Svjesnost tjelesnih osjeta naziva se „kinestetički osjet“. Prema rječniku definicija kinestetike je: osjet koji nastaje putem živčanih elemenata u mišićima, tetivama i ligamentima a stimuliran je tjelesnim pokretima i napetošću; iskustvo koje nastaje zbog tih uzroka.

 

Kinestetički osjet je svijest tijela i njegova kretanja. To je oblik percepcije, poput vida, sluha i sl. Biti svjestan gdje vam se nalazi ruka, bedra koje se oslanja na stolicu, sve su to kinestetički osjeti.

 

Svijest o tijelu koje leži na krevetu je kinestetički osjet. Usredotočenje na kinestetički osjet je presudni dio odlaska u trans.

 

Već sam rekao da se koncentriram na tijelo koje leži na krevetu, trans se produbljuje, a kinestetički se osjeti mijenjaju. Možete ih iskoristiti, ne samo kao način fokusiranja svijesti, nego kao znak da uskoro možete napustiti tijelo. Sad ću ih opisati.

 

Prvo, svjesni ste tijela koje leži na krevetu. Malo ste umorni i polako se opuštate. Kako se opuštate tijelo vam je sve teže. Možete osjetiti valove opuštanja, treperenje na koži ili srsi koji prolaze tijelom.

 

Sve ste opušteniji. Tijelo vam postaje težim i težim. Na posljetku se, iznenada, čini da tijelo kliže unatrag, ili da padate, ili da tijelo blago pluta prema dolje. Sve su to mogući kinestetički osjeti.

 

Prije toga ste možda vidjeli hipnagogičke slike. U svakom slučaju nemojte se uplašiti. Prepustite se osjećaju jer ćete napustiti tijelo. Želite da se to dogodi.

 

Kad se počne događati padati ćete klizati se ili propadati u potpunu tamu. Nemojte brinuti zbog tame. To je praznina o kojoj sam već govorio. Sasvim je u redu biti u praznini. Propadat ćete, uklizavati i sl. u prazninu. Napustili ste tijelo. Izvan njega ste. U praznini ste.

 

Ako se to dogodi možete se ispraviti i „poletjeti“ kroz prazninu. Možete se kretati po praznini. Tu se ništa ne događa no možete se proizvoljno gibati. Praznina je ugodno mjesto gdje možete sjesti(ili letjeti) i uživati u tišini.

 

Ako želite doći na jednu od razina pokušajte si pogledati u ruke. Možda će vam biti teško staviti ruke ispred lica, no učinite to. Prvo ih nećete vidjeti. Zurite u mjesto gdje bi vam trebale biti ruke. Mičite prstima, pokušajte micati ruke. Uskoro ćete ispred sebe vidjeti oblik prstiju i ruku.

 

Istodobno ćete oko sebe materijalizirati prizore. Pomoću „trika s rukama“, kako sam ga nazvao, vi se usklađujete s podrazinom, kao da podešavate radio-stanicu na radio-prijamniku.

 

Iduće čega ćete biti svjesni je da se negdje nalazite. Sad ste na nekoj razini. Još ćemo o tome detaljnije govoriti u sljedećim poglavljima.

 

Da biste izašli iz praznine možete se okrenuti što je brže moguće i kao i s „trikom s rukama“ naći ćete se negdje. Ja sam bezbroj puta da bih napustio prazninu i našao se u nekoj podrazini upotrijebio oba načina. Kad napustite tijelo ne morate se naći u praznini. Mogu se dogoditi i druge stvari.

 

nastavlja se