Gledao sam jedan zgodan film kojeg je režirao Federico Fellini, 8 1/2.
U jednom prizoru neki časni brat odlazi na piknik ili izlet s grupom dječaka između osam i deset godina.
Bili su na plaži malo ispred brata koji je bio na začelju okružen s njih trojicom ili četvoricom.
Naišli su na jednu stariju ženu koja je bila uličarka i dječaci su je pozdravili: “Zdravo”, i ona uzvrati: “Zdravo."
Upitaše je: “Tko si ti?”
Ona odgovori: “Ja sam prostitutka."
Nisu znali što je to, ali pravili su se da znaju.
Jedan od dječaka koji je, čini se, znao malo više od drugih, reče: “Prostitutka je žena koja radi određene stvari ako joj platiš.”
Ostali ga upitaše: “Hoće li to uraditi ako joj platimo?”
“Zašto ne?” odgovori ovaj.
I tako su skupili novac i dali joj ga.
“Hoćeš li sada učiniti te određene stvari pošto smo ti platili?”
Ona odgovori: “Svakako, dečki.
Što biste htjeli da uradim?”
Jedino što im je palo na pamet bilo je da joj kažu da se skine.
Skinula se, i gledali su je.
Nikada prije nisu vidjeli golu ženu.
Nisu znali što bi drugo sada učinili, pa su rekli:
“Bi li htjela plesati?”
Rekla je: “Svakako.”
I tako su se svi skupili u krug pjevajući i pljeskajući.
Uličarka je njihala bokovima, a oni su se odlično zabavljali.
U međuvremenu je došao brat i sve vidio.
Dotrčao je i počeo vikati na ženu.
Prinudio ju je da se obuče, a narator reče:
“U tom trenutku pokvario je djecu. Do tada su bila nevina, lijepa.”
To nije rijedak problem.
Poznajem jednog prilično konzervativnog misionara, isusovca koji radi u Indiji.
Došao je na jedan moj tečaj.
Govorio sam o ovoj temi dva dana, a on je patio.
Došao je k meni druge večeri i rekao mi:
“Tony, ne mogu ti opisati koliko patim dok te slušam.”
Upitao sam ga:
“Zašto, Stan?”
Rekao je:
“Oživljavaš jedno pitanje u meni kojeg sam potiskivao dvadeset i pet godina.
Strašno pitanje.
Opet i opet sam se pitao: nisam li pokvario svoj narod učinivši ih kršćanima.”
Taj isusovac nije bio jedan od vaših liberalnih, bio je ortodoksan, posvećen, pobožan, konzervativan čovjek.
Ali osjetio je da je pokvario sretne, prostodušne, jednostavne ljude pune ljubavi time što ih je učinio kršćanima.
Američki misionari koji su došli na otoke u Južnom moru sa svojim suprugama bili su užasnuti kada su vidjeli da domorotkinje dolaze u crkvu obnaženih grudi.
Njihove supruge zahtijevale su da se obuku pristojnije.
I zato su im misionari dali majice.
Slijedeće nedjelje žene su došle u crkvu u majicama, ali imale su izrezane dvije velike rupe radi udobnosti i prozračivanja.
Bile su u pravu; misionari su bili u krivu.