Iskustvo smrti će za većinu ljudi jednostavno značiti nestajanje u stanje zaborava na kraju procesa umiranja.

Tri etape unutarnjeg nestajanja mogu biti toliko brze, ponekad se kaže, kao tri pucketanja prstima.

Bijela i crvena bit oca i majke susreću se u srcu, i crno se doživljavanje zvano „puno postignuće" pojavljuje. Temeljna Svjetlost sviće, ali mi ju ne uspijevamo pre­poznati i onesvijestimo se u nesvjesnost.

Kao što sam rekao, to je prvi promašaj prepoznavanja, ili stanje neznanja, zvano Ma Rigpa, suprotno od Rigpe.

To označuje nama početak jednog drugog ciklusa samsare, koji je prekinut na čas u trenutku smrti. Tada se događa bardo dharmate, i on jednostavno bljesne mimo, neprepoznat.

To je drugi propust prepoznavanja, drugo stanje neznanja, Ma Rigpa.

Prvo stanje kojega smo svjesni jest „kao da su nebo i zemlja ponovno odi­jeljeni". Iznenada se budimo u prijelaznom stanju koje se nalazi između smrti i novog rođenja. To se zove bardo nastajanja, sipa bardo, i to je treći bardo smrti.

Našim neuspjehom prepoznavanja Temeljne Svjetlosti i propustom pre­davanja bardoa dharmate, zameci svih naših naviknutih sklonosti su aktivirani i ponovno probuđeni.

Bardo nastajanja premošćuje vrijeme između njihovog ponovnog buđenja i našeg ulaska u maternicu slijedećeg života.

Riječ sipa u sipa bardou, koja je prevedena kao „nastajanje", također znači „mogućnost" i „postojanje". U sipa bardou, budući da um više nije ograničen i osujećen fizičkim tijelom ovoga svijeta, „mogućnosti" su beskrajne za „nastajanje" ponovnog rođenja u različitim stvarnostima.

I taj bardo ima vanjsko „postojanje" mentalnog tijela i unutarnje „postojanje" uma.

Izvanredna značajka bardoa nastajanja je da um preuzima nadmoćnu ulogu, dok se bardo dharmate otvara unutar stvarnosti Rigpe.

Zato mi u bardou dharmate imamo tijelo svjetla, a u bardou nastajanja imamo mentalno tijelo.

U bardou nastajanja um je obdaren s beskrajnom jasnoćom i neo­graničenom pokretnošću, a ipak smjer prema kojem se kreće određen je isključivo naviknutim sklonostima naše prošle karme.

Zato se zove „karmički" bardo nastajanja, jer kako kaže Kallu Rinpoche: „To je jedna pot­puno automatska ili slijepa posljedica naših pređašnjih djela ili karme, i ništa što se ovdje događa nije svjesna odluka od bića; mi smo jednostavno gurani uokolo snagom karme."

Na toj je točci um došao do sljedeće etape u procesu postupnog razot­krivanja: u smjeru od njegovog najčišćeg stanja -Temeljne Svjetlosti -preko njegovog svjetla i energije - pojavljivanja bardoa dharmate - i na taj način u još očiglednije izražavanje mentalnog oblika u bardou nastajanja.

Ono što se događa sada na tom stupnju je proces protivan nestanku: vjetrovi se pono­vno pojavljuju, a zajedno sa njima dolaze stanja misli povezana sa neznanjem, žudnjom, i ljutnjom.

Tada, budući da je sjećanje našeg minulog karmičkog tijela još uvijek svježe u našem umu, mi uzimamo „mentalno tijelo".

 

nastavlja se...