VI

BESMRTNOST DUŠE

Načelo posljedica i Božanskoga suda

Oni koji sada žive, oni koji su živjeli i oni koji će još živjeti,

Dobit će jednu od dvije nagrade koje je On odredio!

U Besmrtnosti će duša Ispravnih biti uvijek u Radosti,

Ali u mukama svakako će biti duša Lažljivca.

A takve je Zakone odredio Ahura Mazda putem Svoje suverene vlasti.

(Gathe: Yasna 45-7)

Život poslije smrti

Mazdaizam vjeruje u život duše nakon tjelesne smrti i u neophodno djelovanje zakona posljedica. Popratni zakon uz zakon Aše, zakon po­ sljedica, općenito je poznat kao načelo nagrade i kazne.

Od samoga stvaranja, čovjek se pita odakle je došao i kamo mu je suđeno ići! Odgovori na ta pitanja zahtijevaju znanje o samome sebi  i stvoritelju koje nam je Zarathuštra dao.  On nam je rekao da nas je Bog, koji je Univerzalna mudrost i Gospodar života, stvorio s vječnom dušom i sposobnostima da razlikujemo dobro od zla. On nas je upozo­ rio na povezanost trajne sreće s dobrotom i beskrajne bijede sa zloćom. Zarathuštra je prvi uveo božanski sud i etičku dimenziju u život nakon smrti. Gathe su prvo sveto pismo s izričitom uputom na zagrobni život. Budizam vjeruje u ponovno rođenje i polu-vječnost bića.   Stari zavjet zanimljivo kaže da mrtvi borave u donjem dijelu zemlje.

Zarathuštra je prvi uveo koncept nagrade i kazne u životu nakon smrti. Zidovi u biblijskom razdoblju vjerovali su da će mrtvi nastaviti postojati u obliku sjena, Sheol, u donjem dijelu zemlje. Nakon njiho-

voga susreta sa zarathuštranizmom u Babilonu i s društvenopolitičkim tlačenjem u grčko-rimskom svijetu, Židovi su postupno usvojili eshatološki božanski plan spasenja. Taj se koncept pojavljuje i u kršćanstvu i u islamu. U kršćanstvu besmrtnost ima svoje središnje mjesto u misteriju smrti i uskrsnuća Isusa Krista. «Razvoj takvih tema u židovskoj religiji kao što su eshatologija i uskrsnuće tijela obično se pripisuje utjecaju iranske religije.»

Istočne religije drastično se razlikuju od zarathuštranizma i abra- hamskih religija u njihovom poimanju materije i duha.  One općenito vjeruju u ponovno rođenje kao popratnu pojavu Karme. Doklegod pos­ toji karmička sila - neznanje, želja i vezanost (koji su uzročni korijeni života), životni proces se nastavlja. Prestanak životne struje predstavlja ideal, a na toj prijelomnoj točki pročišćeno Sebstvo je nirvanizirano i imortalizirano. Imortalizacija znači stapanje u kozmičku Nirvanu. U tom je smislu neživot vječan. Zen govori o Koanu, koji je pitanje nečijega života, stvarnoga života; kada čovjek umre Koan postaje nečiji istinski Koan i tada je život doista potpun.

Očito je da je vjerovanje u život poslije smrti,  ili život u smrti, pi­ tanje  vjere.

Unatoč razlikama u temeljnom konceptu duha i života,  zarathu- štranizam i istočne religije nalik su jedno drugome u jednom pogledu, a to je vjerovanje u zakon posljedica.  U hinduizmu, budizmu i sikizmu, Karma označava da je u svakom ponovnom  rođenju, trenutačno posto­ janje pojedinca određeno njegovim prijašnjim postojanjem.  Svako biće nasljeđuje Karmu prijašnjega života. Proces ponovnoga rođenja prestaje kada čovjek dostigne  savršenstvo.  Biće nije vječno  ali jednom kada Atman, istinsko Sebstvo, doživi Nirvanu, ono postaje bebsmrtno. Priro­ da Atmana ne može se odrediti. To je svijest o samome sebi i istinskom Sebstvu. U hinduizmu, subjektivno znanje o istoj stvarnosti, koje se ob­ jektivno zna kao Brahman, predstavlja besmrtnost.

U zarathuštranizmu,  Aša  određuje posljedice ili plodove činova pojedinca i sudbinu duše nakon pojedinčeve fizičke smrti. Fizička smrt označuje kraj jedne faze i početak nove faze u životu. Činovi pojedinca u ovome svijetu stavljaju posljedice u pokret. Čovjek može promijeniti svoju budućnost ili sudbinu ako promijeni svoje djelovanje. Duša po­ jedinca može dostići samoostvarenje i savršenstvo, Hurvatat, putem pre-

danosti pozitivnim postupcima ljubavi., privrženosti i svete razumnosti; onda ona dostiže besmrtnost, Ameretat. U budizmu, Karma znači rad i prevodi se u sudbinu poradi komparativnih religijskih studija; to je bi­ lanca pojedinčeva rada na ovome svijetu.

U  zarathuštranizmu,  Aša  je  Božja  volja.  Budist  može  dostići savršenstvo putem ustezanja od negativnih činova želje, privrženosti i neznanja, dok zarathuštranin može dostići savršenstvo samo pozitivnim činovima. Ustezanje od zloće, iako se ono zahtijeva, nije dovoljno; pozi­ tivna i krjeposna djela zahtijevaju se za spasenje. Aša predstavlja pravdu  i božanski sud u zagrobnom životu s obzirom na čovjekove radnje na ovome svijetu. Pravda se provodi u kontekstu uzročnoga zakona.

Zakon posljedica

Zakon Aše znači da svaka osoba prima svoju nagradu - plod njezi­ noga djelovanja - Mizdem.  Nagrada za onoga koji nanosi zlo ne naziva se odmazdom, uzvraćanjem milo za drago ili kaznom. To je patnja koja proizlazi iz njegove svijesti o njegovom otuđenju od Ahura Mazde u životu nakon smrti.

Zarathuštranska eshatologija poznata je po svojoj jasnoći, pravdi i nadi. Zarathuštranizam je naglašeno duhovan. Gathe govore o dva svi­ jeta: tjelesnom, Astvant, i duhovnom, Manahya, a oba su dobra. Gathe govore o dvije glavne sastavnice čovjeka koje su tijelo,  Tanu, i duša, Urvan. Taj nadopunjujući dualizam postoji posvuda u stvaranju. Svemir ima kozmos, Geuš, kao i dušu, Geuš Urvan.  Duša nastavlja svoj život poslije smrti. U ovome svijetu besmrtna duša postoji zajedno sa smrtnim tijelom. Veći dio postojanja pojedinca je život poslije smrti. Nakon tjeles­ ne smrti svačija duša pridružuje se primjerenom predjelu duhovnoga svi­ jeta. Odredište duše ovisi o životopisu pojedinca.

Glavna obilježja zarathuštranske eshatologije su:

1.   Vječnost duše:  Ljudsko biće ne pogiba potpuno nakon svoje vidljive svjetovne smrti. Tijelo je uništeno, ali duša preživljava.

2.   Uzročni zakon posljedica: Pojedinac žanje ono što je sijao. Mizdem znači posljedice i nagradu. Nagrade i posljedice automatski pridola­ ze  ili proistječu iz djela. Riječi nagrada i kazna, kojima se slobodno

prevodi riječ Mizdem, mogu biti zbunjujuće. Posljedice proizlaze iz djelovanja zakona Aše. Ahura Mazda iznad je osvete, kazne ili gnjeva; on je čista dobrota. Posljedice označuju požnjevene plodove nečijih činova. Ljudska bića zavrijeđuju te plodove svojim djelima u životu.

3.  Najbolje postojanje za ispravne a najgore za zle; Gathe opisuju priro­ du i sadržaj posljedica samo u općim crtama. Duša ispravnih vodit će radostan život u boravištu najboljega postojanja, a ona zlih u boravištu najgorega postojanja. Ostavši bez nagrade, zli će zažaliti za svoj ze­ maljski način života. Nebo i pakao nisu fizička mjesta; oni predstav­ ljaju stanja mentalnoga postojanja.

4.   Zagrobni život je nastavak života na ovome svijetu: Gathe kažu da je stvarna priroda dobroga života za ispravne, i lošega života za zle, u zagrobnom svijetu nastavak života na ovome svijetu.

Gathe upozoravaju ljudska bića na obmanjujuće, privremene i tobožnje pobjede koje su sve varave. Zao čovjek ubrzo će shvatiti da su njegove prividne pobjede bile prerušeni promašaji.

Kada Lažnoga stigne odmazda, i kada

Istina sve njegove pobjede pretvori u prah i pepeo,

Od toga će trenutka njegov um preusmjeriti njegove korake; Njegovo srce čeznut će da dostigne blagoslovljeno boravište Mazde, Aše i Vohu Mane,

I stalno težiti da zadobije njihovu milost.

(Gathe: Yasna 30-10)

Gathe tješe ispravne ljude da ne pokleknu kada prime udarce i osu­ de od zlotvora kao odgovor na svoja dobra djela. Na koncu, zlotvori plaćaju za svoju drskost i nepravdu.

Ovo Te pitam, reci mi po duši, O Ahura!

Onaj koji ne želi dati zasluženu nagradu onome koji ju je zaslužio,

Pa čak ni istinoljubivom čovjeku koji ispunjava svoju riječ i djelo,

Koju će kaznu on najprije ovdje platiti?

Jer, doista, ja dobro znam što će on konačno dobiti u kasnijem životu.

(Gathe: Yasna 44-19)

Posljedice proistječu iz nečijih radnji u skladu sa zakonom Aše. Pojedinac, putem svojega slobodnoga izbora, požuruje prije definirani sud. Stoga nema predodređene sudbine. Postupci imaju predodređene posljedice. Čovjekova djela uvjetuju njegov život i budućnost.

Priroda i sadržaj posljedica

U životu, ljudska bića traže sreću, Usta. Sreća potječe iz zakona Aše. Aša propisuje život radosti i užitka za pobožnoga i život vječne bi­ jede za opakoga.

O vi smrtnici, zapamtite ove zapovijedi - Zapovijedi koje je Mudri Gospodar dao, Za Sreću i za Bol;

Dugotrajnu kaznu za zlotvore, a blagoslov za sljedbenike Istine,

Radost Spasenja za ispravnoga na vijeke vjekova!

(Gathe: Yasna 30-11)

Gathe ne iznose podrobnosti o prirodi posljedica. Niti spominju konkretne nagrade ili kazne.

Bitno je zapamtiti da je u Gathama smrt neživot (Ajyaiti). Neživot tijela kraj je jedne faze postojanja (Gaya) i početak druge. Drugi život je duhovan i po definiciji nezamjetljiv osjetilima. Ispravna osoba ne treba se bojati smrti; niti rođaci umrle osobe trebaju žaliti zbog njezina od­ laska. U zagrobnom životu ispravni se ne samo nagrađuje za svoja dobra djela već mu se nadoknađuje za patnje što ih je pretrpio od ruku zlotvora. To čini srž mučeništva u zarathuštranizmu.

Ustrajan  napor  prema  konstruktivnoj  promjeni  stalna  je  briga zarathuštranizma. Čovjekova svrha treba biti poboljšanje i obnavljanje svijeta, a Aša će se pobrinuti da pojedinci koji rade u tom smjeru dobiju svoju pravu nagradu. Pobožni dostižu radost   i sreću a opaki pate od bijede i potištenosti. Zarathuštrani mole za dug život, sreću i druge bla­ godati u svrhu promicanja blagoslovljenoga života na ovome svijetu i uživanja u beskrajnoj sreći na drugome svijetu. Gathe ne daju detalje o životu na drugome svijetu.

Razlog zbog kojega se posljedice objašnjavaju samo u općim crta­ ma očit je. Te posljedice su duhovne nagrade i kazne pa ih konačni kon­ cepti ne mogu odrediti. U najboljem slučaju one se mogu simbolički pri­ kazati kao najbolje i najgore postojanje. Konačni izrazi neodgovarajući su za određivanje prirode duhovnih događanja.  Međutim,  Gathe nas obavještavaju da te posljedice povlače za sobom trajnu radost ili žalost. Djela će donijeti plodove; zlo će iskusiti zli, a dobar blagoslov dobri.

Sve misli i riječi i djela ljudi donijet će

Ploda kao što je utvrđeno u Tvom Vječnom zakonu, Zlo zlome dobar blagoslov dobrome -

Tako je mudrost odredila do kraja vremena.

(Gathe: Yasny 43-5)

Procjena dobrih i zlih djela neke osobe nakon smrti obavlja se prije nego što ona prijeđe u drugi svijet.

Prijelazna granica

Gathe spominju chinavat, razdjelnicu ili most između dva svijeta. Nema pojedinosti o obliku ili mjestu toga mosta. Izgleda da se taj izraz rabi metafizički i da označava kraj jednoga stanja postojanja i početak drugoga. Ili se to može odnositi na vremensku točku kada se daje konačni sud. Gathe otkrivaju da se sud donosi prigodom smrti i prije prijelaza razdjelnice. U toj se točki prikuplja i zatvara prikaz života po­ jedine osobe.

Pitam Ahura, ono što sam od Tebe naučio, Kakva nas sudbina sustiže i kakva će nas sustići; Kakve je tihe težnje dobrih ljudi i ispravnih zabilježila Knjiga života,

Kakve težnje su opet slijedili neispravni; Kako oni stoje, kada se procjena obavi?

(Gathe: Yasna 31-14)

Tom prigodom pobožne duše imat će lagan prijelaz; prorok će biti nazočan i dopratit će ih do njihovoga odredišta. To, međutim, ne po-

drazumijeva nikakvo prorokovo posredovanje. Prorokova nazočnost na mostu pitanje je dobroga vodstva.

Onaj muškarac i žena, Mazda, koji oživljuju, ono što si Ti kao najbolje naložio, -

Aša blagoslovila, i Vohu Khšatra nazvala,

Tu snagu da služe, koja dolazi kroz Vohu Mana,-

Sve njih ja ću poučavati da štuju Tebe i sve što je Tvoje

S njima ću koračati preko Tvoga Mosta suda.

Obratno, kada duša opakoga prijeđe preko mosta ona će ožalostiti proroka.

Lažan čovjek postavlja pred svoju nutrinu iskrivljenu sliku o stazi Istine;

Ali na Mostu Suda njegova duša opteretit će

ga njegovim lažnim učenjem, tom iskrivljenom slikom, Uslijed vlastitih djela i lažnoga jezika

On zastranjuje s Ašinoga puta.

(Gathe:Yasna 51-13)

Nadalje, Gathe otkrivaju da će unutarnja obilježja, Daene, označiti opake ljude i biti će dodijeljeni boravištu laži. Druge opise mosta i sce­ narije spomenute u Vendidadu (i kasnije u Bundahišnu i drugim pahlav- skim djelima), treba shvatiti kao proizvode stvaralačke mašte njihovih pisaca.

U pokušaju da ostave dojam na jednostavne i  nepismene vjernike, autori Bundahišna i Arda Viraf Nameha dramatizirali su scenarije pakla i neba do besmisla. Vendidad, koji je opsjednut korisnošću i obožavanjem pasa, postavlja pse na ulazu na most, ne kao čuvare koji će zalajati na opake, već kao vodiče koji će pomoći pobožnima.   Ta pacifistička funk­ cija pasa u scenariju vrlo je značajna i može se shvatiti kao dodatno svjedočanstvo  o  neagresivnoj  prirodi  mazdaizma.  Pahlavske  knjige proširuju krug čuvara i uključuju anđele i duhovne pse.   Među anđelima koji pobožnima pomažu prijeći preko mosta su dva Yazate, Sraoša i Atar. Ali čak i u tom kontekstu pahlavske knjige govore da u stvari vlastita svijest vodi pobožnu osobu do njezinoga odredišta.

Bez pobožnosti koja mora nastati u duši, nikakav Yazata ne može pružiti pomoć. Bujna mašta pahlavskih pisaca tu se ne zaustavlja. Oni

zamišljaju konkretan oblik mosta i smještaju ga u prostor. Izgleda da su neke od tih spekulacija pronašle put do islama.

Pahlavske knjige opisuju most kao gredu s mnogo strana. Neke strane su široke a druge uske. Most je tako konstruiran da kada pobožan čovjek treba prijeći, široka strana se ukaže i pobožan prolazi lako. Kada griješnik treba prijeći, ukaže se tanka i oštra strana, što sprječava nje­ gov prolazak.    Također se govorilo da kada ispravna duša želi prijeć, vatra Frabag osvijetli tamu i duše prelaze preko oštroga ruba u obliku vatre. Pahlavske knjige također određuju točnu lokaciju mosta. Most je smješten u sredini Iranevaeje i proteže se uzduž i preko vrha planine Alburz. Naravno,  te  slikovite  opise ne treba uzeti  ozbiljno.  Na tom području postoji značajna razlika između gathičkoga zarathuštranizma  i postgathičke tradicije. U postgathičkoj tradiciji neki su teolozi, iz bilo kojega razloga, pretvorili apstraktne gathičke koncepte u materijalne i konkretne opise.

Nebo: Boravište Dobroga uma, Pjesme, Beskrajnoga svjetla i Dobroga postojanja

Gathe kažu da duše ispravnih ljudi u stanju savršene sreće idu u Boravište Pjesme, Garo Demana, koje se također naziva Boravište Do­ broga uma, Vangheuš Demana Manangho. To mjesto nema lokacije u prostoru. Odredište duše, poput duše same, nevidljivo je i neodredivo. U Gathama su Nebo i Pakao stanja svijesti, a ne zemljopisni predjeli.

Prije smo  spomenuli da je nebesko  stanje nastavak Ašahya Gaethe, carstva ispravnosti, koji u ovom svijetu oblikuje Ašvan. To potvrđuje da je nebo u mazdaizmu mentalno i duhovno stanje, a ne fizičko mjesto. Nagrada pobožnima je sreća u besmrtnosti. To je stanje bez protuslovlja, bez tuge i zla; to je blaženstvo.

Povest ću dušu u Kuću Pjesama, uz pomoć Dobroga uma!

Poznavajući blažene nagrade Ahura Mazde za ispravna djela,

Doklegod imam moći i snage, podučavat ću sve da traže Istinu i Ispravnost.

(Gathe: Yasna 28-8)

U Mlađoj se Avesti taj  čisti i nematerijalni gathički koncept jed­ noga jedinoga neba preobražava u opipljivo i konkretno četverostruko nebo, te se izrađuje scenario za dobrodošli prijam pobožnih duša. Taj se scenario dalje razrađuje u pahlavskim knjigama. Nebo se regionalizira u kozmosu oštrim razdjelnicama između različitih razina. Duhovna sreća zadobiva obilježja svjetovne radosti.

Garonmana ostaje najviša faza i dobiva ime Boravište Beskrajnoga svjetla, Anaghra Raochah. Druge tri faze nazivaju se Dobra misao, Hu- mata; Dobre riječi, Hukhta; i Dobra djela, Hvaršta. Cjelina faza naziva se Najbolje postojanje,  Vahišta Ahu. Na najvišem nebu,                                      Garonmana, boravi Ahura Mazda, zajedno s Ameša Spentama, Yazatima i ljudskim dušama koje su dosegnule savršenstvo.                             Fravašiji hrane pristigle duše ambrozijom dok ih  Vohu Mana odijeva u najraskošniju odjeću.           Tu pobožne duše uživaju u trajnoj sreći.

Pahlavske knjige zadržale su podjelu neba iz Mlađe Aveste i još ga više regionalizirale. Dobra djela ispravnih ljudi dobivaju svoju brojčanu vrijednost,  a svakoj  skupini,  srazmjemo njezinoj  pobožnosti, pripada jedan dio neba. Četiri neba smještena su u predjelu zvijezda, predjelu mjeseca,  predjelu  sunca  i  u  predjelu  nazvanom  «Beskrajno  svjetlo». Nebo se uzvisuje i opisuje kao vrlo mirisno s blagim povjetarcima i beskrajnim svjetlom.  Tamo duše postaju zračeče i lijepe.  Odjevene u čipkastu i draguljima prošivenu odjeću, duše sjede na zlatnim prijestolji­ ma. Šeću po zlatom ispletenim tepisima, oslanjaju se na jastuke za od­ mor, a hrane se duhovnom hranom. Prema pahlavskim knjigama, stanje sreće na nebu nastavlja se do dana Uskrsnuća.

Dadistan-i Dinik daje novo tumačenje gathičkih načela u pogledu posljedica. On izjavljuje da se nagrada ili odmazda ne temelje na višku dobrih djela nad lošima ili obratno. Prevaga dobroga ili lošega određuje odredište duše, ne proces prije njega. Prije nego što dođe do svojega krajnjega odredišta, duša trpi odmazdu za svaki zao čin i prima nagradu za svako počinjeno dobro djelo, drži Dadistan-i Dinik. Nitko ne može izbjeći patnju zbog onoga lošega što je počinio. U tom se procesu ne dopušta nikakva trgovina dobrim i zlim. Dadistan-i Dinik tvrdi da je postupak prema dobru i zlu zahtjev za istinsku pravdu. To pokazuje da je razlika u tumačenju gathičkih načela postojala čak i doba kada su se sastavljale pahlavske knjige.

Pakao: Boravište Zloće, Najgorega uma, Tame i Lošega postojanja

Odredište zlih je Boravište Zloće, Drujo Demana, koje se još zove Boravište Najgorega uma, Achistahya Demana Mananagho i Najgore postojanje,  Achišta  Ahu.

Ne spominje se nikakvo fizičko mučenje kao odmazda; Gathe kažu da će bezbožni trpjeti nesreću, bijedu i žalost. Tek u Mlađoj Avesti od­ mazda dobiva konkretan oblik.

Ali za onoga koji obmanjuje dobre i ispravne,

Budućnost će biti dugačak život bijede i

tame, čemera i očaja,

O ljudi zlih života! Vaša djela odvest će vas u to tamno življenje.

(Gathe: Yasna 31-20)

Pakao nema konkretno mjesto u gathičkom mazdaizmu. On je samo povezan s tamom i bijedom. Koliko dugo će duša bezbožne osobe trpjeti bijedu? Prema Gathama, dugo će vremena patiti   a možda zauvijek.

Poput  neba  i  pakao  se  dijeli  na  četiri  dijela  u  Mlađoj Avesti. Dijelovi se zovu Zla misao, Dušmata; Zla riječ, Dušhukhta; Zlo djelo, Dušhavaršta; i Beskrajna tama, Anaghra Temah. Podjele cjeline ozna­ čuju se kao Najgore postojanje Achišta Ahu, i Zlo postojanje, Duž Ahu. Bezbožne duše hrane se u paklu otrovnom i pokvarenom hranom.   Pri ulasku u pakao, bezbožne duše drhću od straha. Tako je u Mlađoj Avesti učinjen prvi korak prema materijalnom obliku pakla.

U  pahlavskim  se  knjigama  zadržavaju  četiri  podjele  Najgorega postojanja i geografski se lociraju. One se smještaju   u sredini zemlje, ispod  Mosta Chinavat.   Pakao se opisuje kao duboko, tamno, hladno, prljavo i strašno mjesto. Mjesto je zagađeno otrovnim stvorenjima i nas­ tanjuju ga demoni. U sredini pakla teče rijeka ispunjena suzama ljudskih bića. Demoni dočekuju griješne duše na ulazu. Zatim ih okivaju i fizički muče. Griješne duše plaču i jecaju a Ahriman im se izruguje i ponaša se prezrivo prema njima. Upravo oni demoni koji su ih zaveli u njihovom svjetovnom životu sada ih                                                          kažnjavaju.  Fizička mučenja koja se  spo-

minju u Ardi Viraf Namehu pokazuju piščevu sposobnost mašte kada on duhovnim kaznama nalazi pandane u svjetovnim mukama.

Pahlavska knjiga Bundahišn kaže da su Masya i Masyoi, mitska prva ljudska bića, koja odgovaraju Adamu i Evi u abrahamskim religi­ jama, poslana u pakao jer su lagala Ahura Mazdi i djelovala nasuprot božanskom poretku. Teško je kazati do koje je mjere međusobni utjecaj zarathuštranizma i judeokršćanske tradicije odgovoran za uvođenje te ideje u Bundahišn. Bundahišn također kaže da će onaj koji se preobrati iz zarathuštranske vjere u druge religije poći u pakao.

Ne konkretizira se trajanje patnje u paklu. Neki odlomci upućuju na trajnost, a drugi na vrijeme uskrsnuća.

Prijelazno mjesto

Načelo koje se postavlja i istražuje u Gathama je ono točne nagrade za sveukupnost nečijih radnji. Nagrada je sreća ili bijeda. Bilo što izvan toga bila bi spekulacija ili pokušaj da se apstraktne i beskonačne ideje objasne konačnim i konkretnim izrazima. Gathe se ne bave takvim de­ taljima. Mlađa Avesta uvodi veće detalje koji se tiču života poslije smrti  i govori o mjestu između neba i pakla, gdje borave duše s istim popisom dobra i zla. To se mjesto naziva Misvana Gatu, mjesto miješanja. Mada

Avesta ne daje nikakav opis toga mjesta i nikakvo objašnjenje o prirodi nagrade i kazne u njemu.

U   svom   osebujnom  načinu  predstavljanja,   Vendidad  smješta prijelazno mjesto, koje naziva Hamistagan, između zemlje i predjela zvi­ jezda.          Prikaz uvjeta u Hamistaganu vrlo je oskudan. Njegovi klimatski uvjeti prilično su nalik onima na zemlji: ljeti je vruče, a zimi hladno. Izvan toga duše nisu izložene nikakvim drugim tegobama ili mentalnoj agoniji. Ti ljudi nastavljaju živjeti u mentalnom svijetu (koji sami obli­ kuju), koji je sličan onome u ovom svijetu. Njihovo stanje bivstvovanja nastavak je njihovoga zemaljskoga postojanja. Takvo stanje nastavlja se do dana obnove svijeta.

Prijelaz iz ovoga Svijeta u Drugi svijet

Mlađa Avesta prikazuje prijelaz iz ovoga svijeta u drugi svijet što objašnjava opravdanje za obrede koji se izvode prigodom nečije smrti. Prema tom prikazu, duša mrtve osobe ne napušta smjesta njezino tijelo. Potrebna su tri dana i noći prije negoli dođe do potpunoga razdvajanja. Tijekom toga razdoblja duša stoji pokraj mjesta na kojemu je počivala glava umrloga neposredno prije smrti. To ponovno potvrđuje bliskost, ako ne i   istovjetnost, uma i duha u zarathuštarnskoj  tradiciji.  Duša ostaje tamo  sve to vrijeme, prepričavajući  sva djela koja je učinila u svom životu. Ako je duša bila ispravna, ona će «provoditi svoje vrijeme recitirajući svete himne i iskusit će toliko radosti koliko cijeli živući svijet može kolektivno iskusiti.»                                Ona će nestrpljivo iščekivati plodove svojih djela u zagrobnom životu. Nasuprot tomu, zla duša sjedit će pored lubanje umrloga, prisjećajući se njegovih zlih činova u zbrkanom stanju i iščekujući strašne posljedice svojega djelovanja. Tijekom toga razdoblja, ona «iskušava toliko patnje koliko cijeli živući svijet može kolektivno iskusiti.»

U prva tri dana i noći duša se povezuje s «umom» umrle osobe prisjećajući se svega što je ona učinila i savjetujući se pri tome s njezinim umom. U zoru četvrtoga dana ona počinje svoje putovanje u sljedeći svi­ jet. Na mostu susreće je njezina daena. Daena ispravne osobe pojavljuje se u obliku lijepe djevojke i odvodi dušu te osobe prema Boravištu Do­ broga uma. Na tom putu, ispravna duša udiše vrlo osvježavajući mirisni zrak. Nasuprot tomu, griješnika dočekuje utjelovljenje njegove svijesti u obliku ružne žene.   J.H. Moulton lijepo opisuje taj prizor prijevodom u stihu odnosnoga Yašta:

Zarudjele su četiri blistave zore, I s buđenjem ljepote dana

Stigli su šapćući povjetarci iz južnoga neba,

Natopljeni slatkim mirisima. Pogledam, I lagano na krilima zaljubljenih vjetrova Prilika je lebdjela nada mnom,

Djevojka, ružičasta poput jutarnjega rumenila Skladna i čista poput neba, a na njenom je licu Svježina cvijeta nedodirnutoga vremenom.

Začuđen, povikao sam, «Tko si ti, lijepa Djevojko, Ljepša od svega što su moje oči na zemlji vidjele?» A ona odgovori, «Ja sam Ti sam,

Tvoje misli, tvoje riječi, tvoja djela, uzvišena Svakom pobjedom nad niskom željom, Svakom svetom molitvom

Mudrom Gospodaru na Nebu, svakim djelom Ljubazne pomoći dobrima i čistima.

Time sam ja postala tako ljupka, i došla da vodim Tvoje korake prema mostu straha gdje na tebe čeka Prorok, zadužen da izrekne sud.

Treća   sastavnica   koja   predstavlja   događaje   poslije   smrti   je Fravaši. Četvrtoga dana poslije smrti, priziva se Fravaši umrloga za­ jedno s Fravašijima svih ispravnih ljudi. Fravašiji ispravnih ljudi, a ne griješnika, redovito u određene dane posjećuju svijet. Obred Farvardin- gan u mjesecu ožujku i pet dana na kraju zarathuštranskoga kalendara posvećeni su Fravašijima mrtvih, koje prizivaju i štuju njegovi rođaci i svi ispravni ljudi.

Da zaključimo, mazdaizam vjeruje u nastavak postojanja u zagrob­ nom životu, u trajnu sreću za ispravne ljude koji su pomogli obnoviti svijet; u dugotrajnu patnju za one koji su, svojim zlim umom, sprječavali napredak svijeta; u zagrobni život kao nastavak stanja koje je svaki poje­ dinac izabrao za sebe; i u konačni božanski sud.

Svojim pjesmama pohvale, svojim poniznim Bogoštovljem želim služiti svome Gospodaru! Jer sada, doista, vidim Ga vlastitim očima,

Gospodara Dobroga duha, Gospodara Dobre riječi i djela

Poznam ga putem Istine, koja je Ahura Mazda!

Uistinu, iskazat ću Mu odanost u Kući pjesama.

(Gathe: Yasna 45-8)