To za mene nije bilo uzbudljivo otkriće. To je jednostavno bilo moje iskustvo, jednako prirodno kao što je vidjeti vjevericu na grani drveta kako jede žir. Nikada nisam ta moja iskustva oblikovala u neku teoriju o tome kako je sazdan svijet. Sve sam to prihvaćala kao savršeno prirodno smatrajući da to svatko zna, a potom sam na to zaboravila.

Kada sam ušla u pubertet prestala sam odlaziti u šumu. Zainteresirala sam se za to kako stvari funkcioniraju i zašto su takve kakve jesu. Sve sam preispitivala pokušavajući otkriti red i pokušavajući razumjeti način na koji svijet "radi". Otišla sam na koledž, magistrirala atmosfersku fiziku, a zatim sam radila za NASA-u godinama istražujući. Kasnije sam prošla usavrša­vanje i postala podučavateljicom. Mojih dječjih iskustava iz šume sjetila sam se tek nakon nekoliko godina podučavanja kada sam počela vidjeti boje oko ljudskih glava. Shvatila sam tada da su ta iskustva bila počeci moje visoko-osjetilne percepcije, ili vidovite vizije. Ta prekrasna i tajna dječja iskustva konačno su me dovela do dijagnosti­ciranja i liječenja teško oboljelih.

Kada pogledam unazad mogu vidjeti model razvoja mojih sposobnosti počevši od rođenja. Kao da je moj život vođen nekom nevidljivom rukom koja me, korak po korak, dovodila do svakog iskustva i vodila kroz svako iskustvo, slično kao u školi - školi koju zovemo život.

Iskustvo u šumi pomoglo je širenju mojih čulnih doživljaja. Fakultetsko obrazovanje pomoglo je razvoju moga logičkog mišljenja. Usavršavanje za podučavateljicu otvorilo mi je oči i srce prema čovjekoljublju. Konačno, moje duhovno učenje (o kojemu ću govoriti kasnije) učinilo je moja neo­bična iskustva dovoljno vjerodostojnima kako bih mogla otvoriti svoj um i prihvatiti ih kao "stvarna". Tada sam počela kreirati sustav u kojem sam mogla razumjeti ta iskustva. Postupno, visokoosjetilna percepcija i ljudsko energetsko polje postali su sastavnim dijelovima moga života.

Čvrsto sam uvjerena da oni mogu postati dijelom života svakoga od nas. Da bi razvili VOP, potrebno je ući u prošireno stanje svijesti. Za to postoje mnoge metode. Meditiranje vrlo brzo postaje najpoznatijom metodom. Meditirati se može na mnogo načina; važno je pronaći onaj način koji vama najviše odgovara. Kasnije u ovoj knjizi predložit ću neke meditacije od kojih ćete možda neku i izabrati. Također sam utvrdila da možete ući u prošireno stanje svijesti dok se bavite joggingom, šetate, udičarite, sjedite na pješčanoj uzvisini i promatrate valove kako se kotrljaju, ili dok sjedite u šumi kao što sam ja činila u djetinjstvu. S obzirom da to već činite, kako to zovete: meditacijom ili sanjarenjem ili nekako drugačije? Najvažnije je u tom slučaju dati si vremena da osluhnete unutar sebe - vremena da stišate bučne misli koje neprestano govore o tome što trebate učiniti, kako da izađete kao pobjednik iz ove rasprave, što ste trebali učiniti, što s vama nije u redu itd. itd. Kada se ugasi ovo neprestano brbljanje, pred vama se otvara čitav jedan novi krasan harmonični svijet. Počinjete se stapati sa svojim okruženjem kao što sam ja činila u šumi. Istovremeno pojačavate, a ne gubite svoju individu­alnost.

Proces stapanja sa okolinom je još jedan način na koji se može opisati stanje proširene svjesnosti.Na primjer zamislimo ponovo svijeću i njezin plamen. Mi sebe normalno prepoznajemo kao tijelo ( vosak i stijenj) sa sviješću ( plamen). Kada udjemo u stanje.

...............

ispričavam se, obećala sam da ću prenijeti cijelu knjigu, medjutim nemoguće ju je prekopirati, a ja uistinu ne stignem cijelu je prepisivati riječ po riječ.

Knjiga je izuzetno kvalitetan vodič i preporučujem je svakom tko se želi baviti energetskim radom .