Etikete

 

Nije važno znati tko je "ja" ili što je "ja".

 

Nikada to nećete uspjeti saznati.

 

Za to nema riječi.

 

Važno je odbaciti etikete.

 

Kako japanski zen majstori kažu: "Ne traži istinu, samo odbaci svoja mišljenja."

 

Odbacite svoje teorije; nemojte tražiti istinu.

 

Istina nije nešto što se treba tražiti.

 

Shvatit ćete ako prestanete biti svojeglavi.

 

Nešto se slično događa ovdje.

 

Shvatit ćete to ako odbacite svoje etikete.

 

Što podrazumijevam pod etiketama?

 

Etikete su sve ono što upotrebljavate, osim možda “ljudsko biće”.

 

Ja sam ljudsko biće.

 

Priznajem da time nisam rekao jako puno, ali kada kažete: “Ja sam uspješan”, to je ludo.

 

Uspjeh nije dio “ja”.

 

Uspjeh je nešto što dolazi i odlazi, danas može biti tu, a sutra ga više nema.

 

To nije “ja”.

 

Kad ste rekli: “Uspio sam”, bili ste u krivu, nestali ste u tami.

 

Poistovjetili ste se s uspjehom.

 

Isto je kada kažete: “nisam uspio”, “pravnik”, “poduzetnik.”

 

Znate li što će se dogoditi s vama ako se poistovjećujete sa stvarima?

 

Prilijepit ćete se na njih, brinut ćete se da te stvari slučajno ne propadnu, i tada počinjete patiti.

 

Na to sam mislio kad sam vam ranije rekao: “Ako patite, onda spavate.”

 

Želite li čuti koji je znak da spavate?

 

Evo ga: patite.

 

Patnja je znak da nemate dodir s istinom.

 

Patnja vam omogućava da otvorite oči za istinu, da možete shvatiti da je u vama nešto lažno, isto kao što vam je i tjelesna bol dana da biste mogli znati da ste bolesni ili ozlijeđeni.

 

Patnja ukazuje na to da je negdje u vama prisutna himba.

 

Patnja se javlja kada ste u sukobu sa stvarnošću; kada se vaše hinjenje sukobljava s istinom, onda patite.

 

Inače nema patnje.