Čini se da kršćanska molitva: «Oprosti mi Oče jer sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom....,» ima korjene u shvaćanju vrlo ranih indijskih mislilaca da je svako ljudsko djelo objektivna sila koja je neuništiva i zauvjek utisnuta u kozmičkom eteru u pamćenje kozmosa. Akašom je ispunjen čitav svemir i ona je doslovno kozmički eter, dakle prostor u kojem sve čovjekove aktivnosti ostavljaju sveprožimajući i neizbrisiv trag.

Akaša je dakle neka vrsta skladišta svih naših misli, riječi i djela. Taj prostor kozmičkog pamćenja u kojem je sve zapisano, C. Gustav Jung je nazvao kolektivno nesvjesno, a utisnuti (zapamćeni) sadržaj je nazvao arhetipovima. Zanimljivo je da je u europskoj filozofiji i Bergson stigao do sličnih zaključaka, tj. da postoji određena kozmička memorija univerzuma utisnuta u kozmički eter koji je indijska Akaša.

Zapadnjačko poimanje sudbine i zakonitosti po kojima ona djeluje stalno ide nekim zaobilaznim putevima i čini se vrlo komplicirano i teško razumljivo. Indijska i religiozna i filosofska misao je to riješila idejom transmigracija i karme koja svoje ishodište ima upravo u Akaši gdje je sve «zapisano». Pošto je Karma doslovno zakon uzroka i posljedica koji upravlja kotačem života, odnosno Samsarom, jasno je da prethodni uzroci određuju sadašnje karmičko funkcioniranje, jer prethodni uzroci (djela) i pokreću Karmu. Zapadna biologija i psihologija dio determinacija s kojima dolazimo na svijet objašnjava genetskim nasljeđem, no ni izdaleka još nemaju odgovor za neke urođene sposobnosti.

Na pitanje, zašto imamo baš ovakvu sudbinu kakvu imamo Indijac će odgonetati analizom Karme, a zapadnjak analizom arhetipova iz kojih djelujemo i obojica će doći do istovjetnih odgovora. Zašto? Zato jer su uzroci Karme zapisani u Akaši i oni su nas i doveli u poziciju u kojoj se nalazimo, a to nije ništa drugo doli arhetipovi iz kojih djelujemo ne bi li smanjili karmički balast. Ali mi češće pitamo zašto su drugi takvi i takvi, nego što analiziramo zašto mi postupamo baš tako iako nam to stalno donosi nezadovoljstvo. Naš ego uvjek zaboravlja da ne pripada sebi nego cjelini. Ništa nam se ne događa što nismo jedanput, negdje zaslužili. Nema slučaja. Nezasluženo i apsurd se ne mogu dogoditi ni jednom ljudskom biću. Svatko, matematičkom preciznošću dobija ono što je zaslužio, od najkrupnijih do najbeznačajnijih događaja u životu. Sve što nam se događa je poruka božanskog, jer područje Akaše jest u božanskoj dimenziji.

Sad, kad znamo da su arhetipovi naši otisci u Akaši, možda ćemo više paziti na svoje misli, riječi i djela; jer dobra djela popravljaju našu karmu, a loša djela samo čine naš karmički balast težim i većim. Sudbina, Providnost, Karmički zakon.....itd. su samo naša djela, misli i riječi u pamćenju Univerzuma.

Jesu li Akaša i Kolektivno nesvjesno jedan te isti "prostor"?

Prema tumačenjima jednog i drugog, čini se da ipak jesu...