Prošli puta smo govorili o tome da nas negativnost drži izvan puta i o dnevnom pregledu. Značajke negativnosti kao što su to: strah, taštinu i samovolju, treba prepoznati u sebi da bismo ih mogli mijenjati. To znači čuti taj glas u sebi: strah govori: »Ne vjerujem«; taština govori: »Ja sam bolji od tebe«, a samovolja govori: »Mora biti po mome«. U mjeri u kojoj ćemo čuti taj glas u sebi, u istoj mjeri ćemo čuti glas Istinske ličnosti koji je uvijek pun ljubavi i podrške. To obično u početku nije glas nego nejasan osjećaj koji treba prevesti u jasnu misao. U svakoj poteškoći treba potražiti te glasove u nama, jer poteškoća nastaje kad smo nešto previdjeli, kad se opiremo promijeni koja život znači. Poteškoća je svaka nelagoda, sukob, bolest, ili nešto drugo što nam nije ugodno. Trebamo znati da bez drugih ljudi uopće ne bismo mogli spoznati da u nama ima negativnosti. To je promjena kuta gledanja iz osjećaja da smo žrtve drugih u to da situaciju možemo upotrijebiti da bismo prepoznali negativnost u nama, pa onda možemo činiti iz ljubavi. Da uvijek imamo izbor.

Sv. Franjo napisao je u svojoj poznatoj »molitvi za smirenost«: »Bože, daj mi smirenost da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim ono što mogu i mudrost da ih znam razlikovati.« Drugačije rečeno: Kada se trebamo boriti, a kada prihvatiti nešto. Kako ćemo koristiti svoju slobodnu volju da bismo živjeli u skladu s božjom voljom ili načelima.

Jer kada smo aktivni onda kada bismo trebali biti pasivni, onda je to pogreška koja usporava naš razvoj. Trebamo biti aktivni, dakle upotrijebiti snagu volje - to nije samovolja koja je u službi negativnog dijela ličnosti - onda kada se borimo za načela. Trebamo biti pasivni, a prečesto se događa da smo aktivni, u situacijama gdje ne možemo promijeniti okolnosti ili druge ljude. Reagiramo pobunom tamo gdje se stvari ne odvijaju onako kako bismo mi to htjeli, onda kada su drugi ljudi u krivu. Tada smo aktivni. Kadgod osjećate emociju i ako je prevedete u točne misli, vidjet ćete da imate želju da uzvratite. Želja sama po sebi već znači aktivnost. Mi imamo i pozitivne želje i trebamo biti aktivni da bi ih ostvarili. No, negativne želje nalaze se ispod negativnih emocija kao što su to: ogorčenje, strah, mržnja i druge, i mi smo tada aktivni kada bismo trebali biti pasivni. Budući da se negativna želja ne može ispuniti, čak kada se ispunila, to je privremeno i iluzorno, mi postajemo frustrirani.

Praktično rečeno, kakvo bi trebalo biti naše ponašanje u situacijama kada bismo trebali biti pasivni? Mi ne možemo mijenjati svijet, niti druge ljude. To znamo intelektualno, no naši osjećaji to ne znaju prečesto. Treba postići da naše emocije budu usklađene s intelektualnim znanjem. Dakle ispravno ponašanje bi bilo da ne pokušavamo mijenjati ono što ne možemo promijeniti - ponašanje drugih ljudi i okolnosti izvan naše kontrole. Samo ako budemo emocionalno prihvatiti ono što umom znamo, tek onda ćemo moći razlikovati kada se trebamo boriti, a kada trebamo otpustiti i prihvatiti. To također prihvatiti da mi sami nismo savršeni s poniznošću, pa ćemo onda moći prihvatiti da i drugi ljudi nisu savršeni, možda samo na različit način od nas. Prihvatiti svoju nesavršenost znači prihvatiti sebe onakvi kakvi smo sada, dakle privremenu nesavršenost. Budući da nismo sagledali svu nesavršenost u sebi, puno toga je još nesvjesno, mi ne prihvaćamo sebe i ljuti smo na sebe kad pogriješimo, i tako smo opet aktivni tamo gdje bismo trebali biti pasivni. Prihvatiti sebe znači pasivnost, da bismo mogli postati aktivni u opažanju i mijenjanju negativnosti u nama. Ali dok ne prihvatimo nesavršenost, mi je ne možemo mijenjati, a rezultat je napetost koja će se povećavati sve dok ispravno ne upotrijebimo aktivnost i pasivnost.

Trebamo vidjeti gdje postoje negativne želje koje su ispod negativnih emocija i usmjeriti svoju aktivnost u ostvarenje ispravnih želja koje često ne možemo ostvariti, jer nemamo više snage koju smo krivo upotrijebili. Krivo upotrijebljena aktivnost, onda kada bismo trebali biti pasivni, i obrnuto, stvara napetost koja nam oduzima snagu, pa slabimo svoju ličnost. Ne vjerujete ni u za trenutak da ljudi koji vam izgledaju slabi i bez snage volje na površini, da su to oni koji su manje aktivni od onih koji vam izgledaju jaki jer su agresivni. Često je upravo suprotno. Oni samo ne pokazuju svoju volju zbog drugih konflikata u sebi. U njima sve kuha zbog njihove slabe volje jer je krivo upotrebljavaju. Takva osoba toga ne mora biti svjesna, ali se simptomi mogu pokazati zdravstveno, u njihovoj snazi ili nedostatku mira.

Ovo sve vam može izgledati zbunjujuće jer još uvijek ne možete pronaći kako se stvarno osjećate i kako početi. Ali, to je upola tako teško kako mislite da jest. Svaki puta kada osjetite neugodan osjećaj, ljutnju, tjeskobu, ogorčenje ili što drugo, ili su vaši dani puni takvih osjećaja, prestanite opravdavati da su za te osjećaje krivi drugi ili okolnosti. Umjesto toga pitajte sebe što je to što uistinu želite. Jer kada su te emocije u vama tada u tom trenutku nešto želite. Inače se ne bi osjećali tako. To ne znači da možda i drugi ljudi nisu u krivu, ali negativne emocije su rezultat neke vaše pogrešne pretpostavke, ma koliko drugi bili i krivu. Ta pogrešna pretpostavka je pogrešno upotrebljena aktivnost tamo gdje bi trebala biti pasivnost. Napadate druge, kad bi ih trebali prihvatiti takve kakvi jesu, ili šutite onda kad biste se trebali boriti. Dakle, pronađite pogrešnu želju ispod negativnih emocija. Morat ćete se uvježbavati u tome dok vam to ne postane navika. To je svrha dnevnog pregleda o kojem smo prošli puta govorili. Ali vam takav način rada na sebi ne odgovara, postoji drugi način. Kad god imate slobodan trenutak, razmislite o proteklih nekoliko sati i pitajte sebe što ste osjećali. I tada pitajte sebe u odnosu na te emocije: »Što zapravo želim?« A kada budete našli odgovor, bit će vam jasno kako trebate reagirati.

Odgovor bi često mogao biti da je druga osoba je učinila nešto što je pogrešno, ili to samo tako vama izgleda. Tada ćete moći vidjeti da želite mijenjati ono što ne možete mijenjati, i zbog puno takvih želja potpuno ste zaboravili na svoju snagu da mijenjate ono što se može mijenjati. Naša snaga ne jača, nego slabi. Često gubimo snagu i zbog suprotstavljenih, konfliktnih želja. Ako budete istraživali sebe na ovaj način, ne samo da ćete pronaći mnogo negativnih želja koje se ne mogu ispuniti, nego i konfliktnih želja. Trebate postati svjesni paradoksalnog stanja u sebi. Jedino to možete postići bilo kojim načinom dnevnog pregleda, poštenjem prema samima sebi, istražujući svoje osjećaje i želje ispod njih. To je proces sazrijevanja. Jer su naše nesvjesne, često konfliktne emocije su uvijek nezrele. To su želje malog djeteta koje je nemoguće ispuniti. Ili ih ne možemo ostvariti, ili nismo spremni platiti cijenu za njih (trud, rad na sebi, davanje, itd.). Zato što nismo spremni platiti cijenu za ono što želimo, želje ostaju nesvjesne jer dijete u nama misli da se to plaćanje da zaobići.

Kada budete otkrili sve to u sebi, biti ćete zapanjeni kako već samo znanje o tome dovodi do olakšanja, jer će vam postati jasno zbog čega imate određenu poteškoću. Rekli smo već da je najgora patnja ona kojoj ne vidimo smisao. Polako ćete postajati svjesni kako u Božjem planu postoji savršen red. Jer Bog želi da budemo sretni i jaki.

U trenutku kada skinemo svoju masku, odnosno roza naočale kad promatramo sami sebe i pošteno promotrimo svoje motive i svoj život, vidjet ćemo i božju volju, odnosno znat ćemo ispravno odlučiti. Kada otkrijemo svoje stvarne želje i kažemo sami sebi: »To je ono što želim kad sam iskren sam sa sobom.« I često ćemo se iznenaditi koliko su te želje u suprotnosti s onim što svjesno želimo. No, ne trebamo odmah misliti da ako su u suprotnosti da sve nisu u redu. Jer u nama je naša Istinska ličnost i negativnost. Trebamo prihvatiti da su obje ličnosti u nama, i tada nećemo pretjeravati ni u jednom smjeru kad budemo procjenjivali sami sebe. Kada budemo istraživali želju koja potiče iz negativnog dijela nas - i ne dozvolite da je ponovno gurnete u nesvjesno - i kad budete razmatrali posljedice, značenje i usporedili to sa načelima onoliko koliko to možete, tada ćete biti u mogućnosti da od deset slučajeva u devet budete sigurni što je dobro, što je božja volja. Ako ste u nekoj situaciji koju želite promijeniti ili morate donijeti neku odluku, a ne znate što bi bila istina, a ispitali ste svoje želje i njihove posljedice, vidjet ćete jasno što vam je činiti. Zamolite Boga da vam pomogne. Ako doista budemo željeli vidjeti istinu, pa makar morali vidjeti nešto neugodno o sebi, ili učiniti baš ono što najradije ne bismo učinili, odgovor će doći. Za to je potreban mudar i zreli stav da bismo znali da promjena ne može doći preko noći i bez našeg napora. Napor da otkrijemo što je to u nama pogrešno. To pogrešno ne treba biti neko grješno ponašanje ili misao, nego neka neprepoznata negativna emocija, za koju smo rekli da je treba prevesti u jasnu misao. Jer tako dugo dok nismo pokorili negativnost u nama reagirat ćemo pogrešno, a onda to pokušati opravdati vanjskim razlozima. Da biste znali koji dio vaše ličnosti upravlja vama, istinsko Ja ili negativnost, osjetiti ćete po tome da li ste sretni, opušteni i mirni, da li imate osjećaj da postupate pravedno i u vašem srcu je mir sa svijetom, ili osjećate suprotno. Ali, mi moramo odlučiti potražiti istinu cijelim svojim bićem i tada će nam i Bog pomoći. Dakle ključ je u našim nesvjesnim željama, u njihovom otkrivanju i razumijevanju. Tako ćemo znati kada se boriti, a kada prihvatiti nešto. I pomalo će se početi mijenjati cijel naš život na bolje.

Pitajte sebe jasno: »Što je to što ja želim i zašto to želim. Koji je moj stvarni motiv?« Možete imati dobru želju s dobrim motivom. Ali može se miješati dobri i loši motiv. Čim ste spoznali negativni motiv on gubi snagu da utječe na vaše ponašanje. Nemojte sebi suditi, nego recite: »Uz moj dobar motiv, tu je jedan koji je sebičan.« To je onda već proces i put. Primjerice, uzmimo osobu koja čini puno dobra i pomaže ljudima. Međutim, uz iskrenu želju može biti da osoba želi biti autoritet i da joj se drugi dive. U trenutku kad se to spozna, osoba već živi u istini. U joj se već počinje nešto mijenjati jer taj proces donosi olakšanje - osoba ne vara samu sebe, prihvaća sebe u svojoj nesavršenosti i to je već početak promjene. Varati samog sebe je daleko opasnije nego varati druge. Kad varamo druge, svjesni smo toga, no kad varamo sami sebe mi to ne shvaćamo, a onda smo dalje od istine nego kad varamo druge. Stvaramo zid između sebe i drugih, a iza tog zida je nesreća i usamljenost. Izaći iza tog zida možemo samo tako da se suočimo s istinom, ma koliko nam to bilo neugodno. U početku je to borba, ali nakon što smo manuli nekoliko kamena iz tog zida, osjećaj olakšanja je ogroman. Polako počnemo shvaćati da je Put doista onaj koji nam jedino daje ispunjenje i sreću.