10.2. Atlantidjani u Americi

 

Prije trideset hiljada godina Sjeverna Amerika je izgledala kao ogromni smrznuti planet. Snijeg bi se formirao u ledene glecere; stijene "umotane" u led su se kretale po smrznutoj zemlji ruseci sve pred sobom. Debljina leda je iznosila i po hiljadu metara. Hladni frontovi su dolazili iznenada i nisu dozvoljavali da se biljni i zivotinjski svijet razvije. Stoga su se i Atlantidjali drzali podalje, prema jugu. Njihova putovanja ka Americi su zavrsavala u Srednjoj Americi i Meksickom zaljevu.

 

U nekoliko navrata, na kratko, izmedju 20.000 i 12.000 godina, led bi se povukao. Atlantidjani bi plovili uz Misisipi i Ohajo prema sjeveru. Tu nailazimo na prve tragove civilizacije Atlantide.

 

Slicno kao i u Evropi, Atlantidjani su ostavili svoj pecat kao vjesti graditelji. Pomjerali bi kolosalne kolicine zemlje gradeci umjetne brezuljke ("mounds"). Njihovu funkciju kao objekata za podmladjivanje, observatorija i osnove za piramide smo objasnili u prilozima o irskoj Tari i britanskom Stonehenge-u i Tor-u.

 

Medju najstarijim "brezuljcima" na americkom kopnu je onaj u Kosteru, drzava Illinois. Ovo arheolosko nalaziste sastoji se iz niza nivoa. Najdonji je prekriven sa sedam metara ostataka nekadasnjeg glacijalnog leda koji dokazuje da su prvi graditelji svoje radove zapoceli prije kraja zadnjeg Ledenog doba: dakle, idemo unatrag otprilike 15.000 godina!

 

(Stoga se nemojmo zaletati tvrdeci da Amerika nema svoje historije. Cak i sluzbena arheologija stidljivo priznaje da dosadasnji rezultati dokazuju da dvadeset treci nivo ovog nalazista ima starost od najmanje 9.000 godina!

 

  

Nalaziste Koster ciji je najdonji nivo star preko 15 000 godina

 

 

Potonucem Atlantide prije 12.000 godina, naglim otopljavanjem sa obje strane Atlantika i dolaskom kraja Ledenom dobu, mijenjaju se i uslovi zivota uz plodne doline Misisipija i Ohaja. Prezivjeli Atlantidjani su u ovim krajevima poznati kao narod Algonkvin. Ustanovljavaju trgovinu duz rijeka sve do Kariba. Povlacenjem leda, bizoni se pokrecu sa juga ka sjeveru Amerike; topljenje snijega je pratilo pojavljivanje zelene trave i toplih boja biljnog svijeta. Americki kontinent pocinje da zivi.

 

Nas stari prijatelj Edgar Cauce (u svom "citanju" broj 1219-1) govori o prvim direktnim potomcima Atlantidjanima - o Irokezima. I svi potonji potomci Atlantidjana, kao Dakota, Sijuksi, Mandani, Delaver, Souni, Algonkvins, Cokto i Ceroki - svi su oni zadrazali karakteristicne fizicke odlike svojih predaka. Uz visinu preko dva metra, to znaci i orlovski nos, visoke jagodice i duge lubanje.

 

Sa zatopljavanjem na americkom kontinentu, poceli su nam dolaziti azijski susjedi (iz Sibriskih tundri, preko Beringovog prelaza, ka Aljasci, Kanadi i juznije). Naravno, oficijelna historija (pogresno) tvrdi da svi americki narodi i poticu od Azijata. Stavise, u to doba, imigranti iz Azije nisu bili dobrodosli. Konstantno su bili u sukobu sa lokalnim stanovnistvom, tako da je vrlo rijetko dolazilo do mijesanja kultura i naroda (eto nam asocijacije sa trendom smanjivanja "mijesanih" brakova na Balkanu).

 

"Analizom DNA dokazano je da istocni Azijati imaju do 60% prisustva krvne grupe B i AB. Potomci Algonkvina, odnosno Atlantidjana, imaju tu krvnu grupu izmedju 0 % i zanemarljivih 2 %" (David Zink, "Atlantis").

 

Vise od 100.000 umjetnih brezuljaka je razbacano u SAD, od Velikih jezera na sjeveru, do Meksickog zaljeva na jugu. Cetvrtina je uzduz Misisipija. U samo jednom kauntiju u drzavi Ohio se nalazi njih hiljadu. Brojne piramide u ovoj drzavi su bile gradjene tako da se njihove stranice perfektno poklapaju sa stranama svijeta. Kod St. Louis-a, arheolosko nalaziste Cahokia, dokazuje postojanje antickih piramida u Americi vecih od Keopsove u Egiptu. (Izgradnja centralnog brezuljka je zahtjevalo prenosenje 22 miliona kubicnih fita zemlje - procjena je arheologa da su samo za taj brezuljak Indijanci trebali 350 godina! Naravno, niti su Indijanci u svojim kosarama 350 godina prenosili zemlju, a niti se to dogadjalo samo prije dvije hiljade godina. Rijec je o finom dokazu civilizacije koja svojom superiornom tehnikom pomjera "brda i doline".)

 

Evropski doseljenici su prije 300 godina bili sokirani brojnoscu i monumentalnoscu drevnih gradjevinskih objekata. Ne zeleci njihovo autorstvo pripisati "primitivnim" urodjenicima - Indijancima, autore su trazili u Azijatima (kao, na primjer, autor americke Deklaracije o nezavisnosti, Thomas Jefferson, kasnije i predsjednik SAD-a).

 

U dvadesetom stoljecu arheolozi su i dalje tragali za odgovorima. Ovaj put su za gradjevince proglasavali "novootkrivene" indijanske kulture Adena i Houpvel.

 

Ove kulture sa originalnim umjetnim brezuljcima nemaju nista zajednicko. Osim da su gradili svoja prebivalista i groblja u njihovoj blizini. I to je sve.

 

Dolazimo i do centralne teme danasnjeg priloga. Rijec je o monumentalnoj "zemljanoj zmiji" u Adams County, u americkoj drzavi Ohio. Ovo gradjevinsko cudo je dugacko cetristo metara. Nekada je bilo visoko kao desetospratnica; hiljade godina erozije su je spustile na jedva metar visine.

 

Na sklupcani rep zmije se nastavlja krivudavo tijelo i otvorena usta koja ispred sebe imaju izduzeni krug. Unutar zmije nisu pronadjeni nikakvi ostaci, nakit ili alati. Samo kameni temelji i glina od kojih je ona bila prvobitno sagradjena.

 

Kao i mnogi drugi gradjevinski objekti Atlantidjana, tako je i ova drevna zemljana zmija vidljiva samo iz zraka.

 

Naravno, cinjenica da je ova zemljana zivotinja vidljiva samo iz zraka upucuje nas na dokaz da su njihovi autori imali mogucnost da lete. ("Znak razvijene civilizacije.")

 

Zmija nosi i simbolicki naboj: mudrost, Sunce, plodnost zemlje. Veza sa svim drevnim kulturama (na koje su utjecali Atlantidjani) je ocita: kineskom, indijskom, sumerskom, egipatskom, srednjoamerickim i juznoamerickim.

 

Najubjedljiviji dokaz o atlantskim autorima zmije vezan je za kosmicku vezu. Preko kontura zmije i njenog oblika moze se pratiti povezanost sa Suncem, Mjesecom i pojedinim zvjezdanim konstelacijama.

 

1. Kada se povuce crta od centra sklupcanog repa zmije kroz centar glave dobija se isitnska osa sjever-jug (prema arheolozima C. Hardman, W. Romain i T. Fletcher, http://greatserpentmound.org/articles/solar.html ).

 

2. Spirala zmije ima sest identicnih "navoja". Kroz njihova tri centra prolaze prve sunceve zrake za vrijeme zimskog i ljetnog solsticija te proljetnog ekvinocija (ravnodnevnice).

 

3. Crta koja se povuce iz centra glave kroz centar kruga ispred zmije se poklapa sa poslednjim suncevim zrakama na dan ljetnog solsticija.

 

4. Sest zmijskih navoja se poklapa sa sest karakteristicnih Mjesecevih polozaja: tri zalaska na horizontu - juzni, srednji i sjeverni - i tri izlaska na horizontu - sjeverni, srednji i juzni (William F. Romain, "Ohio Archeologist", Summer 1991).

 

5. Velika Zmija predstavlja sintezu Suncevih i Mjesecevih mjena na horizontu. S njom je kreirano bice koje je simbol svjetlosti!

 

6. Najvise zvjezdane svjetlosti na Veliku Zmiju pada sa zvjezdane konstelacije Malog Medvjeda (Little Dipper). Uporede li se dva dijagrama (zvjezdani i zmijski) postaje jasno da ovdje nema koincidencije. Glavne zvijezde Malog Medvjeda se perfektno rasporedjuju po tijelu zmije (teorija Thadeus Cowen, Kansas State University, iz knjige: Natasha Peterson, "Sacred Sites", 1988).

 

7. Neobicne gravitacijske i magnetne anomalije u podrucju gdje je smjestena Velika Zmija ne dozvoljavaju kompasu da odredi magnetni sjever.

 

Svi ovi dokazi upucuju da je rijec o tipicnoj ostavstini Atlantidjana. Kameni/zemljani monument su izgradili na energetski potentnoj tacki koji je sluzio kao univerzalni solarni i kosmicki orijentir.

 

Kako nasa civilizacija bude napredovala tako ce i biti u mogucnosti da desifrira simbolicki jezik predaka.

 

Americki arheolog Frederic Putnam je 1883. posjetio Veliku Zmiju ("... Razmisljao sam o mogucim odgovorima iz proslosti; i onda mi se javila slika dalekog vremena sa imperativom da se mora naci rjesenje za ovu misteriju. Nepoznato mora postati poznatim.") Tri godine kasnije, Putnam je saznao da se ovo podrucje zeli sravnati sa zemljom i napraviti kukuruzno polje. Pokrenuo je herojsku akciju u Bostonu i skupio dovoljno novca da otkupi zemlju koja ce postati drzavnim parkom.

 

Medjutim, vecina ostavstina iz drevne proslosti na americkom tlu nije bila te srece.

 

Naprotiv.

 

Evropski doseljenici su organizovali sistematski napor da uniste sva podsjecanja na proslost. Proveden je svojevrsni arheoloski holokaust.

 

Najveca muzejska kuca u SAD, Smithsonian Institution, je ujedno i najveca riznica skrivenog znanja u svijetu. Velika vecina eksponata je skrivena od ociju javnosti.

Ovaj muzej je formiran od strane politicke elite sa primarnim zadatkom da informacije o Atlantidi i ranijim civilizacijama ostanu tajnim.

 

U slucaju "umjetnih brezuljaka", monumenata i dokaza o njihovoj starosti, taj sistematski destruktivni napor je bio usmjeren na:

 

1. Sve arheoloske nalaze (kosture i predmete iz drevne proslosti) prikupiti i zakljucati;

 

2. Sve monumente sravniti sa zemljom.

 

Zvuci konspiracijski?!

 

Smithsonian je nalozio 1890. godine svom arheologu Georgia Cyrus Thomas-u da vrsi sistematska istrazivanja na stotinama umjetnih brezuljaka. "Njegov rad se sastojao od unistavanja i destrukcije struktura" (Lucille Taylor Hansen, "The Ancient Atlantic").

 

Ono sto nije Thomas uspio srusiti, dokusurili su rani doseljenici i "putnici namjernici" koji su opljackane predmete nudili privatnim i muzejskim kolekcijama.

Bilo bi uzbudljivo zaviriti u Smithsonian-ove kolekcije prikupljenih gigantskih kostura. Naime, decenijama su svi kosturi sa americkih lokacija isli direktno u skladista Smitsonian-a. A pretpostavlja se da su se (sjeverno) Atlantidjani odlikovali visokim rastom - izmedju dva i dva ipo metra (anticki "giganti").

 

Odlomak iz godisnjeg izvjestaja Biroa za Etnologiju u vezi Istrazivanja u Roane County, Tennesse, tokom 1890-1891: "Duzina od dna lubanje do kostiju noge bila je sedam fita i tri inca. Znaci, ova individua je bila visoka oko sedam i po fita (225 cm) dok je bila ziva..."

 

Istrazivanja sa umjetnog brezuljka u Dunleith, Illinois: "U blizini povrsine, agenti Biroa su otkrili jedan od najvecih kostura, duzine izmedju 7 i 8 fita (210-240 cm). Nakon njegovog uklanjanja, kostur se rasuo u komadice."

 

Pike County, Illinois: "Vecina kostura je bila u raspadajucem stanju, medjutim jedan je bio dobro ocuvan i duzi vise od 7 fita (210 cm)..."

 

Thomas-ovi agenti su 1891. godine posjetili i Great Smith Mound, u Kanawha County-ju, West Virginia: "Kostur duzine sedam i po fita (225 cm) i 19 inca (47.5 cm) sirokih ramena, je otkriven. Lezao je na dnu iskopine, horizontalno, na ledjima, okrenut prema istoku..."

 

Izvjestaji su se redali jedan za drugim i... ostajali skriveni u fiokama. Kao i kosturi. Dok sve nije prekrila prasina. A danas? Ko se sjeca rase giganata na sjevernoamerickom kontinentu? I kome ona treba? I zasto bi se historija trebala ponovo pisati?

 

Atlantidjani, nasi spiritualni preci, ostavljali su nam tragove svoje civilizacije. Mozda najvrijedniji izraz antickih monumenata bio je onaj kosmicki. Nudili su nam svoje astronomsko znanje.

 

Geometrijski oblici zemaljskih figura, predstavljali su nebeske pojave. Zemaljska geometrija bila je dio kosmicke muzike. Zvjezdane i planetarne elipse svirale su svoju energetsku muziku u skladu sa svojim orbitama, masom i brzinama. Drevni astronomi su tumacili nebesku muziku i zapisivali je u kamenim figurama.

 

 

Drevna zemljana zmija u americkoj drzavi Ohio je u cjelosti vidljiva samo iz zraka. Duzine preko 450 metara,

 tipicna je ostavstina potomaka Atlantidjana. Preko kontura zmije moze se pratiti povezanost

sa Suncem, Mjesecom i pojedinim zvjezdanim konstelacijama. Velika zmija je izgradjena

na energetski potentnoj tacki gdje je sluzila kao univerzalni solarni i kosmicki orijentir.