Danas je važno biti slavan, biti poznat, biti zvijezda, po svaku cijenu. Anonimnost je smrt. Zovu slave rijetki odolijevaju.Većina je spremna učiniti i najbesmislenije stvari za samo 5 minuta slave.Takav svjetonazor vodi do totalne moralne degradacije i svoje žrtve zatvara u kule besmisla tjeskobe i očaja.No, može biti drugačije.

Iako se čini da junački uzori drijemaju u klasičnoj grčko-rimskoj književnosti (Odisej,Tezej Prometej) i sjećanju na prošla vremena, ja ću ustvrditi da svako vrijeme i svako podneblje ima svoje junake, a i kada nastane suša, kolektivno nesvjesno iznjedri izmišljene junake kao što su Batmann, Superman, Wonder Woman, i drugi izmišljeni junački likovi u stripovima i pričama, da bi očuvalo mit o junaštvu, jer je ono potrebno da bi rasli kroz životne izazove.Uostalom, svaka pripovjetka, novela ili roman imaju glavnog junaka ili junakinju, a i takmičenja svih vrsta od lokalnih natjecanja do Olimpijade imaju svoje junake, iako i među njima ima i onih koji su samo zvijezde i ništa veće od toga.

Tko je junak? «Junak je netko tko je dao svoj život nečemu većem od sebe.» (J. Campbell).

Izvanredne situacije (velike nesreće, katastrofe, potresi, požari i sl.)obično iznjedre i istaknu požrtvovne pojedince koji prisebno i hladno djeluju u interesu općeg dobra i svojim junaštvom ublažavaju i umanjuju dramu nastale kataklizme. U svakodnevnom životu to su obično tihi, samozatajni ljudi koji se po ničemu ne ističu. Kada ih pitate kako su smogli toliku hrabrost i izložili vlastiti život da bi pomogli drugima, obično odgovore da nisu razmišljali o opasnosti, da su jednostavno morali tako postupiti. Je li se takav odvažni pojedinac bojao? Nije imao vremena prepustiti se strahu, morao je djelovati. Morao je djelovati tako brzo da preduhitri i sam strah. Situacija ga je trebala i izvukla je iz njegove naravi kvalitete za koje nije ni znao da ih ima. Pa što je onda junaštvo i tko može biti junak?

Život svakog čovjeka, život sam po sebi je pustolovina i svi smo mi Odiseji. Joseph Campbell kaže:»...., ne moramo sami čak ni ulaziti u rizik pustolovine, jer su junaci svih vremena otišli ispred nas. Labirint je temeljito poznat. Moramo samo slijediti nit junakova puta, te gdje smo mislili da ćemo naći grozotu, naći ćemo Boga, a gdje smo mislili da ćemo priklati drugoga, priklat ćemo sami sebe. Gdje smo mislili da ćemo putovati prema van, doći ćemo u središte našeg vlastitog postojanja, a gdje smo mislili da ćemo biti sami, biti ćemo s cijelim svijetom.» Dakle, putokazi su postavljeni, a junaštvo nije povlastica darovitih pojedinaca, ono je samo prasjećanje na prvotnu hrabrost s kojom smo ušli u život.Otto Rank u svojoj maloj, ali važnoj knjižici ; The Myth of the Birth (mit o rođenju junaka) tvrdi da je svatko junak pri rođenju, kada svatko prolazi strahovitu i psihičku i fizičku preobrazbu, iz stanja malog vodenog stvorenja, koje živi u području amniotičke tekućine, u zrako-udišućeg sisavca, koji će se ultimativno uspraviti. Heroizam žene-majke, koja rađa novi život je neupitan i on nam je dat na dar. Eto, junaštvo je prva lekcija u životu svakog čovjeka. Iz nekog razloga često to zaboravimo, pa dopuštamo strujama i Sirenama da nas odvuku s našeg putovanja domu, prema luci sreće, a arhetip junaka, uspavan u našem nesvjesnom čeka da ga probudimo.

Dakle, ako nam loše ide, ako se gušimo u stalno ponavljanim neuspjesima (bilo u poslu, ljubavi ili na zdravstvenom planu), prizovimo tu moć junaka, koju imamo u sebi (ali smo je zaboravili koristiti) i promijenimo nešto.Ne trebamo se bojati:Tezeja je štitio Posejdon, bog mora,Perzeja Atena, Ahila Heiron, mudri Kentaur. Zapravo, svakog hrabrog pojedinca štiti Nebo, jer hrabrima je Sudbina milostiva, zato što Junak pomiče granice ljudskog iskustva i predvodi civilizaciju putem duhovne i fizičke preobrazbe. Naime; uvjek možemo učiniti korak više nego što mislimo da možemo, a ne znamo koliko možemo dok nas život ne iskuša.Teškoće su tu da izvuku ono najbolje iz nas.