Što je sve potrebno da bi se naučili služiti ovom metodom?

Prije svega, izgrađena i razvijena vlastita duhovnost, zatim vrlo široko poznavanje psihologije, filozofije, mitologije, umjetnosti, komparativnih religija i naročito poznavanje jezika simbola.

Što je simbol? Simbol je transformator energije psihičkog događanja i duševnog doživljavanja čovjeka. Sam za sebe on je statična slika koja u sebi sjedinjuje različite odlike bića, a njegov sadržaj daleko nadilazi simboliku očiglednog i izravnog značenja. Simbol u sebi sadrži i izražajnu i utjecajnu stranu, a duhovne i duševne pokretačke snqage imaju svoje izvorište u arhetipovima koji su faktori uređivanja našeg psihodinamičkog života, a time i kontrolori i direktori naše sudbine. Simbol je licem okrenut čovjeku, a naličjem onostranom, duhovnom, Božanskom.

Svakodnevno vježbanje intuicije i religiozna praksa (bez obzira na to kojoj vjeroispovjesti pripadate) čini vrsnog majstora pravim virtuozom.Zašto baš ova tehnika? Kao prvo; znanost je odavno utvrdila da se zbivanja u našoj psihi odražavaju u svakoj našoj stanici i tako direktno utječu na naše zdravlje (ili bolest), a u širem kontekstu doslovno tvore našu sudbinu.

Kroz ovu metodu poniremo u područje nesvjesnog da bi izvukli odgovore na pitanja; zašto nam se nešto događa? Pojam nesvjesnog u psihologiju je uveo švicarski psiholog i psihijatar C. G. Jung. To je široko područje u psihologiji, a metoda Arhetipskog kotača se služi dosadašnjim spoznajama, ali na neki način ide prečicama, jer ima instrumentarij koji to omogućava. Često nam se dogodi da se nečega ne možemo sjetiti, zapravo je činjenica da je sadržaj koji sjećanje ne može dozvati, potonuo u nesvjesno.Dakle, dio se nesvjesnog sastoji od mnoštva privremeno skrivenih misli, dojmova i slika koje i dalje utječu na naše svjesne misli i djela iako su privremeno zametnute.

Arhetipovi su dakle nevidljivi, ali djelotvorni faktori u području nesvjesnog kod svakog čovjeka i oni čine osobu onakvom kakva jest. Važno je naglasiti da to nisu naslijeđene slike i simboli i da nisu sadržajno određeni. Svaki arhetip je sam po sebi neutralan, formalan, sve dok se ne pokaže na djelu.U svoj život možemo prizvati (uvesti) bukvalno, bilo koji arhetip iz riznice ljudskog iskustva pohranjene u kolektivnom nesvjesnom i to zapravo i činimo svaki put ka se nađemo u nekoj izvanrednoj životnoj situaciji, svaki put kad se odlučimo promijeniti se, svaki put kad se suočimo sa nečim novim i nepoznatim.

Dakle, ako možemo dešifrirati koji arhetipovi upravljaju našim životom (našim porazima i pobjedama), otkrit ćemo i zašto smo takvi kakvi jesmo (pobjednici ili gubitnici), a otkrit ćemo koje obrasce trebamo zamijeniti i kako, da bi bili sretnij i zadovoljniji. To je ponekad jedini uspješan način da izađemo iz zamki vlastitih trauma koje sežu u ponore nesvjesnog toliko duboko da ih sjećanje ne može ni okrznuti.

Ova metoda nam omogućava da bez hipnoze, psihoanalize, regresije i sličnih dubinskih terapija otkrijemo zašto smo to što jesmo, zašto dopuštamo da nam se opetovano događaju stvari koje nam se ne sviđaju, zašto privlačimo ljude s kojima ne nalazimo zajednički jezik, zašto uvjek iznova doživljavamo i proživljavamo situacije koje nas čine nesretnima, a kad to otkrijemo (dakle kad shvatimo zašto što činimo ili ne činimo) stvorit ćemo i mogućnost promjene, jer: «Jednom prosvijetljen um nikada više ne može postati mračan»...., napisao je Thomas Paine u «Zdravom razumu».

Pošto svjesno ljudsko iskustvo počinje rođenjem (prenatalna i regresivna sjećanja ovdje ne razmatramo), u svijet simbola bih vas uvela s ARHETIPOM DJETETA.

To je jedan od najmoćnijih obrazaca, jer se u njemu svi rađamo.Simbol djeteta može imati mnogo aspekata uključujući: Siroče, Ranjeno dijete, Unutarnje dijete,Čarobno ili Nevino dijete, Božansko dijete,Dijete prirode,Sin, Kći, Palčić, i slično.

Rijetko koje ljudsko dijete prođe idealno odrastanje i sazrijevanje, a ako je odrastanje iz bilo kojih razloga poremećeno ostajemo zarobljeni u arhetipu djeteta, pa u odrasloj dobi još uvjek na svakakve načine kompenziramo to što nismo dobili u doba kad nam je to trebalo.

Dakle, ako u odrasloj, zreloj dobi djelujemo iz arhetipa djeteta, moramo otkriti ranu tog djeteta u nama, očistiti je i zacijeliti da bi mogli izaći iz tog obrasca ponašanja.Naravno, nije uvjek u pitanju trauma, ovisi o drugim osobnim arhetipovima i njihovom međusobnom suodnosu, ponekad arhetip djeteta bude čuvar bezazlenosti, nevinosti u nama.

Dijete čuvar vizije nadahnjuje umjetnike i stvaraoce, ali mnogi dopuste da se dijete u njima pretvori u Derište, a njegova hirovitost osobu čini vrlo kompliciranom i ćudljivom.