PARAPSIHOLOGIJA

 

Na početku sam rekao da ću naizmjenično koristiti pojmove „astralne projekcije“ i „vantjelesnog iskustva“.

 

Drugim se pojmom koriste većinom parapsiholozi. Kao znanost, parapsihologija je počela radom J.B.Rhinea koji se tijekom 1930-tih na Duke sveučilištu bavio statističkim pokusima s psihičkim moćima.

 

Primjena statistike na psihičke pojave inicirala je parapsihologiju, „znanost“ koja je od svojega osnutka imala upitnu i problematičnu reputaciju.

 

Parapsiholozi su željeli dokazati postojanje tzv. psihičkih ili „psi“ sposobnosti, koristeći statistiku i druga pomagala kao što su ESP karte.

 

Što se može reći o parapsihologiji?  Ne mnogo. Znanost ne shvaća parapsihologiju ozbiljno. Budući da su se parapsiholozi bavili dokazivanjem postojanja psihičkih moći putem statističkih testova, nisu mnogo učinili u stvarnom objašnjenju psihičkih pojava.

 

Vidjeli smo da okultisti objašnjavaju psihičke moći teorijom razina i nefizičkim tijelima, a psihičke moći kao rezultat premještanja svijesti s fizičke na neku drugu razinu. Parapsiholozi nisu dali jednako–vrijedno objašnjenje. A što je još gore, u cjelini su potpuno zanemarili ideju okultista.

 

No parapsiholozi su u više od šezdeset godina postojanja izmislili brojne nove riječi kap što su „psi“, „ESP“ i mnoge druge. Rezultat je da su stvorili više zbrke no jasnoće. Mnoge od tih riječi sad su uvriježene u jeziku (npr.„ESP“) iako nemaju jasno značenje. Čini mi se da je parapsihologija upravo to: mnogo priče s malim učinkom.

 

Na primjer, tijekom 1960-tih uveden je pojam „vantjelesna iskustva“. Stariji pojam „astralna projekcija“ i njegove okultne implikacije trebalo je zanemariti.

 

Što bi trebao značiti pojam „vantjelesna iskustva“? Čini se, napuštanje tijela. No smjesta se nameće pitanje:“Što“ odlazi? I „kuda“ ? Na nesreću, rad parapsihologa u svezi vantjelesnih iskustava nije doveo do očekivanih rezultata.

 

Parapsiholozi su se bavili eksperimentima, kao npr. smjestiti osobu u prostoriju i zamoliti je da se projicira. A u drugu, odvojenu prostoriju, staviti papir na kojemu je nešto napisano te je zamoliti da „napusti svoje tijelo“, ode u zaključanu prostoriju i pročita ono što je na papiru.

 

Ovakvi su eksperimenti doveli do konfuznih rezultata koje nije lagano interpretirati. Uglavnom su bili neuspješni jer se osoba koja se trebala projicirati nije projicirala, ili, ako se i projicirala, nije točno pročitala poruku u zaključanoj sobi. Što da zaključimo o tim parapsihološkim eksperimentima?

 

Prvo pogledajmo pretpostavke na kojima se ovi eksperimenti zasnivaju. Za razliku od okultista, koji su jasno iznijeli svoje premise, parapsiholozi nikada nisu jasno iznijeli svoje postavke. Tako ih moramo pretpostaviti.

 

Već smo postavili pitanje: što napušta tijelo i kuda odlazi? Osmišljavanje eksperimenta ne bavi se izravno pitanjem“što“ napušta tijelo. Ali činjenica da parapsiholog očekuje od osobe koja se projicira da vrati informaciju implicira da on u najmanju ruku zna da svijest osobe napušta tijelo.

 

Još je važnije pitanje „gdje“ odlazi svijest kad napusti tijelo? Odgovor je očit iz samog eksperimenta. Parapsiholozi očito očekuju da osoba koja se projicira odlazi u susjednu sobu. To znači da parapsiholog pretpostavlja da „što god da napušta tijelo ostaje u fizičkom svijetu“. To je ključna točka za razumijevanje značenja vantjelesnog iskustva.

 

Parapsiholozi predmnijevaju da postoji samo fizički svijet i da ne postoje razine o kojim govore okultisti. Očito je da se ja s tim ne slažem. Neuspjeh s kojim su se parapsiholozi susreli u ovoj vrsti eksperimenata prisilio je neke od njih da preispitaju svoje ideje.

 

Tijekom posljednjih godina pojedini su parapsiholozi počeli priznavati mogućnost da se subjekt vantjelesnog iskustva ne projicira u fizički svijet u kojemu se odvija vantjelesno iskustvo.

 

To tvre D.Scott Rogo i Lawrence LeShan, oboje poznati parapsiholozi. U svakom slučaju, D.Scott Rogo smatra da je okultizam možda u pravu u svome tumačenju vantjelesnog iskustva. Rogo je naučio kako se projicirati i došao do zaključaka na temelju vlastita iskustva. Ako želite čitati o tome pogledajte knjige navedene u bibliografiji, posebice Leaving the Body.

 

Međutim, danas njegovo stajalište nije rašireno među parapsiholozima i općenito govoreći parapsiholozi  se još uvijek drže postavke da su psihičke moći (ili“psi“ kako ih nazivaju) u potpunosti fizičke pojave. Stoga vantjelesna iskustva u stvari znače fizički pogled na iskustvo projekcije.

 

nastavlja se..