Posveta
Ova je knjiga posvećena s beskonačnom ljubavi Sri Sathya Sai Babi koji je blagoslovio prvu knjigu Book of love by a Medium riječima „nije završena“, a onda je ponovno blagoslovio drugi rukopis Alcheringa koji govori o istinitoj priči. Sai Baba ju je nazvao „The Booku“.
Sažetak
Ovo je priča o pedeste tisuća ljudi koji su stigli s Plejada u divovskom svemirskom brodu da bi pronašli ljudsku vrstu na Zemlji, i kako bi oslobodili postojeću vrstu Dlakavih od Gmazovske kontrole nad njihovim umovima.
Zagonetka je započela kada je Valerie Borrow dobila mali kamen zamotan u omot. Australski narod Aboridžina naziva ga 'Kamen Alcheringa', a on je omogućio Valerie da komunicira s nevidljivim bićem koje sebe naziva istim imenom kao i kamen – 'Alcheringa'.
To nije jednostavna priča, već je prožeta spletkama, razočaranjem i planovima za uništenje misije, nakon koje je preostalo samo devedeset preživjelih koji su naselili Zemlju. Njihova borba i uspjeh u stvaranju ljudske vrste, čudo je koje su oni postigli. To je naša prošlost. Oni su naše nasljeđe.
Narod Aboridžina to zna od davnina. To je bio dar naroda sa Zvijezda.
Dar ove knjige je u tome što ona najavljuje Novo doba u kojem će život biti potpuno drugačiji. S promjenama koje nadolaze, postoji put preživljavanja. Knjiga govori kako. To je neobično jednostavno.
Sadržaj
Uvod
Poglavlje 1. Valerie odlazi u Kariong s Gerry i Karen
Poglavlje 2. Alcheringa govori o misiji svemirskog broda Rexagena
Regresija Pamele Goddard
Poglavlje 3. Valerie odlazi u Kariong s Johnom i Karen
Regresija John Barrowa
Poglavlje 4. Alcheringa govori o djeci i rađanju
Regresija Charles Brendona
Poglavlje 5 Regresija Candice
Regresija Jamesa i Tricie
Regresija Rosalyn
Predstavlja se Egarina
Poglavlje 6 Stevenova regresija
Michaelova regresija
Josephova regresija
Poglavlje 7 Robbina regresija
Alcheringa govori o kraju Rexagene
Glendina regresija
Poglavlje 8 Frederikova regresija
Peterova regresija
Poglavlje 9 Tomova regresija
Druga Stevenova regresija
Alcheringa objašnjava zavjeru
Poglavlje 10 Poruka Helen Boyd
Alcheringa govori Gerryu i Margaret
Margaret govori o legendi o osam bijelih sestara
Vraćanje kamena Alcheringa
Egarina govori o bijelim sestrama
Poglavlje 11 Valerie, Gerry i Karen se vraćaju u Kariong
Poglavlje 12 Alcheringina poruka
Postscriptum
O autorici
Uvod
Kako da vam pričam o vanzemaljskim događajima koji su se zbili prije skoro milijun godina, a da ne pomislite kako mi je mjesto u najbližoj umobolnici?
Mnogi ljudi su dolazili kod mene i prisjećali se uspomena drevnih događaja, potpuno normalni ljudi koji žive običnim životom.
Meni je bilo lako prihvatiti ono što su mi pričali. Prvo sam ja doživjela iskustvo koje je potpuno odgovaralo informacijama koje su oni iznosili.
Čitatelj ove knjige to može a i ne mora prihvatiti.
Mnogi ljudi su iskusili prisjećanja na davne događaje i opširno o njima pišu. Neki su pak odabrali da nikada o njima ne progovore. Ostali se jednostavno na sve to ne osvrću pripisujući to bujnoj mašti ili ne žele znati.
Sjećanja na prošle živote postaju veoma stvarna kada su potaknuta nekim posebnim događajem. Oni mogu biti zbunjujuće slični događajima, odnosima i stavovima vašeg sadašnjeg života. Takva vam sjećanja mogu zauvijek promijeniti život.
Upravo se to dogodilo i u mom životu.
Sada imam zadatak ispričati ljudima o dalekoj prošlosti i prenijeti informacije koje su mi drugi povjerili. To nam može pomoći u razumijevanju tko i što mi uistinu jesmo. O tome govori ova knjiga.
Pozivam vas da samo čitate i promatrate. Molim vas nemojte prosuđivati, barem ne prije nego što je pročitate do kraja. Dozvolite sebi nakratko pogledati u drugačiju stvarnost . . .
Sve je započelo kada sam u rječniku tražila riječ alkemija. Sa suprugom smo tražili ime našem novom domu. Imala sam nekoliko ideja.
Kada sam okrenula stranicu, nije bila riječ alkemija ona koja mi je privukla pogled. Bila je to slijedeća riječ, Alcheringa . U rječniku je pisalo da je to riječ australskih Aboridžina koja znači: 'vrijeme snova', 'Zlatno doba' ili 'kada su stvoreni prvi preci'. Nama se to dopalo i tako je ime naše kuće Alcheringa.
Tada je došla Helen Boyd. Nazvala ju je prijateljica, spomenula me i rekla joj da se kuća u kojoj stanujem zove Alcheringa. Ona me posjetila i donijela kamen zamotan u omot načinjen od kore drveta. Helen je bila ozbiljno bolesna i željela je naći sigurno mjesto gdje bi mogla ostaviti kamen.
Helen je dobila kamen od jedne afganistanske obitelji. Oni su znali da je kamen poseban, ali nisu znali što s njim učiniti. Davno, trgovci iz Afganistana su putovali centralnom australskom pustinjom i prodavali robu koju bi objesili na svoje deve a one su bile poput trgovine na četiri noge. Nitko nije znao kako je kamen došao u posjed te obitelji.
Helen je rekla da se kamen zove 'Alcheringa'. Njeni aboridžinski prijatelji su joj rekli da je kamen upravo to. Helen je rekla kako se moja kuća zove Alcheringa pa je to bio razlog da me dođe vidjeti. Helen je zaključila da mi može vjerovati pa me pitala bi li ja čuvala kamen.
Pristala sam a da nisam ni trepnula, i tako je Helen ostavila kamen meni na čuvanje. Smjestila sam ga u kutiju za cipele koju sam stavila na policu u mojoj radnoj sobi.
Nakon nekoliko tjedana probudio me zvuk vantjelesnog glasa koji me pitao: “Da li si spremna napisati knjigu?“ Panično sam sjela osjećajući nečiju prisutnost pored sebe. „Knjigu, kakvu knjigu, tko si ti?“ povikala sam.
Moj je suprug nešto progunđao i u snu se okrenuo. To sigurno nije on govorio. U središtu moje glave novi glas je nastavio objašnjavajući da je 'Biće svjetla' koje dolazi iz druge dimenzije koju nisam spremna vidjeti, mjesta jednote, sklada i ljubavi.
Glas je bio umirujući i prijateljski. Iako je bio unutar mene doimao se odvojeno i stvarno. Pomislila sam: „Ma što je ovo?“
Glas je odgovorio: „Ja sam Alcheringa.“
Kao da je iznenada naletio prodor jasnog razumijevanja, ja sam upravo mentalno komunicirala s nekim s druge strane tko se zove Alcheringa. Nije to bio ružan san ili nekontrolirana mašta.
O tome sam neko vrijeme razmišljala. Također sam razmišljala o kamenu Alceringi koji se nalazio u kutiji za cipele, o imenu naše kuće, i o malom milijunu drugih stvari.
Nisam uopće vjerovala da bi mogla napisati knjigu, a i o čemu sam uopće mogla pisati. Nekoliko sam tjedana hodala uokolo razmišljajući o 'stvarima' o kojima bi mogla pisati. Ništa mi nije palo na pamet, nije bilo nikakvog kreativnog svjetla. Moja je mala pisaća mašina stajala hladna i bez života na stolu.
Mala kutija za cipele privukla je moj pogled. Sjela sam na pod i izvadila zamotan kamen iz kutije. Stavila sam ga u krilo i promatrala. Izgledao je kao da živi svoj život, šireći osjećaj svjetlosti i ljubavi. Dok sam tako sjedila, početni trenuci su bili veoma mirni. A mojim umom nije prolazila niti jedna misao.
Dogodila se neka promjena. Moja se svijest iz glave preselila u srce, i entitet Alcheringa je ponovno progovorio. Ali ovog puta je on iskoristio moje glasnice i stvarao se glas koji nije ličio mojem.
„Ja sam Alcheringa, biće svjetla. Ti si jedan aspekt svjetlosnog bića.
Da bi došao k tebi, uskladio sam svoju vibraciju kako bi mogao govoriti kroz tvoje fizičko tijelo. To je samo mala predstava kako bi ti i ostali oko tebe mogli svjedočiti stvarnosti o bićima koja postoje u drugim dimenzijama. U mojoj stvarnosti, dolazim iz mjesta s kojeg ne mogu posjećivati ovaj prostor. Moram djelovati kroz nekog kao što si ti da bi obznanio svoje postojanje.“
Postoji mnogo toga o čemu bi ti mogao govoriti, ali za sada ću reći nešto o energiji. Predložio bih ti da postaviš pitanja, i da znaš da kada postaviš pitanja ti komuniciraš s energijama iz drugih svjetova i dimenzija. Ohrabrio bih te da se srodiš s osjećajem te energije jer je to suština mog bića. Razumiješ li?“
„Nisam baš potpuno sigurna“ uzdahnula sam.
„Uskoro ćeš biti. Davno si odlučila doći u ovo vrijeme i na ovo mjesto. Postoji osjećaj koji te je doveo ovdje. To je poput magnetske energije koja ti je poznata.“
To je stoga što si se povezala s ovim svijetom u nekom drugom vremenu. To je razlog tvog dolaska, i duboko u sebi to znaš. Pozivam te da osjetiš i upoznaš to razumijevanje iznutra. Ako me pozoveš, pomoći ću ti da razumiješ to i da shvatiš da za tebe ima posla.
Neću ti na početku reći previše jer bi mogli pobjeći u neku svoju uobičajenu malu kolotečinu. Dio posla se mora malo odgoditi dok se stvari ne poslože. Razumiješ li?“
Klimnula sam glavom: „Ne, na što misliš?“
„Ponekad ćeš se trebat priključiti drugima. Njihov put je također malo odgođen kako bi se svi zajedno našli u pravom trenutku. Molim te slijedi smjer iz svoje nutrine. Ako se s tim osjećaš dobro, onda nastavi.
Zapamti, svjetlo u koje ulaziš na Zemlji je iskustvo. Nemoj niti jednu takvu priliku propustiti, čak ni na trenutak, jer to je putovanje koje će biti veoma važno.
Oni koji su se obavezali s nama surađivati ovdje na Zemlji su uistinu voljeni, a mi s njima vrlo rado surađujemo. Mi vidimo šire, plan koji se širi oko cijele Zemlje.
Drugi poput tebe pomažu u pokretanju tog plana. Ali nitko ne smije previše žuriti i krenuti ispred ostalih, jer se tada plan neće ostvariti onako kako je zamišljeno. Nadam se da će te to, draga moja, umiriti, vjerujem da osjećaš da si na pravom mjestu.“
Unutar mene pojavio se lagani osjećaj poleta, tek toliki da sam poželjela saznati više. „Koliko vas u tome sudjeluje?“ upitala sam.
„Postoje mnogi poput mene čije se energije sada šire nad Zemljom. Mi radimo s nekima koji toga čak nisu ni svjesni. To nije važno. Namjera i svjetlost su važni. Ti si jedna od onih koji će nas upoznati. S puno ljubavi u srcu, sada ću se oprostiti od tebe. Hvala ti što si me srdačno primila i neka te Bog blagoslovi.“
Mogla sam osjetiti suptilnu energiju dok se Alcheringa izvlačio, ostavljajući me s radošću koju neću nikada zaboraviti. Ono što je ostalo bio je novi osjećaj, polet koji me tjerao da započnem s poslom za koji nisam imala ni koncepciju.
Jedna od prvih stvari koju mi je saopćio bila je činjenica da je kamen Alcheringa donijela na Zemlju vanzemaljska kultura koja je znana kao 'Narod sa Zvjezda'. Kamen je uručen iskonskim Aboridžinima iz današnje Australije. Za njih je on svet. Dok ga oni ne čuvaju, on će na putu utjecati na mnoge druge. On govori o našim duhovnim počecima, saopćava znanje koje je poput etera zapisano u njemu.
Kamen mi je bio veoma blizak. U srcu sam znala da je namijenjeno meni s nekom namjerom. To sam prvi puta shvatila kada sam dovršila rukopis.
'Knjiga ljubavi koju je napisao Medij' je izdana u Hong Kongu. Pisana je kao dnevnik, poput bilježenja toka svijesti. Mnogo toga je stiglo putem entiteta Alcheringe uz pomoć kamena Alcheringa. Knjiga govori o narodu sa zvjezda i njihovoj misiji na Zemlji.
A tada sam usnula san u kojem je Sai Baba, sveti čovjek obučen u bijelo, stajao pored mene dok sam pisala. Postojao je snažan osjećaj da knjigu trebam odnijeti u Indiju u nadi da će je osobno blagosloviti. Otputovala sam s grupom u Indiju i u tom ašramu naišla na tisuće ljudi. Ipak nas je pozvao na razgovor te upitao za knjigu. Držeći knjigu u krilu pogledao me s osmjehom u očima i rekao:“Knjiga nije dovršena.“
Tada su uslijedili događaji koji su sve promijenili. Kako su se počeli odvijati, shvatila sam da sam u prvoj knjizi bila opisala samo dio priče.
Sada moram sve početi od početka.