Nikada duh nije rođen, niti će ikada prestati biti. Nikada nije bilo vrijeme — krajevi i počeci su snovi. Nerođen, besmrtan i nepromjenjiv ostaje duh zauvijek.

Bhagavad Gita

Jednom sam u gornjoj Indiji sreo vrlo neobičnog starog čovjeka. Sat vremena nakon izlaska sunca došao sam do njegovog cvijećem ograđenog skloništa. Od snijegom prekrivenih vrhunaca Himalaja u daljini do maglovitih dolina u podnožju, svijet je nalikovao krepkom, osvježavajućem snu prepunom ljubavi. U susret mi je izišla uspravna, moćna figura, čvrsto oslonjena na snažnim nogama, zabačene glave i s osmijehom dobrodošlice na usnama.

Zapanjeno sam zurio, jer su mi u obližnjem selu rekli da taj čovjek živi čitavo stoljeće. No izgledao je kao iznimno snažan čovjek u svojim najboljim godinama.

Kasnije u razgovoru protumačio je svoju formulu kojom je održavao mladost.

»Priroda«, rekao je, »prezire monotoniju - iziđi, pogledaj i ispitaj je pogledom stotinu puta na dan. Svaki put pronaći ćeš je drugačijom. Djelovanje svjetla i sjene glavni je uzrok toga. Ipak, nezadovoljna s tom satnom promjenom prizorišta, majka priroda u potpunosti mijenja odjeću nekoliko puta godišnje. Zimski snijeg ustupa mjesto nježnoj proljetnoj travi, a ona smeđoj boji ljeta koja se pak mijenja u jesenje sivilo.

Ne živimo, doktor sahib, u učvršćenom poretku stvari, već u svijetu stalnog tijeka i stalne promjene. Stari narodi i civilizacije propadaju i umiru, a na njihovim ruševinama grade se nove i različite civilizacije - društveni sustavi koji se doimaju kao duša trajnosti i stabilnosti nestaju preko noći; osnivaju se novi sustavi. Jedno jedino znanstveno otkriće može promijeniti političku i ekonomsku sudbinu čitavog svijeta. Zašto se te planine - kralježnice svijeta — postupno urušavaju silama erozije, a njihove komadiće odnose kiše i rijeke da bi stvorile nove zemlje na nekom drugom mjestu?

Vi doktori govorite da stanice od kojih su izgrađena fizička tijela umiru i da se nove stvaraju svake sekunde, tako da od koštane srži pa do kose u cijelosti mijenjamo naša tijela nekoliko puta godišnje.

Nije li predivno razmišljati o ljudskom duhu, duši, koja srčano krči svoj put kroz ovo veliko promjenjivo more događaja, poput sjajnog svjetla visoko na jarbolu sigurnog broda, jedinoj nepromjenjivoj stvari u ovom nestabilnom svijetu, razvijajući sve više i više svjetlosno davajuće potencijale kroz dodir s novim situacijama i problemima?

To promjenjivo more osmislio je Kreator kao školu za dušu, sahibe. Jedini način na koji duša može razviti svoje beskonačne potencijale jest iskustvo. Ovo je tajna života i sreće: traži nova iskustva - odbaci stagnaciju - svakoga dana, novim i višim avanturama traži put prema duhovnosti. Tijelo ne umire sve dok ga duša treba. Umire samo onda kada smo prestali učiti ili kada je monotonija stvorila dosadu u našim životima te smo napustili svoja tijela. Nakon odmora potrebnog za sagledavanje iskustava, vraćamo se ponovno u svježe, novo tijelo i u novo okruženje po nova iskustva.

Kada sam imao sedamdeset godina, naučio sam nešto o slikanju. Pet godina kasnije uzeo sam violinu. Od tada sam se bavio vrtlarstvom, naučio nekoliko jezika, a trenutno proučavam astronomiju.«

»Ali«, prekinuo sam ga, »netko će reći da je cijena kontinuiranog učenja previsoka da bi se time platio produžetak fizičkog postojanja.«

Starac se nasmijao: »I bit će u pravu. Bila bi to previsoka cijena za produljenje običnog tjelesnog postojanja, ali proučavanjem učimo više o velikom univerzumu Brahme. Što više o njemu znamo, više u njemu možemo uživati i tražiti nova iskustva, a time i sve više razvijati unutarnju prirodu naših duša. Vidiš, dakle, da se niti jedno znanje nikada nije izgubilo. Imamo pred sobom čitavu vječnost. Ono što naučimo u ovom životu posjedovat ćemo u obliku instinkata u sljedećem. Nisi li vidio mlade ljude u svojoj zemlji - mislim da ih zovete »čuda od djece« - rođene s određenim kvantumom znanja, koji su u najranijoj dobi znatno napredniji u nekom znanstvenom području od puno starijih eksperata?«

Stari Guru bio je mudar, a njegova formula dobra. Na bilo kojem jeziku stagnaciju možemo prevesti kao smrt. Svi smo mi, željeli mi to ili ne, duhovni avanturisti koji zauvijek napreduju mističnom zemljom iza ravnica gdje caruje ljepota i gdje će grubi obluci duše biti otkinuti i ispolirani na kotaču događaja i iskustava sve dok ne počnu odražavati ljepotu s neopisivom radošću.

Brutalnost i nepravda koje nas pogađaju kada smo nemoćni uzvratiti - izdaja voljene osobe kojoj vjerujemo, bolest koja drži tijelo zarobljenikom i muči ga, i mnoga slična iskustva - doimaju se okrutnima, ali biste li bili voljni izgubiti bilo koje iskustvo kroz koje ste već prošli? Mislim da ne biste. Vjerojatno bismo svi mi iz naših života željeli odstraniti neki neugodan i bolan događaj, ali ne bismo željeli izgubiti znanje koje smo stekli, jer bismo izgubili mali dio našeg karaktera, maleni dio nas samih. Kada bismo nastavili gubiti plodove našeg iskustva, nepobitno bismo se vratili u pretpovijesno stanje, jer svo znanje je zabilježeno iskustvo.

Jednako kao što kamenorezac reže dragocjeni kamen na jedan način i kao što se on polira da bi se odstranila grubost i izrezala faseta koja očituje pravi sjaj i ljepotu kamena, tako i Univerzalni um polira našu dušu na kotaču iskustva, a od svakog iskustva dobivamo malo više unutarnjeg razumijevanja. Svatko je od nas, svakoga trenutka, na onom mjestu na kojem treba biti kako bi stekao novo i nužno iskustvo. Tijekom naših prošlih života prolazili smo kroz mnoge događaje, situacije, stjecali mnogobrojna iskustva, a u budućem ćemo ih životu steći još i više. Svi mi znamo kako neke stvari za nas nisu ni napast ni iskušenje, a ipak se čudimo kako salijeću naše prijatelje. Ali to samo znači da smo ova iskustva prošli u nekom prošlom životu i da više nema potrebe ponavljati ih. Zato nije potrebno biti toliko kritičan ni prema kome, jer i razbojnik, prostitutka ili ubojica su u različitom razredu iste škole koju i mi pohađamo — naše Alma Mater, života - i nalaze se u razredu kojega smo mi već prošli. Upamtite, štoviše, uvijek kada kritizirate drugu osobu dodirujete lanac uzroka i posljedica koji nepobitno vas mora načiniti predmetom kritiziranja te da će daljnjim tijekom razvoja stvari ono svjetlo koje ste usmjerili na tu osobu biti vraćeno vama.

Mnogo ste toga dobili u svojoj bolesti. Stekli ste toleranciju prema pritužbama drugih, simpatiziranje patnje, sažaljenje prema onima koji su frustrirani, strpljivost i hrabrost s vašim vlastitim pritužbama; duhovno ste bogatiji jer ste prošli kroz to iskustvo. Ali budite oprezni sa sažaljenjem i simpatijom kako vas oni ne bi povukli u moralnu tupost. Upamtite uvijek da stojite sami. Vi samo prolazite kroz to promjenjivo more života. Iako možete susresti mnogo predivnih prijatelja i ljutitih neprijatelja, oni su kao brodovi koji prolaze noću - pridružuju vam se za tren u bljesku svjetla, a tada odlaze u tamu. Oni također imaju svoje odredište i kreću se prema njemu. Čak i naši voljeni, koje bismo željeli zadržati zauvijek, moraju otići iz naše slike; većina nas vjerojatno je doživjela smrt nekog člana svoje obitelji. Mudro je stoga uživati u našim prijateljima kao što bismo to činili i s našim suputnicima u karavanu ili sa zanimljivim putnicima na velikom prekooceanskom putovanju, pomažući im koliko možemo, ali shvaćajući da će karavan doći do svog cilja, da će brod pristati i da ćemo im morati reći au revoir, da bismo ih možda ponovno sreli u ovom ili sljedećem životu.

Naučite se ne očekivati pomoć od drugih, već je potražiti u sebi. Imate sve snage i moći svoje duše, a vaš Intelektualni um zahtijeva razvoj. Kada ovisite o drugima, kada nastojite da drugi rješavaju vaše probleme, propuštate iskustvo i unazađujete vlastiti razvitak. Bolje je pokušati i pasti, nego prepustiti da vam problem uspješno riješi netko drugi. Jer kroz vlastite neuspjehe učimo malo više nego kroz naše uspjehe.

Sve se to može sažeti u jednoj staroj istočnoj izreci: »Niti jedan čovjek nije tvoj prijatelj; niti jedan čovjek nije tvoj neprijatelj; svi su oni tvoji učitelji!« Ako njegujete znanstveni stav prema životu, ništa ne osuđujte, ništa ne očekujte od drugih, ali činite za druge sve što možete, ne da biste bili hvaljeni ili da biste dobili nagradu, već zato što ćete na taj način inteligentno surađivati s razinom Apsoluta i ispunjavati svoju sudbinu. Izbjeći ćete monotoniju i ispraznost. Otkrit ćete da većim korištenjem snage više snage i dobivate.

Konačno, upamtite da snaga ili moć nije dijete slabosti, niti bespomoćno potomstvo sladunjave sentimentalnosti. Bolje je povući posrnulog prijatelja, osoviti ga na noge i borbenim povikom nagnati ga da krene dalje ispravnim putem, nego mu se objesiti oko vrata i lijevati suze podrške. Oruđe s kojim morate raditi su sila i otpornost. One filozofije koje bude duhovnu snagu i duhovnu otpornost beskorisne su, kao što je povijesni laboratorij to zaključio i dokazao. Jedini postojeći demon je demon inercije koji uvijek zavodljivo i zamamno šapuće da odaberemo lakši put, ili da ništa ne učinimo, ili da pustimo da to učini netko drugi, sve dok žrtva ne postane slabašna karikatura, slabašna jeka i oruđe jačeg karaktera. Kada čitavi narodi postanu time zaraženi, zreli su za invaziju neplodnih, grubih barbara koji odnose tako lako izgubljenu slobodu. Tek nakon stoljeća ropstva može se roditi duhovna snaga i vođa sposoban za davanje novog pokušaja slobode.

U bici života naučite biti sretan ratnik koji neće gledati u mrtvu prošlost i nerođenu budućnost. Sada je sve što imate. Kada biste mogli poletjeti naprijed brzinom zvuka i kada bi netko povikao »sada« taj bi zvuk uvijek bio s vama - živjeli biste vječnim sada. No, sada ste u vječnosti onoliko koliko ćete to uvijek biti, i sada, ovoga trenutka, kao i sljedećeg i opet onog trenutka koji dolazi, vi stvarate svoju sudbinu. Zato ne recite: sutra ću početi prakticirati činjenice iznesene u »Iscjeljujućoj moći uma«. Počnite sada i uživajte u plodovima koji će automatski zamijeniti »sutra«.

Nadam se da ste uživali u čitanju ove knjige onoliko koliko sam ja uživao u njezinom pisanju. Nadam se da vam ovdje prikazano znanje može pomoći da zadržite ili povratite dobro zdravlje koje nema cijene. No, nadam se da će vam ovo štivo pomoći da ponovno zadobijete sjaj sunčevog svjetla, boje zalaska sunca, blistave zvijezde, odraz Apsoluta u licu čovječanstva i veliku, živuću, dišuću, predivnu zemlju. Nadam se da će ono ponovno produbiti vašu oštroumnost u većoj avanturi u univerzumu — avanturi života; da će se u vašim večernjim razmišljanjima pojaviti osjećaj da je privilegij živjeti u radosti prošloga dana.