Primjedba koju je iznio Gurdjieff:

“Prije dve ili tri tisuće godina postojali su i drugi putevi, koji više ne egzistiraju, a putevi koji su opstali nisu bili podijeljeni u tolikoj mjeri, stajali su mnogo bliže jedan drugome.”

I potom kaže:

“Četvrti put se razlikuje od starih i novijih puteva u činjenici kako on nikada nije trajno utvrđen. On nema nikakovu definiranu formu i ne postoje institucije vezane uz njega. On se pojavljuje i nestaje, vođen nekim, samo njemu svojstvenim zakonima.”

Uz asistenciju i natuknice Kasiopejaca, Laura je bila u poziciji da istraži i ustanovi kako su drevni putevi bili, uistinu, ono što je sada znano kao Četvrti Put te kako je jasniji uvid u mnoštvo detalja Drevne Znanosti prezentiran u radu Borisa  Mouravieffa. Nažalost, Mouravieff nije bio razvijen u svome “BITku” poput Gurdjieffa,

i iako je predstavio mnogo toga identičnog s Gurdjieffovim gorespomenutim tekstom, pokušavao je podučavati nečemu što sam nije razumjevao. Tako su i Kasiopejci komentirali rad Mouravieffa:

P: Nedavno smo radili na nekom materijalu Borisa Mouravieffa. Možemo vidjeri mnoštvo povezanosti. Željela bih pitati o nekim njegovim političkim stavovima, idejama o kreiranju elitnog tijela koje bi pomoglo svijetu da napreduje do onoga što on naziva Duhom Svetim. Koliko su ispravna njegova stajališta?

O: Mouravieff, kao i mnogi koji su štitili i nastavljali “tradiciju”, su tek prenosnici a ne tumačitelji kapaciteta Vladara. Istiniti Vladar razumije prirodu “svjetova” u terminima stvarnog, Hiperdimenzionalnog Tumačenja. Dok Mouraveiff i ostali pogrešno shvaćaju i krivo interpretiraju, razmišljajući u Hijerarhijskim terminima 3. denziteta koji u ovom slučaju jednostavno nisu primjenjivi.

Kao što je Gurdjieff napomenuo:

Strogo govoreći, skoro sve što znamo o raznim vrstama okultnoga, masonije i alkemijskih škola odnosi se na takovu imitacije.

Međuodnosi Alkemije, Kršćanstva, Potrage za Svetim Gralom, i Drevne Spiritualne Tehnike istraženi su i prezentirani kroz jednostavne termine u Laurinoj knjizi Tajna Povijest Svijeta.

Kao odgovor na mnoga pitanja i zahtjeve za dodatnim informacijama, u proljeće 1999, Laura je otpočela sa pisanjem Val Serijala i objavljivala ga na web stranicama, dostupnog svima zainteresiranim. To je privuklo još više pažnje, uglavnom pozitivne, iako je privuklo i osobnu pozornost nekih iznimno zanimljivih grupa.

Čovjek, kome ćemo dati pseudonim, "Maynerd Most”, predstavivši se kao novinar. istraživač i stručnjak na području Rennes-le-Chateaua prvi je puta pisao Lauri u proljeće 1999. Kompletna razmjena i pozadinska drama je prenesena do u detalje u Avanture sa Kasiopejom. Kasnije je otkriveno kako je taj čovjek imao veze – kroz druženje sa "Alvin Wileyem" (pseudonim) – sa vjerojatnom CIA frontom koja je koristila alternativnu istraživačku zajednicu kao sredstvo za oblikovanje kulturnih biasa. Ali, tijekom dvije godine, Laura je bila nesvjesna o stvarima kao što su COINTELPRO i povezane aktivnosti kreirane sa svrhom da odvrate bilo koju individuu na putu do Istine o našoj realnosti.

Kako je vrijeme odmicalo, postojalo je sve očiglednije kako OPD put kog su izabrali Ark i Laura, NIJE put koji je izabrao Frank Scott. I to nije bilo samo pitanje osobnog odnosa između Arka, Laure i Franka, već i pitanje iskustva i opažanja svih drugih fizički prisutnih članova istraživačke grupe. Drugim riječima, bila je to posljedica asimiliranja B utjecaja koje je omogučilo Arku i Lauri da UVIDE objektivnu stvarnost njihova odnosa s Frankom.

U jesen 2000, Frank Scott je napustio grupu. U istom periodu, Maynerd Most inicirao je diskusiju sa Laurom u kojoj je sad tvrdio kako je on novi izdavač koji se muči tijekom nalaženja kvalitetnih autora – ponudivši joj objavljivanje njenog rada.

Laura, preokupirana radom na održanju koraka sa grupom za diskusiju, odgovaranjem na pitanja, editiranjem i naručivanjem transkripta za djelomično objavljivanje, istraživanjem natuknica za materijal, te pisanjem članaka za internet stranice, mislila je kako je Mr. Bridges bogomdan! Komunicirajući sa njim kroz protekle dve godine, Laura je smatrala kako mu može vjerovati, predala mu je dotad neobjavljeni materijal, povjerljivi materijal za koji je on predložio pomoći u editiranju svezi zaštite povjerljivosti, vjerovavši kako je njezin životni rad predan u dobre ruke, opustila se kako bi se koncentrirala na pisanje. Ponovno, Priča je ispričana u detalje

u  Avanture sa Kasiopejom.

O tome periodu, Laura piše:

Tijekom Arkovih 6 godina boravka u Sedinjenim Državama, nije bio u mogućnosti pronači prikladan akademski posao koji bi podržao njegove osobne istraživačke interese, zbog nekoliko faktora, među ostalima i njegov status “stranca”, ali prvenstveno zbog njegova odbijanja posla u području industrije oružja. Bilo je očito kako je minimalan broj poslova i istraživačkih dotacija preostao onim fizičarima koji ne žele staviti svoju stručnost u službu vojske. I uistinu, Ark je počeo raditi za potpisnika ugovora s Odjelom za Obranu Sjedinjenih Država, ali nakon tri godine na toj poziciji, postalo je očigledno kako će morati ili postati “dublje uvučen” ili će morati otići.

Što se mene tiče, ja sam prije radila kao birokrat za Državu Floridu, i kao hipnoterapeut pod okriljem raznih psihijatara i psihologa, (što je zapravo vodilo mom kasnijem interesu i eksperimentiranju sa “fenomenima uma”). U 1995., počela sam dijeliti neke od rezultata Kasiopejske transmisije sa grupama za diskusiju na internetu. To nije bilo, da se razumijemo, najbolje prihvaćeno osim od strane nekoliko osoba za koje se činilo kako su više zainteresirane za “znanje” od  prosječnog “new age” tipa tragaoca za “alternativnim rješenjima za probleme

čovjeka ui njegovo mjesto u svemiru”. Činjenica je, kasiopejski materijal je bio izrazito Gnostički po svom svojstvu i tonu. Što su Kasiopejci tumačili kao hiperdimenzionalne stvarnosti bilo je lako usporedivo sa područjem Gnostičkog Archonsa.

Kako sam nastavlja s istraživanjem, usporedba između tog materijala i “skrivenim strujama znanja” kao što su Sufizam, Ezoterično Kršćanstvo, Hermeticizam i tako dalje, postala sam uvjerena kako moram podijeliti taj materijal i rezultate mog istraživanja sa svrhom dobivanja povratne informacije od drugih, kako bih – recimo to tako – učinila moje algoritme čvršćima.

U 1998., Ark mi je počeo pomagati u kreiranju web stranice u tu svrhu. Ta web stranica objavljuje mnoge godine mog povijesnog istraživanja, kao i rezultate i iskustva mog istraživanja iz područja paranormalnog i psihologije. Ovaj posljednji element bio je baziran na više od 25 godina iskustva u  radu kao hipnoterapeut. Smatrala sam kako je tematika takozvanih “vanzemaljaca” valjani subjekt za istraživanje i razmatranje, s obzirom na njen sveopće rašireni fenomen unutar Američke kulture. Kao hipnoterapeut radila sam s osobama koje su tvrdile da su bile “otete” od strane vanzemaljaca, i moja iskustva i proučavanja te teme uvjerilo me kako je ona intrigantna i vrijedna akademskog istraživanja.

Kao što spomenuh, Ark mi je asistirao tijekom tehničkog aspekta kreiranja web stranice, i povremeno bi pridonio ponekom podržavajućom analizom i komentarom. Mi nismo bili spremni, niti smo očekivali, takav nivo reakcija na ovaj “brak znanosti i misticizma”. Te reakcije dovele su me do suočavanja sa čudnm uvjetima našega svijeta – beskrajnim ponorom između metoda i zaključaka znanosti i religije. Ja sam smatrala normalnim, razumnim pristupom za proučavanje religije i misticizma – domena takozvanog “paranormalnog” – više manje znanstveni pristup, ali očito je ta perspektiva bila osuđena i od strane religijskih zajednica kao i od mnogih pripadnika znanstvene zajednice.

“To nas vodi natrag na problem sa kojim se suočavamo u našem svijetu: “znanost o živim bićima” nije napredovala ukorak sa znanošću koja se bavi fizičkim objektima naše stvarnosti.

Dakle, možemo konstatirati kako je jedan od mojih primarnih operacijskih protokola pri studiji religije i misticizma -  domena takozvanog “paranormalnog” – manje-više znanstveni pristup, dok je Ark potaknut, povremeno, da kombinira “inspiraciju” sa znanstvenim istraživanjem. U oba slučaja, želimo naglasiti, naš zajednički pristup je kreiranje radnih hipoteza koje su podložne testiranju i proučavanju.

Kao što spomenuh, takav pristup izazvao je mnogobrojne proteste iz krugova “istinskih vjernika” raznih religija kao i od strane takozvanih “New Age” grupa diljem svijeta, te isto tako i od strane nekih akademika, koji su takav pristup automatski ocijenili “ne-znanstvenim”.

Ti prvobitni napadi na nas nastavili su se pristižući iz dva glavna izvora: takozvane “New Age” ili “Metafizičke” zajednice, i Kršćanskih fundametalista iz Sjedinjenih država. Kasnije su im se pridružili i članovi Židovske i Islamske religije koji su se usprotivili izlaganju religioznih tekstova i ideja više-manje znanstvenom   proučavanju. I nije to bio prvi slučaj takovog istraživanja, ali večina akademskog istraživanja teoloških područja nisu lako dostupna javnosti. Ja sam ih čitala, sažimala i činila ih dostupnim. Očigledno, to je bio veliki tabu. Bilo je jasno kako su “istinski vjernici” bili sretni sa situacijom neizlaganja analizama znanosti, jer im je to omogućavalo vršenje obmana nad javnošću, pogotovo nad onima koji su bili neskloni “standardnim” religijama, ali zasigurno ne isključujući i fundamentalne prijevare unutar “standardnih” religija per se. Ja sam napisala analizu rada na kome se   temelje tri glavne Monoteističke religije – religije odgovorne za trenutno stanje  svijeta za koje će svatko priznati da je užasno – naslovljenu “Tko je napisao Bibliju”

Bilo je vrlo uznemiravajuće, za nas oboje, spoznaja kako je naš trud da primjenimo znanost na studiju metafizike, sa svrhom pronalaženja zajedničke osnove za mir za sve ljude, uzrokovala najpodlije od svih klevetničkih napada na nas – optuženi smo

kako pokušavamo osnovati “kult”! Izgledalo je da su svi stvarni kultovi koje smo

izložili kao takvima odlučili kako je napad najbolja obrana.

Odgovorili smo na te optužbe ohrabrujući čitatelje da uistinu PROČITAJU naš rad kako bi bili sposobni procijeniti kako te optužbe nisu istinite. Ali ipak, izgleda kako jednom kada se uzvikne riječ “kult”, ono što slijedi je psihološka reakcija slična onoj na povik riječi “vatra” usred krcatog javnog mjesta. Svako razmišljanje i analize tu staju i ljudski mozak postaje paraliziran.

Sve do perioda oko 11. Septembra 2001, situacija nije bila ni manje ni više problematična nego što bi to bila za svaku osobu sa “novom idejom” koja nije još prihvatljiva. Postoje kritike i postoje odgovori na kritiziranje. No, sukladno s 9-11, klima u svezi znanstvenog istraživanja religije i sistema vjerovanja, radikalno se promijenila unutar Sjedinjenih Država.

Uvidjevši se kako religija i uvjerenja vode masu u djela čistoga ludila, počela sam pisati protestni članak o politici trenutnog Američkog Predsjednika, Mr. Busha, i njegovo manipulativno korištenje Kršćanskih Fundamentalista kao baze podrške, i religije kao njegove raison d’etre. Bila sam poglavito jasna svezi sutprostavljanja, tada, nadolazećoj invaziji Iraka.

Zbog tih aktivnosti postali smo izloženi još večim napadima, koji su sad uključivali fanatike takozvane “Kršćanske Desnice”, a priljepljena oznaka “kulta” uzvikivala se glasnije i češće. Primali smo prijetnje smrću, naša djeca su bila fizički ugrožena, a u dva slučaja, koja se odnose na prijetnje ugrožavanja života, naš pas je bio otrovan, naša imena (uključujući i ona naše djece) i fizičke lokacije bili su objavljeni na internetu, sa zahtjevom upućenim “istinitim vjernicima” da krenu i “pobrinu se” za nas ( implicirana namjera je očigledno bila da nam se nanese fizička šteta, možda čak i smrt).

Kampanja kleveta i poruga bačena na nas od strane takovih individua via interneta, sačinjena od najdrskijih laži o našem radu i našim osobnim životima. Shvatili smo kako ne možemo učiniti ništa drugo doli utrošiti svaki budan sat na obranu nas samih, i ostajanjem budnim nočima u strahu da će nam neki fanatik fundamentalist spaliti kuću dok spavamo.

Naravno kako smo podnijeli izvještaje, o akcijama protiv nas, autoritetima Sjedinjanih Država i FBI-u. Odgovori tih istih autoriteta uglavnom su sadržavali odgovore tipa “to nije u našoj nadležnosti” ili “svatko ima pravo izjaviti što želi”, pa sve do “postoje mnoge bitnije stvari za istražiti” od 11. Septembra, 2001.

Poduzeli smo našu osobnu istragu o kolovođama napadača, plativši tvrtci istražitelja da sastave kompletan pozadinski izvještaj. Sa dijelovima tog izvještaja i koristeći internet kao sredstvo istraživanja, bili smo sposobni pratiti i locirati veze tih grupa sa CIA frontom koja je osnovala nekoliko “stvarnih” kultova, uključujući i gurue koji su tvrdili kako su vanzemaljski “walk-ins” i druge “Mistične Škole” koje su se bavile uglavnom “Enokijanskom Magijom” i drugim besmislicama koje danas prolaze kao hermeticizam.

Nakon čitanja dijela “ostalog” materijala dostupnog na internetu, moglo se pomisliti kako je najednostavniji razlog u pozadini ovih napada na nas bio osjećaj ugroženosti tih individua, strah od razotkrivanja njihovih prijevara za zaradu novca, putem

kultova. Ipak, preostao je problem apsolutnog oglušavanja autoriteta Sjedinjenih Država na naše brojne žalbe svezi kriminalnih radnji od strane tih individua u njihovoj kampanji spletki, kleveta i lažnih optužbi protiv nas. To je nešto što još uvijek nemožemo objasniti. Isto tako nemožemo objasniti zašto je naš rad postao metom na takav način, kada postoje tolike stvarne “kult” grupe koje djeluju u S.A.D.-u, kojima je dozvoljeno neometano djelovanje i izvođenje toliko očitih prijevara i smicalica, potpuno nekažnjivo. Sugerirano nam je kako su te grupe dio velikog tajnog “Counter-intelligence Program”-a (COINTELPRO – op.prev.), ali čak i

ako je to slučaj, to ne objašnjava razlog zbog kojeg je baš naš rad izabran kao meta napada, osim naravno, ukoliko smo “na pravome tragu”.

I tako smo došli do aktualne spoznaje o činjenici kako se naš pristup procjeni stvarnosti koja nas okružuje smatra opasnim poput Katarskog pristupa procijeni realnosti.  Koristeći termine jednake znanstvenim gnostičkim terminima, koji predlažu kako je ovaj svijet koji doživljavamo, svijet uobičajenih osjeta prostor- vrijeme, “uklopljen” u petu dimenziju (ovaj termin sada koristim kako bi ga koristili matematičari, NE u smislu u kome ga koriste tkzv. “New Age” grupe) koja je STVARNA, a naša stvarnost je tek “bojno polje” stanovnika hiperdimenzionalnog prostora-vremena. Katari su imali slične ideje. To znači kako smo mi, ljudska bića, igrajući pijuni u velikoj i složenoj Tajnoj Igri Bogova, a naše akcije i nedostatak akcija predstavlja poteze i manevre spomenutih stanovnika hiperdimenzionalnog prostora, koji očajnički NE ŽELE da se ujedinimo u našoj svjesnosti o njihovom postojanju, i koji ulažu veliki trud u zbunjivanje i držanje u mraku čovječanstvo do samoga kraja. Jer zasigurno, kada bismo znali o njihovom postojanju, prestali bismo sa igrom.

To je Najopasnija Ideja na planeti Zemlji.

I to je, očito, razlog koji leži u pozadini optužbi kako je Kasiopeja “kult” što je toliko

daleko od istine da je suludo. COINTELPRO

COINTELPRO.

Najbitnija stvar koju trebate znati o svijetu u kome danas živimo jest način rada i

metode kojima se koristi COINTELPRO.

Richard Dolan piše o toj temi:

U razdoblju od 1940. do 1970. god. , vojni personal iz SAD-a , kao i iz mnogih drugih nacija , susreo se sa neidentificiranim letećim objektima vizualno , te putem radara , a ponekad i u neposrednoj blizini. Ti slučajevi nisu se desili nekoliko puta , već stotinama puta , možda i na tisuće. Ponekad susret nije bio više no radarski prikaz objekta koji se kreće nevjerojatnom brzinom , pritom izvađajući nemoguće manevre. Ponekad je to uključivalo upad u osjetljivo područje kretanja aviona. Često je slan jedan ili dva od njih , sa naredbom da presretnu objekt. U tom slučaju , članovi posade izvještavali su o metalnom objektu u obliku diska , ponekad sa otvorima , ponekad sa svijetlima , kretanja koje je odavalo inteligentne manevre izbjegavanja. Samo u nekoliko slučajeva desio se i pad , te vojna zapljena NLO-a. U nekoliko drugih , došlo je do stradavanja , pa čak i pogibelji vojnog personala. U velikoj većini zabilježenih

slučajeva (Richard Doland „NLO-i i stanje nacionalne sigurnosti“) vojni personal

, koji se susreo sa NLO-om , bio je odlučan kako se nije radilo o prirodnom

fenomenu.

To je očigledno ozbiljan razvoj događaja i sukladno tome bio je i tretiran kao takav, od strane onih grupa koje se bave nacionalnom sigurnošću. CIA, NSA, i sve grane vojnih obavještajnih službi zaprimile su izvješća te diskutirale o situaciji, koja je bila zabrinjavajuća i od izuzetne važnosti. Također postoje dokazi, prezentirani od strane bivšeg direktora projekta Blue Book, Edwarda Ruppleta, „Above Top Secret“ (Vrhunska tajna) grupe koja je imala pristup svim NLO podacima, grupi koja se protezala kroz vladu, vojsku i industriju.

Istovremeno , vojska je kreirala sliku , isključivo za javnost , kako NLO problem nije ništa zabrinjavajuće - a pogotovo ne rezultat malih zelenih. Uz pomoć kontrole oficijalnih medija i kulture , pokušala je uvjeriti javnost kako je Blue Book , vojni projekt zračnih snaga , ništa više do li odgovarajuće sredstvo za  tek poneku teoretsku analizu. Blue Book je u svome korijenu bio namjenjen za odnose sa javnošću , a ne kao istraživačko tijelo. Trebao je služiti kao sredstvo zataškavanja i rušenja vjerodostojnosti situacije [...]

Izgleda kako su neke obavještajne agencije, najvjerojatnije CIA, nadzirale civilne NLO grupe. 1952. utemeljena je Aerial Phenomena Research Organization (APRO) [Organizacija za istraživanje zračnih fenomena – O.P.], u Sturegon Bay-u, Wisconsin, od strane Coral Lorenzen. Ubrzo je postala jedna od najutjecajnijih i najrespektabilnijih NLO organizacija u Americi. Mjesecima prije prvog pojavljivanja njihova časopisa APRO Bulletin, jedna je osoba tvrdila kako je član obavještajnih krugova te je aktivno podupirao rad udruge i nastojao je usmjeritii u „metafizička područja istraživanja“. Coral Lorenzen rekla je kako je obzirno otklanjala te pokušaje. Kasnije je otkrila utisnute tragove na pismu koje je primila od njega, te je osjenčavanjem papira dobila nešto što je izgledalo kao obavještajno izvješće o njoj. Tijekom ljeta 1952. god., kontaktirala su je dva sumnjiva muškarca, predstavljajući se kao

posrednici u prodaji umjetničkih slika, te je uvukli u razgovor. Nisu djelovali kao da išta pokušavaju ponuditi ili prodati. Kada su otišli, parkirali su svoj auto na poziciji koja im je davala jasan pogled na stražnji dio njene kuće. Ta ista dva

muškarca posjetila su i blagajnika i sekretaricu APRO-a, na taj isti dan, ali nikog

drugog u kućama iz susjedstva.

Vrijedno je spomenuti kako je 1952. godine već 74% budžeta CIA-e (i 60% njena personala) odlazilo na tajne operacije. ... Suprotno Aktu Nacionalne Sigurnosti iz 1947. godine, koji je odredio aktivnosti CIA-e van granica SAD-a, ova agencija se već infiltrirala i financirala mnoštvo SAD radnih sindikata,  tvrtki, crkava, univerziteta, studentskih i kulturnih grupa, uglavno prosljeđujući novac kroz razne fondacije. 1952. otpočela ja sa novim programom otvaranja pošte, poznatim pod imenom HT Lingual, koji je ciljao na korespodenciju između SAD građana i komunističkih zemalja. Kroz 21 godinu, uz pomoć FBI-a, kroz taj program fotografirano je 2 milijuna omotnica i otvoreno 215 000 pisama. Nitko, pa čak ni predsjednik nije bio iznimkom. Te 1952. god. CIA je isto tako već koristila osobe, koje nisu bile svijesne u što se upuštaju, za testiranje efekata LSD-a. [...]

U Ožujku 1965... FBI uredi su bili zatraženi da sastave listu pouzdanih novinara koji bi bili podobni za rad za COINTELPRO. Hoover je, u međuvremenu,

užurbano sakupljao podatke o antiratnim grupama kao i o članovima kongresa. Tog ljeta, SAD vojni obavještajni agenti počeli su sa infiltracijom i špijunažom velikog broja političkih grupa, a u taj pothvat bilo je uključeno oko tisuću istražitelja i tri stotine oficira, sakupljajući sumnjive političke izražaje. [...]

CIA je isto tako kontrolirala vojsku od tridesetšest tisuća ljudi... Čiji su godišnji troškovi iznosili oko 300 milijuna dolara. Iako ta aktivnost nikada nije bila odobrena od strane kongresa , nije postojao razlog za pretjeranu zabrinutost , s obzirom na tajni budžet agencije i razne privatne izvore prihoda.

HT Lingual projekt nastavljao se u svom agresivnom elementu. Do rane 1970. godine, samo New York podružnica pregledavala je preko 2 miliona poštanskih objekata, fotografirala preko 30 000 omotnica, te otvorila 8 do 9 tisuća pisama. U 1971. god. Direktor CIA-e Richard Helms dao je rijedak, kratak osvrt za javnost, u kome je inzistirao kako CIA ne nadzire domaće ciljeve. „Nacija to mora prihvatiti do nekog stupnja sa vjerom,“ izjavio je, „da smo mi, koji

vodimo CIA-u, časni ljudi, predani službi naciji.“.

A u međuvremenu, CIA-in guru za kontrolu misli Sid Gottlieb, razvio je snažan interes za elektronsku stimulaciju mozga, te je inzistirao na Helmsovoj podršci. Ideja je bila programirati ljudsko biće za napad i ubijanje po naredbi, kroz CIA- in program Operation Often.

NSA je pregledavala više od 150 000 telegrama mjesečno , u sklopu operacije

Shamrock. [...]

Hoover, čija je paranoja o razotkrivanju naglorastuće aktivnosti CIA-e svakim danom sve više uzimala maha, odjelio se od svake povezanosti sa CIA-om, u proljeće 1970. god, a ubrzo i od rada svih drugih agencija. [...]

Jedno od Nixonovih najupornijih nastojanja bilo je reorganizacija obavještajnih krugova, neizmjerno veliki pothvat. Najpoznatiji rezultat tog truda bio je Huston Plan, nazvan prema Tom Hustonu, čovjeku koga je postavio na čelo oprojekta. Na sastanku Ovalnog ureda, u Lipnju 1970. godine, prisustvovali su svi veliki igrači: Haldeman, Ehrlichmann, Huston, obavještajni direktor Hoover (FBI), Helms (CIA), Adm. Noel Gaylor (NSA), te poručnik Gen. Donald Bennet (DIA). Nixon je jasno dao na znanje kako očekuje velike napore uložene u borbu protiv domaćih drugomišljenika. Hoover je predsjedavao grupom koja je nazvana

Inter Agency Committee on Intelligence (ICI) [Interna agencija obavještajnog odbora]. Niti značajno prisustvo, sad već opreznog Hoovera, nije moglo spriječiti dalekodosežne preporuke za: proširenje akcije otvaranja pošte, nastavak nezakonitih upada i „black bag“ poslova („crna aktovka“ - upad i pretraga, bez sudskog naloga, u privatne posjede građana i tvrtki, te dokumentacija istog fotografiranjem, uzimanjem otisaka, ozvučenje i postavljanje tajnog video nadzora te sl. O.P.) , elektronski nadzor Američkih i stranih državljana u Americi, povećanje broja članova sa svrhom infiltriranja u određene grupe, te ekspanziju vojne kontraobavještajne misije.

Nixon je potvrdio plan sredinom 6. mjeseca, ali ga nije želio potpisati, kao ni Haldeman ni Ehrlichmann. Tko je dakle, u Bijeloj kući, stavio svoje ime na tu dramatičnu autorizaciju? Zašto Nixonov mladi član osoblja Tom Huston? Hoover je lako potkopao plan 23. 6. obznanivši kako će se prikloniti planu ukoliko zaprimi potpisano odobrenje predsjednika, za sve te provale i prisluškivanja.

Tako je plan da se „institucionira provala kao predsjednička politika“ propao. U praksi, nije bilo većih promjena, s obzirom da su se te agencije već izvještačile u pratičnoj izvedbi svih akcija, za koje su tražile samo formalno dopuštenje. Nisu prestale sa svojim dosadašnjim načinom rada samo stoga što nije pristizalo službeno odobrenje. U nekim slučajevima čak su i proširile svoje djelatnosti.

Prva pukotina u fasadi pojavila se 1971. god. Kako su provale i upadi od strane obavještajnih krugova postali uopćena praksa, Hoover je ukinuo COINTELPRO program u Travnju, ne zbog neprimjerenosti njegova djelovanja, već iz straha od javnog razotkrivanja. Biro je nastavio sa agresivnim pristupom na COINTELPRO mete, ali manje sistematično. Hooverovi strahovi pokazali su se opravdanima kada je u Svibnju 1971. god. izvršena provala u FBI područni ured Media, Pennsylvania, i odnešeno oko tisuću dokumenata koji su razotkrili FBI- ove masovne nadzore crnaca, studenata, radikala i drugih „štetnih“ grupacija. Riječ „COINTELPRO“ procurila je u javnost.

13. 06. 1971. New York Times počeo je objavljivati seriju izuzetno osjetljivih dokumenata, poznatih pod imenom Pentagon Papers (Pentagon papiri). Bila je to povjerljiva povijesna dokumentacija Vijetnamskog rata, a procurila je u javnost od strane Daniela Ellsberga, kog je Bijela kuća odmah uzela za zadatak ocrniti i deskreditirati. U Rujnu je grupa Kubanskih Amerikanaca, povezanih sa CIA-om, zajedno sa G. Liddyem i E. Howard Huntom, provalila u ured Ellsbergovog psihijatra. Ti ljudi bili su Nixonov osobni tajni odred za akcije, nadimka „plumbers group“ (instalaterska grupa). U 4. mj. 1972. god. možemo gotovo sa sigurnošću ustvrditi kako je ta ista grupa bila ta koja je provalila u dom Dan Rathera, dopisnika CBS-a Bijele kuće.

Također u Travnju 1972. god. bilo je provaljeno , dva puta , u rezidenciju J. Edgar Hoovera. Prema Anthony Summersu , piscu Hooverove biografije , tijekom druge provale podmetnut je otrov (Tiazol-fosfat) U Hooverove osobne toaletne stvari. Kemikalija je mješavina koja se koristi u pesticidima , visoke toksičnosti ukoliko se konzumira oralno ili dišnim putevima ili putem kože. Uzrokuje fatalni zastoj u radu srca , a moguće ju je otkriti samo ukoliko se  izvrši obdukcija unutar nekoliko sati od nastupanja smrti. J. Edgar Hoover preminuo je između 2 i 3 sata ujutro , 2. Svibnja 1971. godine. Nije izvršena obdukcija , a kao uzrok navedeno je zatajenje srca , iako je Hooverov doktor tvrdio kako je bio dobroga zdravlja. Tog jutra dvadesetak vladinih agenata metodički je pretresla Hooverovu rezidenciju , ali njegova sekretarica uspjela je uništiti mnogobrojne dokumente prije toga. Oficijalni establišment uzdizao je Hoovera , a dvadesetpet tisuća ljudi slilo se u Kapitol kako bi mu odali počast. Nixon ga je nazvao „snažnom silom za dobro u našim nacionalnim životima“. Privatno , Nixon se bojao Hovera , čak i mrtvog. Godinu kasnije , pričao je o njemu kao da je još živ: „On ima dokumente o svakome , dovraga!“

Kratko nakon Hooverove smrti , Nixonova „plumbers“ grupa provalila je u Čileansku ambasadu u Washingtonu. Potom , u Lipnju 1972. god. , uhvaćeni su tijekom provale u Demokratski Nacionalni Odbor u Washingtonskoj Watergate zgradi. Mnogi vjeruju kako je Watergate bio samo vrh sante leda , s obzirom kako je tada bilo najmanje stotinu sličnih slučajeva provala , sve očito politički motivirane , sve nerazriješene , nepoznat broj njih povezanih s Nixonom... Trebalo je neko vrijeme da FBI shvati kako provale nisu bile CIA-ine operacije. [...]

Nixonovih nekoliko uzaludnih pokušaja da reorganizira obavještajnu zajednicu pokazalo je kako nije bio ništa uspješniji , od svojih prethodnika , u kontroli te proširene hobotnice. Nezadovoljan i nepovjerljiv prema Helmsu , Nixon ga je otpustio tijekom svojih novonastupajućih Predsjedničkih izbora u Studenom 1972. godine. Helms je tako otpočeo svoje rigorozno čišćenje CIA-e , zatvarajući osjetljive programe kao Operaciju Often. Tijekom svojih posljednjih dana na poziciji kao DCI (Director of Central Intelligence) , u Siječnju 1973. god. , Helms je naredio Gottliebu , koji je također odlazio sa svoje pozicije , da uništi sve dokumente vezane uz MK-Ultra , MK-Search , te popratna istraživanja u vezi kontrole uma. Među ostalim , Helms je bio zabrinut zbog tužbi bivših pacijenata Ewena Camerona , koje su mogle ukazati na direktan trag do Langley-a , Gottlieb je propustio uništiti oko 130 inkriminirajućih kutija u arhivi. Da se to nije desilo , MK-Ultra mogla je lako ostati nepoznanicom do

današnjeg dana. U međuvremenu , CIA je radila na spriječavanju eksponiranja i daljnjeg publiciteta bivšeg agenta Victora Marchettia. HTLingual i NSA Minaret programi također su obustavljeni 1973. godine , potonji kako bi se spriječilo izlaganje očima javnosti tijekom Weathermen suđenja. [...]

James Schlesinger , CIA autsajder , zamjenio je Helmsa , te potom imenovao Williama Collbya na čelo tajnih službi. Na Colbyev zahtjev , Schlesinger je ubrzo naredio CIA zaposlenicima da prijave svako sumnjivo kršenje zakona , ili CIA propisa , CIA-inom glavnom inspektoru. Rezultat je bio više od 693 stranica izvještaja nazvanog „Potential Flap Activities“ (Potencijalno zastranjene aktivnosti) , poznatije pod imenom Family Jewels (Obiteljski dragulji). U izvještaju se raspravljalo o Operaciji Kaos , dijelom o MK-Ultra (iako ništa značajno) , o ilegalnom prisluškivanju i ozvučavanju domova i sl. Ma koliko zapanjujuća ta otkrića bila , većina toga nije ni dotakla površinu. Schlesinger je otpustio oko tisuću CIA oficira , a potom napustio agenciju u Lipnju 1973. godine , kako bi preuzeo Pentagon. [...]

Povjerljive informacije procurile su tijekom 1973. god. Ljudi su spoznali kako je FBI prisluškivao reportere i predstavnike Bijele kuće... Aparat Nacionalne Sigurnosti odjednom je djelovao ranjivo... a pogotovo predsjednik... [Ubrzo potom Nixon je izgubio vlast.] [...]

1969. i tijekom rane 1970. god. stanje Američke Nacionalne Sigurnosti bilo je u jeku svoje najveće ekspanzije. A ovo je bilo u suprotnosti sa gubicima u Jugoistočnoj Aziji. Međutim , dok je Vijetnamska fronta bila izgubljena , a neslaganje odjekivalo diljem zemlje , NLO fronta djelovala je osvojenom. Leteći tanjuri bili su protjerani u prasnjavi kut povijesti hladnog rata , kao zanimljivost kulturne paranoje i masovne histerije.