E P I L O G

Anđeoski stihovi

Jedan vrlo važan vid mojega putovanja s anđelima, činjenica je da mi oni neprekidno prenose poeziju. Nemojte me pogrešno shvatiti, kad to kažem ne želim ni na koji način reći da sam velika pjesnikinja. Ne kažem čak ni da sam dobra pjesnikinja. Ono što kažem je da sam mnogo puta bila svjedokom utjehe i radosti koju su ljudi primili kad bih im predala anđeoske stihove — to je nešto posebno. Možda bi bolji izraz za sve ono što mi anđeli daju bio »anđeoski stihovi«.

Iako su mi tijekom proteklih godina mnogi anđeli dali divne pjesme, čini mi se da se troje anđela posebno specijaliziralo za poeziju. To su Rebecca i Lana, koje se uvijek pojavljuju zajedno, i anđeo Jonathan. Isprva kad su mi Rebecca i Lana rekle da će mi se obraćati kroz poeziju, pomislila sam: »O, to će sigurno biti sve vedre i šaljive pjesme«, jednostavno zato što su i Rebecca i Lana vrlo smiješne i zabavne. Ali pokazalo se da nisu sve pjesme bile protkane humorom. One su mi zapravo dale, prema mojem mišljenju, neke od najljepših, najjednostavnijih i najosjećajnijih pjesama. Mnogi ljudi kažu da je ta poezija djetinjasta i ja se slažem s njima: djetinjasta je, jednostavna i vrlo nedužna.

Jedanput sam upitala anđele koja je svrha sve te poezije. Bilo je to u vrijeme kad su mi davali mnogo pjesama, toliko mnogo da mi je to predstavljalo prilično veliki zadatak da ih sve upijem i zapišem.

»Da bismo iscijelili ljude i donijeli im utjehu« bio je odgovor koji sam dobila. Od toga dana nisam ništa više pitala o količini poezije koju mi donose, ali bila sam svjedokom brojnih iscjeljenja i utjehe koje su mnoge pjesme podarile ljudima na mnogo različitih načina.

Neko sam vrijeme samo bilježila pjesme na papir, napisala datum i sat kad su došle, pa sam ih spremila. Ako su mi neke pjesme nešto osobno značile, dala bih koju uokviriti i objesila je na zid kod kuće. Ako su bile namijenjene nekoj određenoj osobi, pobrinula bih se da ta osoba dobije pjesmu. No jednog su mi dana anđelice Rebecca i Lana skrenule pozornost na svu tu poeziju što je dolazila iz anđeoskog kraljevstva.

»Pjesme nisu namijenjene tome da ih držiš podalje od ljudi. Nemoj ih skrivati, nego ih proslijedi dalje.« Rekle su mi to prilično strogim glasom, što je bilo neobično za njih. Objasnile su mi da je svaka pjesma zapravo namijenjena nekom pojedincu.

Neke su bile namijenjene osobama koje nisam nikad srela i koje neću nikad upoznati, ali anđelice su mi također objasnile da će jednoga dana sve te pjesme biti objavljene i tako dostupne širem čitateljstvu. Kako ili kad, nisam znala — a one nisu rekle.

Pjesme mi dolaze u svako doba dana i noći, u bilo kojoj situaciji ili na bilo kojem mjestu. Vrlo često u svijesti mi se samo pojavi prvi stih, a onda se uputim na neko mirno mjesto gdje mogu zapisati ostatak. Bilo je slučajeva da mi pjesme dolaze dok kosim travu u vrtu ili dok perem rublje. Sigurna sam da su mnogi ljudi pomislili da sam luda kad bih potpuno neočekivano uzviknula:

»Gdje su mi olovka i papir?« a onda bih odjurila u svoju sobu! Zbog nekog razloga neke pjesme pamtim nakon što ih primim.

Sjećam se kako su mi anđeli jedanput dali divnu pjesmu koja se odnosila na mlađeg bratića mojega supruga. Taj je mladić upravo počinjao karijeru kao glumac, a pjesma je došla od njegova djeda, preko anđela. Naslov joj je Za zvijezdu koja se rada:

 

Kad unuk mi se rodi

U oku sjaj mu bi

Čaroliju na dar dobi

I sposobnost da poleti.

Da leti s pticama

I anđelima iz raja

Jer on zvijezda je na nebu,

Zvijezda puna sjaja.

Poseban dobio si dar

Da platno čar im bude

I radost ljudima nosiš

Sto svaki novi prizor žude.

Na daleki te vodi put

Čak iznad sokolova gnijezda

Talent što u tebi jest,

Jer na nebu ti si zvijezda.

Al' na svakoj stopi puta

Odsad pa do kraja vremena

Vjeruj u djeda svog,

Djeda svog Jema.

Evo još jedne pjesme koju sam dobila od anđela. Mislim da je divna i refleksivna, i govori o jednostavnoj istini da Bog već prebiva u svima nama. Zove se Soba s pogledom.

 

Pitam se često što bih učinila

Da sobu s prekrasnim pogledom imam?

Bih li sjedila dokasna

I gledala zvijezde

Kako mi lagano u srcu trepere?

Ili bih uhvatila trenutak

Ljepote vani

I živjela svaki dah dok

Uz planine prolaze mi dani?

Bih li gledala daleko

U daljine i dalje

I osluškivala spokoj

Sto daljina šalje?

Ali treba li mi zaista soba s pogledom?

Jer nju već

U sebi imaš.

U tvojem se lijepom srcu skriva

I prozor je prema svjetlu,

Iz tame.

Voljela bih spomenuti i jednu vrlo posebnu pjesmu koju sam primila iz duhovnog svijeta. I opet, odnosi se na jednu Franovu rođakinju. Dobila sam je od četrnaestogodišnje djevojčice Sinead, a pjesma je posvećena njezinoj majci Maggie, Franovoj sestrični.

Jednog sam se jutra probudila i zatekla neku ženu kako stoji uz moj krevet. Bila je u društvu s jednim gospodinom i djevojčicom.

Upitala sam ženu tko je, a ona mi je odgovorila da se zove Peggy i da je jedna od Franovih tetaka. Predstavila mi je svoje suputnike, gospodin je bio njezin suprug, a djevojčica, unuka Sinead, i oboje su bili s njom u duhovnom svijetu.

Primijetila sam da unuka drži baku za ruku i pomislila sam da su zacijelo bile vrlo bliske dok su bile ovdje na fizičkoj razini.

Peggy je nastavila govoriti i objasnila mi da ima kćer Maggie, koja je živa, te da želi da Maggie sazna kako su joj majka, otac i kći apsolutno dobro u duhovnom svijetu.

Također sam primijetila da je žena u ruci držala zlatnu narukvicu koju je njihala preda mnom i smješkala se. Nisam razumjela što bi narukvica trebala značiti, sve dok nisam predala poruku njezinoj kćeri.

Iako Fran već dosta dugo nije vidio svoju sestričnu Maggie, pošao ju je tražiti i naposljetku je i našao. Kad joj je prenio vijest da su članovi njezine obitelji zajedno u svijetu duhova i da im je dobro, bila je presretna. Fran ju je upitao i za značenje narukvice koju je njezina majka držala, a Maggie mu je objasnila da je nakon što je Sinead preminula, njezin otac kupio dvije zlatne narukvice. Jednu je dao njoj, a drugu njezinoj majci, Peggy, koja je u to vrijeme još bila živa.

Nedugo poslije posjetile su me Peggy i Sinead dok sam sjedila u vrtu iza kuće. Ovaj put govorila je Sinead i dala mi prekrasnu pjesmu za svoju majku Maggie. Zove se Mama, tako mi nedostaješ.

Mama, da vratiti se mogu

U onaj dan bremeniti

Anđele bih zamolila

Da dopuste mi ostati.

Ispružila bih ruke

I rekla: Ne dajte da idem

Tu mi je mati i zato ostajem.

No, anđeli znahu što najbolje je za me

I rekoše da snažna biti moram

I to snažna za te.

Uzimamo dijete, jedno od najboljih,

Izabrao ju je Bog

Da anđeo utjehe bude.

Javit će ti se i doći

Kad nesigurna si i sama

I u uho šapnut

Tu sam, mama.

Mama, osluhni i glas ćeš čuti moj

Melodiju slatku, što je uvijek izbor tvoj.

Svaki dan ti pjevam,

Čak i dok se moliš,

Zato, majko, osuši suzu dragu,

Jer na nebu tu sam i tu na tvojem pragu.

A kad pokucam ti na vrata

Shvatiti ćeš tad,

Mama, bila si posebna

Ti i ja i sad.

Vjerujem da je ova jednostavna pjesma krasna ilustracija toga da ljubavna povezanost nikad ne umire između ljudskih bića, ako smo otvoreni duhovnim impulsima. Evo druge divne pjesme koja govori o veličanstvenosti prirode i Boga. Zove se Duhovi u dašku vjetra.

 

Šećem i udišem miomirisan zrak,

Slušam pjev ptica što ispunjava zrak.

Gledam stabla i čine me sretnom

Dok nježno se njišu na povjetarcu ljetnom.

Osluškujem stope svoje i korak sitan

Zvuče poput pjesme i imaju ritam.

Taj šapat samo je za me, shvaćam,

Dok nježno sa svime koračam.

Taj zrak što život ti daje udahni, osjeti mu ćuh,

U sebi osjeti kako miče se duh.

Osluškuj ga dok u korak te prati,

On s prirodom je jedno baš kao i ti.

Slušaj što zbori dok vjetar riječi mu nosi

O putovanju prema unutra da saznaš tko si.

Korak svoj cijeni i znaj da vrijediš

Jer s prirodom si jedno

Dok put svoj slijediš.

 

Znam da je mnogim ljudima vrlo značajno i važno sve što je povezano s iscjeljenjem, bilo da se radi o njima samima ili o njihovim dragima. Evo jedne prekrasne kratke pjesme koja mi je došla jednoga dana, a divan je način kako zamoliti za iscjeljenje. Zove se Molitva prije iscjeljenja.

 

Dragi anđele iscjeljenja

Dopusti da sjedim do tvojih nogu

I daj mi snage

Da s tobom raditi mogu.

Svoju energiju kroz moje ruke vodi

Da svojom snagom

Iscjeljivati mogu.

Svakodnevno ostati uz mene pokušaj

I dok se molim, slušaj.

Strahova me oslobodi na kraju dana

Da istinski raditi mogu sa svima vama.

 

Slijedi lijepa pjesma koju mi je donijela anđelica Rebecca. Zove se Ljubav anđela.

 

Ljubav anđela

Prekrasna je stvar

On iz svjetla dolazi

Što nikad ne blijedi

I vjeru ti snaži

U ono što znaš i vrijedi.

Hrabrost ti daje

Da gordo stojiš

Odluke prave biraš

I izbjeći pad nastojiš.

A u svemu što činiš

Dok on te vodi

Ljubav anđela je čudo tvog bića.

 

Ova mi je pjesma došla jednoga dana dok sam tiho sjedila pokraj male rijeke. Zove se Moj Gospode.

 

Sjedim i upijam ljepotu

Vani pod stablom sjenatim

Dok rijeka u blizini teče

Ja valiće joj pratim.

U krošnjama pjevaju ptice

Lahor mrsi mi kosu

I tiho zamišljena sjedim.

Kad ti bi sad bio tu

Sto učinila bih tada?

Možda bih se skrila

Plaha bila u tvojoj blizini

Ili bih te pozdravila

S blistavom iskrom u oku.

Sto bih stvarno učinila

Zar je to doista važno?

Jer govori mi rijeka

Da istovjetna je s tobom

Tečeš kao svjetlost meka

Uza me ti rijeka si svjetla

Sto blago mi se smiješi

U noći između zvijezda

I misli mi razriješi

Sto duboko u meni se roje

Ti odgovor mi daješ

Sto već u mojem umu jest

Zato moj Gospode

Tu uza me sjedni, molim te,

Pod krošnju, usred ljepote.

 

Na kraju, evo jedne od mojih najdražih pjesama. Zove se Dodir anđela.

 

Anđeo me dodirnuo

Danas to bi

Pokucao je na vrata i kroz prozor virnuo.

Kročio je unutra

I na stolac sjeo

A prekrasna svjetlost sve prekri, kao veo.

Reče da dolazi iz plavetnila neba

Da živi s nama do kraja života, ako treba.

Hodat će uz nas duž puta

Da pomogne nam rasti na svakoj stopi puta.

On prekrasan je anđeo

Čije prekrasno svjetlo mami

I sja poput zvijezda

U noćnoj tami.

On prijatelj je divan

Koji s tobom putuje

Dok stazom života kročiš

Koja te spremna očekuje.

Kad te anđeo dodirne

Jedno znaj

To je kao kad svjetlo se zapali

I izvana prema unutra prodre proplamsaj.

 

ZAHVALE

Zauvijek ću biti zahvalna na ljubavi i potpori anđeoskog kraljevstva koje je moj život usmjerilo prema novu načinu razmišljanja i življenja. Bez toga ova knjiga nikad ne bi bila napisana.

Također bih voljela zahvaliti predivnoj svjetlosti koja je ušla u moj život tako da mogu napisati ovu priču, mojem predivnom dragom prijatelju Niallu Bourkeu. Uvijek ću ti biti zahvalna.

Voljela bih zahvaliti i izdavačkoj kući Hachette Ireland i prekrasnim ljudima koji tamo rade, zato što su vjerovali u ovu priču i pomogli mi da je iznesem na svijet.

Predivnim ljudima koje sam putem srela, osobito mojoj sestri Elaine koja mi je bila predivna mentorica. U trenucima sumnje uvijek me ohrabrivala da nastavim dalje i ona je prekrasna svjedost u mojemu životu.

Predivnoj posadi i osoblju na Oscaru Wildeu iz Irskih trajekata, koji su mi približili putovanje morem na jednoj novoj razini, a posebnu zahvalu upućujem mojoj prekrasnoj prijateljici Pauli.

Zahvaljujem i mojim predivnim sinovima Jasonu i Dwayneu, na njihovoj ljubavi i razumijevanju kad je svijet anđela ušao u njihove živote. Hvala i njihovim dragim partnericama Maire i Dearbhli. A zahvaljujem i svojem predivnom suprugu Franu na svoj njegovoj ljubavi, potpori i ohrabrivanju te shvaćanju koliko mi je ovo putovanje s anđelima bilo važno. Bez njega to bi putovanje bilo nemoguće.

Naposljetku, moram spomenuti i svoje lijepe i divne pse koji su putovali sa mnom na ovom putovanju i uvijek bili prisutni uza me. To su Cassie Coco koja još putuje. I Kissy i Holly koje sad žive s anđelima.

Ljubav i svjetlost

FRANCESCA BROWN