AJÑANA ILI NEZNANJE

Prema filozofiji Vedante, Brahman, Jedno bez drugoga jest po prirodi Postojanje, Znanje i Blaženstvo, on je stvarna i jedina Supstanca; svi materijalni objekti su nestvarni i bez supstancije/temelja; oni su proizvodi neznanja.

Kako netko može smatrati da su materijalni univerzum i njegovi objekti stvarni? Kako su nastali nesupstancijalna imena i oblici? Ako je Konačna Stvarnost Jednota, zašto vidimo relativan svijet i njegovu višestrukost? Kakav je odnos između Jednog i mnogog, Apsolutnog i relativnog? Ovim pitanjima filozofi najviše razbijaju glavu te su mislioci predlagali raznolike odgovore. Neki vjeruju da je univerzum stvorila neka vanjska sila zvana Bog, po istom uzoru kako lončar izrađuje lonac ili tesar komad namještaja. Neki vjeruju da je Bog ili sila sâma postala univerzumom i da uzrok univerzuma nije van njega. Zatim, prema nekim ekstremnim nedualistima kao što je Gaudapada, nikad i nije bilo ikakve kreacije. Postoji samo Brahman i sve što opažamo je Brahman. Ako čovjek kaže da vidi univerzum mnogostrukosti/raznolikosti, on je žrtva iluzije; jer kad se zna Istina dualnost ne postoji. Kad bi imena i oblici doista postojali, bili bismo sposobni povezivati ih odnosima kao što su uzrok i posljedica ili supstancija i atribut. Gaudapada međutim, u svom komentaru na Mandukya Upanišadu, nazvanom Karika, zadivljujuće je odbacio sve dokaze o odnosima te je utvrdio gledište da nikad i nije bilo pravog stvaranja, da je sve što postoji u stvari nedualni Brahman. Raznolikost univerzuma ne postoji jer se postizanjem Znanja ona ne percipira.

Prema Śankaraćaryi, međutim, nije moguće negirati univerzum imena i formi kao činjenicu temeljenu na svakodnevnom iskustvu za ljude od neznanja. Pa ipak, on nedvosmisleno kaže da sa stanovišta Brahmana takav univerzum ne postoji. Fatamorgana je činjenica za ljude koji su žrtve iluzije u pustinji, čak iako u suhom pijesku nema nimalo vlage. Čovjek vidi u polutami samo bezopasno uže, pa ipak on može čvrsto vjerovati da je to zmija i ništa drugo. Za njega je zmija stvarna. Iskustva u snovima stvarna su za onog koji sanja. Slično tome, imena i oblici su stvarni onima koji su lišeni istinskog Znanja. Śankara međutim, ne stavlja ova tri iskustva iz relativnog svijeta, tj. iluzije, snove i budno stanje, u istu kategoriju. Iskustva iz budnog stanja svakako su mnogo stvarnija nego drugi tipovi iskustava. Sa stanovišta Apsoluta, sva tri tipa su jednako nestvarna. Međutim, Śankara nije zagovornik subjektivnog idealizma poput nekih budističkih filozofa. On ne vjeruje da individualna duša, ili ego, stvara ne-ego, ili univerzum. Zbog kozmičke iluzije, nastaju ego (“ja”) i ne-ego (ne-“ja”) pa se stvara fiktivni odnos.

Treba razumjeti da u osnovi nema razlike između filozofskih pogleda Gaudapade i Śankare. Gaudapada je napisao svoju filozofiju sa stanovišta Brahmana i stoga je izjavio da svijet ne postoji; dok Śankara diskutira o univerzumu sa stanovišta maye, s kojeg se on vidi kao stvaran, te pokazuje put ka realizaciji Brahmana. Prema Śankari, čovjek ne može ignorirati univerzum tako dugo dok ga percipira; niti može negirati svoj odnos s ostalim ljudskim bićima ili različitim objektima svijeta tako dugo dok mu se čine stvarnima. A oni mu svakako izgledaju stvarnima ako je svjestan stvarnosti vlastitog individualnog ega i univerzuma oko njega. Stoga, tako dugo dok čovjek vidi višestrukost on mora raditi, moliti, obožavati, žeti rezultate svojih djela, te doživljavati sreću i nesreću. U tom stanju on ne može a da ne obrati pažnju na razliku između moralnosti i nemoralnosti. Poštivanje moralnog zakona donosi mu nagradu, a nepoštivanje kaznu. Prema

Śankari, važenje Svetih spisa, korisnost duhovnih disciplina, te ukratko sve religijske i etičke zapovijedi osnivaju se na prepoznavanju stvarnosti pojavnog svijeta. Sa stanovišta Brahmana, potpuno su beznačajne.

Kako Apsolut postaje relativan ili proizvodi/stvara relativno? Kako može Atman, koji nije ništa drugo do li Brahman, identificirati Sebe s prolaznim tijelom, s osjetilima i s egom? U odnosu na ova prijeporna pitanja, Śankara ima stav prosvijetljenog agnosticizma. To znači da vidi logičnu nemogućnost određivanja preciznog odnosa između Brahmana i relativnog univerzuma; budući da ne može biti nikakvog odnosa između Stvarnosti i pričinjene stvarnosti (prividne pojavnosti). Međutim, neznalica vidi višestrukost univerzuma a to Śankara zove mayom. Mayu ne možemo spoznati. Čak i kad bismo ju spoznali ne bismo ju mogli objasniti. Da bismo odredili odnos Apsoluta s vidljivim univerzumom, konačan um bi trebao spoznati beskonačan Apsolut. A kad bi bio spoznat Apsolut, konačan univerzum i konačan um prestali bi postojati. Stoga Śankara ne ide ništa dalje u objašnjenju stvaranja.

Samkhya filozofi opisuju univerzum kao modifikaciju Prakriti ili Prirode. Prema njima, uzrok se manifestira u posljedici. Posljedica prije svog nastanka postoji u uzroku. Prema jednoj drugoj filozofskoj školi koja uključuje dualiste i teiste, univerzum nije postojao prije svog nastanka. Posljedica nije postojala prije svog nastanka. Śankara, s druge strane, ističe potpunu nemogućnost da konačni um ikada dokuči prirodu univerzuma u smislu odnosa uzroka i posljedice. On govori o univerzumu kao o mayi budući da – kao što svaki mislilac zna, čak i dok ga percipira putem osjetila – njegova priroda je prolaznost. U svom imenovanju univerzuma mayom, Śankara samo konstatira činjenicu, tj. da se Jednota na neobjašnjiv način pričinjava/izgleda poput višestrukosti. Smatrati uže za zmiju jest fenomen koji možemo nazvati mayom; to međutim ne implicira nikakvo objašnjenje kako ili zašto se uže čini takvim. Ono samo konstatira određenu činjenicu. U istom smislu, fatamorgana jest maya, objekti u snovima su maya, stvaranje je maya.

Vedantisti koriste takve termine poput avidye, ajñane i Prakriti kao da su praktično sinonimi maye. Riječ "maya" općenito označava kozmičku iluziju/varku, zbog koje se Brahman, ili Čista Svjesnost, čini kao Stvoritelj univerzuma. Pod utjecajem avidye tj. neznanja, Atman, ili čista Svjesnost, izgleda poput jive, ili individualiziranog jastva. Ajñana jest neznanje koje čini da Apsolut izgleda kao da je relativan ili da Jednota izgleda poput višestrukosti. Riječ Prakriti (materija ili Priroda) koristi se da bi označila mayu kao materijal od kojeg je stvoren univerzum. Međutim, u praksi se ove razlike ne poštuju striktno pa se ovi pojmovi koriste često jedan umjesto drugog.