Išao je gradom i svima se hvalio: “Ha! Baš sam ja jedan sretan čovjek. Od države sam dobio pedeset tisuća rupija, dok je moja žena dobila dvadeset i pet tisuća”.
“Što?”, začudio se jedan njegov prijatelj. “Pa, zar je i tvoja žena stradala u toj nesreći? Zar se i njoj nešto dogodilo”?”
“Ma, nije”, nasmijao se bijednik. “No u trenutku nesreće, ja sam zadržao prisustvo uma: vidio sam da nije povrijeđena, ali sam je uspio iz sve snage zviznuti pesnicom po zubima - i tako je ona uspjela u ime odštete dobiti dvadeset i pet tisuća rupija”.