O čemu razmišljate?

 

Život je gozba, ali, na žalost, mnogi ljudi umiru od gladi.

 

O tome, zapravo govorim.

 

Ima jedna zgodna priča o ljudima koji su bili na splavi, blizu brazilske obale, i umirali su od žeđi.

 

Nisu imali pojma da je voda na kojoj su plutali slatka.

 

Rijeka se s takvom silom ulijevala u ocean, da je slatka voda u njega probijala više kilometara, tako da su imali slatke vode tamo gdje su bili, ali nisu imali pojma o tome.

 

Na isti način smo i mi okruženi s radošću, srećom i ljubavlju.

 

Većina ljudi o tome nema pojma. Razlog: isprani su im mozgovi.

 

Razlog: hipnotizirani su; spavaju.

 

 Zamisli mađioničara koji na pozornici hipnotizira nekoga tako da ta osoba vidi ono čega tamo nema, i ne vidi ono što je tamo.

U tome je stvar.

 

Obratite si i vjerujete Radosnoj vijesti.

 

 Obratite se!

 

Probudite se!

 

Ne oplakujte svoje grijehe.

 

Zašto da oplakujete grijehe koje ste počinili spavajući?

 

Hoćete li plakati zbog nečega što ste učinili pod hipnozom?

 

Zašto se želite poistovjetiti s takvom osobom?

 

Probudite se!

 

Probudite se!

 

Obratite se!

 

Prihvatite novi duh.

 

Prihvatite novi način gledanja na stvari!

 

 Jer "kraljevstvo je među vama!"

 

Rijetki su kršćani koji to shvaćaju ozbiljno.

 

Rekao sam vam da je prvo što trebate učiniti da se probudite, da se suočite s činjenicom da vam se ne sviđa kada vas probude.

 

Radije ćete zadržati one stvari za koje, zato što ste hipnotizirani, mislite da su vam tako dragocjene, tako važne, tako važne za vaš život i opstanak.

 

Drugo: shvaćanje.

 

Shvatite da možda imate pogrešna mišljenja, i da ta mišljenja utječu na vaš život i od njega stvaraju takvu zbrku i da zbog njih ostajete spavati.

 

Mišljenja o ljubavi, o slobodi, o sreći, i tako dalje.

 

I nije lako slušati nekoga tko stavlja u pitanje ta mišljenja koja su vama postala tako dragocjena.

 

Ima zanimljivih studija o ispiranju mozga.

 

Pokazalo se da ispiranje mozga počinje kada prihvatite ili "introicirate" neko mišljenje koje nije vaše, koje je tuđe.

 

 Smiješno je da ćete biti spremni umrijeti za to.

 

Zar to nije čudno?

 

Prvi test za provjeru ispranosti mozga i introiciranja uvjerenja i mišljenja je kada su ona napadnuta.

 

Zabezeknut ćete se i reagirat ćete emocionalno.

 

To je prilično dobar znak, nije nepogrešiv, ali je prilično dobar znak da vam je mozak ispran.

 

Spremni ste umrijeti za neko mišljenje koje nikada nije bilo vaše.

 

Teroristi i takozvani sveci prihvate neko mišljenje, cijelog ga progutaju, i onda su spremni umrijeti za njega.

 

Nije lako slušati, posebno ako na neko mišljenje reagirate emocionalno.

 

Čak i ako ne reagirate emocionalno, nije lako slušati, jer slušate u stanju programiranosti, uvjetovanosti, hipnotiziranosti.

 

Sve što čujete vrlo često tumačite u okviru svoje hipnotiziranosti, uvjetovanosti i programiranosti.

 

Kao kad je jedna studentica koja je slušala predavanje iz poljoprivrede rekla:

 

"Oprostite, profesore, znate da se u potpunosti slažem s vama da je najbolje gnojivo staro konjsko gnojivo.

 

Da li biste nam mogli reći koliko bi konj morao biti star?"

 

Možete li zaključiti odakle je bila ta studentica?

 

Svi mi imamo svoje stavove, zar ne?

 

I slušamo s tim stavovima.

 

"Henry, kako si se promijenio!

 

Bio si tako visok, a sada si puno niži.

 

Bio si tako dobro građen, a sada si tako mršav.

 

Imao si tako svijetlu kosu, a sada ti je tako tamna.

 

Što se dogodilo s tobom, Henry?"

 

Henry kaže: "Nisam ja Henry, ja sam John."

 

"O, i ime si promijenio?!"

 

Kako možeš takve ljude naučiti da slušaju?

 

Najteža stvar na svijetu je čuti, vidjeti.

 

Ne želimo vidjeti.

 

Mislite li da kapitalist želi vidjeti pozitivne strane komunističkog sustava?

 

Mislite li da komunist želi vidjeti ono što je dobro i zdravo u kapitalističkom sustavu?

 

Mislite li da bogataš želi vidjeti siromašne?

 

Ne želimo gledati, jer ako bismo gledati, mogli bismo se promijeniti.

 

Ne želimo gledati.

 

Ako gledate, izgubite kontrolu nad životom kojeg tako nesigurno držite u rukama.

 

I zato, da biste se mogli probuditi, ono što vam je najpotrebnije nije energija, ni snaga, ni mladost, čak ni velika inteligencija.

 

Ono što vam je najpotrebnije je spremnost da naučite nešto novo.

 

Mogućnost da se probudite razmjerna je količini istine koju možete prihvatiti bez bježanja od nje.

 

Koliko toga ste spremni prihvatiti?

 

Koliko toga što držite vrijednim ste spremni izgubiti, a da ne bježite?

 

Koliko ste spremni razmišljati o nečemu što ne poznajete?

 

Prava reakcija je strah.

 

Ali ne bojimo se nepoznatog.

 

Ne možete se bojati onoga što ne poznajete, nitko se ne boji nepoznatoga.

 

Ono čega se zaista bojite je gubitak onoga što vam je poznato.

 

To je ono čega se bojite.

 

Primjerima sam pokazao da je sve ono što činimo obojano sebičnošću.

 

To nije lako čuti, ali razmislite sada malo o tome, uđimo malo dublje u stvar.

 

Ako se sve što činimo temelji na koristoljublju - svjesnom ili nesvjesnom - što onda mislite o svojim dobrim djelima?

 

Što se događa s njima?

 

Evo jedne male vježbe za vas: sjetite se svih dobrih djela koja ste učinili ili samo nekih od njih (dat ću vam samo nekoliko trenutaka.)

 

Shvatite sada da zaista izviru iz koristoljublja, bili vi toga svjesni ili ne.

 

Što se događa s vašim ponosom?

 

Što se događa s vašom umišljenošću?

 

Što se događa s onim dobrim osjećajima koji su vas obuzimali, koji su vas pratili svaki put kada ste učinili nešto za što ste mislili da je puno milosrđa?

 

Sve je to splasnulo, zar ne?

 

Što se događa s vašim dignutim nosom dok gledate svojeg susjeda za kojeg ste mislili da je tako sebičan?

 

Sve se to mijenja, zar ne?

 

"Ali, moj susjed nema tako istančan ukus kao ja", kažete.

 

Vi ste opasnija osoba, zaista jeste.

 

Čini se da je Isus Krist imao manje poteškoća s drugom vrstom ljudi, nego s vašom vrstom.

 

Puno manje poteškoća.

 

Njegove poteškoće su počele kad se sukobio s ljudima koji su bili uvjereni da su dobri.

 

S drugom vrstom ljudi, s onima koji su bili otvoreno sebični i znali su to, s njima, čini se, nije imao većih poteškoća.

 

Shvaćate li kako je to oslobađajuće?

 

Hej, probudite se!

 

To je osobađajuće!

 

To je divno!

 

Osjećate li se potištenima?

 

Možda da.

 

Nije li to divno kada shvatite da niste ništa bolji od bilo koga drugoga na ovome svijetu?

 

Zar to nije divno?

 

Jeste li možda razočarani?

 

Pogledajte što smo pojasnili!

 

Što se događa s vašom samodopadnošću?

 

Hitjeli biste si priuštiti dobar osjećaj, da ste bolji od drugih, ali vidite kako smo raskrinkali jednu zabludu!

 

Anthony De Mello