III.

AŠA

Načelo Vječnoga zakona i Pravde - Božja volja

Mazda, gdje su privrženici koju znaju Za čovjeka Vohu? U neprilici i nevolji,

To znanje njihovoga Božanskoga nasljeđa Donosi Slobodu njihovom intelektu i umu; Nikoga osim Tebe nećemo nikada priznavati: Jer nas štitiš prema Vječnom zakonu.

(Gathe: Yasna 34-7)

Povijest

Aša označava zakon, ispravnost i pravdu. Biti pravedan znači činiti ispravnu stvar, a nijedan čin ne može biti ispravan ako se ne poklapa sa zakonom Aše. Zakon Aše zahtijeva nesebičnu službu s ljubavlju i privrženosti prema očuvanju, razvoju i obnavljanju svijeta.

Aša je drugo svojstvo - pored Dobroga uma (Vohu Mana) - a ipak najčešće spominjano svojstvo Boga u Gathama. To je sam temelj mazda- izma. Istina i Dobar um blisko su povezani. Možda je Dobar um aktivniji

«kao sredstvo pomoću kojega Bog najviše voli otkriti Samoga Sebe.» Znanstvenici govore o Bogu, Dobrom umu i Istini kao «božanskom Troj- stvu.»   U hrvatskom ne postoji točan pandan riječi Aša.

Aša označava vječni, nepromjenjivi i uzročni zakon koji vlada svemirom. To je božanski zakon koji upravlja kako duhovnim tako i materijalnim svijetom. U zarathuštranizmu prirodni i božanski zakoni su isti. Aša također označava idealni moralni, društveni i prirodni poredak koje treba prevladati u svijetu.

Ahura Mazda je svijet zamislio u svom umu (Vohu Mana),   ob­ likovao  ga u  svojoj  svijesti  (Daena),           koja  se  očituje  kroz  njegovu stvaralačku snagu (Spenta  Mainyu)  i pokreće u skladu s vječnim zako-

nom (Aša).   Bog je Aša i Aša predstavlja Božju volju. Gathe kažu da Aša

ima istu volju kao i Ahura Mazda.

Postojanje  vječnoga  zakona  i  poretka u  ovom  ili  onom  obliku duboko je ukorijenjeno u indoiranskoj kulturi. Ašu možemo pronaći i u predzarathuštranskoj eri. U staroperzijskim natpisima ona je Arta Njezi­ na vedska istoznačnica je Rta. Ahura Mazda povjerio je svom najvjerni­ jem suradniku, Zarathuštri, vječni zakon Aše i naložio mu da ga preda čovječanstvu. Zarathuštra je i prije otkrivenja djelovao sukladno Aši pa ga možemo držati utjelovljenjem Aše na ovome svijetu.

U istočnim religijskim tradicijama, postoji jedan drugi koncept koji se odnosi na «etički i društveni zakon» i koji se naziva dharma (sanskrt) u hinduizmu i Dhamma (pali) u budizmu. Dharma potječe iz riječi dhr, što znači «podupiranje.» Dharma je moralni i društveni temelj hinduiz­ ma i budizma, kao što je Aša božanski i prirodni temelj mazdaizma. Oba označavaju ispravnost i dobru etiku.

Zakon Aše isto je tako nepromjenjiv kao i sam Bog. On upravlja postupkom postupnoga obnavljanja svijeta. On je nepromjenjiv, premda uređuje promjene u svijetu i određuje svjetsku dinamiku. On predstavlja uzročni zakon: odnos između radnji pojedinca i njihovih posljedica. Kar­ ma u budizmu znači isti uzročni zakon. U mazdaizmu, čovjekovo djelo određuje smjer njegovog života i njegovu sudbinu. Pojedinac je slobo­ dan izabrati tijek svoga djelovanja i tako pokrenuti prirast izvjesnih po­ sljedica u pokretu. Posljedice svake radnje su predodređene, ali čovjekov izbor radnje nije. Stoga sudbina čovjeka nije unaprijed određena. Kada jednom učinimo izbor i postavimo smjer života, posljedice nečijih misli, riječi i djela slijedit će u skladu sa zakonom Aše. To je Božja volja i Božja pravda.

Aša  također  označava  ispravnost.   Ona  predstavlja  mjerilo  za određivanje  ispravnosti  i  neispravnosti  činova.  Ona postavlja norma­ tivnu etiku. Ona pruža standarde koji se primjenjuju na sve ljude u svim vremenima.  Ona  predstavlja  apsolutne  vrijednosti.  Općenito,  Gathe izražavaju bitne postavke i oblikuju standarde ponašanja na dobro ljud­ skih bića od kojih se očekuje da se istinski pokoravaju općim smjerni­ cama u kojemu postupku moraju primijeniti dobro i sveto rasuđivanje. Relativizam je suprotan moralnosti Gatha. Temeljna pretpostaka je da ispravna djela stvaraju koristi pojedinom pokretaču radnje kao i društvu.

Obratno, zla djela štete kako počinitelju zlih činova tako i društvu. Pri­ rast koristi pokretaču radnje je automatski. Stoga se ne postavlja pitanje egoizma i utilitarizma u moralnoj filozofiji. U mazdaizmu je temeljno načelo da se stvarne koristi of dobrih činova za pojedinca slažu s onima za društvo. Zamijećene koristi mogu biti različite. Aša određuje stvarne, a ne zamijećene prednosti. Mazdaizam vjeruje u opće kriterije koji se primjenjuju na  sve  situacije.  Prema zakonu Aše,  ispravnost  djela ute­ meljena je kako u Dobrom umu (Vohu Mana) tako i u Aši (Ispravnosti i Pravdi). Ispravna djela treba obavijati Nesebično i s Ljubavlju (Armaity), jer ispravnost djela uzrokuje da um i savjest djeluju jedinstveno.

Da bih mogao bolji put odabrati, otkrij mi, što si u skladu s Istinom Ti odredio;

Otkrij mi kroz Ljubav, kroz Vohu Mana,

da bih se mogao uzdignuti i biti siguran, Štogod dolazi po Tvojoj zapovijedi je najbolje, za mene, kakvagod nagrada bila.

(Gathe: Yasna 31-5)

Ispravni čin treba izabrati putem dobroga rasuđivanja i u skladu s Ašom. To omogućuje ljudskim bićima, sa sposobnostima što im ih je Bog dao, primijeniti apsolutno načelo Aše na promijenjene okolnosti. Tako se izbjegava relativizam protuslovnosti. Izbor treba učiniti s ljubavlju i s osjećajem dužnosti. Osjećaj dužnosti bitan je dio zarathuštranske moral­ nosti.

Takvi su,  doista,  Spasiteji Zemlje,

Oni slijede zov Dužnosti,  zov Ljubavi:

Mazdo, oni slušaju Vohu Manu;

Oni čine ono što Aša nalaže, a Ti zapovijedaš; Svakako su oni Pobjednici nad Mržnjom.

(Gathe: Yasna 48-12)

Moralni  standardi  su oni koje  su postavili  Božji  atributi,  a u  tom postupku  sudjeluju  Sveti  Duh,  Dobar  Um,  Ljubav  i  Ispravnost  (Prav­ da).  Stoga ti standardi ne mogu biti egoistični, jer im je cilj  iskorijeniti mržnju  i  koristoljublje.

Tako se u zarathuštranskoj metaetici određivanje ispravnoga i krivo­ ga odvija njihovim odmjeravanjem u odnosu na nekoliko načela, a koji­ ma su mjerila Aša i Vohu Mana. Da bi to učinio praktičnijim, Zarathuštra je formulirao često spominjana gesla: Dobra Misao, Dobra Riječ i Do­ bro Djelo. Ta tri gesla opisuju načelo Aše na djelu. Ahura Mazda obdario je čovjeka sposobnostima kojima može razlikovati pravo od krivog u svojim postupcima i donositi promišljene odluke. Zakon Aše omogućuje da iz dobrih djela slijede sretne posljedice. Aša također jamči konačnu pobjedu ispravnosti nad neispravnosti što podsjeća na Božju svemoć. Is­ pravnost je najbolje od svega onoga što je dobro i ona je blistava svrha života na zemlji. Čovjek mora ispravno živjeti i jedino radi ispravnosti same. Svjetovne nagrade ne smiju biti poticaj. Dužnost radi dužnosti čini nesebičnu službu.

Postupak ostvarenja pobjede Dobra nad Zlom postupan je i nije nagao. Ljudsko biće koje je svjesno   svoje  dužnosti,  kao   suradnik Boga, nastoji promicati vrlinu i ispravnost i iskorijeniti neispravnost  i zloću. Njegova namjera treba biti  napredovanje svijeta prema pobjedi i konačno  uspostavljanje  kraljevstva  Božjega na  zemlji.

Zarathuštranin ne ispunjava svoju dužnost ako se samo drži podalje od zloće - zahijeva se aktivna a ne pasivna ispravnost. Zarathuštranin je obvezan dati sve od sebe kako bi vodio i spasio druge od utapanja u grijehu i lažnosti. To je jedan vid zarathuštranske pozitivnosti, preveden u dobar život, težeći prema obnavljanju svijeta.

Iako Gathe samo općenito navode načela, kasnija Avesta detaljno utvrđuje obilježje nekih vrsta ponašanja. Neke norme ponašanja se jako preporučuju, a neke se strogo zabranjuju. U cijeloj Avesti s gnušanjem se odbacuje srdžba, Aešma. Nju se drži izričito ogavnim činom koji vodi prema nasilju što škodi kako vršitelju čina tako i društvu. Gathe kažu da srdžba sprječava zdravo prosuđivanje i ispravna djela: ona stvara mržnju u srcu i ogovaranje jezikom. Ljutita osoba ne može voljeti Istinu i ona postaje čudovište u ljudskoj spodobi.   To čudovište, činitelj zla, potak­ nuto je zlim mentalitetom koji prouzrokuje srdžbu a njega opet srdžba proizvodi.

Norma ponašanja koju  se  visoko  preporuča jest  odanost  dužnosti ili nesebična služba. Dužnost treba obavljati zbog same nje, a ne zbog očekivanja nagrade. Ako  se  ona obavlja nesebično  i  savjesno,  nagrada

će pridoći putem djelovanja zakona.         Dobro čovječanstva kao cjeline i napredak svijeta trebaju biti glavna svrha čovjekovih aktivnosti.                                      Is­ pravnost je dužnost koju je čovjeku dodijelila Božja volja. Poštenje, Arš Mangha, i ispunjenje obećanja, Mithra, posebice su naglašeni. Ispunje­ nje obećanja i poštivanje ugovora odnose se na sve postupke uključujući   i trgovačke transakcije. Mithra kažnjava one koji raskidaju ugovor. Na­ protiv, lažnost, Drauga, laži, Druj, i nasilje, Renen, osobito se osuđuju. Milost i samilost, Marezehdika, prema zaslužnim ljudima, te milosrđe, Rata, prema siromašnima snažno se preporučuju. Poštenje i milosrđe po kojima su zarathuštrani poznati u cijelom svijetu proistječu iz njihovih religijskih vjerovanja i tradicija.

Konceptualizacija moralnih normi postavljena u Gathama pomaže boljem shvaćanju glavnih obilježja gathičke doktrine Aše.

Sloboda čovjeka

Čovjekova sloboda najdragocjeniji je od Božjih darova. Ona je sas­ tavnica božanskoga zakona; ona je prirodno pravo svakoga ljudskoga bića. Koncept ropstva, pa i u svojem najblažem obliku, tuđ je i odbo­ jan zarathuštranizmu. Čovjekova sloboda je tako neotuđiva da Bog ne ograničava čovjekovu slobodu djelovanja čak i u pogledu čovjekovoga izbora religije. Pojedinac, ako to želi, može izabrati zloću. Međutim, Bog u svojoj pravednosti (Aša), unaprijed upozorava čovjeka na posljedice zlih radnji.               Stoga proroku svojoj prvoj propovijedi propovijeda:

Slušajte vlastitim ušima ove najbolje savjete: Gledajte zrake vatre i promišljajte

Kako najbolje možete prosuditi:

Neka svaki muškarac/žena izabere svoju vjeru, onom slobodom

Izbora koju svatko mora imati pred velikim događajima; O vi, budite svjesni ovih mojih objava!

(Gathe: Yasna 30-2)

Zarathuštanizam je religija slobodne volje par excellence. Ta se slo­ boda propisuje za sve čovjekove transakcije i obveze. Malo je proroka pozivalo  svoje  slušateljstvo  da  odmjeri  postavke  vjere  rasuđivanjem,

dobrim umom i savješću.  Prorok također naglašava važnost dobroga znanja i uvid u religiju prije donošenja bilo koje odluke.

Prije nego što borba u mojem umu počne, Reci mi, Ahura, sve što trebam znati,

Daj mi znanje i samopouzdanje, Gospodaru, Da ispravnost nadvlada Neistinu;

To je Tvoj plan - Konačni oblik života.

(Gathe: Yasna48-1)

Pravo  na  slobodu  odražava  se  i  u  zarathuštranskom  konceptu odnosa Bog-čovjek. Za razliku od islama, u kojemu je čovjek Abd, ili Božji rob, i za razliku od kršćanstva, u kojemu je čovjek Božje dijete, zarathuštranizam drži čovjeka Božjim suradnikom. Stoga ni vlasnikovo pravo, ni roditeljski autoritet ne mogu sputavati čovjekovu slobodu izbo­ ra. Obuzdavajuća sila proizlazi iz moralnih uvjerenja pojedinca, savjesti (Daena) i dobroga uma (Vohu Mana). Isto tako, kršćanska zamisao o istočnom grijehu je odbojna zarathuštranima.

Djela se oblikuju u umu. Sveto rasuđivanje stvara volju, koja se izražava riječima i prenosi u djela. Slijed praktičnih moralnih gesla o dobroj misli, dobroj riječi i dobrom djelu odražava prvenstvo misli. U mazdaizmu Volja je izvor moralnoga ponašanja.

Ahura Mazda ne želi da njegovi suradnici slijepo prihvaćaju stvari ili pod prisilom. U svim vremenima treba saznati i propovijedati cijelu istinu.  U nikakvim okolnostima čovjek ne smije lagati ili skrivati is­ tinu.  Slobodna volja i religijska svijest bitni su elementi za uvjerljivo obraćenje na vjeru,  elementi koji čine  obraćenje pitanjem uvjerenja i prihvaćanja. Formalna izjava bez namjere nema valjanosti, a to razlikuje mazdaizam od onih religija koje se oslanjaju samo na formalno prizna­ vanje vjere, osobito pod prisilom.

Priroda i okoliš

Zabranjen je bilo koji čin koji pustoši prirodu. Zbog toga se zarathuštranizam naziva prvom ekološkom religijom. Zaštita okoliša je vid Aše. Onečišćenje tla, vode, zraka i vatre u bilo kojem obliku ili stupnju

drži se prijestupom prema prirodi i zakonu Aše. To zaštitničko stajalište prema prirodi ima svoje korijene u gathičkom odnosu prema životu i ma- terijalonm svijetu. Golema je razlika između onih religija, koje na mate­ riju gledaju kao zlu tvar i na tijelo kao zatvor za dušu, i zarathuštranizma, koji se prema materiji i životu odnosi kao dobročinstvima od Boga i, kao takvima, dostojnima   štovanja. Život i materija, ako se usmjere prema dobroj uporabi, dostojni su božanske ljubavi i jamstva. Ahura Mazda je arhitekt kako nebeskoga tako i zemaljskoga svijeta. Njegova ostvarenja su dobra bez ikakve iznimke. Ahura Mazda podupire taj svijet koji stvara radost, a ljudska bića kao njegovi suradnici moraju djelovati mudro i zah­ valno u očuvanju svijeta. Božja ljubav i mudrost štite zemlju i uspostav­ ljaju mir i napredak na njoj.

Bog je  sav  taj  dar dao iz ljubavi prema čovječanstvu i  drugim stvorenjima. On je sam sebe proglasio dobročiniteljem svijeta. Kao nje­ govi suradnici i kao uživatelji njegovih darova, ljudi se ne smiju ponašati rušilački prema prirodi. Naprotiv, čovjek mora učiniti sve napore da raz­ vija i unapređuje svijet.  Svijet treba napredovati i dostići savršenstvo putem čovjekovih postignuća, uz pomoć Aše i Vohu Mane. To vjerova­ nje objašnjava Zarathuštrino veliko štovanje svih sastavnica i elemenata prirode i doista svih Božjih stvorenja. Neoprezni promatrači katkada su pogrješno tumačili takvo stajalište kao politeističko. Zarathuštranin uznosi prirodu priznavajući veličinu i slavu Boga. On je čuva kao znak zahvalnosti.

Avesta je puna hvale  za svetost prirodnih elemenata.  U  «Molit- vama o  poštovanju  Četiriju  strana  svijeta»  ili  «Namac  i  char Nem», Zarathuštranin se klanja četirima stranama svijeta pokazujući time da gaji poštovanje prema prirodi i tako svjedoči o Svemoći Ahura Mazde. Pos­ toje posebna klanjanja za razne vidove i sastavnice svemira, uključujući sunce, zvijezde, zemlju, vodu, tlo, zrak i vatru. Zarathuštranske molitve ponovno potvrđuju i veličaju unutarnju čistoću i korisnost tih planeta i elemenata, te osuđuju njihovo onečišćenje. Toranj tišine uvodi se kao metoda uklanjanja  mrtvoga tijela  kako  bi  se  izbjeglo  okaljanje  tla  i trošenje zemlje koja služi za usjeve. Ne-zarathuštrani nisu dovoljno ob­ jektivno proučavali tu metodu, a ipak su napisali mnoge senzacionalne tekstove. Objektivno istraživanje potvrdilo bi da je krajnji ishod isti bez obzira riješavamo li se tijela u tornju tišine ili u krematoriju.

Iskazujući počasti vodi, vatri, zemlji, zraku i drugim prirodnim ele­ mentima u svojim molitvama, Zarathuštranin priznaje važnost čuvanja prirode od onečišćenja. Prirodni elementi bitni su za život i napredak: oni  su izvori  energije i neophodni za nastavak života.  Ljudska bića djeluju kao povjerenici prirode na ovome svijetu.  Svatko tko iznevjeri povjerenje sukobljava se sa zakonom Aše i doživjet će nesreću u životu.

U pokušaju da potaknu pučku svijest o prirodnim elementima (a da ne uvedu predzarathuštranski politeizam), zarathuštranski mudraci uveli su koncept Yazata, Divnih, koji predstavljaju prirodne elemente i njihovi su čuvari; te ih učinili hvale vrijednima. Na primjer, u okviru Divnih, Anahita predstavlja vodu i isto tako je čuvarica vode, a Atar predstav­ lja vatm i istodobno je duh vatre. Anahita podaruje plodnost ženama, pročišćava muško sjeme, čisti žensku utrobu, olakšava rođenje djeteta  i  priskrbljuje  majčinskim  grudima  mlijeko  na  vrijeme.  Slično,  Atar podaruje čovjeku blagostanje,  obilje, mudrost,  sposobnost shvaćanja i mnoštvo drugih blagodati. Metafore i simbolika koje se rabe u konceptu Yazata vrlo su profinjene i dojmljive. One potiču ljubav i skrb prema prirodi u srcima i umovima mnoštva ljudi.

Ljudska prava

Zarathuštranizam je prva religija koja je zauzela doktrinarno i političko stajalište o pitanju ljudskih prava i osudila ograničavanje i kljaštrenje tih prava pod bilo kojim izgovorom.

Premda je to moderna pravna kovanica, koja se nije rabila u religij­ skim tekstovima prošlosti, koncept ljudskih prava kao sustav vrijednosti  i zamisli ugrađen je u mazdaizmu. U zarathuštranizmu zamisao o ljud­ skim pravima proizlazi iz načela da je čovjek stvoren da bude surad­ nikom Boga i kao takav treba se povoditi za učiteljem i majstorom toga zanata. S obzirom da je samo dobar stvoritelj, Bog je stvorio svemir i čovjeka kao u biti dobre. Duša stvaranja žali se na silovanje, nasilje i strast; kralj Yima pada s vlasti uslijed svoje taštine i nepridržavanja zakona; prorokovo ustrajavanje na slobodi izbora u prihvaćanju vjere; Zarathuštrin savjet svojoj kćeri da odgovori na zov mudrosti i ljubavi u svojem izboru mladoženje; priznavanje ravnopravnosti muškaraca i

žena u svakom pogledu; osuda autokratske i nepravedne vladavine i pre­ poruka vjernicima da se ne podvrgavaju tlačiteljskim vladarima - sve to ukazuje na važnost ljudskih prava u zarathuštranizmu. Mazdaistički pojam ljudskih prava prirodno je proširenje dviju doktrina o  dobroti Boga i funkciji čovjeka kao Božjega suradnika. Dijeleći Božja svojstva, čovjek ima «Božji pečat»; stoga čovjek mora činiti dobro. Služenje dru­ gima nesebičnom požrtvovnošću sastavni je dio sintagme «biti dobar». Aša zahtijeva pravdu u stajalištu i ponašanju, a pravedan čovjek mora se u skladu s tim i ponašati. Gnjev i osveta, tlačenje i iskorištavanje, iznuđivanje i neovlašteno prisvajanje nisu božje odlike i čovjek ih treba izbjegavati.  Gnjev i nasilje dolaze po uvredljivosti odmah do laganja. Fizički napad i mentalno mučenje pokudni su činovi, bez obzira je li ih počinjavaju pojedinci ili vlasti; oni se strogo zabranjuju.

Velika  je  razlika  između  onih  religija  koje  drže  smrtni  život razdobljem  ropstva  i   zarathuštranizma  koji  život  drži   sakrosankt- nim. U zarathuštranizmu tijelo nije diaboličko, a materijalno nije zlo. Zarathuštranizam vidi dušu i tijelo «kao skladnu cjelinu, kojih je jedin­ stvo privremeno prekinuto smrću, ali je potpuno obnovljeno i proslav­ ljeno u konačnoj Obnovi.»                        Za razliku od dualizma dobra i zla, tijelo  i  duša  nisu  uzajamno  neprijateljski  u  zarathuštranizmu,  iako  ostaju različite cjeline. Tijelo i duša se nadopunjuju. Stoga se zarathuštrani pro­ tive bilo kojem obliku asketstva. U mazdaizmu se cijeni cjelovitost ljud­ skoga tijela, Tanu, i ljudske duše, Urvan; fizički i umni napadi odbojni su činovi. Religijski naglasak na ispravnosti, redu i skladnom životu zahti­ jeva puno poštivanje pravde i ravnopravnosti. Taj naglasak čini opće načelo da nitko ne smije trpjeti umnu ili fizičku zloporabu od drugih.

U punom skladu sa Zakonom, svi će ljudi djelovati,

Zakonom koji čini temelj svega života;

Po strogoj pravdi Ratu će suditi

bez obzira radi li se o Pravom čovjeku ili Krivom;

Uz krivo u njemu on će pomno

odmjeriti svu Istinu koja je s krivim izmiješana.

(Gathe:Yasna33-l)

Ova  kitica  govori  o  važnom  ljudskom  pitanju:  pravedno  i  hu­ mano ponašanje  prema krivcima,  neprijateljima  i protivnicima.  Ona

preporučuje ljudima da djeluju u skladu s načelom pravde, koja sadrži temeljne zakone života. Ta kitica razlikuje tri skupine ljudi: Pravi ljudi (Ašvan), Krivi (Dregvan) i oni koji imaju pomiješana obilježja istine i neistine. Prema raznim gathičkim odlomcima, i prema Krivima moramo se pravedno ponašati: treba uzeti u obzir sva njihova djela, pa ako su nji­ hova dobra i loša djela uravnotežena oni neće trpjeti nesreću.

Predanost ravnopravnosti ljudskih bića, bez obzira na etničko pod­ rijetlo i spol, u Gathama je očita. Gathe jednako hvale Fryanu iz turan- ske etničke skupine i Maidyomaha, prorokovoga nećaka, i Jamaspu iz plemena Hvogva. Povlastice ljudi srazmjerne su njihovoj ispravnosti, a ne njihovoj etničkoj pripadnosti.

Priznaje se bez ograda jednakost muškoga i ženskoga spola. Nijed­ na druga religija ne može se usporediti sa zarathuštanizmom u pogledu jednakosti spolova. Prorok u svim svojim propovijedima odaje priznanje muškarcu, Na, i ženi, Nairi, obraćajući im se odvojeno i ravnopravno. On ostavlja i muškarcima i ženama potpuno slobodu izbora vjerovanja  i  ženidbe.  U propovijedi  kojom se  obraća svojoj  kćeri Pouru-Chisti, Zarathuštra poučava mlade muškarce i žene da se savjetuju s vlastitim unutarnjim  sebstvom - sa svojom savršenom mudrošću i ljubavi  (Ar- maity) - prije nego što se sjedine u braku.                                                          Prožeti jednakošću spolova u svetom pismu, zarathuštranski mudraci proširili su gathičko načelo jednakosti spolova na svojstva Boga. U Mlađoj Avesti imena triju svoj­ stava zadržavaju svoj gathički ženski spol, a tri druga imena odražavaju muški spol. Riječi koje filološki nisu ženskoga roda imaju srednji rod u Gathama.

U Gathama se ne priznaje nikakv kastinski ili klasni sustav. Mazda- izam je ustao protiv kastinskoga  sustava koji je  prevladavo u indoirans- kim društvima. Prorok u Gathama ukorava dvije klase Karapana i Kavi- ja; on izbjegava bilo kakvu aluziju na Athravane i Magije kao klasu kako se to ne bi protumačilo kao priznanje nasljednih povlastica svećenstva.

Klasni sustav u sasanidskoj eri svećenika, ratnika, zanatlija, ratara  i stočara imao je svoje korijene u predgathičkom iranskom društvu, koji su vjerojatno Magi ponovno uveli. Spoj crkve i države u sasanidskom razdoblju  pokušao je  ozakoniti  kastinski  sustav.  Relativno  brzi  pad zarathuštranizma nakon  arapskog  islamskoga  osvajanja  djelomice  se dogodio uslijed pogrešnoga poistovjećenja zarathuštranizma s tlačitelj- skim činovima i klasnom diskriminacijom u sasanidskoj eri.

Gathe priznaju  samo  okomitu  društvenu  strukturu temeljenu na Nmana (obitelji),  Vis (klanu ili selu), Zantu (plemenu ili gradu) i Da- hyu (zemlji). Riječ ropstvo ne postoji u Gathama. Tri skupine - Xvaetu, Airyaman, Verezena - spomenute u Gathama nisu povezane s nikakvim povlasticama. Dhallaje mislio da se one odnose na «neposredne učenike, plemstvo  i  radničku  klasu.»           Taraporewala  ih je  definirao  kao  «tri stupnja Zarathuštrinih učenika,» i preveo te riječi kao «samopouzdanik, suradnik i prijatelj.«

Religija  i poredak

Sve religije propovijedaju pravdu; sve vlade u nju se zaklinju. Pa ipak njezini sadržaji i konotacije razlikuju se u različitim religijama i poretcima.

Sljedeća obilježja mogu se razlučiti u zarathuštranskom konceptu pravde:  (1) Božanska priroda pravde je temeljno načelo.  Posljedično tomu nijedan zakon što ga je stvorio čovjek ne smije poricati božanski zakon, kao što se on iznosi u Gathama. Gathičke doktrine izlažu se u općim crtama; detalji se ostavljaju čovjeku da ih unese u zakonski okvir u svjetlu napretka pojedine društvene faze; (2) Religija i poredak - ili crkva i država - su blizanci.      Oni djeluju ruku pod ruku; premda jedna ne smije manipulirati drugom radi vlastite dobiti. Skladna suradnja tih blizanaca ne zahtijeva istovjetnost ili spoj crkve i države; i (3) Strogo pridržavanje pozitivnoga zakona provodi  se u  skladu  s načelom Me. Grčki povjesničari govorili su o strogom pridržavanju pravde za vrijeme Medijaca i Ahemenida.  «Zakoni Medijaca i Perzijanaca su nepromje- njivi,» bila je uzrečica;  ona je značila da će se zakon primijeniti bez obzira na društveni status protagonista. Strogu primjenu zakona u maz- daizmu trebamo promatrati u kontekstu pozadinskog načela razumnosti i ljubavi koje prožima religiju..

Mazdaizam osuđuje autokratske i nepravedne vladare. Gathe u nekoliko odlomaka savjetuju Ašvane da se ne podvrgavaju vladavini nepravednih i okrutnih upravljača. Ašvani se usmjeravaju da  podupiru samo ispravne vladare koji će, vodeći se Ahura Mazdinom dobrom mudrošću  i  ljubavi,  posvetiti  svoje  živote  ostvarenju  Istine.  Ašvani  se

moraju ujediniti u svojoj oporbi despotskim vladarima i u svojoj potpori dobrohotnim vladarima.

Aktivan i konstruktivan život

To je važna sastavnica načela Aše.  Gathički moralni kodeks sas­ toji se od preporučenih radnji i odricanja. Besposlenost je obilježje zla i zabranjuje se. Božanska mudrost, ispravnost i moralna snaga pripadaju onima koji izaberu da budu aktivni. Prorok podučava svoje učenike da neprestano budu aktivni.

O mudri Jamaspa Hvogva, podučavao sam,

Da je aktivnost a ne neaktivnost višega položaja, Stoga poštujući Njegovu volju, štujte putem djela: Veliki Gospodar i Čuvar svjetova,

Putem svojega Vječnoga zakona razlikuje, Tko su oni istinski Mudri a tko Nerazumni.

(Gathe:Yasna 46-17)

Biti aktivan znači pročistiti srce od srdžbe i zloće, propovijedati istinu, usmjeravati druge da budu krejposni i da se ujedine s drugim ispravnim ljudima u naporima za  napredak svijeta. Biti aktivan podra­ zumijeva donošenje pravoga izbora. Načelo pravoga izbora također se primjenjuje na iibor pravih ljudi za društvene i političke  vođe. Gathe usmjeruju da se među smtnicima moraju odabrati vođe koji se istinski predani Aši,  ljubavi prema mudrosti, službi prema čovječanstvu i ne­ zasitnoj  želji za promicanjem istine, vršenjem pravde i obnavljanjem svijeta.  Monaštvo,  celibat, asketstvo i samotrpljenje nemaju mjesta u mazdaizmu. Funkcija Aše je sačuvati život i vitalnost u ovome svijetu  i pružiti čovjeku priliku da unaprijedi svoje moralno shvaćanje.                             Svrha života je  sreća,  Ušta.  Imperativi sreće su uspostava sklada i jedinstva, prvo između čovjekova tijela, Tanu,  duše,  Urvan; a zatim između po­ jedinca i društva. Sklad ima dvostruki vid: iznutra unutar samoga sebe i izvana unutar društva. Iako priznaje čovjekovu pojedinačnost, osobito putem slobode izbora, Avesta snažno naglašava čovjekov društveni iden­ titet.

Čovjekove djelatnosti trebaju biti u službi ispravnosti. Život je boj­ no polje između  Dobra i Zla, a ljudska bića trebaju djelovati kao Božji ratnici. Oni koji rade na napretku i savršenosti svijeta putem osluškivanja svoje  savjesti, Daena,  i u skladu sa zakonom Aše,  zavrijeđuju trajnu Uštu. Oni koji čine zlo ili sprječavaju djelatnosti Ašvana ili ostaju neos­ jetljivi za pokušaje Dregvana, proživjet će bijedan život. Gathe pozivaju Ašvane da se neprestano i beskompromisno bore protiv zla, čak i uz rizik da dovedu u opasnost vlastite živote. Bitka mora uvijek započeti u umu pojedinca u pokušaju da odbaci zao mentalitet. Treba izbjegavati mržnju, srdžbu i uporabu fizičke sile. Druge treba popravljati samo propovije­ danjem, predvođenjem i pokazivanjem pravih primjera. Čovjek nikada ne smije skrivati svoju religiju i istinu čak ako mu je i život u opasnosti.

Čovjekove djelatnosti ne smiju naškoditi niti njegovom duhovnom i fizičkom životu niti društvu u kojemu živi. Važnost čovjekovih dužnosti prema zajednici i društvu odražava se u molitvama zarathuštrana pet puta dnevno. Sljedbenik vjere priziva blagoslov Ahura Mazde; u zoru za ispravnu glavu kuće i članove kućanstva, Nman; ujutro za ispravnoga glavara sela, Savan, i njegove stanovnike; u podne za ispravnoga vođu i stanovnike grada, Zantum; navečer za ispravnoga vođu i narod zemlje, Dakhy; a u noću za ispravnoga vođu, Rathu, religije Ispravnosti i svih istinskih i pravednih ljudi, Ašvan, koji stupaju stazom Aše. Ušta slijedi svakoga tkogod se pridruži Bratstvu Ašvana.

Kada dođete u naše Bratstvo,

Shvatit ćete zasluge Istinskoga života,

Ovjenčanoga blaženstva u njegovom privrženom žaru, Bilo da se trudite za ovaj život ili sljedeći;

Ali kao odlučite napustiti Bratstvo,

Razočarani Duhom Neistine,

Onda će žalost i žalopojke biti vaš kraj.

(Gathe: Yasna 52-7)

Pripadnik mazdaizma vjeruje da oni koji djeluju u skladu sa zako­ nom Aše neće doživjeti nikakav sukob između osobnih i društvenih inte­ resa. Ali ako do toga dođe, pripadnik mazdaizma treba uvijek dati pred­ nost društvenim interesima. Stoga je zarathuštranska etika utilitaristička, a ne sebična.

Koncept Aše označava ostvarenje pravde bez straha ili naklonosti, bez posredovanja ili diskriminacije  i bez  ikakvoga obzira na nečiji društveni položaj. U zarathuštranizmu nitko  ne smije pokušati promi­ jeniti posljedice zakona Aše. Aša je stalni proces; u njemu se stapaju pravda i ispravnost i tvore zakon. Kao pravda, Aša iskazuje zakon po­ sljedica, akcije-reakcije i uzroka-posljedice. Pojedinac koji odabere put Aše, Ašahe Panteo, dosegnut će Vječno svjetlo i, na koncu, Besmrtnost.

Zarathuštra zamišlja ispravnost (Aša) kao moć (Khšatra); svjetovna moć nije u redu ukoliko nije dobivena i rabljena u svrhu pravde. On kaže da stvarna moć leži u krjeposnome čovjeku zahvaljujući njegovoj mudrosti i Aši iako svjetovni vladari mogu izgledati moćnima.

Najviše i Najbolje stići će onoga.

Koji će, učeći Mudrost, širiti moju poruku, Svetu riječ, koju vodi savršenstvo,

I Vježni život - riječ Istine,

Vlastitu Moć Mazde steći će on zbog toga, I rasti će sve jači putem mudrosti.

(Gathe: Yasna31-6)

Pojedinci mogu, prema Gathama,  izabrati da budu pravedni ili nepravedni: međutim, Gathe opominju da je pravda isplativija. Nepra­ vedna osoba može dostići prividni, početni uspjeh; na koncu, putem djelovanja vječnoga zakona pravde, to će se pokazati kao neuspjeh.                                                               Ne­ pravedni ljudi iskrivljuju stvari i pokušavaju poremetiti životnu shemu. Oni primjenjuju sve svoje talente da poremete zakon Aše, ali Mudrost i Istina, djelujući jedinstveno, dovest će do pravde.

Duhovna ratobornost i fizičko samoobuzdavanje

Iako se užasava fizičkoga nasilja, zarathuštranizam zagovara duhovnu ratobornost. Gathe nas uče da su dobro i zlo nepomirljivi; lažno pokušava razoriti istinito; a ljudi istine ne smiju surađivati s lažljivcima. Lažni učitelj iskrivljuje sveto pismo, a time iskrivljuje shemu života.33 Ispravnost se mora boriti protiv zla. Borba mora započeti unutar čovjeka, a onda se proširiti na druge ljude.

Zato neka se nitko ne obazire na Lažne učitelje, I ne sluša njihove riječi i puočavanja;

Jer će dom, grad, pokrajinu,

Pa čak i zemlju cijelu, Lažni uvrijediti I dovesti ih u svijet muke i smrti;

Oduprite im se mačem svoga Unutarnjega duha.

(Gathe:Yasna 31-18)

Ta nam kitica otkriva i pet razina vlasti i uprave u društvu. Na­ kon što pobijedi zao duh unutar sebe, svatko mora ukloniti zle misli u nečijem domu, selu, plemenu (ili gradu), pokrajini, zemlji, i na kraju u cijelom svijetu.

Aša je sredina

Kasnija zrathuštranska tradicija određuje Ašu kao sredinu. Bilo koji materijalni  i  duhovni  nedostatak  drži  se  suprotnim božanskom  zakonu  i  poretku.  «U  materijalnom  poretku,  sredina  se  iskazuje  kao  zdravlje; pretjeranost  i  nedostatak  kao  bolest;  u  duhovnom  poretku,  sredina je u  vrlini,  dočim  se  pretjeranost  i  nedostatak  pojavljuju  kao  opačine.» Sredina je također obilježje, ili čak bit Khratua ili inteligencije; tako sre­ dina u mlađoj tradiciji postaje stalni pratitelj Mudrosti, kao što je Aša u gathičkoj tradiciji bila stalni pomoćnik Vohu Mane.

Tako sredina postaje vrlo važna za materijalni i moralni poredak. Sredina postaje istina i pravda. Vrlina je sredina, a pretjeranost u bilo kojem smjeru je opačina. Hrabrost je vrlina; drskost i strah su opačine. Umjerenost je vrlina; svi umjereni činovi potječu od mudrosti i istine i pripadaju Krajnjoj  stvarnosti.

Da zaključimo, Aša predstavlja Univerzalni božanski poredak. Ona uređuje kako materijalni tako i duhovni svijet. Ona znači kozmički i društveni poredak; ona je bit poretka. Aša je ispravan put; ona je re­ ligija. Zarathuštranski vjernici drže Ašu Božjom voljom. Zarathuštrina naučavanja idu protiv fatalizma. Svaka je osoba slobodna načiniti svoj izbor. Kada je jednom izbor učinjen, posljedice proistječu iz zakona Aše. Aša je pravda i ispravnost. Aša je Istina. Pretjeranosti su suprotne zakonu

Aše. Aša zagovara slobodu i ravnopravnost ljudi, poštovanje i zaštitu prirode i okoliša, istinu i umjerenost, i konstruktivan i produktivan život. Zarathuštrani u svojim dnevnim molitvama priznaju da postoji samo je• dan ispravan put, a to je put Aše. Svi drugi putovi vode prema lažnosti.