90. Predajte se svom vlastitom Sebstvu (Dijelovi iz odlomka 90)

Rođena sam u SAD, i posljednjih četrnaest mjeseci sam provela u Sri Ramanashramu; (op. prev. ašram od Ramane Maharshi-ja u južnoj Indiji) sada sam na povratku u SAD, gdje me očekuje majka.

Nisargadatta: Tih četrnaest mjeseci u Sri Ramanashramu što su vam oni donijeli? Na koji ste vi način sada drugačiji od onoga kada se stigli tamo?

Osoba koja pita: Nisam više uplašena. Pronašla sam neki mir.

Nisargadatta: Što vas je navelo da odete u Ašram?

O: Imala sam nesretnu ljubav, afe-ru, vezu, pakleno sam patila. Niti mi je moglo pomoći piće, a ni dro-ga. Počela sam da pipajući tragam,

oprezno da istražujem, i slučajno sam našla neke knjige o jogi. Od knjige do knjige, od otkrića do otkrića - došla sam do Ramanashra -ma.

N: Ako bi vam se iste tragedije desile ponovo, da li biste vi isto toliko patili, uzimajući u obzir sadašnje stanje vašeg uma?

O: Oh, ne, ne bih dozvolila sebi da ponovo patim. Ubila bih se.

N: Znači, vi se ne bojite da umrete!

O: Bojim se umiranja, ne od same smrti. Zamišljam proces, način, umiranja kao bolan i ružan.

N: Kako znate, ne mora biti tako. On može biti lijep, prijatan, smi-ren. Jednom kada vi spoznate da se smrt događa tijelu, a ne vama, vi samo posmatrajte, vaše tijelo osta-je, odbacuje se, kao stara iznošena odjeća.

O: Ja sam potpuno svjesna da je moj strah od smrti zbog tjeskobe, strahovanja i neznanja.

N: Ljudska bića umiru svake se-kunde, strah i agonija, patnja, od umiranja prekriva svijet kao oblak, nije ni čudo što ste i vi također uplašeni, ali, jednom kada saznate da samo tijelo umire, a ne kontinu-itet sjećanja i osjećaj "Ja jesam" koji je u tome odražen, vi više niste uplašeni.

O: Dakle, umrimo i vidjet ćemo.

N: Obratite pažnju, i vi ćete vidjeti da su rođenje i smrt jedno, da život pulsira, treperi, između postojanja i nepostojanja i da svaki treba dru-goga zbog potpunosti. Vi ste rođe-ni da umrete i umirete da biste se ponovo rodili.

O: Da li nevezanost, odvojenost, zaustavlja taj proces?

N: Sa nevezanošću strah nestaje, ali ne i djela, činjenica.

O: Da li ću biti prisiljena, da se ponovo rodim? Kakav užas?

N: Ne postoji prisila. Vi dobijate ono što želite. Vi pravite vaše vlastite planove i vi ih ostvarujete.

O: Da li mi osuđujemo sebe na patnju?

N: Mi napredujemo kroz traganje, istraživanje, a da bismo istraživali potrebno nam je iskustvo. Mi teži-mo da ponovimo ono što nismo razumjeli. Ako smo senzitivni i inteligentni, ne moramo da patimo. Bol je poziv na pažnju i kazna zbog nepažnje, nemara. Inteligen-tna i suosjećajna akcija je jedini lijek.

O: Baš zato što sam odrasla u inteligenciji, razumijevanju, ne bi više tolerirala moju patnju. Što je

pogrešno sa samo-ubistvom?

Nisargadatta: Ništa pogrešno, ako to rješava problem. Što ako ne rješava problem? Patnja uzroko-vana nekim vanjskim faktorom - neka bolna i neizlječiva bolest, ili neizdrživa nesreća - može dati ne-ko opravdanje, ali tamo gdje ne-dostaje mudrost i samilost, samo-ubistvo ne može pomoći. Nera-zborita smrt znači, nerazboritost ponovo rođena. Pored ovoga mora se u obzir uzeti pitanje karme. Izdržljivost je obično najmudriji put.

O: Mora li čovjek da izdrži patnju, ma kako beznadežno i bolna bila?

N: Izdržavanje, trpljenje je jedna stvar, a beznadežna agonija je ne-što drugo. Izdržljivost je značajnija i plodonosnija, dok je agonija beskorisna.    

99. Ono što se opaža ne može biti onaj tko opaža

(cijeli odlomak)

Pitanje: Putujem od mjesta do mje-sta i upoznajem različite vrste joge koje praktikantu stoje na raspolaga -nju, ali ne uspijevam odlučiti koja mi najbolje odgovara. Bit ću ti za-hvalan budeš li mi dao neki kom-petentan savjet. Trenutačno se sva ta traganja svode na to da sam već umoran od ideje da trebam naći istinu. Traganje za istinom čini mi se nepotrebnim i uznemirujućim. U životu, takvom kakav jest, mogu -će je uživati i više ne vidim nika-kve svrhe da ga popravljam.

Nisargadatta: Bilo bi dobro kad bi zauvijek mogao ostati zadovoljan. No, je li to moguće? Mladost, vitalnost i novac proći će i prije nego što očekuješ. Tuga, koju toli-ko izbjegavaš, neprestano će te slijediti. Želiš li se uzdići iznad patnje, moraš je presresti na pola puta i zagrliti. Odreci se svojih navika i ovisnosti, živi jednostav-nim i trezvenim životom i nemoj povrjeđivati živa bića. To je temelj joge. Da bi otkrio stvarnost, moraš biti stvaran i pri najmanjim dnev-nim aktivnostima. U traganju za istinom nema varanja. Kažeš da je tvoj život vrijedan uživanja. Mo-žda je trenutačno zaista tako. Ali tko uživa u njemu?

P: Priznajem da ne poznajem ni onoga tko uživa ni ono u čemu on uživa. Poznajem samo uživanje.

N: To je sasvim točno. Ali uživa-

nje je stanje uma koje se javlja i nestaje. Opažati (percepirati) ga možeš upravo zahvaljujući njego-voj prolaznosti. Ne možeš biti svjestan onoga što se ne mijenja. Sva je svjesnost zapravo svjesnost o promjeni. Ali ne zahtijeva li već i sama percepcija (opažanje) promje -ne neku nepromjenjivu pozadinu?

P: Ne, nikako. Iskustvo promjene daje sjećanje na prošlo stanje u usporedbi s trenutačnim, odnosno sadašnjim stanjem.

N: Između onoga čega se sjećamo i onoga što je trenutačno prisutno postoji temeljna razlika koja se može promatrati iz trena u tren. Niti u jednom trenutku ono što je trenutačno prisutno nije i ono čega se sjećamo. Između toga dvoje postoji razlika i u vrsti, a ne samo u intenzitetu. Ono što je trenutačno prisutno jest nedvojbeno. Nika-kvim naporom volje ili zamišljanja ne možeš zamijeniti to dvoje. Ali što to daje jedinstvenu kakvoću onome što se trenutačno događa?

P: To što se trenutačno događa stvarno je, a u vezi onoga što pam-timo postoji prilična nesigurnost.

N: Sasvim točno. Ali zašto je tako? Samo trenutak ranije ono čega se sjećamo bilo je trenutačno prisu-tno, a za koji će trenutak ono što je trenutačno prisutno biti ono čega ćemo se sjećati. Što čini ono što je trenutačno prisutno toliko jedin-stvenim? To je, očito, osjećaj tvo-ga prisustva. U sjećanju i predviđa -nju postoji jasan osjećaj da su to

mentalna stanja koja promatramo, a u onome što se trenutačno doga-đa od presudne je važnosti osjećaj da smo prisutni i svjesni.

P: Da, mogu to shvatiti. Svjesnost je ta koja stvara razliku između onoga što se trenutačno događa i onoga čega se sjećamo. Pojedinac razmišlja o prošlosti, ali prisutan je jedino sada.

N: Kamo god išao, cijelo vrijeme nosiš sa sobom osjećaj prisutnosti ovdje i sada. To znači da si neza-visan od prostora i vremena, da su oni u tebi, a ne ti u njima. Ali, tvoje poistovjećivanje s tijelom ko-je je, naravno, ograničeno prosto-rom i vremenom, daje ti osjećaj konačnosti. U stvarnosti si beskra-

jan i vječan.

P: Kako da spoznam svoje besko-načno i vječno sebstvo?

N: Je li sebstvo koje želiš spoznati neko sebstvo koje je odvojeno od tebe? Jesi li ti napravljen od većeg broja sebstava? Svakako, postoji samo jedno sebstvo, a to si sebstvo ti. Ukloni i odbaci pogrešne ideje o sebi i ono će biti ovdje s tobom, u svoj svojoj veličanstvenosti. Jedino te tvoj um sprječava da ga spoznaš. P: Kako da se oslobodim uma? Je li život bez njega uopće moguć na ljudskoj razini?

N: Um ne postoji. Postoje samo ideje, a neke su od njih pogrešne. Odbaci sve pogrešne ideje zato što su lažne i zato što te sprječavaju da

vidiš svoje sebstvo.

P: Koje su ideje pogrešne, a koje

istinite?

N: Ideje kojima nešto tvrdimo obično su pogrešne, a ideje kojima nešto niječemo obično su ispravne.

P: Ne može se živjeti u nijekanju svega!

N: Jedino se u nijekanju svega može živjeti. Ropstvo je tvrditi nešto. Nužno je sve dovesti u pita-nje i zatim zanijekati. To je srž po-bune, a bez pobune nema slobode.

Nema drugog ili višeg sebstva koje bi trebao tražiti. Ti si najviše sebstvo, samo odbaci lažne ideje koje imaš o sebi. I vjera i razum govore ti da nisi ni tijelo ni nje-gove želje i strahovi, da nisi um s njegovim zamišljanjima i idejama, da nisi uloga koju pod pritiskom društva moraš igrati, a ni osoba kojom se smatraš. Odbaci lažno i istina će doći na vidjelo. Tvrdiš da želiš spoznati samoga sebe. Ti jesi to što jesi, ne možeš biti ništa drugo do ono što jesi. Je li znanje odvojeno od bitka? Sve što možeš spoznati umom pripada umu, ali ne ti sam. O sebi možeš reći samo "ja jesam", "ja sam svjestan", "ja to volim".

P: Po mojemu mišljenju, biti živ veoma je bolno stanje.

N: Ti ne možeš biti živ, ti jesi sam život. Pati jedino osoba kojom se smatraš, a ne ti. Postani svjestan te osobe i time je uništi. Ona je samo hrpa sjećanja i navika. Između svjesnosti o nestvarnom i svijesti koja je tvoja prava priroda nalazi se provalija koju ćeš lako prijeći

kad jednom svladaš umijeće biva-nja u čistoj svijesti.

P: Znam jedino da ne poznajem sebe. - N: Kako znaš da ne poznaješ sebe? Tvoj neposredni uvid govori ti da ponajprije pozna-ješ sebe jer za tebe ništa ne postoji ne postoji li onaj koji će iskusiti to postojanje. Ti samo zamišljaš da ne poznaješ sebe jer se ne možeš opisati. Uvijek možeš reći: "Ja znam da jesam" i na taj način odbaciti neistinitu tvrdnju: "Ja nisam". Ali, ti ne možeš biti ono što se može opisati, a ono što jesi ne može se opisati. Svoje sebstvo možeš spoznati jedino tako da bu-deš sebstvo, a ne da ga pokušavaš definirati ili na neki način prika-zati. Kad jednom budeš razumio da ti nisi nešto što se može percipirati ili pojmiti, da ne možeš biti ništa od onoga što se pojavljuje u polju tvoje svjesnosti, dat ćeš se na is-korjenjivanje svih poistovjećivanja jer je to jedini put koji te može do-vesti do dublje spoznaje vlastitoga sebstva. Istinski napreduješ upravo odbijanjem svega - to je prava raketa. Spoznati da nisi ni u tijelu ni u umu, iako jesi svjestan i je-dnoga i drugoga, već je znanje o sebstvu.

P: Ako nisam ni tijelo ni um, kako je moguće da sam ih svjestan? Kako mogu opažati nešto što mi je potpuno strano?

N: Prvi je korak misao "ja nisam ništa", a drugi "ja sam sve". Obje su povezane s idejom "postoji svijet". Kad se i ona odbaci, osta-ješ ono što jesi, nedvojno sebstvo. Ti si to, ovdje i sada, ali tvoj je vid zamućen lažnim idejama koje imaš o sebi.

P: U redu, priznajem da jesam, da sam bio i da ću biti, barem od rođenja do smrti. Nemam nikakve sumnje što se tiče mojeg bitka ovdje i sada. Ali smatram da to nije dovoljno. Mojem životu nedo-staje radost koja se rađa iz sklada unutarnjega i vanjskoga. Postojim li jedino ja, pa je svijet samo moja projekcija, otkud sav taj nesklad?

N: Taj nesklad stvaraš ti sam i onda se žališ na njega! Kad želiš i strahuješ, kad se poistovjećuješ sa svojim osjećajima, stvaraš patnju i ropstvo. A kad stvaraš s ljubavlju i mudrošću, kad nisi vezan za svoje tvorevine, posljedica je toga sklad i mir. Ali, kakvo god bilo stanje tvo-ga uma, na koji se način ono odra-žava na tebe? Jedino te poisto-vjećivanje s umom čini sretnim ili nesretnim. Pobuni se protiv robo-vanja umu, shvati da si svoje granice stvorio ti sam te slomi lance privlačnosti i gnušanja. Imaj na umu svoj cilj slobode sve dok ne shvatiš da si već slobodan, da sloboda nije nešto što je moguće zaslužiti u dalekoj budućnosti ula-ganjem bolnih napora, već da je ona tvoja imovina koju uvijek možeš koristiti! Oslobođenje nije stjecanje slobode, već se radi o hrabrosti koja će ti omogućiti da povjeruješ kako si već slobodan i

da djeluješ u skladu s time.

P: Budem li činio sve što mi se sviđa, morat ću patiti.

N: Unatoč tome ti jesi slobodan. Posljedice tvojih djela ovise o društvu u kojemu živiš i njegovim običajima.

P: Mogao bih djelovati nepromi-šljeno.

N: Usporedo s hrabrošću pojavit će se mudrost, suosjećanje i sposo-bnosti za djelovanje. Znat ćeš što moraš raditi, a ono što ćeš raditi

donosit će dobrobit svima.

P: Otkrio sam da u meni ratuju moji različiti aspekti i da stoga nemam mira. Gdje su sloboda, hrabrost, mudrost i suosjećanje? Moje djelovanje samo povećava

provaliju u kojoj živim.

N: Sve je to zato što misliš da si netko ili nešto. Zaustavi se, pro-matraj, istražuj, postavljaj prava pitanja, dođi do pravih zaključaka i imaj hrabrosti djelovati u skladu s njima pa ćeš vidjeti što će se dogoditi. Prvi koraci mogli bi dovesti do toga da ti se sruši krov nad glavom, ali zbrka će se veoma brzo razbistriti i nastat će mir i radost. Toliko toga znaš o sebi, ali ne poznaješ onoga tko to zna. Otkrij tko si ti, tko je poznavatelj onoga što znaš. Marljivo se pro-matraj i ne zaboravi neprestano se prisjećati da ono što se opaža ne može biti onaj koji opaža. Upamti dobro da ti nisi ništa što vidiš, čuješ, ništa o čemu misliš. Ti nisi ono što se događa, ti si onaj kome se to događa. Uroni duboko u osje-ćaj "ja jesam" i sigurno ćeš otkriti da je središte opažanja sveobuhva-tno, kao što je sveobuhvatna i svjetlost koja osvjetljava svijet. Sve što se događa u univerzumu događa se tebi, šutljivome svjedo-ku. S druge strane, sve što se u univerzumu čini, čini se zahvalju-jući tebi, univerzalnoj i neiscrpnoj energiji.

P: Bez imalo sumnje, svakoj je osobi veoma ugodno čuti da je šutljivi svjedok i univerzalna ener-gija. Ali kako iz verbalne tvrdnje stići do neposrednoga znanja? Čuti nije isto što i znati.

N: Prije nego li bilo što spoznaš neposredno, neverbalno, moraš spoznati spoznavatelja. Dosada si smatrao da je to um, ali jedno-stavno nije tako. Um te obasipa slikama i idejama koje ostavljaju tragove u pamćenju. Ti misliš da je sjećanje isto što i znanje. Ali istinsko je znanje uvijek svježe, novo, neočekivano. Ono izvire iznutra. Kad znaš što si, ti si ujedno i to što znaš. Između znanja i bitka nema raskoraka.

P: Um mogu istraživati jedino umom.

N: Svakako koristi um da bi upo-znao um. To je savršeno ispravno, a ujedno i najbolja priprema za nadilaženje uma. Bitak, znanje i uživanje pripadaju tebi. Ali najpri-je spoznaj svoj bitak. To je lako zato što te osjećaj "ja jesam" uvijek prati. Zatim spoznaj sebe kao spoznavatelja koji je odvojen

od onoga što spoznaje. Kad budeš spoznao svoje sebstvo kao čisti bitak, postići ćeš ekstazu slobode.

P: Kakva je to joga?

N: Čemu se brinuti? Došao si ovamo zato što nisi bio zadovoljan svojim životom kakav si poznavao, životom svojega uma i tijela. Možeš ih pokušati poboljšati tako što ćeš ih staviti pod nadzor ili poistovjetiti s nekim idealom, a možeš i u potpunosti presjeći čvor svih poistovjećivanja pa promatrati svoje tijelo i um kao nešto što se događa, ali što te ni na koji način ne obvezuje.

P: Mogu li put nadzora i discipline nazvati radža jogom, put neveza-nosti đnana jogom, a put obožava-

nja ideala bhakti jogom?

N: Možeš ih nazvati kako god ti se sviđa. Riječi nagovješćuju, ali ne objašnjavaju. Ja podučavam drevni jednostavni način oslobađanja razu -mijevanjem. Shvati svoj um i on više neće utjecati na tebe. Um razumijeva na pogrešan način jer je to u njegovoj prirodi. Ispravno razumijevanje jedini je lijek, kakvo god mu ime dao. Ono je prvo i posljednje zato što se bavi umom takvim kakav jest. Ništa od onoga što činiš neće te promijeniti jer ti promjena nije potrebna. Možeš promijeniti svoj um ili svoje tijelo, ali u tom se slučaju mijenja samo nešto izvan tebe, a ne i ti sam. Zašto se uopće mučiti promjena-ma? Shvati jednom zauvijek da nisi ni tijelo ni um, da nisi čak ni vlastita svjesnost pa prebivaj u svojoj istinskoj prirodi koja se nalazi iznad svjesnosti i nesvje-snosti. Nikakav te napor ne može dovesti do nje, jedino jasnoća razu-mijevanja. Prati svoja pogrešna razumijevanja i odreci ih se. To je sve. Nema ničega što bi trebalo tražiti i naći jer ništa nije ni izgu-bljeno. Opusti se i promatraj osje-ćaj "ja jesam". Stvarnost se nalazi odmah iza njega. Budi miran i tih i ona će se pojaviti. Ili točnije, ona će te prigrliti k sebi.

P: Ne moram li se najprije oslobo-diti svojega tijela i uma?

N: Ne možeš ih se osloboditi jer te sama ideja o oslobađanju veže za njih. Samo to shvati i nemoj im

više pridavati važnost.

P: Ne mogu to učiniti jer nisam cjelovit.

M: Zamisli da si potpuno cjelovit i da su tvoje misli i djela savršeno usklađeni. Kako bi ti to moglo pomoći? To te neće osloboditi od pogrešnoga razumijevanja da si tijelo ili um. Um i tijelo moraš vidjeti na ispravan način, kao nešto što nisi, to je sve.

P: Ti želiš da upamtim kako ih moram zaboraviti!

N: Da, izgleda da je tako. Unatoč tome, stvar nije beznadna. Ti to možeš učiniti. Samo kreni na po-sao s najvećom ozbiljnošću. Tvoje slijepo tapkanje u mraku puno je obećanja. Samo traganje već je i nalaženje. Uspjeh ti je zajamčen.

P: Patimo zato što nismo cjeloviti.

N: Patit ćemo sve dok naše misli i djela budu pokretali želje i stra-hovi. Uvidi njihovu ispraznost i opasnost pa će kaos koji stvaraju nestati. Nemoj se pokušavati pro-mijeniti, samo shvati koliko je uza-ludna svaka promjena. Promjenji-vo se zadržava na promjeni, a ne-promjenjivo čeka. Nemoj se nadati da će te promjenjivo dovesti do nepromjenjivoga, to se nikada neće dogoditi. Tek kad se sama ideja o promjeni sagleda kao lažna i od-baci, nepromjenjivo može doći do izražaja.

P: Kamo god da dođem, svi mi govore da se moram iz temelja promijeniti, želim li ugledati stvar-nost. Taj proces namjerne promje-ne koji smo sami sebi nametnuli

naziva se jogom.

N: Sve promjene odnose se jedino na um. Da bi mogao postati ono što stvarno jesi, moraš se uzdići iznad uma, do svojega stvarnog bitka. Sasvim je nevažno kakav je um koji si ostavio za sobom, pod uvjetom da si ga ostavio radi nečega boljega. Ali to nije moguće učiniti prije negoli dođe do samo-ostvarenja.

P: Dolazi li prvo do odustajanja od uma ili do samo-ostvarenja?

N: U svakom slučaju prvo dolazi do samo-ostvarenja. Um ne može nadići sam sebe. On se mora rasprsnuti.

P: A nije li prije tog rasprsnuća potrebno istraživati?

N: Sila koja je potrebna za raspr-

snuće uma dolazi iz stvarnosti. Ali, dobio si dobar savjet, um se mora pripremiti na to. Strah uvijek može odgoditi samo-ostvarenje, sve dok se ne pojavi nova prilika.

P: Mislio sam da uvijek postoji šansa.

N: Teoretski postoji, ali u praksi se mora pojaviti situacija u kojoj će biti prisutni svi faktori nužni za samo-ostvarenje. Ali, to te ne treba obeshrabriti. Tvoje prebivanje u osjećaju "ja jesam" veoma će brzo stvoriti novu šansu, i to zato što ispravno ponašanje privlači povolj-nu priliku. Sve što znaš došlo ti je iz druge ruke. Jedino osjećaj "ja jesam" dolazi iz prve ruke i ne traži nikakve dokaze. Stoga nepre-

stano prebivaj u njemu.