Zato što postoji apsolutno pravedan zakon akcije i reakcije. Taj je zakon nepogrešiv. Taj zakon nema ništa zajedničkog s moralom. On nije niti dobar niti loš. On jednostavno jest. To znači: on je a-moralan. Taj je zakon bio, jest i uvijek će biti isti.

 

            Našim mislima, mi sebi stvaramo našu realnost. Sve što doživite u životu (pretrpite, izdržite, podnesete itd.) vi ste uzročnik tih stvari. A to znači: Vi možete sve promijeniti. Vidljivo je uvijek manifestacija nevidljivog. Nevidljivo je vaše razmišljanje i osjećanje.

 

            Znate li, da je ovo “Posljednji sud?” Posljednji ili najmlađi ne znači ništa drugo, nego nešto što se događa upravo sada; nešto što je tako mlado, da mlađe ne može biti. A u čemu se sastoji ovaj sud, koji se događa SADA? Sastoji se jednostavno u tome, da morate pojesti ono, što ste sami sebi skuhali. Tko bi inače imao pravo suditi o vama, osim vas samih? SADA je rezultat vaših dosadašnjih misli.

 

            Vaša budućnost ovisi o tome, što SADA mislite. Što mislite SADA? U svojem interesu i u interesu svih drugih, mislite samo najbolje o sebi i o drugima.     

 

            Kako vidite, svemir je nezamislivo jednostavno organiziran. Tako jednostavno i genijalno, da nam to ne upada u oči tek tako, iako ... iako je i ova činjenica u našem govoru odavno poznata. Tko ne poznaje uzrečicu “kako netko u šumu viče, takva mu se jeka vraća”? Potrebno je jedino da ovu uzrečicu ne tumačimo čisto materijalno. Ako je malo prilagodimo, moglo bi se reći: “kakve misli čovjek šalje u svijet, tako odjekuje natrag”. Druga jedna od davnina poznata mudrost glasi: “Kakva sjetva, takva žetva”.  Sjetva su naše misli, koje od jutra do večeri neprekidno mislimo. Žetva je ono što nam se vraća, reakcija na naše misli. Tako jednostavno je to.

 

            Dakle: da žetva ne bi bila loša, ili u najmanju ruku nezadovoljavajuća, vi sebi morate obavezno postaviti pitanje, kako je izgledala sjetva vaših misli. Ako vas spopadne jeza jer u prošlosti možda niste mislili samo plemenite misli, mogu vas umiriti. Vaše vam se misli doduše neizbježno vraćaju, ali vi sebe možete zaštiti protiv negativnih utjecaja. Od trenutka kada započnete misliti pozitivne, konstruktivne misli, vi sebe štitite. Time mijenjate svoje vibracije, što ublažava reakciju misli koje se vraćaju. Ako vam uspije da svoje misli smjesta preusmjerite na ljubav, tada vam ne može ništa naštetiti, niti povratni učinak najlošijih misli. Ljubav ima jaču vibraciju od svih drugih misli.

 

            Znate li, da je Isus također poznavao ovaj zakon? Naravno da nije govorio o akciji i reakciji, to ljudi onoga vremena jedva da bi shvatili. On je to ovako izrazio: “Ne sudite, da vam ne bi bilo suđeno”. Što je to drugo, do zakon akcije=reakcije? Tko nekog drugog osuđuje (akcija), tom će biti suđeno (reakcija). To je univerzalan zakon. No ovo djeluje također i obratno: tko drugome čini dobro, i sam će doživjeti dobro.

 

            Kako djeluje zakon akcija=reakcija ako se primijeni na financije? Mi tamo imamo pojam “izdaci”. Tu je skrivena riječ “davati”. Kod izdataka se radi o darovima: darovima, koje dajemo drugima. Darovi, izdaci, to su akcija. A reakcija na te izdatke su primanja. Molim vas da sebi dobro upamtite: vaši primici su reakcija na vaše izdatke. Bez izdataka nema primitaka. I sada vidimo, da je od odlučnog značenja, u kakvom duhu izdajemo. Ako to činimo suzdržano, i primici će dolaziti suzdržano. Činimo li izdatke velikodušno, i primici će dolaziti velikodušno. Hans C. Leu, vjerojatno najuspješniji hotelijer Švicarske, jako je to lijepo rekao tijekom jednog intervjua (a u svom hotelu Giardino u Asconi, on svakodnevno demonstrira djelotvornost tog zakona): “tko broji komadiće putra; ne postiže ništa. Velikodušnost bi trebala biti vrlinom svakog ugostitelja.” Akcija=reakcija. Ako se izdaci čine sitničavo, mrzovoljno ili s idejom “ovo su nezasitnici”, tada se ne treba čuditi reakciji, odnosno slabijoj zaradi! Što se stvarno događa, ako kažem “ovo je skupo”? Tada dovoljno ne cijenim tuđi trud! Mislim da je ono što sam dobio, manje vrijedno od novca kojeg sam za to platio. Na taj se način stvara siromaštvo! To je neizbježno. Na taj smo način izazvali recesiju. Tko misli da je ono što kupuje preskupo, taj kao posljedicu za svoj novac dobija uvijek manju protuvrijednost – konačno na taj način sebe čini siromašnim čovjekom. Dublji je razlog ovaj: on dovoljno ne cijeni rad drugog čovjeka (akcija), pa prema tome niti njegov rad ne nailazi na dovoljnu mjeru priznanja (reakcija).

 

            No s istim se mehanizmom postiže i bogatstvo. Tko kupuje neki proizvod i pri tome misli “ovo je povoljna kupnja”, taj priznaje rad drugog čovjeka, pa će i njegov rad biti odgovarajuće priznat. Kada misli “povoljno”, to znači da smatra kako je dobio više nego je za to platio. U skladu s time, on postaje sve bogatijim – jer prima uvijek više nego je dao! Cijena neke stvari pritom uopće ne igra nikakvu ulogu. Bitna je predodžba o “jeftinom” ili “skupom” u našem umu. Siromaštvo i bogatstvo “stvaraju” se u našem umu.

 

            Vlasnik soboslikarskog poduzeća u Francuskoj, koji je tijekom 10 godina broj svojih radnika povećao s 3 na 200, ovako je rekao: “Prvo treba dati, ako čovjek želi nešto primiti”. On naravno svojim radnicima daje više od minimalne, obavezne plaće, i po mogućnosti dijeli često darove.

 

            Najgore što neki poduzetnik ili pojedinac s obzirom na svoje financije može napraviti, jest, da sve smatra “preskupim”, a svoje izdatke smanji na minimum. To nije ništa drugo nego praktična primjena univerzalnog zakona akcija=reakcija. Sada samo nemojte reći da je sve to tek lijepa etika ili poigravanje s osjećajima, ali da realnost izgleda sasvim drugačije. To nije istina. Ovaj zakon nema ničeg zajedničkog s etikom, a niti s moralom. U svemiru ne postoji moral! Priroda ne poznaje moral. Moral je ljudski pronalazak, oni time žele vladati nad drugim ljudima. Otkuda neki čovjek sebi uzima pravo suditi o drugim ljudima? Ovo se protivi najdubljim temeljnim principima kršćanstva.

 

            Po mojem mišljenju, ovo je jako opasan zakon za one, koji o tome ništa ne znaju. Ja sam zbog njega ostao bez posla. Jednom se čovjeku zbog njega u roku od nekoliko tjedana moć vida smanjila na polovicu: on više nije htio vidjeti svog zeta. No tko ga poznaje, njemu se otvaraju neslućene mogućnosti.

 

            Ja još jednom podsjećam, da ovaj zakon ne vrijedi samo za pojedinca, on vrijedi i za porodice, poduzeća, za svaki narod i za cijelo čovječanstvo. Zbir onoga što misli neki narod, određuje njegovu “sudbinu”. Što se katastrofa tiče, postoje dvije kategorije: postoje katastrofe, koje su posljedica prirodnih promjena u svemiru. No postoje i katastrofe, koje su, sasvim jednostavno, posljedica ljudskih misli, a to znači energija koje misli oslobađaju. Zemlja je bolesna od ljudskih misli. Kada mi u sebi imamo konflikte, očigledno je da će se oni prenijeti na izvanjski svijet. To nas ne bi trebalo uzbuđivati – jer time se stvar samo pogoršava – potrebno je jedino da promijenimo način razmišljanja. Sve ima svoj praizvor u našem mišljenju. Onečišćavanje okoline nije suština problema: problem je naše mišljenje. Pravi onečišćivači prirode su psihičke naravi, to su naše misli. Materijalno onečišćenje je tek posljedica duhovnog onečišćenja.

            Pripazite, dakle, na svoje misli.

 

            Na što se koncentriramo, to raste.

 

            Ovdje želim ukazati na još jednu posljedicu našeg mišljenja, kojoj je pridavano isuviše malo pozornosti. Ako su misli energija, to znači da mi onome na što se koncentriramo, dajemo energiju. Slažete se? Sve je energija, a našim mišljenjem mi dodajemo daljnju energiju. Posljedice te činjenice su zapanjujuće.

 

            Ako se koncentriramo na naše slabosti, one rastu.

            Ako se koncentriramo na bolest, ona jača.

            Ako se koncentriramo na konkurenciju, ona se povećava.

            Ako se koncentriramo na nedostatak novca, on postaje većim.

            Ako se koncentriramo na problem narkomanije, on se povećava.

 

            Ali naravno vrijedi i sljedeće:

            Ako se koncentriramo na blagostanje, ono raste.

            Ako se koncentriramo na zdravlje, ono jača.

            Ako se koncentriramo na mir, on postaje većim.

            Na što se vi koncentrirate?

 

            Mali primjer: na željezničkoj stanici blizu mene, neki je čovjek bio napadnut i premlaćen. Događaj se pojavio na naslovnoj stranici lokalnog lista, zajedno s fotografijom. Tko samo malo poznaje zakonitosti, znat će i kakve su posljedice takvog izvješćivanja. Tisuće ljudi čitaju taj članak, nalaze da je strašno to što se dogodilo – i time ideji agresije dodaju daljnju energiju. To je isto, kao kada bi lijevali ulje na vatru. Kroz taj događaj, a posebno uslijed upadljivog izvještavanja o tome, povećava se agresija u svijetu, što znači, opasnost od daljnjih agresija se povećala. Zar mi to zbilja želimo? Ja mislim: mi ne znamo što radimo – što uzrokujemo našim mislima. Naše misli imaju dalekosežnije posljedice nego što slutimo. A ako pogledamo kakvo je stvarno stanje stvari na toj željezničkoj stanici, morat ćemo ustanoviti da tamo dolaze tisuće ljudi dnevno, ulaze u vlakove i nitko ih ne uznemirava. To su činjenice. Kako to nikoga ne zanima, ovoj činjenici na žalost ne dajemo energiju našim mislima. Ali ako se dogodi samo jednom nešto negativno, mi se uzbuđujemo i tom negativnom događaju pridodajemo energiju, što znači, da potpomažemo negativne događaje.

 

            Nedavno se spiker dnevnika na švicarskoj televiziji tužio da se broj ovisnika o drogi povećao, usprkos tome što je mnogo milijuna franaka investirano u kampanju protiv narkomanije! Naravno da je problem postao većim: drugačije i nije moglo biti, jer je uslijed te kampanje problemu narkomanije konstantno dodavana energija. Na ovaj način nije moguće riješiti niti problem narkomanije, a niti bilo koji drugi problem. Niti jedan pametan čovjek neće pokušati gasiti požar, dodajući mu kisik. Mi, međutim, činimo upravo to, kako u odnosu na naše privatne tako i društvene probleme.

 

            Ovaj mehanizam naravno vrijedi i u sportu. Sportaš koji se suviše koncentrira na svoje slabosti, neće postići posebno dobre rezultate. Izvanredan sportaš će biti onaj, tko se može veseliti svojim jakim osobinama. Tko ne obraća pozornost na svoje slabosti, nije naivac; on primjenjuje jedan temeljni zakon: on svojim slabostima ne daje energiju, ne daje im snagu: zato one postaju sve manje. Slabosti se ne smanjuju tako što se čovjek na njih koncentrira, već se smanjuju time što se pojedinac koncentrira na svoje jake strane!

 

            Ali što rade brojni pojedinci i poduzeća? Oni se podvrgavaju analizama, kako bi otkrili vlastite slabosti. Misle, da će time nadvladati slabosti. To ili uopće ne uspijeva, ili tek uz ogroman napor – a to je sve drugo nego ekonomično. Koncentracija na slabosti daje ovima dodatnu energiju – dakle događa se upravo ono, što ne želimo.

 

            Duhovne zakonitosti su nepromjenjive, nepodmitljive i sveprisutne. Zato postoji samo jedan logičan i razuman stav, a taj je:

 

            Bez obzira kako vaš život u ovom trenutku izgleda, svjesno se koncentrirajte samo na pozitivne događaje: time će se oni umnožiti. Ovo je tako sigurno kao sutrašnji izlazak Sunca. Čak i ako se nalazite u najgoroj seriji neuspjeha vašeg života, uvijek možete naći nešto čemu se možete veseliti.