ANĐEO INSPIRACIJE 

 

 Pozivam meni dragoga gosta

Ili prijatelja - bolje rečeno,

Tihovanju sad je uistinu dosta

Riječi isprepliću skladno vreteno.

 

Tek pomisao mala i on već pristiže

U rukama nosi svjetlosni cvijet,

Duž kralježnice plamen poznati se diže

I zaranjam radosno u unutarnji svijet.

 

Poznato plavetnilo obavija mi dušu

Sve dio je znane poetske inicijacije,

Sa svih strana svijeta lahori pušu

Došao je k meni Anđeo inspiracije.

 

Ugostit ću ga lijepo, ponuditi rime

On će prišapnuti još po koji stih,

Lepršavo odletjeti će zadovoljan svime

Jer posjetiti mora još podosta njih.

 

Sve one poete koji u tišini sobe

Željno očekuju nadahnuće slatko

Na papiru umornome riječi kad drobe

Jer nikako ne žele protjecati glatko.

 

Tad dolazi neopaženo ovaj dragi gost

Ili nevidljivi prijatelj - bolje rečeno

Krilima paperjastim izgrađuje most

I riječi isprepliću skladno vreteno.

 

 

Željka Košarić - Safiris