B L A G O S L O V   Z A D R U G E

19. siječnja

Pisma jednog tjedna. Jedna udovica piše:

»Sasvim s am pri kraju. Imala s am prošlost

kao u jeftinim romanima. A sada?

Napuštena, usamljena, ni za šta korisna.

T j e š im se pomišlju na samoubojstvo.

Nemam nikoga. Oni koje imam plešu,

kako kaže Biblija, oko zlatnog teleta.«

M u ž s troje djece, čija je žena otišla s direktorom ureda

u kojem je radila: »Sada stanuje s njim i sve je ostavila.

Ima tomu četiri mjeseca.

Ne mogu se s time pomiriti, živim sam, bez snage.

I što je najgore, još uvijek je volim.«

Znaš li da život za sve više ljudi,

unatoč svemu blagostanju, postaje kalvarija?

Razočarani, prevareni, poniženi, izdani, odbačeni,

oni više ne vide nikakva izlaza.

Zašto ljudi postaju tako teški jedni drugima,

zašto nanose jedni drugima toliko briga i trpljenja?

Zašto ne mogu jedni za druge

biti uvijek na radost, milost?

Razmisli o tome i pokušaj svojom dobrotom

biti blagoslov za druge, za one koji trpe,

koji su usamljeni, koji u svojoj napuštenosti

traže bližnjega, ruku, srce.