Vadim Zeland

Apokrifni transurfing

Prvi osviješteni koraci u tom čudnom i još tisuću puta čudnom svijetu

Zagreb, 2011.

Prilog 1.

Predgovor: Probudili smo se u drugoj stvarnosti                                                 2

Cilj: put ili odredište?                                                                            4

Temeljno načelo gospodara                                                                  10

Svijet snova                                                                                           12

Pozdrav, prijatelji kiborzi!                                                                      14

Paraziti svijesti                                                                                      15

Razgovarajmo o seksu                                                                           17

Čaša vode                                                                                             21

Druga civilizacija                                                                                  22

Iskorak iz stroja                                                                                     26

Paraziti tijela                                                                                        27

Tvorci matrice                                                                                       28

Živa voda                                                                                              28

Glazbena vilica od kristala                                                                    35

Živi zrak                                                                                                37

Netradicionalno u ezoteriji                                                                    39

I ponovno: "Naprijed u prošlost!"                                                          39

Proces starenja kreće unatrag                                                               42

Znanje nije za svakoga                                                                          44

Živa hrana                                                                                             45

Energija namjere                                                                                  52

Namjera zdravlja                                                                                  54

Osobni intervju                                                                                      59

Osobni život                                                                                          62

Pogledi na svijet                                                                                     63

Odnos prema kritici                                                                               65

Prilog 2.

Temeljna načela povišenja energetike                                                              66

Vraćanje zdravlja                                                                                 66

Stadion u kupaonici                                                                             66

Štetne navike                                                                                         67

Drvo života                                                                                           69

Stvarni uzroci bolesti                                                                             71

Izvori smeća                                                                                           71

Zaboravljeni iscjelitelji.                                                                              73

Generator namjere                                                                                70

Korekcija i zaštita aure                                                                          75

Prilog 3.

Temeljni recepti                                                                                         77

Prilog 4.

Malo poznate činjenice                                                                                81

Prilog 5.

Neizbježna pitanja                                                                                 82

Prilog 6.

Rječnik pojmova                                                                                    87

Predgovor

Probudili smo se u drugoj stvarnosti

Ova vam se knjiga može učiniti donekle neobičnom budući da se u njoj pojavljuju stvari koje uobičajeni razum nije navikao vidjeti na jednome mjestu: ezoterija i kulinarstvo, materijalni seks i nevidljivi suptilni svijet, božansko i tehničko, mistično i svakodnevno. Mogu li se pitanja koja se tiču isključivo medicinskih potreba povezati s problemima duhovne potrage i razvoja?

Stvarnost u kojoj živimo nije više onakva kakva je bila prije nekoliko desetljeća. Promjene se događaju vrlo brzo i jačaju poput lavine. Svima je poznat pojam biosfere koja je stanište živih bića. No, malo tko je upoznat i razmišlja o tome da postoji i pojam tehnosfere. Tehnosfera obuhvaća sve tekovine industrijske civilizacije, počevši od kućanskih električnih uređaja pa sve do hrane. Sve čega se dotiče tehnosfera, uključujući i samog čovjeka, izloženo je temeljnoj, iako ne uvijek vidljivoj, transformaciji.

Kad je civilizacija krenula tehnogenim putem razvoja, počeli su djelovati zakoni koji prije uopće nisu bili uočljivi. Utjecaj tih zakona sada dovodi do toga da se tehnosfera stalno skuplja u matricu. Matrica je svojevrstan konglomerat, sustav u kojemu se čovjeku dodjeljuje uloga bakterije koja hrani sustav. Filmovi poput Matrixa i Surogata uopće nisu fantastika, već naša vrlo bliska budućnost. I tu se čak ne radi o tehnici kojom se čovjek okružuje. Kad ljudi dospiju u zajedničko informacijsko polje koje su stvorila najrazličitija sredstva masovnih medija, nalaze se pod utjecajem sustava. Više nije čovjek taj koji upravlja sustavom, nego sustav u potpunosti kontrolira čovjeka i podređuje ga sebi. U sveopćoj informacijskoj paučini to je lako.

Kome to može odgovarati? Nikome. Čovjek je samo navikao misliti da se sve što se oko njega stvara, odvija prema volji nekih drugih ljudi. Zapravo se sustav samostalno razvija. Tko upravlja džunglama? Nitko, one same rastu i žive kako bi trebale od trenutka kad su se biljke spojile i pokušale nekako međusobno funkcionirati. Shvaćate li?

Evo što odgovara sustavu. Njemu je potrebno doći do točke stabilne ravnoteže, oformiti optimalnu konstrukciju u kojoj će ljudi poput kiborga

održavati njegovo postojanje. Što je za to potrebno? Ćelije matrice trebaju biti ispunjene poslušnim elementima. Kao prvo, ti elementi ne smiju biti

potpuno zdravi kako ne bi imali slobodne energije, a kao drugo, trebaju biti lagano "udareni" kako ne bi razumjeli gdje se nalaze. Energije i svjesne volje trebaju imati samo koliko im treba da bi pravilno izvršavali svoje dužnosti - ni više, ni manje.

Jeste li se zapitali zašto se nakon posla mnogima ništa više ne da, osim da se izvale na kauč ispred televizora? Umor takve vrste je uobičajena stvar, na to ste navikli. No je li to normalno? Nije. Uobičajeno ne znači da je normalno. Nije vam palo na pamet zapitati se zašto se život suvremenog čovjeka doslovno nalazi na vrhuncu između 20. i 40. godine? Kao mlad stručnjak nikome ne trebate jer nemate iskustva, a nakon 40. više niste

potrebni jer su iz vas iscrpli sve što se moglo. Zbog toga ste nakon četrdesete nezanimljivi i suprotnom spolu. Opet, je li to normalno? Uobičajeno je, ali u biti, nešto tu nije u redu, zar ne? No, ne mora biti tako!

Još jedna stvar odgovara sustavu - smanjenje broja stanovnika. Reklo bi se da će smanjenje brojnosti korisnika smanjiti učinak koji sustav od njih dobiva. No zapravo, kad se sustav sažme u matricu, preživjeli potrošači pretvorit će se u dobavljače kojima se potpuno kontrolira, dakle, njihova će davanja biti potpuno pod kontrolom, što znači kvalitetnija, organiziranija, a ne kao sada - izaberi što želiš (dok se još ima odakle izabrati) i radi što želiš, ako još nisi dovoljno "zombiran". U tome je cilj i smisao sličnog sažimanja.

Ponovno se pitamo nalazi li se netko iza svega toga. Danas je moderno raspravljati o neodređenim glasinama o nekakvoj svjetskoj vladi poznatoj također kao Bilderberški klub kojem pripadaju najbogatiji i najutjecajniji ljudi planeta. No to je tek trik sustava kako bi se odvukla pozornost. Mnogi naivno vjeruju da je dovoljno ukloniti tu šačicu skorojevića koja je potajno zamislila pokoriti cijelu svjetsku populaciju i problem će se riješiti. Nema govora o tome. Ako u povrtnjaku odrežete samo vrh biljke, a ostavite korijen, zar će biljka nestati?

Ljudi na vlasti samo su marionete sustava u još većoj mjeri nego njegovi obični članovi. Prve sustav izravno povlači za niti, a druge indirektno,

preko reklama, lažnih ciljeva, dezinformacija i ostalih otpadaka koje im šalju oni prvi. U suvremenom društvu ne događa se da netko zamisli nešto globalno, na primjer, da započne rat, a zatim to ostvari prema osobnom planu. Bankar neće moći financirati tako skupo "zadovoljstvo" ako se do vlasti ne probije odgovarajuća grupa. Ona se pak neće uspjeti probiti ako za to ne sazriju odgovarajući uvjeti. U sustavu je sve međusobno povezano i isprepleteno. No uzroke ne treba tražiti u samim uvjetima, već puno dublje - ondje gdje se ti uvjeti stvaraju.

Na koji se način ostvaruju planovi sustava? Vrlo jednostavno: kao prvo, manipuliranjem pozornošću osnovne mase ljudi, a kao drugo, još

jednostavnije, preko hrane kojom se hrane.

Kontrola pokornosti najučinkovitiji je način kontrole uopće. Ne treba se čak niti baviti nekakvom osobitom  ideološkom propagandom,  sasvim je

dovoljno navesti magarca da misli na mrkvicu tako što će mu je se objesiti pred nos i on će je poslušno slijediti kamo god je potrebno. Princip je taj

da se pozornost fiksira na onu informaciju koju odgovara sustavu, a od životno važnih pitanja na svakojake se načine odvlači pozornost u smjeru

nebitnih stvari. Možemo navesti gomilu primjera kako se to radi.

Izmišljaju se bolesti protiv kojih se svi trebaju hitno cijepiti, a problem raka, koji se stalno povećava, odvodi ljude daleko od ključnih rješenja. Vrlo

se često u medijima provlači informacija o tome kako se napokon otkrio lijek protiv raka. To je istodobno i smiješno i tužno. Koliko "čudesnih otkrića"! A ljudi i dalje umiru. Međutim, izvorni i osnovni razlog otkrio je još početkom prošlog stoljeća dr. Otto Warburg. No na to se vrlo brzo zaboravilo.

Nigdje se izravno ne govori o tome da se biosfera već pretvorila u tehnosferu i što iz toga proizlazi. Pozornost se odvlači na sasvim drugu stranu -

na probleme koji se još nisu dogodili i ne zna se hoće li se uopće dogoditi. Na primjer, na globalno zatopljenje, zahlađenje, poplave, 2012. godinu, i

slično.

U raspravama oko filma Avatar pozornost se usredotočuje na vizualne efekte, a od problema podjele društva na poklonike tehnosfere i biosfere

koja nas očekuje u bliskoj budućnosti, na svaki nas se način pokušava odvući. Upravo zbog toga Oscara nije dobio Avatar, već onaj film koji nas

navodi da razmišljamo u "ispravnom" smjeru: ne treba se plašiti sustava, već onih "agresivnih Arapa" koji, tobože, predstavljaju realnu prijetnju.

To opet ne znači da netko potajno usmjerava medije u njemu potrebnom smjeru. Sve se događa samo od sebe, kao u džungli. Više nije tako lako

privući pozornost suvremenog čovjeka koji je preopterećen količinom informacija. Čime ga je najlakše privući? Onime što ga uznemiruje, brine, plaši. Zato mediji i funkcioniraju tako kako funkcioniraju, ali ne na svjesnoj razini, nego na razini instinkta novinara.

Kontrola se ostvaruje tako nezamjetno, postupno i "prirodno" da nitko ništa ne naslućuje. Elementi sustava ne stignu se ni pribrati, a već ih označe elektronskim čipovima i potpuno ih kontroliraju kao zečeve u kavezu. Samo što čipovi neće biti implantirani u glavu - to je ponovno trik za odvlačenje pozornosti. Ljudi mogu do mile volje bjesniti i protestirati protiv takvih neljudskih akcija koje pojedincu oduzimaju njegova prava. Sve će biti obavljeno puno kulturnije, na primjer, preko vozačkih dozvola ili bankovnih kartica bez kojih zečevi jednostavno ne mogu živjeti. Na lako

razumljiv način objašnjavaju im da je to za njihovu korist, udobnost i sigurnost. Velika većina će kao i uvijek povjerovati u sve te besmislice koje im sugeriraju i poslušno će se složiti, a protivnike takve akcije će nakon toga zajednički ocrnjivati kao da su nakaze i odmetnici.

Čini se da je s informacijama više-manje sve jasno. No što je s hranom,zar se preko nje također može upravljati?

Da, lako. Ono što u čovjeka izravno ulazi, upravo je ona ista kuka za koju ga se zatim može objesiti gdje se želi, poput krpene lutke. I istodobno se

takav način kontrole čini tako "prirodnim" i tako je dobro zakamufliran da "lutka" ništa ne primjećuje i misli da je sve normalno, kao što treba biti.

Bertrand Russell, engleski filozof i pacifist, već je davno pisao o tome da je pomoću posebne prehrane i "liječenja" preparatima potpuno moguće

stvoriti ljude koji će biti poslušni poput ovaca u stadu.

Evo konkretnog primjera. Američka je vlada 1974. godine zadatak smanjivanja broja stanovništva u zemljama trećeg svijeta proglasila pitanjem

nacionalne sigurnosti. Na koji je način trebalo ostvariti takvu politiku? Državni tajnik Kissinger u Memorandumu nacionalne sigurnosti SAD-a izravno je savjetovao, uz provociranje ratova, korištenje prehrambenih namirnica kao instrumenta za umanjivanje populacije.

Kissinger je vrlo pametan čovjek i smatra se jednim od sto vodećih svjetskih intelektualaca. I dan-danas je živ i zdrav, ima 86 godina budući da se ne hrani onime što je preporučio drugima, suvišnim ljudima našeg planeta. Dobitnik je  i Nobelove nagrade, baš  kao  i  trenutačni predsjednik. (Sustav zna komu treba davati lukave nagrade.) Također je član Bilderberškog kluba.

On je jako dobro znao da će se društvo zombiranih bakterija s lakoćom dati zavesti reklamom o hrani iz matrice; a one malobrojne, koji će se

probuditi i shvatiti u kakvu zamku ih mame, ismijavat će i na svakojake načine ponižavati.

Još davno prije tog Memoranduma sustav je prirodno stvorio takav smjer kao što je eugenika (ideja "rasne higijene" i smanjivanja populacija). Prvi

preliminarni eksperimenti pristaša eugenike bili su primitivni, nehumani, "nedemokratski", kako se danas obično govori, i nailazili su na snažan

odjek u ideologiji nacizma i staljinizma. U današnje se vrijeme sve to odvija puno suptilnije (gotovo elegantno) i prikriveno, kroz kemiju i genetski

modificirane organizme (GMO).

Transgenetska tehnologija je genijalan izum koji ubija dvije muhe odjednom: to je istodobno i sredstvo smanjivanja populacije i sredstvo potkopavanja prehrambene sigurnosti pojedinih zemalja, jer sjeme modificiranih biljaka više neće proklijati i tako se dragocjeno sjeme biljaka uvijek nalazi u rukama korporacije.  Idealna metoda manipuliranja. Ne treba čak ni započeti rat. Samo uskratiš isporuku sjemena u  potrebnom razdoblju onima koji su neposlušni i radi s njima što te volja.

Sustav neprestano usavršava svoje metode. Takva primitivna metoda pristaša eugenike, kao što je prisilna sterilizacija, podići će naravno val

društvenog protesta. No to je ponovno samo još jedan trik za odvlačenje pozornosti, neka vrsta kosti koju baciš među gomilu da je rastrga. Stvarne metode funkcioniraju neprimjetno i prikriveno, tajno se usklađujući s društvenim mišljenjem i skrivajući se iza tobože humanih ideja. Takva mimikrija uvijek izvana izgleda svrsishodno, na primjer: genetska modifikacija biljaka potrebna je i pogodna budući da povećava prinos i uklanja potrebu za pesticidima. Pa procijenite sami je li to loše?

Zapravo je to mit koji su umjetno stvorile korporacije. Činjenice govore da je prinos transgenetskih biljaka puno manji, a umjesto prijašnjih štetočina i korova stvaraju se drugi koji se ničega ne plaše i za koje je potrebno izmisliti nove vrste pesticida. Na poljima genetski modificirane soje

vlada grobna tišina: ne čuje se ni pjev ptica, ni zujanje kukaca, ne uočava se uopće nikakvo kretanje života, kao da su biljke plastične. No onima koji sve to nisu vidjeli nije strašno jesti kobasicu, oni čak i ne slute da se sastojci iz GMO-a dodaju već u praktički sve vrste hrane: u polugotove namirnice, suhomesnate proizvode, slastičarske i mliječne proizvode, pahuljice, čokoladu, majonezu, umake, napitke - u svu hranu iz matrice koju možete naći u supermarketima. Ne ustručavaju se dodavati ih čak ni u dječju hranu. No toga je malo tko svjestan zato što se sve informacije pažljivo skrivaju.

To vas čudi? Već odavno je došlo vrijeme da se prestanete čuditi. Realno stanje stvari je arogantna i besramna gesta u suprotnosti sa slatkim šećernim sirupom koji se slijeva s malih ekrana.

Zar se nikakva istraživanja ne provode? Provode se prema uputama korporacija koje proizvode GMO. Rezultati takvih istraživanja, kao što možemo vidjeti, vedri su i veseli: "transgenetski" proizvodi apsolutno su neškodljivi. Vjerojatno se sada unajmljeni znanstvenici trude kako bi dokazali da su ti proizvodi čak i korisni, jedino neovisno istraživanje provodila je doktorica biologije Irina Ermakova, no ubrzo je bilo naglo

zabranjeno jer je pokazalo šokantne rezultate.

U SAD-u su čak doneseni zakoni poput onoga koji zabranjuje uzgoj voća i povrća u vlastitom dvorištu, a drugi zabranjuje da se na se na etiketi

označe proizvodi koji sadrže GMO. Ljudi su već faktički lišeni mogućnosti izbora. Jedi što ti daju i šuti. Zvuči nevjerojatno, zar ne? Države

Europske unije zasad se u tom pogledu snažno brane. A eto, mi1 ćemo uskoro dostići Ameriku. Ono što ne jedu u Europi, uvaljuju nama kao da

smo odlagalište otpada. U našim supermarketima nikako ne možete odrediti sadrži li proizvod GMO ili ne zato što zastupnici (a oni su sami

poslušni i predani elementi sustava) ne samo da su se odlučno odrekli razmatranja tog pitanja nego su i ukinuli certifikaciju robe.

Najzanimljivije je to da je politika vlade SAD-a (ili "svjetske vlade" - zovite je kako želite) koja je usmjerena protiv država trećeg svijeta, stvorila neočekivane posljedice i za sam SAD. Već je trećina Amerikanaca neplodna. Što mislite zbog čega su se toliko zabrinuli kad su obustavili postupak usvajanja ruske djece u američke obitelji? Druga trećina Amerikanaca pati od gojaznosti, a prije samo nekih tridesetak godina to je bila nacija koja se bavila trčanjem i bila opsjednuta organskom (prirodnom) hranom. I još jedna trećina je na antidepresivima. Statistika je tako jednostavna i očita. Na sve strane svi naivno i lakomisleno vjeruju da je to normalno. Nikoga ne čudi što se sindrom kroničnog umora i stresa pretvorio u normu života suvremenog čovjeka. To je također normalno. Ništa ne se ne događa, ha?

Odakle takve dramatične promjene? Zar bioproizvodi više nikoga ne zanimaju? Razlog je vrlo jednostavan: mrtva sintetička hrana, osobito fastfood, najviše rasprostranjen u Americi, izaziva ovisnost koja se ni po čemu osobito ne razlikuje od narkotičke. Cijelu svjetsku populaciju već čine okorjeli ovisnici o hrani.

Sjećate li se priče o Sindbadu moreplovcu? Jednom su putnici dospjeli u zemlju u kojoj su ih mještani dočekali vrlo srdačno i počeli ih hraniti

ukusnom hranom. Putnici su tu hranu jeli tijekom dužeg razdoblja i postupno su se njihova tijela pretvorila u debele trupove, a svijest se pomutila. Prestali su objektivno procjenjivati stvarnost. Ispostavilo se da su ih tovili za klanje. Ne prestajem ponavljati da bajka i fantastika ne postoje - sve su to oblici naše stvarnosti koji već jesu ili će tek biti realizirani.

Još jedna jednostavna statistika: u posljednjih nekoliko godina trećina pčela u SAD-u je uginula. Nitko točno ne zna zašto se to dogodilo. Mogući uzroci su elektromagnetski smog od mobitela, transgenetske biljke, kemija, a možda i sve to skupa. Znači li to da više neće biti meda? Ne, puno gore - neće biti biljaka koje pčele oprašuju. Koliko takvih biljaka ima? Najmanje tri četvrtine. U nekim kineskim provincijama pčele su konkretno

bile uništene pesticidima i sada ondje biljne kulture u doslovnom smislu oprašuju ljudi i to ručno. No taj problem nikoga ne brine - svi su zabrinuti zbog mita o 2012. godini koji su davnih dana izmislile Maje.

Sve je to jako tužno. Čovjek, koji je umislio da je vladar prirode, uobraženo je izazvao destruktivan nered u jedinstvenoj biosferi koja je nastajala tijekom milijuna godina. Razumijete li što se događa? To je isto kao da pustite majmuna u kemijski laboratorij. Što god bi taj majmun napravio, pa makar iz znanstvenih ili superznanstvenih pobuda, pretvorilo bi se u katastrofu.

Glavna misao koju želim prenijeti je ta da nama ne upravljaju konkretne osobe, mi samo zajedno i nesvjesno koracamo prema matrici u kojoj će vladati potpuna kontrola sustava. Sve se to događa pod okriljem demokratskih  i  humanitarnih  reformi  koje  se  odvijaju  u  okviru  suradnje,  mira,  spašavanja čovječanstva  itd.  Čovjek kojeg je  zarobio  sustav  ne  gubi samo slobodu  izbora  - on  počinje  željeti  upravo  ono  što  odgovara  sustavu.  I taj  se  proces ne pokreće i ne  usmjerava s  namjerom, nego se događa sam  po  sebi,  u  skladu  sa  zakonima  samoorganizacije  parazitnog sustava,  to  jest  sinergijski. Samo mali broj ljudi to vidi i razumije.

Gospoda iz Bilderberškog kluba mogu umišljati da su sposobna nešto kontrolirati, no to je pogrešno - sustav će i njih progutati, i to prve. Situacija je već odavno izmakla kontroli. Iako su, možda, oni to shvatili budući da među njima ima prilično pametnih ljudi.

I tako, nova stvarnost više uopće nije kao prije i pravila za preživljavanje u njoj su drugačija. Civilizacija je napravila oštar zaokret i od prirodne strane

1  Autor govori o Rusiji, op. ur.

čovjeka prema tehnogenom društvu. To se vrlo snažno odražava na ljude - više nisu slobodni pojedinci, već su element i sustava čiji se značajni dio energije i svijesti nalazi pod utjecajem tog sustava. Transurfing kao tehnika upravljanja stvarnošću ne funkcionira, da tako kažemo, sasvim učinkovito ne uzmu li se u obzir sve te promjene. Čitatelji mi pišu da sve rade ispravno, ali stvarnost ne popušta - nešto nedostaje. Što točno?

O tome govori cijela knjiga. Rješenje leži u drugoj, nekonvencionalnoj sferi, ondje gdje se preklapaju metafizika i svakodnevni život. Kako bismo vidjeli i shvatili ono što stalno izmiče logičnom objašnjenju, potrebno je prvo doslovno fizički očistiti svijest o percepciji i osloboditi se mentalnih šablona koje nam nameće društvo. U prošlosti su za premještanje skupne točke magovi koristili halucinogena sredstva. Ovdje se, naprotiv, predlaže konačno otrežnjenje. Koliko mi je poznato, u ezoteriji još nitko nije proučavao  pitanje  percepcije  okolne  stvarnosti  s  tako  neočekivanog  gledišta.  Cilj magova postiže se na tako jednostavan i prirodan način da se čini kao da to nikako ne može biti taj mali ključ koji otvara vrata prosvjetljenja.

A ipak, ključ je već isproban u praksi. U svijesti se zaista događaju zamjetne promjene. To su neobična iskustva koja je teško opisati, ali mogu ih okarakterizirati kao bistrenje. Otkriva se bit stvari, stvarnost se počinje percipirati onakvom kakva zapravo jest. Sve postaje jasno kao da se podigao veo. U pogledu energije osjeća se lakoća, snaga, visoka razina budnosti. Mnogi od mojih čitatelja već su isprobali predložene tehnike i svi do jednog potvrđuju da se s njima događa isto. Nikakve meditacije, trening i slične manipulacije duše i tijela nisu potrebne.

Donedavno nisam mogao razumjeti sljedeće: tako je puno knjiga napisano, Znanje je dostupno i kao da ga razum shvaća, ali nije ga svjestan. Jer

razumjeti i biti svjestan dvije su potpuno različite stvari. Ispada da je sve dosta jednostavno: da biste izašli stanja obamrlosti, trebate prestati gutati tablete kojima vas kljukaju. I tada se odvija nešto uistinu neobično - kao da sa sebe otresete zablude, probudite se u snu na javi i počinjete shvaćati tko ste, gdje se nalazite i što se oko  vas događa. Uskoro ćete saznati što  su to "tablete", a  sada se  pokušajmo  osvrnuti na već poznata pitanja  s novog gledišta  koje nije  trivijalno.