AKO SE ODVAŽIŠ POGLEDATI JE
25. listopad
Osuđenik si na smrt . Jedino još ne znaš
kada će presuda biti izvršena. Smrt ide ukorak s tobom : svakoga dana , svake noći , na svim putovima .
Ali sve dok je ne osjetiš na vlastitome tijelu
ili je ne pogledaš izbliza kod nekog dragog čovjeka , želiš živjeti kao da smrti i nema .
Pa ipak svakoga jutra tvoje novine donose
nov popis mrtvih . Između redaka pojedinih članaka nalaziš bezimene , žrtve rata i nasilja, prirodnih nesreća, srušenih zrakoplova . Mnogi koji gube svoj život na našim ulicama . Ljudi o kojima tisak iscrpno izvješćuje jer su
postali žrtvama zločina . Možda i sam nosiš cvijeće na grob . Pa ipak bježiš , i ne pomišljajući na vlastitu smrt .
Smrt je činjenica. Zatvotiti oči ne pomaže.
Čak može biti vrlo spasonosno misliti na svoju smrt . Imajući vlastitu smrt pred očima ,
ti vidiš bolje pravu mjeru , stvarnu vrijednost svih stvari. Vidiš bolje kako si malen i koliko ograničen .
Postaješ uviđavniji , dobrohotniji prema drugima i možeš više uživati male svakodnevne radosti .
Sretnije ćeš živjeti ako potisnutu smrt izvučeš iz podsvijesti i odvažiš se pogledati je - kao smisleno ispunjenje plodnoga života i kao konačno prihvaćanje
u besmrtnu ljubav .