Gdje je vatra?

Gdje je ljubav?

Gdje je droga koju je društvo usadilo u vas?

Gdje je sloboda?

Upravo time se bavi duhovnost.

Na žalost, mi to najčešće gubimo iz vida, zar ne?

Upravo o tome je Isus govorio.

Ali previše naglašavamo: “Gospodine, Gospodine”, zar ne?

Gdje je vatra?

I ako čašćenje ne vodi do vatre, ako bogoštovlje ne vodi do ljubavi, ako liturgija ne vodi do jasnijeg opažanja stvarnosti, ako Bog ne vodi u život, od kakve nam je koristi religija osim što uzrokuje još veće podjele, još više fanatizma, još više antagonizma?

Svijet ne boluje od nedostatka religije kako je obično shvaćamo, nego boluje od nedostatka ljubavi, nedostatka svjesnosti.

A ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije, nikako drugačije.

Shvatite kakve zapreke sebi postavljate na putu do ljubavi, slobode, i sreće i zapreke će nestati.

Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati.

Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima.

Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu.

Ne posjedujete te stvari; predajete im se.

A predat ćete im se kada postanete svjesni iluzija, svojih ovisnosti, svojih žudnji i svojih strahova.

Kao što sam vam ranije rekao, prvo: psihološki uvid je od velike pomoći, ali ne analiza - analiza je paraliza.

Uvid nije nužno isto što i analiza.

Jedan vaš američki terapeut jako je to dobro postavio:

“Ono što je važno je ‘Aha’ iskustvo.”

Sama analiza ne pomaže - daje nam jedino informacije.

Ali kad biste mogli postići “Aha” iskustvo, to bi bio uvid.

To je promjena.

Drugo: važno je razumijevanje vaših ovisnosti.

Treba vam vremena.

Jao, koliko bi se vremena koje se posvećuje bogoštovlju, pjevanju hvalospjeva i pjesama, moglo plodonosno iskoristiti za shvaćanje samoga sebe.

Zajednica se ne stvara zajedničkim liturgijskim slavljima.

Duboko u svom srcu znate, i ja znam, da se takva slavlja pripremaju samo zato da se prikriju razlike.

Zajednica se stvara razumijevanjem balvana koje stavljamo na put zajedništva, razumijevanjem sukoba koji se javljaju zbog naših strahova  žudnji.

Tako se dolazi do zajedništva.

Moramo uvijek paziti da bogoštovlje ne postane samo još jedna prepreka za važan posao življenja.

A živjeti ne znači raditi za vladu, ili postati veliki poduzetnik, ili činiti velika djela milosrđa.

To nije život.

Živjeti znači odbaciti sve prepreke i živjeti u svježini sadašnjeg trenutka.

“Ptice nebeske… niti siju niti žanju” - to je život.