Samo egovo pogrešno,
negativno, pesimistično interpretiranje vas dovodi do toga da se osjećate bezvrijedni ili ne vrijedni ljubavi.
Zemlja je škola. Naše pogreške nam se ne uzimaju za zlo. Grijesi ne postoje. Postoje samo pogreške. Neki vjeruju da je grijeh poput neke mrlje na našem karakteru koja se ne može ukloniti. To je apsurdno. Pogreške su pozitivne. Jeste li to dobro čuli i razumjeli? Pogreške su pozitivne! Vi ne skrećete sa svojeg puta kako bi ih činili. No ako se dogode, vi učite iz njih.
Svaka pogreška je prerušeni blagoslov jer uvijek postoji zlatni grumen mudrosti koji trebamo naučiti. Mi učimo na lagani način ili kroz školu teških udaraca. Mi smo u ovoj školi kako bismo upoznali sebe i tako upoznali Boga. Zakoni upravljaju Božjim univerzumom. Postoje fizički zakoni, psihološki zakoni i duhovni zakoni. Mi učimo kroz činjenje pogrešaka a zatim činjenje prilagodbi.
Duhovni put uz planinu je pet koraka naprijed i četiri nazad, sedam naprijed a zatim šest nazad. Nemojte prihvatiti igru ega o stvaranju tog nemogućeg perfekcionističkog standarda po kojem su pogreške neprihvatljive. Duh vjeruje u težnju za savršenstvom, a na pogreške gleda kao na nešto pozitivno i neizbježno.
Život je san
Noću kada spavamo i kada imamo noćnu moru, probudimo se i kažemo samima sebi: «Drago mi što je to bio samo san, činilo se tako stvarnim dok sam spavao!» Pa, to je ono što vam
upravo govorim. Probudite se iz tog lošeg sna ili negativne hipnoze u kojoj se nalazite. Istrgnite se iz toga!
Probudite se! Neka blato otpadne s vašeg dijamanta i vidite tko ste vi uistinu. Vi ste najdragocjenija stvar u cijeloj kreaciji. Mislite li da Bog voli kamen ili stablo više nego Svoju vlastitu djecu koja su sačinjena na Njegovu sliku?
Sada dolazi ključ za cijeli proces. Vaše misli kreiraju vašu stvarnost. Vaše misli ne kreiraju istinu. One samo kreiraju stvarnost ljudi koji ih misle. Drukčije rečeno, ako mislite da ste bezvrijedni, tada ćete živjeti u noćnoj mori i samo-stvorenom paklu koji je kreacija vaših vlastitih misli.
Vi ćete živjeti u svojem vlastitom lošem snu i noćnoj mori, čak iako uistinu nije istinit. Vi ste ono što mislite. Veoma je potrebno izbaciti te lažne stavove o bezvrijednosti i nevrijednosti ljubavi iz vašeg uma i započeti afirmirati istinu o samome sebi. Čineći to vi ćete nasnimiti novu poruku u svoj podsvjesni magnetofon.
Ravnoteža sebičnosti - nesebičnosti
Drugi aspekt ljubavi prema sebi je ono što nazivam ravnoteža sebičnosti – nesebičnosti. To znači da postoji vrijeme da se bude sebičan i da postoji vrijeme da se bude nesebičan. Biti nesebičan znači usmjeriti svoje energije ka pomaganju drugima. Biti sebičan znači brinuti se za sebe. Duhovni put je put ravnoteže. Mi nismo ovdje kako bismo bili mučenici. Moramo naučiti da budemo duhovno sebični.
Mnogi veoma iskreni i dobri duhovni ljudi to pogrešno shvaćaju. Ja ne kažem da ne biste smjeli pomagati drugima. Već sam rekao da je najveći među vama sluga svima. Samo vam govorim da se također morate brinuti i za sebe. Vi ste dio Boga. Vi ste sin ili kćer Božja.
Ne biti duhovno sebičan ponekad je odbijanje dijela Boga. Ako ste previše nesebični vjerojatno ćete biti srditi. Velika je lekcija da kada ste sebični ne osjećate krivnju, a kada ste nesebični, da dajete i ne budete srditi. Budite odlučni što god da izaberete.
Razvijanje razumijevanja prema unutarnjem djetetu
Drugo veliko razumijevanje u postizanju bezuvjetne ljubavi prema sebi bavi se s razumijevanjem unutarnjeg djeteta.
Svi mi imamo odnos sa samim sobom. To sam ponekad nazivao ispravnim odnosom prema sebi. Što je sebstvo o kojem govorim? Drugo ime za to sebstvo je unutarnje dijete ili unutarnje sebstvo. Drugačije rečeno, svi mi odgajamo sami sebe. Nakon ovih riječi, volio bih da pogledate dijagram, o modelu roditeljstva.
Predlažem dva načina roditeljstva prema sebi ili stvarnom vanjskom djetetu. Postoji duhovni način roditeljsta ili egoistički način ili odgajanje. Duhovni način roditeljstva je da budemo čvrsti ali puni ljubavi (ravnoteža yina i yanga).
Pogrešan način odgajanja je biti previše tvrd ili previše popustljiv i onaj koji razmazi. Roditelj koji je previše tvrd je kritičan. Kao što dijagram ukazuje, kada je roditelj previše kritičan to stvara dijete koje je nevrijedno ili ispražnjeno ili koje se osjeća nevoljeno. Previše mekan roditelj stvara dijete koje je razmaženo ili buntovno. Čvrst i pun ljubavi roditelj stvara uravnoteženo, dobro prilagođeno dijete.
Prvi korak u razumijevanju ovog cijelog procesa je da pogledate kako su vaši roditelji odgojili vas. Da li su bili kritični ili čvrsti i puni ljubavi? Vrlo je vjerojatno da se odnosite prema sebi na potpuno isti način kako su se vaši roditelji odnosili prema vama. Sada pogledajte kako ste odgojili svoju djecu. I na kraju pogledajte kako trenutno odgajate svoje vlastito unutarnje dijete.
Želim da bude jasno da je vaše unutarnje dijete psihička stvarnost. Naučiti ispravno odgojiti svoje unutarnje dijete je jedna od najvažnijih vještina koju možemo naučiti. Mi ćemo također biti mnogo bolji roditelji našoj stvarnoj djeci kada naučimo ispravno odgojiti sami sebe.
Što činimo ako naše roditeljske vještine treba poboljšati?
Kada smo previše kritični i kada prosuđujemo sami sebe, ustvari dolazi do «zlostavljanja djeteta». Siguran sam, da kad bi vidjeli zlostavljanje djeteta u trgovini ili u susjedovoj kući iskoračili biste i rekli nešto kako bi to zaustavili. Što biste učinili da je netko zlostavljao vašu djecu kada su bila mlađa? Siguran sam da biste odgovorili poput majke ili oca medvjeda kako bi zaštitili svoje dijete. Pa, to je ono što biste trebali početi činiti sa svojim unutarnjim djetetom.
Kritičan roditelj je poput zle dadilje, s kojom ste ne znajući to ostavili svoje dijete. Sada se vraćate (budite) kako biste vratili svoje dijete kao svoje vlastito. Vašem djetetu je potrebna zaštita a vi morate početi davati svojem djetetu zaštitu koja mu je potrebna.
Psihološki to znači da kada stavovi kritičkog roditelja počnu šibati i tući vaše unutarnje dijete, zaustavite ih! Nije bitno što kažete. Stavite na sebe zaštitni mjehur i oklop i recite: «Ja preuzimam konačnu odgovornost. Neću dozvoliti da moje malo dijete više dobiva batine ili da ga se zlostavlja. Ja ću ga zaštititi. Ja volim svoje unutarnje dijete i neću dozvoliti da moje unutarnje dijete i dalje bude povrijeđeno ili da dobiva batine.»
Kada previše popustljiv roditelj nastupi i želi biti popustljiv, učinite istu stvar. Recite: «Ne.» Recite: «Dosta mi je ovih krajnosti. Ja ne želim biti previše yin niti previše yang. Ja želim ravnotežu. Izlazi!» Iz svojeg uma izbacite misao popustljivog roditelja.
Drugi korak nakon izbacivanja kritičkog ili popustljivog roditelja iz svojeg uma je da afirmirate da ćete biti čvrsti i puni ljubavi prema samome sebi od sada nadalje. Čineći to stalno kritički ili popustljivi roditelj će iščeznuti zbog pomanjkanja pažnje i fokusa, a zbog pažnje i fokusa će se razviti način čvrstog i ispunjenog s ljubavlju roditelja. Za to je potrebno vježbanje i stalna budnost. Samo zapamtite da ako izaberete to zaboraviti, vi dopuštate zlostavljanje djeteta u svojem vlastitom mentalnom domu. Želite li dopustiti da vaše unutarnje dijete bude šibano i pretučeno ili razmaženo?
Također treba uzeti u obzir da ako je već došlo do pogrešnog odgoja, tada će unutarnjem djetetu trebati iscjeljenje kao što bi trebalo i stvarnom djetetu nakon zlostavljanja. Unutarnje dijete koje je imalo kritičkog roditelja trebat će mnogo dodatne ljubavi i njege. Unutarnje dijete koje je imalo popustljivog roditelja koji razmazi dijete će trebati «čvrstu ljubav». Dijete koje želi biti u središtu pažnje u stvarnom životu treba posjesti, ne na kritički način već na način čvrste ljubavi.
Dijete posjeduje više snage od roditelja. To se mora promijeniti. Roditelj je glavni, a unutarnjem djetetu to treba reći. Možda ćete morati biti veoma čvrsti na početku kako biste to prekinuli, kao što biste i sa stvarnim djetetom. Unutarnje dijete će primiti poruku ako vidi da mislite ozbiljno. Unutarnje dijete ionako ne voli biti izvan vaše kontrole.
Vaše unutarnje dijete očajnički želi vašu bezuvjetnu ljubav kao što želi i stvarno dijete. Duboko unutra, vaše unutarnje dijete želi čvrstoću i granice kao što želi i stvarno dijete. Ako ste čvrsti i puni ljubavi tada će se razviti vaše unutarnje i vanjsko dijete i pounutriti to kako bi razvilo čvrstoću, samokontrolu, osobnu snagu i ljubav prema sebi unutar sebe.
Dijalog
Veoma vrijedan i koristan alat u razvijanju ispravnog odnosa i psiho-dinamike je dijalog s tim različitim dijelovima u vašem dnevniku. Razgovor sa našim unutarnjim djetetom i vidjeti kako se ono osjeća. Zatim dopustiti unutarnjem djetetu da odgovori kako zamišljate da bi odgovorilo. Razgovarajte s kritičkim i s popustljivim roditeljem, a zatim sa čvrstim i punim ljubavi roditeljem. Dublje se povežite s time kako te sile djeluju unutar vas. Možete čak u razgovor uključiti i svoje Više Sebstvo i vidjeti što ono ima za dodati u cijelom procesu.
U vezi posljednjeg prijedloga ima nešto veoma zanimljivo. Huna učenja s Hawaja nazivaju Više Sebstvo «roditeljskim sebstvom u potpunosti dostojnim povjerenja». Mislim da je to fascinantno. Drukčije rečeno, mi moramo naučiti odgajati sebe kao što naša viša sebstva odgajaju nas. Zar nas naša viša sebstva ne odgajaju sa čvrstoćom i ljubavlju, sa čvrstom ljubavlju?
Dnevnik pobjeda
Sljedeći prijedlog je apsolutno bitan za potpuno stabiliziranje ljubavi prema sebi i osobne vrijednosti. Do sada smo govorili o ljubavi prema sebi na razini bīti, razina bīti je da mi posjedujemo vrijednost i ljubav jer smo sinovi i kćeri Božje.
Također postoji razina forme. Drugačije rečeno, mi se također moramo osjećati dobro u vezi onoga što činimo i stvaramo u svojem životu. Kritički roditelj provodi sve svoje vrijeme bivajući perfekcionista u negativnom smislu, tražeći ono što činimo pogrešno. U određenom danu možda ste radili stvari devedeset i osam posto dobro, no kritički roditelj će provesti cijeli dan fokusirajući se na dva posto koje činite pogrešno. To nema smisla.
Razmjerno tome vi biste trebali biti devedeset i osam posto sretni toga dana, a dva posto potišteni. Je li čaša vode poluprazna ili polupuna? Svrha dnevnika pobjeda je da gledamo ono što činite dobro, a ne ono što činite loše.
Postoje dva koraka u razvijanju ispravnog dnevnika pobjeda. Prvi korak je da prođete kroz cijeli svoj život s gustim češljem i napišete sve stvari koje ste dobro napravili u svojem životu. Napišite sve svoje atribute i kvalitete. Napišite sve, bez obzira koliko neznatno bilo. Čineći to vi ćete se automatski osjećati dobro u vezi sebe. Vaša perspektiva se promijenila. Gledate na stvari na način na koji bi vaše Više Sebstvo htjelo da ih vidite.
Drugi korak u dnevniku pobjeda je da svake večeri prije spavanja i svakog jutra, dopisujete na listu i preispitujete pobjede toga dana i toga tjedna. Čineći to vi milujete sebe i svoje unutarnje dijete, dajete mu «kredit», pozitivno osnaženje, ljubav, psihološke zagrljaje i poljupce. Recite unutarnjem djetetu koliko cijenite njegovu suradnju i timski rad. Istu stvar možete reći svojem Višem Sebstvu. Zajedno ste nepobjediv tim.
Što činite kada napravite velike pogreške?
Kada napravite veliku pogrešku, držite kritičkog roditelja vani. U redu je napraviti opažanje o sebi ili drugima. To se također naziva duhovno rasuđivanje ili razlučivanje. Tako se naziva jer se to radi s bezuvjetnom ljubavlju.
Kakva god da je pogreška, zadobijte zlatni grumen mudrosti iz tog iskustva i to tada postaje pozitivno iskustvo. Ako uistinu naučite iz te «pogreške» nikada više nećete morati proći kroz sličnu patnju. Recite sebi kako ste vrijedni i puni ljubavi čak iako ste napravili pogrešku ili grešku u procjeni. Recite sebi kako su pogreške pozitivne i neizbježne. Ustanite i krenite.
Ključni dio ljubavi prema sebi je opraštanje. Imate izbor da se pretplatite na filozofiju opraštanja ili na filozofiju zamjeranja. To se također odnosi i na vas. Zapamtite ako zamjerate, vi zamjerate unutarnjem djetetu. Da li biste na isti način zamjerali svojem stvarnom djetetu dok je bilo malo? Ako želite da Bog oprosti vama, zar ne mislite da je neophodno da zauzvrat date istu energiju sebi i drugima?
Pošto je ovo poglavlje bilo više fokusirano na unutarnje roditeljstvo, dodao sam kratko poglavlje na kraju knjige koje se fokusira na vanjsko roditeljstvo iz duhovne perspektive. U tom kasnijem poglavlju nalazi se trideset i devet ključnih točaka do učinkovitog vanjskog duhovnog roditeljstva. Čak i ako nemate djecu kod kuće vrijedno je pročitati te ključne točke pošto postoji direktna sličnost između unutarnjeg i vanjskog roditeljstva.
Što se događa s ljudima koji ne posjeduju ljubav prema sebi?
Ako unutar sebe ne posjedujete bezuvjetnu ljubav prema sebi, tada je automatski tražite izvan sebe. Ljubav je potreba za preživljavanjem. Poznato je da djeca stvarno umiru u institucijama zbog pomanjkanja ljubavi.
Ideal je dati ljubav sebi i dopustiti sebi da primimo Božju nepromjenjivu bezuvjetnu ljubav. Ako to ne činite tada od drugih ljudi tražite ljubav, odobravanje i prihvaćanje. To vas stavlja u neugodan položaj. Drugi ljudi postaju vaši programeri kompjutera i uzrok vaše stvarnosti. Vaša vrijednost je u njihovim rukama i kontroli. Da li stvarno želite da drugi ljudi posjeduju takvu moć i kontrolu nad vama? Ne posjedovanje ljubavi prema sebi stvara rupu u vašem mjehuru zaštite tako da kada vas ljudi kritiziraju, vi se ne možete zaštititi.
Ideal je da si date toliko mnogo ljubavi, i da si dozvolite da osjetite potpunu Božju ljubav, tako da u život odete s osjećajem potpune snage i potpune ljubavi prije nego što sretnete drugo ljudsko biće. Vi se idealno osjećate ispunjeni, cjeloviti i potpuni u sebi i osjećate svoje jedinstvo s Bogom.
Vi ste tako ispunjeni s ljubavlju da možete davati ljubav drugima čak i ako vas oni ne vole. U biti vi želite ljubav, no vi ne trebate ljubav. Vi preferirate ljubav, vi niste vezani i ovisni da dobijete ljubav. Stav više samo-ostvarene osobe je da najprije stvori ispravan odnos sa sobom i ispravan odnos s Bogom.
To su dva najvažnija odnosa u vašem životu. Tada možete krenuti u život kao cjelovita, uzročna, majstorska, neovisna osoba. Osoba koja je u svijetu kako bi davala, a ne s potrebom dobivanja kako bi ispunila prazninu u sebi. To je rad na duhovnom putu.
Mi ustvari posjedujemo sve upravo sada. Jedini problem je što mi mislimo da ne posjedujemo. Mi živimo u noćnoj mori samonametnutih ograničenja koja čak nisu niti stvarna. Mi se možemo osloboditi tih ograničenja kada god želimo kroz posjedovanje svoje snage i preuzimanjem zapovjedništva nad svojim umom kroz odbijanje i proces afirmiranja.
Afirmacije za ljubav prema sebi
Slijede afirmacije za ljubav prema sebi za reprogramiranje vašeg svjesnog i podsvjesnog razmišljanja:
l. Ja volim sebe i opraštam sebi potpuno sve svoje pogreške, jer sada znam da su pogreške pozitivne, a ne negativne.
2. Ja sada u potpunosti prepoznajem da sam vrijedan jer me je Bog stvorio i ne moram činit
ništa kako bih bio vrijedan.
3. Ja sada prepoznajem da sam dijamant, a ne blato na dijamantu.
4. Moja vrijednost je nepromjenjivo pozitivna jer je ona duhovno naslijeđe. Ona se ne povećava s mojim uspjehom niti smanjuje zbog mojih pogreški.
5. Ja sada prepoznajem da ja posjedujem potpunu vrijednost i značaj kao osoba bez obzira da
li učim svoje lekcije u životu ili ne.
6. Ja sada prepoznajem da je sve što se ikada dogodilo u mojem životu bilo pozitivno, jer je sve sadržavalo lekcije koje sam trebao naučiti.
7. Ja izabirem živjeti u «sada» i ne koristiti prošlost da si nanosim bol.
8. Ja stoga izabirem odobravati sebi kako ne bih morao ići okolo i tražiti odobravanje od drugih.
9. Ja zaslužujem ljubav jer me je Bog stvorio, a moje pogreške mi se ne uzimaju za zlo. l0. Ja prepoznajem da je sve što se dogodi u životu učenje, lekcija, izazov i prilika za rast.
11. Ja sada prepoznajem da sam ja «Ja» osoba, onaj koji izabire, svijest i duhovno biće i da taj dio mene zaslužuje bezuvjetnu ljubav sve vrijeme.
12. Ja sam svjetlost, a ne zaslon na svjetiljci iznad svjetlosti.
13. Ja zaslužujem ljubav jer moj istinski identitet nije ono što ja činim u životu. Ja sam onaj koji «izabire» ono što činim.
14. Ja sada razumijem da sam ja ovdje kako bih naučio lekcije i rastao u životu, no ako pogriješim ja sam još uvijek u potpunosti vrijedan ljubavi i nepromijenjene vrijednosti.
15. Ja stoga izabirem stav bivanja veoma čvrst sa samim sobom i bezuvjetno volim sebe.
16. Ja sam majstor svojeg života i ja izabirem biti svoj najbolji prijatelj, a ne svoj najgori neprijatelj.
17. Ja izabirem voljeti sebe kao što me Bog voli – bezuvjetno.
18. Ja sada izabirem istinski razumjeti da ja želim biti savršen, s razumijevanjem da su pogreške pozitivne i dio i djelić procesa rasta.
l9. Ja sada prepoznajem na razini svojeg istinskog identiteta da sam «Ja», onaj koji izabire, osoba, duhovno biće, duša. Ja sam savršeno jednak sa svakom drugom osobom u svijetu.
20. Ja sada izabirem probuditi se i prepoznati da je to bilo samo pogrešno razmišljanje mojeg ega koje je dovelo do toga da ne volim sebe.
21. Ja sada izabirem poništiti sve pogrešno razmišljanje koje je društvo programiralo u mene i to zamijeniti s ljubavi prema sebi.
22. Ja izabirem prepoznati da ja zaslužujem ljubav a tako i drugi ljudi.
23. Ja izabirem prepoznati da sam nevin i bezgrešan, jer sve su pogreške samo lekcije i prilike za rast. Pogreške su ustvari zlatni grumeni mudrosti i pozitivne su.
24. Ja sada prepoznajem da mi Bog ne zamjera moju zloupotrebu slobodnog izbora, pa zašto bih i ja?
25. Ja volim sebe. Ja opraštam sebi. Ja odobravam sebi i obavezujem se od sada pa nadalje da tretiram sebe na duhovan način, a ne na egoističan način. Ja sada u potpunosti prepoznajem da je način na koji razmišljam realnost u kojoj živim. Ja sam živio u svom vlastitom samostvorenom paklu pogrešnog razmišljanja. Ja sada izabirem da živim i hoću živjeti u svojem samostvorenom nebeskom stanju svijesti. To je uistinu tako jednostavno.
26. Ja bezuvjetno volim sebe jer sam ja sin/ kćer Božja, i moja zloupotreba slobodnog izbora ili pogrešno razmišljanje mi se ne uzima za zlo.
27. Može li ono što je Bog stvorio ne biti vrijedno ljubavi i ne biti vrijedno?
28. Ja volim sebe jer sam nevin i bezgrešan.
29. Jedina stvar koja u ovom beskrajnom univerzumu kaže da ja ne zaslužujem ljubav je moj
«ego». Ja stoga odbacujem svoj ego i njegov pogrešni stav i ponovno se usklađujem sa svojim istinskim duhovnim stavom i sebstvom.
30. Ja sada, jednom i zauvijek, otpuštam igru ega «da moram učiniti» kako bih zaslužio
ljubav i vrijednost. Ja sada potpuno prepoznajem da sam uvijek bio vrijedan ljubavi i da sam posjedovao vrijednost i uvijek ću takav biti.
Vizualizacija za osobnu snagu, emocionalnu nepovredivost i ljubav prema sebi
Vizualizacija za ljubav prema sebi:
Zamislite prekrasnu scenu u prirodi. Vizualizirajte i zamislite sebe kako se smijete, kako ste sretni, radosni, puni ljubavi i u miru sa sobom i sa svijetom. Razgledajte tu scenu prirode i uživajte u bojama, mirisima, zvukovima i u osjećaju sklada sa prirodom
Zatim, zamislite svog omiljenog kućnog ljubimca kako je s vama u prirodi. Vidite kako ljubimac dolazi do vas i kako vam daje ljubav i privrženost. Zatim zamislite kako vam vaš najbolji prijatelj prilazi iz daljine i donosi šestomjesečnu bebu. Vidite kako pozdravljate prijatelja i kako se grlite i razgovarate nakratko.
Vaš prijatelj traži da čuvate bebu kroz nekoliko sati. On vam pažljivo i nježno predaje dijete. Vidite kako vaš prijatelj odlazi i obećaje da će se vratiti za dva sata. Vidite kako držite, ljuljate i dajete ljubav toj prekrasnoj bebi.
Zatim, prepoznajete kako je to dijete ustvari unutarnje dijete u vama. Imate izbor kako ćete odgajati to dijete u vama. Vi ne posjedujete samo dijete u sebi, već i roditelja u sebi. Vi ste taj roditelj sada koji ima izbor kako će odgojiti to dijete, koje si ti. Idealno je dati čvrstoću i bezuvjetnu ljubav. Čvrstoća i ljubav stvaraju dobro prilagođeno unutarnje dijete.
Druge mogućnosti su da prema sebi budete kritički ili pretjerano čvrst roditelj ili popustljiv roditelj koji razmazi dijete. Ako ste previše kritički prema tom unutarnjem djetetu, odrastate osjećajući se bezvrijedno, nesposobno i nevoljeno. Ako ste previše popustljivi to dijete će odrasti razmaženo i napuhano. Ključno pitanje je: «Kako vi želite da «vi» budete odgojeni? Napravite taj izbor sada i dajte tu čvrstoću i bezuvjetnu ljubav tom djetetu koje ste vi kao ta beba.
Sada zamislite kako je prošlo pet godina i vi kao malo dijete se igrate u svojoj sceni prirode. Ponovno vježbajte biti taj idealni roditelj prema samome sebi. Razgovarajte s djetetom i recite mu kako se osjećate u vezi toga. Sada zamislite kako je prošlo još deset godina i to dijete koje ste vi je adolescent od petnaest godina. Budite roditelj kakav želite biti tom tinejdžeru.
Sada zamislite da je taj adolescent izrastao do vaše sadašnje dobi. Vidite sebe kako izgledate i kakvi jeste sada. Prepoznajte da vi još uvijek odgajate tu odraslu osobu u sebi. Sada kada je to dijete izraslo da bude odrasli vi, da li ste izbacili kroz prozor bezuvjetnu ljubav i čvrstoću?
Napravite izbor da sada komunicirate sa sobom kako bi se vratili u ispravan odnos prema sebi. Otiđite do sebe i dajte si veliki zagrljaj, prepoznajući da je to, ustvari, vaš najbolji prijatelj. Ispričajte se sebi što ste bili tako strogi prema sebi u prošlosti. Oprostite svojem roditeljskom sebstvu njegove pogreške i oprostite sebstvu odraslog-djeteta njegove pogreške.
Recite sebi kakvu vrstu odnosa želite imati od sada pa nadalje. Napravite izbor da volite sada i da započnete svježi početak od ovog trenutka nadalje. Napravite izbor da gledate na prošlost kao na pozitivno iskustvo jer vi sada izabirete gledati sve što se dogodilo kao na priliku za rast.
Dajte sebi odobravanje i prihvaćanje jer vi sada prepoznajete da su pogreške pozitivne, a ne negativne. Recite svojem djetetu/ odraslom sebstvu da ga od sada nadalje volite bezuvjetno, a ne uvjetovano. Recite mu da nećete temeljiti svoju ljubav na onome što je ono učinilo već na činjenici da ga je stvorio Bog, te naravno da ono posjeduje vrijednost i značaj bez obzira na pogreške ili uspjeh.
Vidite svijest, «ja», osobu, duhovno biće sada, kako je različito od ponašanja, pogreški, uspjeha, osobnosti, fizičkog tijela, misli, osjećaja, emocija ili sadržaja svijesti. Obavežite se sebi od ovog trenutka nadalje da ćete stvoriti ovaj ispravni odnos prema samome sebi.
Pronađite vremena sada da od srca-k-srcu razgovarate sa sobom da dođete u točku da tretirate sebe duhovno i s ljubavlju. Pronađite vremena sada da izgovorite sve nedovršene poslove, nejasnoće, pogrešna razmišljanja ili nedovršenosti, tako da kada ova meditacija završi, imate novi početak i ponovno rođenje u svojem odnosu prema samome sebi.
Vaše istinsko sebstvo: sebstvo uzročne svijesti
Prepoznajte da vi posjedujete i dijete i roditeljsko sebstvo u sebi. Važno je prepoznati, međutim, da premda se svatko mora nositi s tim psihološkim silama, stvarno vi nije niti roditelj niti dijete. Pravo vi je «svijest» ili «ja» koja izabire koju vrstu sile roditelja i koju vrstu sile djeteta vi stvarate u sebi.
Pravo vi je promatračko sebstvo, koji je kontrolor, režiser, onaj koji izabire i koji uzrokuje. Ključ za biti uzrok je razumijevanje potrebe da se bude deidentificiran sa sadržajem svijesti. Vi niste vaše misli, osjećaji, emocije, tijelo, ponašanje, akcije, osobnost, pogreške, uspjeh, sposobnosti, prošlost, budućnost, uvjerenja niti išta iz sadržaja svijesti.
Vi ste bit, a ne forma. Vi ste svijest, a ne kreacija. Vi možete usmjeriti i kontrolirati samo to od čega ste se deidentificirali. To s čime ste, kao svijest ili «ja» identificirani, biti će vaš majstor. Dok živimo u ovom svijetu mi se moramo baviti sa formom. Zbog toga je bitno da vi izaberete i uzrokujete formu kakve vrste roditelj ćete biti prema sebi.
Radite vizualizaciju, stavljajući sve stvari za koje ste mislili da ste vi (sadržaj svijesti) u veliku metalnu posudu koja se sada nalazi u sredini vaše scene prirode. U nju stavljajte sve dok ne budete goli od sve mentalne, emocionalne ili fizičke forme. Sve što je preostalo je centar čiste svjesnosti s ničime u sebi..
Vježbajte uzimati kvalitete, stavove, osjećaje, uvjerenja, sposobnosti i nesposobnosti i isprobajte ih i ponovno ih bacite u posudu. Vježbajte identificiranje, a zatim deidentificiranje. Vježbajte biti kontrolor, uzročnik i kreator svoga života, kao što biste to radili u predstavi ili kazalištu. Uvijek znajte što je vaše pravo Sebstvo i tko i što vi jeste.