Bezazlene bakterije
Danas se naglo širi i jedna tobožnja "bolest":"uzročnici" su bakterije u našem tijelu. Njih iznenada pretvore navodno još nepoznati virusi u opake nemani koje u roku od nekoliko sati izjedu čitave komade mesa. Što ima navodno za posljedicu amputacije udova ili čak smrt.
U stvarnosti ne postoje međutim zarazne bolesti, jer bi se tada morali svi zaraziti. Radi se samo o reakciji vlastitog tijela.
Ono počinje novu fazu čišćenja od otrovnih taloga, bez obzira jesu li bili skriveni u tijelu od djetinjstva ili su nakupine novijeg datuma. "Jama za taloženje" bila je opet puna.
Kad se organizam ne bi s vremena na vrijeme oslobađao takvih otrovnih taloga, završili bismo brzo na groblju.
Danas se pri jačim prehladama i gripoznim infekcijama suviše nepromišljeno propisuju antibiotici, premda su uzročnici tih bolesti virusi. Penicilin ubija međutim samo bakterije, nikada viruse. Svakom nepotrebnom upotrebom oslabljuješ sve više svoju otpornost, štoviše svoju životnu snagu. Mi ljudi time sami uzgajamo ubojite bacile!
Bakterije i virusi su naprotiv dragocjeni supomagači, tako reći žderači strvina. Oni stupaju u akciju posve nezavisno o zarazi, samo tamo gdje se ima što utamaniti.
Zato bismo svaki jaki katar trebali pozdraviti kao dobrodošlu pomoć. Poslije prehlade se osjećaš mnogo bolje - znak da je Tvoja "kanta za smeće" opet trebala čišćenje.
Tvoj je bolesni organizam potaknuo dakle te male, prijateljske životinjice na veliko čišćenje. One su sve prije nego izazivači bolesti.
Are Waerlaml je o njima ovako sudio:
"Osjećaj zahvalnosti trebao bi vas (Iječitelje) barem potaknuti da podignete spomenik ili možda nadgrobni kamen, jer koliko znamo nema nijednog bacila sa spomen pločom: "Nepoznatom mikrobu od zahvalnih liječnika!"
Waerland je na žalost svojom hranom pružao sjajno tlo baeilima: pečeni Waerlandovi kruhovi! Oni se u takvoj škrobnoj sluzi osjećaju osobito dobro. To je škrobno ljepilo hrana za bacile, mikrobe, bakterije i viruse.
Drugi primjer: stavi kuhanu i sirovu jabuku jednu kraj druge. Kuhana će jabuka za 24 sata sagnjiti djelovanjem bakterija; sa sirovom se mjesecima neće ništa dogoditi.
Pokusi sa životinjama uče nas izumiranju. "Cats" se zove knjiga doktora Pot tinge ra i D. C. Simonsena u kojoj oni opisuju dugotrajno proučavanje pri kojemu je jedna skupina mačaka bila hranjena prijesnom, a druga kuhanom hranom.
U nekih je pokusnih životinja iz druge skupine zatajio od druge generacije spolni nagon, a od treće je generacije bila znatno smanjena sposobnost rasplođivanja. Četiri je daljnje generacije trajalo da bi se sirovom hranom vratilo zdravlje preživjelim životinjama. Osim toga, snašle su ih teške, degenerativne bolesti, ali i sve bolesti ljudi koji jedu kuhanu hranu: nepotpun razvoj lubanje i drugih kostiju, krive noge, rahitis. iskrivljene kralježnice, duša degeneracija motoričkih živaca u mozgu i leđnoj moždini. Mačke hranjene sirovom hranom ostale su vitalne i nisu pokazivale nikakve promjene.
Ovdje još moram napomenuti da među istraživačima i proizvođačima hrane vlada veliko nadmetanje, prava ljubomora.
Svaki pokušava drugom nešto prigovoriti.