Ono što ja vidim doimlje se poput milijardi malenih bodlji električnožutog svjetla koje se miču na čudan i neopisiv način. Sama je slika blijeda i nije se lako usredotočiti.

 

Želio bih u potpunosti razjasniti da odsad kad kažem „vidim“ doslovno mislim. Ne govorim o izmišljanju ili zamišljanju. Niti o vizualiziranju putem trećeg oka. Doslovce vidim ono što opisujem. Ništa od toga nije fantazija. Stvarno vidim sa zatvorenim očima.

 

Svi koji su imali iskustva s izmijenjenim stanjima svijesti znaju o čemu govorim. Ako ćete vježbati i sami možete isto doživjeti i shvatiti o čemu govorim.

 

Još ću jednom ponoviti. Zamislite kako izgledate. Zatim zamislite kako izgleda vaša majka. U redu. Upravo ste vidjeli „slike“, zar ne? Zamislili ste vaše i majčino lice. Stvorili ste slike pomoći uma.

 

Ali, ne govorim o tome. Kao što sam već rekao, odsad kad kažem „vidim“ ovo ili ono, doslovce mislim. To je drukčije od zamišljanja. U stvari, kad vidim nešto poput malih bodlji svjetla, mogu istodobno zamisliti što god želim. To su dva različita procesa.

 

Malene bodlje svjetla nisu moja uobrazilja. Psiholozi su zamijetili tu pojavu i nazvali ju „ideoretinalnim svjetlom“ (također ćete naći pojmove „eigenlicht“ i „entopijska svjetla“ – pogledajte bibliografiju, Mavromatisa).

 

Mnogi su ljudi vidjeli ta svjetla i psiholozi su zabilježili razne slučajeve. Mnogi ih vide povrh normalne slike, tj. s otvorenim očima. Možda i vi.

 

Sada zatvorite oči i zurite u tami. Što vidite? Zurite u tamu, pokušajte se usredotočiti. Ugasite svjetla u prostoriji ili čekajte da padne noć, i pokušajte ponovo u mraku.

Velika je vjerojatnost da ćete i vi vidjeti ideoretinalna svjetla. Možda ćete vidjeti i nešto drugo; blijede boje koje se kreću na čudne načine. Možete vidjeti naknadne slike onoga što ste prethodno gledali zatvorenih očiju. Pričekajte da iščeznu i počnite gledati. Ljudi vide različite stvari iza zatvorenih očiju. Važno je:

1. Naučiti da možete vidjeti nešto iza zatvorenih očiju.
2. Gledati u ono što vidite iza zatvorenih očiju dok istodobno pokušavate uči u trans.

 

Vratimo se ideoretinalnim svjetlima. Većina psihologa smatra da su ta mala pomična svjetla efekt nasumične interakcije očiju i svjetla. Oni ih objašnjavaju kao učinak svjetla koje se nasumično odbija unutar oka i pobuđuje retinu, odašiljući živčane impulse mozgu, gdje se te nasumične čestice svjetla percipiraju kao ideoretinalno svjetlo.

 

Ja sam na temelju vlastita iskustva zaključio da je ono ulaz u astralnu razinu. Posve drukčiji zaključak, zar ne?

 

Vratimo se iskustvu transa. Zurim u tamu iza zatvorenih očiju i vidim ideoretinalno svjetlo. Promatram ga kako se pomiče i talasa na poseban način. Dok se tijelo opušta, u određenom trenutku tama iza zatvorenih očiju nije više jednolična. Transformira se i dobiva trodimenzionalni izgled.

 

Počinje izgledati kao prostor u koji mogu, ako želim, uči. Međutim ne mogu, jer još uvijek osjećam kako mi se ruke oslanjaju na krevet. No gledam u tamu, a taj se prostor počinje vrtložiti na čudan način dok istodobno još uvijek vidim ideoretinalno svjetlo kako se vrtloži u mračnom prostoru.

 

Vrlo je važno povezati promjene u viziji s promjenama koje osjećam u tijelu. Događaju se istodobno. Kako postajem opušteniji dah mi se smiruje i postaje pravilan, osjećam se sve težim, kao kad osjećate da ćete utonuti u san, osim što ja ne padam u san. Negdje u trenutku kad me savlada osjećaj težine, tama iza očiju pretvara se u tamni prostor u koji mogu ući.

 

Osjećam kako kroz mene prolaze valovi opuštanja. Za one koji su upoznati s valovima u mozgu, mislim da ulazim u alfa valove. Oni znače stanje duboke opuštenosti. No još sam uvijek svjestan da mi tijelo leži na krevetu, i još uvijek mogu čuti zvukove koji dolaze izvana.

 

Međutim, ubrzo nakon ovoga trenutka u mračnom se prostoru počinju događati čudne stvari. U tami iza zatvorenih ičiju vidim purpurno svjetlo. Kao da se neka od malenih žutih svjetala rascvjetavaju u purpurno svjetlo, ali samo na trenutak. Ugledam ih i zatim nestanu.

 

Druga čudna stvar je da se žuto svjetlo rascvjetava i otvara u nešto što se doima kao kružni prozor. Jednom sam vidio drveće, drugi put otvorena vrata. Kad se žuto svjetlo ovako rascvjeta, lik se dulje zadrži nego purpurno svjetlo. Purpurna svjetla dolaze i odlaze, ali ovi maleni „prozorčići“ ostaju otvoreni nekoliko sekundi.

 

Jednom sam to vidio u mraku tu se da tako kažem brana otvorila i nakon toga sam vidio brojne zanimljive stvari. Sad bih trebao uvesti jednu novi ideju. Kad vidite nešto u mraku iza zatvorenih očiju to se naziva“hipnagogičke slike“. U bibliografiji knjiga Mavromatisa pod nazivom Hypnagogia. Cijela knjiga govori o hipnagogičkim slikama. Za astralnu projekciju to je bitno područje istraživanja i ja je toplo preporučujem.

 

Kako se trans produbljuje vidjet ćete hipnagogičke slike. U stvari one su znak da se približava astralna projekcija i da ćete brzo moći napustiti tijelo.

 

Psiholozi znaju za hipnagogičke slika oko 100 godina. Pojam „hipnagogija“ odnosi se na stanje svijesti između budnoga stanja i sna. Neki psiholozi smatraju hipnagogiju graničnim stanjem prije ulaska u san, a granično stanje kod buđenja „hipnopompičkim“.

 

Ova razlika za nas nije važna jer se oba stanja odnose na jedno stanje svijesti; granično stanje između jave i sna. Stoga meni hipnagogija znači stanje između jave i sna.

 

Što se tiče astralne projekcija bitna nam je hipnagogija kod padanja u san jer je izlazak iz astralne projekcije trenutačan. Kod astralne projekcije nema hipnopompičkog stanja, svijest pri izlasku iz astralne razine odmah prelazi u fizičku razinu.

 

Hipnagogiju su otkrili psiholozi koji su proučavali snove. U svome istraživanju otkrili su da ljudi dok su još budni iza zatvorenih očiju vide jasne slike koje su nazvali hipnagogičkim slikama. Možete vidjeti lica, razne prizore, krajolike, čudne boje, obojene dimne oblake, treperava svjetla, stvorenja iz noćne more, bilo što. A neki ljudi osjećaju hipnagogičke mirise i čuju hipnagogičke zvukove.

 

nastavlja se...