7. POGLAVLJE

ANTIKRIST PROTOKOLA

PLAN ZADOBIVANJA VLASTI

"Divlja zvijer ne izgleda uvijek onakvom kakva jest.

Ona može imati čak i smiješan brk."

Solovjev: Antikrist

Alfred Rosenberg bio je sin osiromašenog postolara, a ključ njegove karijere bio je posjedovanje tajnog manuskripta što ga je prokrijumčario iz Moskve. Taj čovjek kasnije je postao Reichsleiter37 nacističke partije i njen službeni filozof, i to zato što je Hitleru poklonio plan za osvajanje totalne vlasti - Protokole sionskih mudraca.

Ti Protokoli sionskih mudraca bili su dokument židovskog svjetskog kongresa održanog 1897. u Baselu, na kojem su navodno bili skovani planoviza zadobivanje vlasti nad cijelim svijetom.

Rosenberg, romantik sumnjiva tipa, znao je pričati misterioznu priču kako je kopija tih protokola dospjela u njegov posjed. Tvrdio je da mu ih je predao neki neznanac. "Čovjek kojega nikad prije nisam vidio ne pokucavši je ušao u moju radnu sobu, položio knjigu na moj pisaći stol i nestao ne rekavši ni riječi."

Ispostavilo se da su Protokoli bili prilog djelu pod naslovom Antikrist.

Napisao ga je dekadentni ruski pisac imenom Nilus, nedostojni učenik velikog i dubokoumnog ruskog filozofa Solovjeva. Na omotu rukopisa stajale su riječi iz Evanđelja, napisane pisaćim strojem: "On je blizu, stoji pred vratima."

37 Predsjedavajući nacističke partije.

Nakon prvog, letimičnog pregledavanja dokumenta, Alfred Rosenberg znao je da je krivotvoren. Istovremeno je znao da u rukama drži politički i rasistički dinamit koji bi, samo ako ga ispravno upotrijebi, mogao postati čak i ključem njegova vlastita uspona u neprijateljskom okruženju.

Unatoč svom židovskom podrijetlu, Rosenberg je, kada je Protokole predočio Dietrichu Eckartu, primljen u društvo Thule. Eckarta je pri čitanju tog štiva zahvatilo veliko uzbuđenje. Ništa manje slavlje rukopis je izazvao kada je na skupštini društva Thule raspravljano o tom koji bi način objavljivanja bio najdjelotvorniji.

Pristalice Thule odlučili su objavljivanje Protokola ne dovoditi u vezu s vlastitim okultnim pokretom budući da je posvuda bio poznat njegov antisemitski stav. Odlučeno je da se objavljivanje tog djela povjeri Ludwigu Mülleru, nezavisnom nakladniku iz Münchena.

Protokoli sionskih mudraca imali su očekivan učinak na njemačke intelektualce koji su uzaludno tražili žrtvenog jarca kojeg bi okrivili za  poraz "Domovine" u svjetskom ratu. Konačno su bili uvjereni kako su pronašli pravo objašnjenje, tvrdeći da je Njemačkoj, dok su se njeni vojnici još hrabro borili na francuskom tlu, zabijen nož u leđa. I na kraju je, dakle, otkrivena podla i odvratna židovska zavjera!

Objavljivana je naklada za nakladom, no potražnja je sve više rasla.

Inozemni nakladnici nanjušili su dobar posao i Protokoli su objavljeni u praktički svim zemljama svijeta. Posvuda gdje je djelo čitano, ljudi su počeli raspravljati o tom postoji li zaista međunarodna židovska mreža koja  se, želeći ovladati životom na cijeloj zemlji, u tišini priprema na podvrgavanje internacionalnog kapitala i lukavo manipuliranje svjetskom politikom.

Da bi se Protokoli učinili što je moguće vjerodostojnijima, ispredena je dobro razrađena izmišljotina kojom je trebalo dokazati da se internacionalni Židovski kongres u Baselu, nasuprot svojim programiranim namjerama, ni u kom slučaju nije bavio raspravama o traženju stalnog pribježišta za židovske izbjeglice u Palestini.

"To je bila samo izlika", tvrdio je prepredeni Nilus. "Novi cionistički pokret osnovan je iz daleko zlokobnijih motiva. Njihov je zajednički cilj

38 U Engleskoj je Morning Post objavio cijeli niz članaka koji su vjerovali Protokolima.

Times je bio skeptičniji i zahtijevao je neposrednu istragu kojom bi se utvrdilo imaju li osnova ozbiljne optužbe protiv židovstva.

neograničena vlast nad cijelim svijetom." Na konferenciji u Baselu, kazao je on, okupili su se rabini iz cijele Europe te Sjeverne i Južne Amerike kako bi razradili planove za porobljavanje sveg čovječanstva. Oni su se sami pripremali za pojavu Antikrista, koji je trebao biti rođen kao Židov. Pod vodstvom tog Antikrista Židovi su trebali ostvariti svoje dalekosežne ciljeve.

"Posvuda želimo stvarati nemir, svađu i neprijateljstvo", kažu Protokoli sionskih mudraca. "Na Zemlji ćemo raspiriti strašan rat (...) dovest ćemo narode u takvu nevolju da će nam dragovoljno ponuditi vodstvo pomoću kojega ćemo moći vladati cijelim svijetom."

Objašnjenje na koji su način Protokoli dospjeli u nežidovske ruke zasnivalo se na jednoj daljnjoj, lukavoj laži. Nilus je tvrdio da je židovski glasnik, koji je sa sobom nosio stenografirane zapise s bazelske konferencije, bio potplaćen kako bi omogućio da dospiju u neovlaštene ruke. Prije nego što je u Frankfurtu dokumente predao na čuvanje u arhiv slobodnozidarske lože "Izlazeće sunce", agentima Ohrane (ruska tajna policija u doba cara) za veliku svotu novca dao je da izrade kopiju. Cijela priča bila je očigledna laž. No, nesrećom, previše je ljudi bilo spremno pokloniti joj povjerenje. Protokoli su izazvali val mržnje protiv Židova, i taj je val na vlast doveo Adolfa Hitlera.

Fragment krivotvorene istine, skriven u rotokolima, imao bi istu moć uvjeravanja i da je bio usmjeren protiv bilo koje druge rase, religije ili političkog pokreta svijeta, osobito nacista. "Demon", koji progovara iz Protokola, zaista je Adolfa Hitlera opremio planom za osvajanje potpune vlasti, a on ga se pridržavao bez i najmanjeg odstupanja, sve dok nije postao apsolutni diktator Trećeg Reicha.

Skrivenu temu što u sebi krije okultnu snagu koja utječe na osjetila ruska je Ohrana prikupila od svih nepatvorenih proroka čiji glasovi umiruću epohu opominju da ne popušta Antikristu u samoj sebi kako kroz kaos vlastite propasti apokaliptičnoj zvijeri ne bi pripremili put iz pećine.

Osnovna teza dokumenta prvobitno je bila satira što ju je napisao francuski odvjetnik imenom Maurice Joly, koja pokušava izvrći ruglu politička nastojanja Napoleona III. Naslov Jolyjeva remek-djela glasio je:

Dialogue aux enfers entre Machiavel et Montesquieu, ou la politique de

Machiavel au XIX siècle, par un Contemporain (Suvremenik o dijalogu u paklu između Machiavellija i Montesquieua, ili Machiavellijeva politika

u devetnaestom stoljeću).

Iako je carska tajna policija uskoro utvrdila identitet Mauricea Jolyja te se on našao iza rešetaka, djelo, prvobitno objavljeno 1864. u Belgiji, dalje se širilo tajnim tiskanjem.

Joly, koji je pripadao jednom starom redu Rozenkrojcera, oživio je Machiavellijevu ideju i opominjući prorekao kojim će se putem u budućnosti moći vladati masama. Anticipirao je masovne medije i mnoge aspekte tehnološkog razvoja dvadesetog stoljeća s njihovom neposrednom kontrolom nad političkim i gospodarskim životom, i upozoravao je ljude na "nastajanje novog tipa cezarizma".

"Na ulicama i tržnicama razgovarat ćemo s ljudima i podučavati ih da politička pitanja procjenjuju onako kako to mi trenutačno zahtijevamo. Jer ono što vladar kaže narodu širi se poput prerijskog požara preko cijele zemlje glas naroda raznosi to na sve četiri strane svijeta.

Mi - životinja uvijek kaže 'mi', po cijeloj ćemo Europi posijati nemir, svađu i mržnju, a proširit ćemo ih i po drugim kontinentima. Poželimo li to, u svakom ćemo času biti u stanju izazvati nove nemire ili ponovno uspostaviti stari poredak.

Neprestano ćemo trovati odnose među narodima i državama svih zemalja.

Zavišću i mržnjom, borbama i ratom, pa čak glađu, bijedom i kugom, sve ćemo narode dovesti u takvu nevolju da će im jedini izlaz biti u potpunom podčinjavanju našoj vlasti.

Njihovu ćemo mladost zaglupiti, zavesti i razoriti.

Nećemo prezati ni od korupcije, izdaje i podmićivanja, samo ako služe ostvarivanju naših ciljeva. Naša je lozinka: moć i licemjerje!

U našem arsenalu raspolažemo bezgraničnim častohlepljem, neutaživom pohlepom, nemilosrdnim osvetničkim osjećajima i nepopustljivom mržnjom!

Od nas proizlazi sablast straha, sveobuhvatnog terora."

Demon koji je tvrdio kako govori za Židove u stvarnosti je davao smjernice nacističkih rasnih teorija izrađenih kasnije u Mitu dvadesetog stoljeća Alfreda Rosenberga.

"Mi smo odabrani, jedini smo istinski ljudi. Iz našega bića proizlazi stvarna snaga duha, inteligencija ostaloga dijela svijeta tek je instinktivna i životinjska.

Oni, doduše, mogu vidjeti, ali ne mogu predvidjeti; njihovi pronalasci čisto su fizičke prirode. Ne proizlazi li iz toga da smo mi po prirodi predestinirani vladati cijelim svijetom?

Veličinu cijelog našeg planeta, povezanost među njegovim dijelovima, posljedice svake pojedinačne točke čije tajno značenje ostaje skriveno ne želimo prepustiti prosudbama i odlukama mnogih, čak ni onih koji dijele naše misli. Nećemo blistave ideje našega vođe baciti pred svinje i ne želimo dozvoliti da ih se kritizira, čak ni u najužim krugovima.

U najjarkijim bojama bojit ćemo nedjela stranih vlada, proizvoditi takvo gnušanje prema njima da će ljudi tisućama puta radije htjeti podnositi ropstvo koje će im jamčiti mir i red nego uživati u toliko često spominjanoj slobodi. Narodi će se podvrći svakom ropstvu koje im nametnemo samo da bi izbjegli povratak strahota rata i revolucije. Naša načela i metode djelovat će u punoj snazi provedemo li ih u oštroj protivnosti prema starom, trulom društvenom poretku."

Sliku antiduha vremena što je tako proročki otkrivena u Jolyjevu portretu moderne tiranije, trideset godina kasnije priznala je Ohrana, careva tajna policija. U njemu je uočila oruđe kojim je moguće ugasiti požar revolucije koja je plamtjela svuda usred duhovnog raspada svete Rusije.

Kod cijelog niza suurotnika tajne policije misao da se Židove može proglasiti odgovornima za radikalno materijalističke ideje počela je poprimati oblik. Vidjeli su u tom način da uvjere mase kako je boljševizam djelo Antikrista i da mu pritom pomaže internacionalno židovstvo. Krivotvore li se Protokoli, kontrarevolucija se može pretvoriti u duhovni križarski pohod, pa za vlastitu stvar iskoristiti čak i vjeru, tako duboko ukorijenjenu u masama.

Konačna verzija Protokola što ih je Alfred Rosenberg u studenom 1918. donio u München nastala je pod vrlo osebujnim okolnostima. Nilusa koji je pisao djela o religiji i filozofiji, Ohrana je odabrala kao posrednika koji će objaviti Protokole, i to iz dvaju razloga. Upravo je dovršio knjigu pod naslovom: Mali znakovi najavljuju velike događaje - Antikrist je blizu. General Ratschkowsky, čelnik Ohrane, tu je knjigu smatrao izvanrednim djelom i planirao je da uz nju Protokole objavi kao dodatak. Ohrana se, naime, nadala da će knjiga na cara ostaviti takav dojam da će umjesto francuskog medicinara, kojega su mrzili i smatrali uhodom, za svog duhovnog savjetnika pozvati Nilusa.

Oba su se plana izjalovila. Knjigu je objavila carska tiskara u Zarskoje Selu, ali careva reakcija iznenadila je Ohranu. Shvatio je da su Protokoli krivotvoreni te je razmišljao ne bi li je upotrijebio kao oružje protiv svojih neprijatelja. Nakon dugog razmišljanja donio je odluku. "U tako praved noj stvari ne možemo se koristiti tako prljavim oružjem", kazao je i zapovjedio da se svi primjerci knjige unište. Nilus je pao u nemilost i protjeran je s dvora, a Ohrana je bespomoćno morala promatrati kako je čudotvorni monah Rasputin, koji će kasnije doprinijeti padu dinastije, kao novi ispovjednik pozdravljen dobrodošlicom.

Iako je Nilus u svom djelu Mali znakovi najavljuju velike događaje ponovio sve glavne misli Mauricea Jolyja, ono što je knjizi dalo sablasan privid autentičnosti bio je uistinu proročanski način razmišljanja filozofa i znanstvenika Solovjeva. Solovjev, istinski vizionar najčišćeg ruskog tipa, bio je autor djela Organska filozofija, knjige inspirirane nekom vrstom kozmičkog kršćanstva, što je znanost i religiju spajalo na način koji je za nekoliko desetljeća preduhitrio spise Teilharda de Chardina. Polazeći od tog kozmičkog svjetonazora i djelomično inspiriran Knjigom otkrivenja, Solovjev je napisao Antikrista, djelo što ga je Ohrana himbeno iskoristila u Protokolima.

Solovjevljev Antikrist nije nikakva mitska figura nego se nastanio u duši čovjeka od krvi i mesa; čovjeka koji je odjeven tako svakidašnje i djeluje tako neupadljivo da bi neprimjetno mogao proći kroz gomilu puka.

I Solovjev je spoznao da se najveća opasnost sastoji upravo u tom da "životinja ne izgleda onakvom kakva stvarno jest".

Mlad je i snažan, a glas mu ima magičan zvuk koji poput zavodničkih tonova demagoga mami staro i mlado da ga slijede. Antikrist čak i velike vođe navodi na to da odbace svu moralnu odgovornost, dok se mase pod njegovim utjecajem bune i umiruću kulturu pretvaraju u prah i pepeo. Ispod banalne i razoružavajuće vanjštine - "čak može imati i smiješan brk" - on je krvoločni tiranin i silan demagog.

Solovjevljev "Levijatan" ne preuzima tijelo i dušu Židova kao Antikrist iz Protokola. Naprotiv, Solovjev je shvatio da obrazovani Židovi, koji su očuvali svoju staru mudrost i pobožnost, pripadaju nekolicini koja zmaja prepoznaje i naziva ga imenom. I Solovjev je također predvidio da će upravo židovska rasa postati žrtvom strahovitih progona Antikrista.

Njegovo potresno predviđanje ide do najsitnijih detalja te čak spominje da će koža Židova biti prerađivana u predmete svakodnevne uporabe - kao što se u koncentracijskim logorima Trećeg Reicha stvarno događalo, kada su neobuzdani SS-ovci ubijali svoje židovske zarobljenike i iz njihove kože izrađivali sjenila za svjetiljke.

Možemo zamisliti s kojim je prikrivenim oduševljenjem Adolf Hitler čitao Protokole sionskih mudraca, jer ta prepredena krivotvorina opisivala je njegov put do vladanja svijetom, čime bi se ispunila legenda vezana uz Longinusovo koplje. Čak je natuknuto kako će Antikrist, nakon što se njegovo odabrano oruđe oporavi od kratkotrajnog vremena sljepila, otkriti svoj identitet!

A kada bi se to trebalo dogoditi? Godine 1921!

Koliko staro će biti to oruđe zavade? Trideset i tri godine!

Dakle, Adolf Hitler je godine 1921, kada je postao neosporni vođa Nacionalsocijalističke partije, proslavio svoj trideset i treći rođendan!

Kada u Protokolima čitamo riječi "demona" stvarno vjerujemo kako slušamo priču o meteorskom usponu na vlast Adolfa Hitlera, o prototipu plana kako u suglasnosti i uz pomoć cijele nacije uspostaviti pakao na zemlji.

Tako demon govori u Protokolima:

"Ali prema vani, u našim 'službenim' stavovima, odabrat ćemo protivan postupak i dat ćemo sve od sebe kako bismo djelovali pošteno i susretljivo.

Riječi državnika ne moraju se podudarati s njegovim djelima. Budemo li se pridržavali tih načela, vlade i narodi koje smo pripremili na taj način naše će zadužnice primati zdravo za gotovo. Jednog dana prihvatit će nas kao dobročinitelje i izbavitelje čovječanstva. Drzne li se neka država usprotiviti nam se, ili ako se njeni susjedi s njom udruže protiv nas, pokrenut ćemo svjetski rat...

Zahvaljujući svim tim metodama te ćemo narode pritisnuti tako da će biti prisiljeni ponuditi nam vlast nad svijetom. Ispružit ćemo ruke u svim pravcima, poput kliješta, i uspostaviti takvu tiraniju da će se svi narodi morati pokoriti našoj vlasti."