POSLJEDNJI TABU

Piše: Jasminka Komar

Novac je vrijednost na kojoj uvelike temeljimo naše odnose, a da često toga ni sami nismo svjesni ili to ne želimo priznati.
Novac i materijalna vrijednost neizbježan su dio ljubavnog odnosa, tvrdi Hilary Black, američka spisateljica i bivša urednica newyorškog magazina Tango. Svoju teoriju, zasnovanu na vlastitom iskustvu, ali i na iskustvu više od 20 američkih intelektualki i svojih kolegica, Hilary Black je nedavno objavila u knjizi eseja “The Secret Currency of Love: the Unabashed Truth about Women, Money and Relationships” (Skrivena vrijednost novca: bezobzirna istina o ženama, novcu i vezama). U toj važnoj antologiji koju su napisale neke od najuglednijih ženskih spisateljica i novinarki one otkrivaju svoje najdublje osjećaje o tome kako novac utječe na našu intimu - na odnose s partnerima, djecom, roditeljima, braćom, i na koncu sa samima sobom. One razmatraju i iskustva iz djetinjstva koja vrlo često formiraju naš odnos prema novcu - nerijetko vrlo autodestruktivan - i svemu onome što je zapreteno u naše financijske odluke - romantični život, status, moć, sigurnost.

Gdje je princ?

- Društvo je možda mnogo napredovalo od vremena Jane Austen, kada je ženina budućnost u potpunosti ovisila o oslanjanju na supruga s pristojnim prihodima. Usprkos prosvijetljenim stavovima o financijskoj neovisnosti i spolnoj jednakosti u poslovnom svijetu u posljednjih nekoliko desetljeća, shvaćanje prema kojem žena traži princa na bijelom konju odoljelo je promjenama - ustvrdila je Hilary Black u predgovoru svoje knjige, u kojoj su svoje necenzurirane ispovijesti otkrile i spistaljice Julia Glass i Joni Evans te novinarka Laurie Abraham, koja je pisala za New York Times, a danas je među urednicima Elle magazina.  Spisateljica Ann Hood u svojem eseju “Dva bankovna računa” opisuje, između ostaloga, svoju vezu s Douglasom, muškarcem kojem se divila, s kojim je živjela, i s kojim je strogo dijelila račune. Bio je stariji od nje, zabavan, inteligentan, poslovno uspješan i sve troškove poput putovanja ili večere u restoranu dijelili su popola. Ravnopravnost je, uostalom, ono što je Ann naučila u djetinjstvu, ali i što je sama uvijek željela. Sve dok Douglas nije od nje zatražio da plati koji dolar više nakon večere s obzirom na to da je popila čašu vina više od njega. Usprkos neugodi koju je osjetila, Ann nije propitivala svoju vezu te se uselila s Douglasom u zajednički stan. Kako to biva s piscima, Ann je za neko vrijeme premalo zarađivati, no partner joj je mrtav hladan i dalje uračunavao njezin dio troškova zajedničkog života.

“Moja majka uvijek je govorila: ‘Škrt na novcu, škrt u ljubavi’. I bila je u pravu. Ja sam bila navikla na ljude koji vole bez susprezanja, a Douglas to nije mogao”, piše Ann u svojem eseju u knjizi.

Novac i razvod

Zašto je novac važan tijekom razvoda i zašto uskoro bivše supruge inzistiraju na podjeli imovine i vredovanju njihova truda za vrijeme braka kroz ono što bi mogle dobiti objasnila je u svojem eseju Joni Evans. Ova spisateljica i izdavačica sa 40-godišnjom karijerom bila je u drugom braku s vrlo uspješnim izdavačem, bogatim i moćnim, koji joj je ubrzo postao i šef. Nakon deset godina bračne sloge uslijedio je razvod. Joni nije bila siromašna ili nezaposlena, no smatrala je da zaslužuje svoj dio.

“Što je s naših deset godina braka? Što je s onim zajedništvom koje me tjeralo da mnogo radim ne samo za svoju karijeru nego i za njegovu? Što je s partnerstvom? Što je s činjenicom da sam se u potpunosti posvetila njegovoj tvrtki, njegovoj kući i njegovoj djeci? ... U tom plahovitom postfeministčkom razdoblju bilo je nedolično za ženu koja zarađuje da od svog uskoro budućeg supruga zatraži bilo kakav novac”, navodi svoja razmišljanja Joni u eseju, a objašnjava i kako joj se suprug nasmijao na njezine zahtjeve da ipak podijele dio imovine, rekavši joj da se podjela imovine ne tiče onih žena koje imaju vlastite prihode.

U dvoumljenju je li njezin suprug donekle u pravu, Joni se savjetovala s prijateljicom koja je ustvrdila da bi, kada bi njezin suprug bio u pravu, “svaka žena koja razmatra ulazak u brak odustala od zapošljavanja i karijere”. I u tom slučaju razvod nikada ne bi ni bio opcija.  Autorica antologije Hilary Black priča kako je i sama u mladosti doživjela “hladan tuš”, nakon što su je prijateljice iskritizirale jer je prekinula vezu s bogatim. “S njime bi bila situairana do kraja života”, govorile su joj, usprkos tome što su sve bile neovisne i uglavnom feminističkih stavova. Black ističe da se takva mišljenja nisu promijenila od vremena kad je ona bila mlada, pa navodi i zanimljivo istraživanje, provedeno 2008. godine, u kojem su žene upitali koliko bi trebali “težiti” njihovi potencijalni supruzi: žene u dvadesetima rekle su 2,5 milijuna dolara, one u tridesetima bile su skromnije pa navode 1,1 milijun, a one u četrdesetima imaju nešto veće apetite i željele bi da im muževi vrijede 2,2 milijuna.   www.jutarnji.hr