Kada bismo zaista odbacili iluzije zbog onog što one u biti jesu, onoga što nam mogu dati ili onoga čega nas mogu lišiti, bili bismo na oprezu.

Ako nismo na oprezu, posljedice mogu biti užasne i neizbježne.

Gubimo svoju sposobnost da volimo.

Ako želite voljeti, morate ponovno naučiti kako vidjeti.

I ako želite vidjeti, morate naučiti kako da se oslobodite droge.

I to je to.

Oslobodite se svoje ovisnosti.

Strgnite sa sebe krake društva koji su se obavili oko vas i ugušili vaše bivstvovanje.

Morate ih se osloboditi.

Izvana će sve biti kao i prije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, više nećete biti od svijeta.

U svom srcu bit ćete slobodni, iako potpuno sami.

Vaša ovisnost o drogi će nestati.

Ne morate ići u pustinju; ostanite među ljudima i maksimalno uživajte u njihovom društvu.

Međutim, drugi više neće imati moć učiniti vas sretnima ili nesretnima.

To je samotnost.

U toj samoći vaša će ovisnost nestati i rodit će se sposobnost da volite.

Na druge više ne gledate kao na sredstva za zadovoljenje svojih ovisnosti.

Samo onaj tko je to pokušao zna kako je to užasno teško.

To je kao da od sebe zahtijevate da umrete.

To je kao da od jadnog ovisnika zahtijevate da se odrekne jedine sreće koju poznaje.

Kako se to može zamijeniti za okus kruha, voća, čistog jutarnjeg zraka, za slatki okus vode iz planinskog potoka?

Dok se bori sa simptomima odvikavanja i prazninom koju osjeća sada kada droge više nema, ništa ne može ispuniti tu prazninu osim droge.

Možete li zamisliti život u kojem biste odbili uživati ili prihvatiti makar i jednu jedinu riječ odobravanja, ili da bilo kome naslonite glavu na rame tražeći podršku?

Zamislite život u kojem ni o kome ne biste čuvstveno ovisili, tako da više nitko nema moć da vas učini sretnima ili nesretnima.

Odbijate potrebu za bilo kojom određenom osobom, ili da vi sami budete nešto posebno za bilo koga, ili da bilo koga nazivate svojim.

Ptice nebeske imaju svoja gnijezda i lisice svoje jame, ali vi nećete imati gdje nasloniti svoju glavu na putu kroz život.

Ako ikad postignete takvo stanje, konačno ćete saznati što znači imati pogled koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom.

Tada ćete vagati svaku riječ.

Konačno vidjeti pogledom koji je jasan i nezamagljen strahom i žudnjom.

Saznat ćete što znači voljeti.

Ali da biste mogli stići u zemlju ljubavi morate proći kroz muke umiranja, jer voljeti ljude znači umrijeti potrebi za ljudima i biti potpuno sam.

Kako uopće stići tamo?

Neprekidnom svjesnošću, neizmjernom strpljivošću i suosjećanjem koje biste imali za ovisnika o drogi, te razvijanjem ukusa za dobre stvari u životu kojim ćete se suprotstaviti žudnji za drogom.

Kojim dobrim stvarima?

Ljubav prema radu kojim se bavite zbog rada samoga, ljubav prema smijehu i bliskosti s ljudima na koje se ne lijepite i o kojima ne ovisite čuvstveno već uživate u njihovom društvu.

Također će pomoći ako se počnete baviti aktivnostima kojim se bavite cijelim svojim bićem, aktivnostima kojima se toliko volite baviti da, dok ste njima zaokupljeni, uspjeh, priznanje i odobravanje vam jednostavno ništa ne znače.

Pomoći će također ako se vratite prirodi.

Otpustite ljude, otiđite u planine i u tišini općite s drvećem, cvijećem, životinjama, pticama, morem, oblacima, nebom i zvijezdama.

Rekao sam vam kako je važna duhovna vježba promatranje stvari, biti svjestan stvari oko sebe.

Riječi i pojmovi će, nadajmo se, nestati, i stupit ćete u dodir s prirodom.

To je lijek za usamljenost.

Usamljenost obično pokušavamo izliječiti čuvstvenom ovisnošću o ljudima, druženjem i bukom. To nije nikakav lijek.

Vratite se stvarima, vratite se prirodi, idite u planine.

Tada ćete vidjeti da vas je srce dovelo u goleme pustinje samoće - nitko neće biti uz vas, apsolutno nitko.

U početku će vam to izgledati neizdrživo, ali to je samo zato što ste niste navikli na samoću.

Ako uspijete neko vrijeme ostati tamo, pustinja će odjednom procvjetati u ljubav.

Vaše će se srce raspjevati i bit će uvijek proljeće.

Oslobodit ćete se droge i bit ćete slobodni.

Tada ćete shvatiti što je sloboda, što je ljubav, što je sreća, što je stvarnost, što je istina i što je Bog.

Vidjet ćete, doći ćete do spoznaja koje se nalaze s onu stranu pojmova i uvjetovanosti, ovisnosti i navezanosti.

Čini li vam se ovo smislenim?

Dopustite mi da ovo završimo s jednom zgodnom pričom.

Jedan čovjek izumio je način za dobivanje vatre.

Uzeo je svoje alatke i otišao k plemenu na dalekom sjeveru gdje je bilo jako hladno.

Učio je tamošnje ljude kako mogu zapaliti vatru.

Ljude je to jako zanimalo.

Pokazao im je kako za sve mogu koristiti vatru: za kuhanje, grijanje, itd.

Bili su mu jako zahvalni što ih je naučio kako mogu zapaliti vatru,  međutim, prije nego što su stigli izraziti svoju zahvalnost, čovjek je nestao.

Nisu ga zanimala njihova priznanja i zahvalnost - zanimala ga je samo njihova dobrobit.

Otišao je u drugo pleme, gdje je opet počeo ljudima pokazivati svoj izum.

I tamo je to ljude jako zanimalo.

Njihovi svećenici mislili su da je zanimanje čak i preveliko jer su primijetili da je čovjek počeo privlačiti mase, a oni sami počeli su gubiti na popularnosti, i zato su odlučili da ga ubiju.

Otrovali su ga, razapeli - predstavite si to kako hoćete.

Bojali su se, međutim, da će se sada ljudi okrenuti protiv njih.

Ali bili su jako mudri, čak prepredeni.

Znate li što su učinili?

Dali su napraviti čovjekov portret i stavili su ga na glavni oltar u hramu.

 Alatke za paljenje vatre stavljene su ispred portreta, a ljudi su poučavali kako se trebaju klanjati portretu i alatkama, što su stoljećima revno činili.

Štovanje i čašćenje se nastavilo, ali vatre više nisu imali.

 

nastavlja se...