8. Zdrav razum i slijepa vjera

Ponovno buđenje vjere i slobodne volje

Kad sam počeo podučavati ovu filozofiju, jedan od izazova pred kojim sam se našao bio je prenositi mudrost moje tradicije bez praznovjerja. Želio sam odvojiti praznovjerje i sve ono što se u toltečkoj tradiciji odnosilo na zlo i vještice. Kome je stalo do laži? Želio sam izbaciti gluposti, a zadržati samo zdrav razum.

Ako iz svjetskih tradicija izdvojimo praznovjerje i mitologiju, ostat će samo zdrav razum. Kad je riječ o zdravom razumu, nema razlike između toltečke, egipatske, kršćanske, budističke, islamske ili bilo koje druge tradicije, jer sve te filozofije izviru iz istoga izvora. Proizlaze izravno iz ljudske osobnosti.

Razlika je u priči. Svaka filozofija uz pomoć simbola pokušava objasniti nešto što je teško izreći riječima. Učitelji su iskusili istinu i, ovisno o onome u što su vjerovali, stvorili priču. Priča je postala mitologijom, a ljudi koji nisu bili učitelji dodali su praznovjerja i laži. Zato ne vjerujem da treba slijediti gurue ili junake uzdizati u nebesa. Mi smo svoji vlastiti gurui i svoji vlastiti junaci. Sada vam povjeravam način na koji proživljavam svoj život, ali vam ne pokušavam reći kako biste vi trebali živjeti svoj. To nije moj, nego vaš posao. No, ako vidite kako ja sanjam, možda dobijete ideju što biste mogli učiniti s vlastitim snom.

Dok čitate ovu knjigu vjerojatno imate osjećaj da čitate nešto što već znate: a riječ je o vašem vlastitom zdravom razumu. U jednom jedinom trenutku možete se vratiti zdravom razumu i vlastitoj osobnosti. Ponovno možete posjedovati jasnoću i vidjeti ono što drugi ne mogu. Možete živjeti u svjesnosti i ponovno zadobiti prekrasnu moć koje su se ljudska bića odavno odrekla, a to je vjera.

Vjera je sila koja proizlazi iz naše osobnosti. Izraz je onoga što uistinu jesmo. Vjera je moć našega stvaranja, jer se njome koristimo kako bismo stvarali svoju životnu priču i preobražavali je. Različite su tradicije tu moć nazivale različitim imenima. Tolteci je nazivaju namjerom, ali meni se više sviđa vjera.

Da vidimo možemo li razumjeti zašto je naša vjera tako važna. Kada govorimo o vjeri ili namjeri, također govorimo i o moći što je posjeduje riječ. Riječ je čista čarolija. To je moć koja izvire izravno iz Boga, a vjera je sila koja usmjerava tu moć. Mogli bismo reći da je sve u našoj virtualnoj stvarnosti stvoreno riječju, jer riječ koristimo za stvaranje vlastite priče. Ljudska bića imaju najčudesniju maštu. Pomoću riječi stvorili smo jezik. Uz pomoć jezika pokušavamo unijeti značenje u sve što iskusimo.

Ponajprije smo se suglasili o zvuku i značenju svake riječi. Zato, prisjećajući se zvuka riječi, možemo s drugim sanjačima komunicirati o svojoj virtualnoj stvarnosti. Svemu što vidimo dajemo imena. Riječi odabiremo kao simbole, a ti simboli imaju moć ponovno stvoriti san u našoj glavi. Primjerice, ako čujete riječ konj, ta će nam riječ u glavi stvoriti cijelu sliku konja. Simboli tako funkcioniraju. No, simbol može biti i moćniji. Ako izgovorimo riječ Kum, u mislima nam se može opet pojaviti cijeli film. Riječ kao simbol posjeduje magiju i moć stvaranja jer u našoj mašti ponovno može stvoriti sliku, načelo ili cijelu situaciju.

Nevjerojatno je to što riječ može napraviti. U našem umu riječ stvara slike predmeta. Stvara složene pojmove. Riječ pobuđuje osjećaje. Riječ stvara svako uvjerenje koje smo ikad pohranili u mislima. Ustrojstvo našega jezika oblikuje način na koji zamjećujemo svoju sveukupnu virtualnu stvarnost.

Vjera je jako važna zato što je to sila koja svakoj riječi i svakom pojmu što su pohranjeni u našem umu udahnjuje život. Možemo reći da se život očituje kroz vjeru, a da je vjera glasnik života. Život se odvija kroz vjeru, a vjera daruje život svemu u što pristanemo povjerovati. Prisjetite se, svoju vjeru ulažemo pristajući na sporazume. Kada se suglasimo s nekim načelom, prihvaćamo ga bez ikakve sumnje i to načelo postaje dijelom nas. Ne suglasimo li se s nekim načelom, naša vjera nije prisutna u njemu i ne zadržavamo ga u pamćenju. Svako je načelo živo samo zato što u njemu prebiva naša vjera, samo zato što vjerujemo u njega. Vjera je sila koja sve te simbole drži na okupu te pruža smisao i usmjerenje sveukupnom snu.

Ako možete zamisliti da je svako uvjerenje, svako načelo, svako mišljenje nalik na ciglu, tada je vjera mort koji cigle drži na okupu. Te cigle skupljamo i stavljamo ih na hrpu koristeći se pozornošću. Ljudska bića mogu istodobno primijetiti milijune stvari, ali pozornost nam daje moć razlikovanja i usredotočivanja samo na ono što želimo zamijetiti. Pozornost je također dio našega uma kojim se koristimo kako bismo prenosili informacije od jedne osobe do druge. Privlačeći nečiju pozornost stvaramo komunikacijski kanal, a kroz taj kanal možemo slati i primati informacije. Tako podučavamo i tako učimo.

Kao što sam rekao, naši su roditelji prisvojili našu pozornost i učili nas značenjima riječi; mi smo se složili s njihovim značenjem i naučili smo jezik. Zahvaljujući jeziku, zahvaljujući riječima, počeli smo podizati zgradu znanja. Sva naša uvjerenja zajedno oblikuju ustrojstvo koje nam govori što jesmo prema svome uvjerenju. Tolteci kažu da naš um uzima ljudski oblik. Ljudski oblik nije oblik našega fizičkog tijela. Ljudski je oblik ustrojstvo našega osobnog Stabla spoznaje. To je sve ono u što vjerujemo o ljudskoj rasi; to je ustrojstvo naše cijele priče. To je ustrojstvo gotovo jednako tako čvrsto kao i fizičko tijelo, jer ga čvrstim čini vjera.

Vi sebe nazivate ljudskim bićem i to je ono što vas čini čovjekom. Svoju ste vjeru uložili u vlastitu priču - ponajviše u glavni lik priče - i u tome je glavni problem! Najmoćniji dio sebe, svoju vjeru, uložili ste u lažljivca koji vam živi u glavi. Laži oživljavate zahvaljujući svojoj vjeri. Vaše vjerovanje u glavni lik svoje priče, odlučit će kako ćete živjeti u sadašnjem trenutku. To znači da bez ikakve dvojbe vjerujete u ono u što vjerujete da jeste. Ostatak je samo akcija i reakcija. Svaka je navika zamka zbog koje glumite ulogu vlastitog glavnog lika.

Pripovjedač nad vama ima moć zato što vjerujete u priču koju vam pripovijeda. Budući da priču podupirete svojom vjerom, više nije važno je li priča istinita ili nije. Vi u nju vjerujete i gotovo je. Neka bude volja tvoja. Zato je Isus rekao da biste mogli pokretati planine samo da imate malo vjere. Ljudska su bića moćna jer imaju snažnu vjeru. Sposobni smo čvrsto vjerovati, ali u što ulažemo svoju vjeru? Zašto imamo osjećaj da gotovo uopće nemamo vjere? Mogu vam reći kako nije istina da imamo malo vjere. Vjera nam je snažna i moćna, ali nije slobodna. Uložili smo je u znanje u svojoj glavi. Zarobljena je u ustrojstvu našega Stabla spoznaje.

Ustrojstvo je ono što uistinu kontrolira san našega života, jer u tom ustrojstvu prebiva naša vjera. Vjera nije glas u priči, niti se krije u razmišljanju uma. Ako kažemo: »Uspjet ću«, to ne znači da će nam vjera pratiti te riječi. Ne, jer možda postoji drugo, snažnije i dublje uvjerenje koje nam govori: »Ne, nećeš uspjeti.« I upravo se tako i događa. Nije važno što ćemo napraviti, jer uspjeti nećemo.

Zato se ne možete promijeniti pukom željom za promjenom. Ne, morate se uistinu suprotstaviti onome što vjerujete da jeste, osobito uvjerenjima koja ograničavaju izražavanje vašega života. Morate su suprotstaviti svakom uvjerenju kojim se koristite kako biste se prosuđivali, odbacivali i omalovažavali.

Sjećam se kad me jedan od učenika upitao: »Miguel, zašto mi je tako teško promijeniti uvjerenja?« Odgovorio sam mu: » Ti razumiješ načelo koje kaže da nisi ono što vjeruješ da jesi. To je samo priča. Ti to dobro razumiješ, ali ne vjeruješ u to. A to je jako važno. Promijenit ćeš se kad uistinu povjeruješ u to, kad u to uložiš vjeru, tada ćeš se promijeniti.«

Moguće je promijeniti ono u što vjerujemo i ponovno stvoriti san svoga života, ali najprije moramo osloboditi vjeru. Postoji samo jedan jedini način na koji je možemo osloboditi, a to je istina. Istina je naš mač, jedino oružje koje imamo protiv laži. Ništa osim istine ne može osloboditi vjeru zarobljenu u ustrojstvima laži. No, ako smo vjeru uložili u laži, više ne uviđamo istinu. Laži su oslijepile našu vjeru, moć našega stvaranja.

Slijepa vjera je snažan pojam. Ako nam je vjera slijepa, više ne slijedimo istinu. To se dogodilo kada smo pojeli plod Stabla spoznaje. Povjerovali smo u laži, vjera nam je postala slijepa i držali smo se lažnog privida. Bog nam je rekao: »Mogli biste umrijeti.« A naša vjera u laž je smrt, jer gubimo moć stvaranja i tako gubimo svoju povezanost sa životom ili Bogom. Prihvatili smo privid da smo odvojeni od života, a to vodi samouništenju i smrti.

Ako vam je vjera slijepa, ne može vas nikamo odvesti. Zato je Isus rekao: ako slijepac vodi slijepca, obojica će propasti. Sada znate zašto vam priče drugih ljudi zapravo ne pomažu: to je kao da slijepac vodi slijepca. Imate li slijepu vjeru i podučavate li druge slijepoj vjeri, sve će propasti. Vjerujete li da je život protiv vas i podučavate li druge da je život protiv vas, to je sljepilo, jer ne uočavate istinu. Sada i vi i drugi vjerujete u laž!

Stvarna ili slobodna vjera je ono što osjećate ovoga trenutka. Ovaj trenutak je stvaran; vjerujete u život, vjerujete u sebe, vjerujete bez ikakva razloga. To je moć vašega stvaranja u trenutku. Od tog trenutka možete stvarati sve što želite stvoriti, u bilo kojem smjeru.

Slijepa vjera je ona bez svijesti, no kad vaša vjera posjeduje svijest, to je sasvim druga priča. Ako vaša vjera ima svijest, njezinu moć nikada nećete upotrijebiti protiv sebe, što znači da je vaša riječ besprijekorna. Ako vam je riječ besprijekorna, sveukupni život će vam se poboljšati na svim razinama. Zašto? Zato što besprijekornost vaše riječi pronalazi izravan put do glavnoga lika vaše priče, u koji je uložena većina vaše vjere. Imati besprijekornu riječ znači da tu riječ u stvaranju vlastite priče nikada nećete upotrijebiti protiv sebe. O tome ću više govoriti u sljedećem poglavlju.

Ako prestanete vjerovati u laži, možete promijeniti ono u što vjerujete o sebi. To je ključ za mijenjanje vaše priče, to je vaša potraga za snom i to nitko osim vas ne može učiniti. Važni ste samo vi i vaša priča. Morate se suočiti s vlastitom pričom, a suočit ćete se, dakako, i s glavnim likom te priče.

Počnite ga promatrati kao da je riječ o nekome drugome, a ne o vama. Vaša sveukupna životna priča je poput knjige o vama. Udaljite se od te priče i postanite svjesni vlastite tvorevine. Pregledajte priču svoga života bez ikakvih prosudbi, tako da se ne pojave emocionalne reakcije. Sagledajte vlastitu priču od samoga djetinjstva - rast kojeg ste doživjeli, sve odnose. Jednostavno pokušajte napraviti inventuru i promatrati slike. Zamislite da imate samo pluća kojima možete disati, oči kojima možete vidjeti ljepotu, uši kojima čujete zvuke prirode. Tu je riječ samo o ljubavi. Suočite svoju životnu priču i svoju ljubav pa ćete doživjeti najnevjerojatniju potragu za snom.

Potragom za snom bavio se Buddha pod stablom drveta bodhi, Isus u pustinji i Mojsije na planini. Sve svjetske religije govore jedno te isto jer su sve nastale u ljudima koji su otvorili duhovne oči, od ljudi čija vjera više nije slijepa. No, kako bi oni ikome drugome mogli objasniti istinu? Možete li zamisliti Isusa kako je prije dvije tisuće godina pokušavao objasniti istinu? Govorio je o istini, opraštanju i ljubavi. Svima je rekao: »Morate oprostiti jedni drugima. Ljubav je jedini put.« Dao nam je rješenje za iscjeljenje uma, ali tko je tada bio spreman za to? Pitanje glasi: jesmo li spremni sada? Želimo li i dalje vjerovati vlastitim lažima i biti tako slijepi da smo spremni umrijeti za svoje laži, za svoj fanatizam, za svoje dogme?

Slijepa nas vjera, kao što sam već rekao, vodi u fanatizam, a to se događa kad ono u što vjerujemo želimo nametnuti drugim ljudima ne poštujući njihova uvjerenja. Ono u što vjerujemo ne moramo nametati drugima. Možemo poštovati tuđa uvjerenja i biti svjesni da svatko od nas sanja vlastiti san koji nema nikakve veze s drugima. Ako toga postanemo svjesni, napravit ćemo velik korak prema iscjeljenju uma.

Izazov je ponovno osvojiti moć vlastite vjere, tako da nas više ne zasljepljuju laži. No, želite li se suočiti s tiraninom kojeg ste stvorili, bit će vam potrebna vjera. Problem je u tome što je vjera koju ste uložili u vlastitu tvorevinu tisuću puta snažnija od one koja vam je ostala. Pa gdje ćete, dakle, pronaći vjeru uz koju biste se mogli suočiti s vlastitom tvorevinom, ako vam je ta tvorevina progutala i posljednju kap vaše vjere?

Ne možete li pronaći vjeru u vlastitoj nutrini, u onome što vjerujete da jeste, posvuda oko vas ima mnogo vjere. Važno je naučiti kako prikupiti vjeru koja vam je potrebna da biste se oslobodili ustrojstva vlastitih laži. Zato ljudska bića izvode rituale: kako bi osnažila vjeru. Kad idete u crkvu, molite se, izgovarate mantre, pjevate, udarate u bubnjeve ili plešete, iz tih rituala prikupljate moć i vjeru. To su uistinu moćni rituali. Usmjerite li pozornost na ritual, otvarate kanal koji vodi do vjere. Vjera slijedi ritual, a usmjerite li pozornost na taj kanal, mogli biste obnoviti svoju vjeru.

Rituali nam pomažu da vjeru pronađemo u prirodi i da je izgradimo jedan s drugim, u okviru ljudske zajednice. Kada se ljudi okupe, kada vole, tada osjete duboku vjeru. Upravo to činite svaki put kad idete u crkvu, svaki put kad se molite. Dok molite i obavljate rituale, prikupljate vjeru koja zapravo nije vaša vlastita, no to je vjera koju možete iskoristiti kako biste ponovno pronašli vlastitu. Ako potpuno vjerujete u ono što želite postići molitvom ili ritualom, udvostručit ćete namjeru.

Dok molite, vi stupate u dodir s božanskim duhom. Molitva stvara most koji spaja vaše stvarno biće s božan- skim duhom, odbacujući glavni lik priče. To je ključ, jer je glavni lik vaše priče jedino što stoji između vas i božanskoga duha. Molitva i ritual pomažu prekidajući prosudbe i sve glasove koji vam se obraćaju, govoreći vam zbog čega nešto nije moguće. I molitva i ritual snažne su aktivnosti za zaustavljanje glasa znanja koji zlostavlja emocionalno tijelo.

Sve su religije sa svojim različitim ritualima prekrasne, jer vam pružaju put kojim možete prikupiti moć kako biste uništili barem neke od samoograničavajućih sporazuma što ste ih napravili. Svaki put kad uništite neki sporazum, vraća vam se vjera uložena u taj sporazum i tako ste jedan njezin dio ponovno osvojili. O tome govori ova knjiga. Namjera mi je da vratite barem dio vjere koju ste uložili u glavni lik svoje priče. No, prikupite li svu vjeru, a ne iskoristite je za mijenjanje glavnoga lika svoje priče, uskoro će je glavni lik ponovno progutati.

Zato morate osloboditi svoj život od praznovjerja u koje vjerujete. Samo je jedan način kako to učiniti: prestanite vjerovati pripovjedaču, glasu znanja u vašoj glavi. Kada vjeru ponovno uložite u istinu, umjesto u laži, postat ćete izvorni. Vaše će emocionalno tijelo ponovno biti onakvo kakvo je bilo u djetinjstvu i vratit ćete se vlastitom zdravom razumu. Ne mogu reći da sam ja izmislio taj način ili da sam otkrio nešto novo. Budući da sam umjetnik, samo iznova slažem ono što već postoji. Sve što vam govorim već tisućama godina postoji u ovome svijetu, ne samo u Meksiku, nego i u Egiptu, Indiji, Grčkoj, Rimu. Zdrav razum postoji u svakome od nas, ali ne možemo ga vidjeti dok nam je pozornost usmjerena na laži u koje vjerujemo.

Laži sve kompliciraju, a istina je vrlo jednostavna. Mislim da je došlo vrijeme da se vratimo istini, zdravom razumu, jednostavnosti samoga života. Sada smo svjesni da su laži tako moćne da nas osljepljuju. A istina je tako moćna da će se cijela naša stvarnost promijeniti kada joj se naposljetku vratimo. Istina nas vraća u raj, gdje osjećamo čvrsto zajedništvo ljubavi s Bogom, životom i svime što je stvoreno.

Kada oslobodite vjeru od laži, oslobodit ćete i svoju volju. A kad vam je volja slobodna, tada konačno možete birati. Glas u vašoj glavi stvara vam iluziju da i sada možete birati, da imate slobodnu volju. Ali, zar uistinu vjerujete da ste svjesno odabrali da ćete se povređivati, da ćete sami sebi izazvati patnju, da ćete se odbacivati i zlostavljati? Kako možete reći da imate slobodnu volju kada birate vrijeđati ljude koje volite, kada prosuđujete partnera ili djecu, kada ih unesrećujete svojim prosudbama?

Samo zamislite kako bi izgledalo da uistinu imate slobodnu volju, a to je moć da sami donosite odluke. Hoćete li uistinu odabrati da sami uništite vlastitu sreću ili ljubav? Hoćete li odabrati da se prosuđujete, da se okrivljujete, da živite u stidu i krivnji? Hoćete li odabrati da vjerujete kako ste loši, kako niste lijepi, kako ne zaslužujete biti sretni, zdravi ili uspješni, samo zato što toga niste vrijedni? Hoćete li odabrati da se neprestano svađate s ljudima koje najviše volite? Da vam je volja uistinu slobodna, odabrali biste sasvim suprotno. Mislim da je sasvim očito kako naša volja nije slobodna.

Kad vjeru uložite u istinu umjesto u laži, mijenjaju vam se odluke. Kad vam je volja slobodna, odluke će vam proizlaziti iz vlastite osobnosti, a ne iz programa, ne iz lažljivca koji živi u vašoj glavi. Vjerovat ćete u ono što želite vjerovati, a kad imate moć povjerovati u ono što želite, događa se nešto jako zanimljivo. Poželjet ćete ljubav. Nećete željeti ništa osim ljubavi, jer ćete znati da ono što nije ljubav, nije ni istina!

Kada vam je volja slobodna, odabrat ćete sreću i ljubav, spokojstvo i sklad. Odabrat ćete igru i uživanje u životu. Više nećete odabirati tragedije. Ako u sadašnjem trenutku odabirete tragediju, to je zato što nemate izbora; to je navika. To je zato što ste tako programirani, a čak i ne znate da posjedujete moć donijeti drugačiju odluku. Odluke donosi nešto drugo u vašoj glavi, a to je glas lažljivca. Upravo kao i kod čovjeka u filmu Prekrasan um, čije su vizije umjesto njega donosile odluke, vaš glas donosi odluke umjesto vas.

Zašto bismo svjesno odabrali svađati se s roditeljima, djecom ili voljenom osobom? Nije riječ o tome da se želimo svađati. Dok smo bili djeca i sastajali se s drugom djecom, to smo činili zato što smo se željeli igrati, željeli smo se zabavljati i uživati u životu. Kad odrastemo i odlučimo se upustiti u odnos - uglavnom ljubavni odnos - činimo li to zato što želimo stvarati emocionalnu bol i dramu? Ne, zdrav nam razum govori da se želimo igrati, da se želimo zabavljati dok zajedno istražujemo život. No, Princ laži koji kontrolira glas znanja, potiskuje zdrav razum.

Zdrav razum je mudrost, a mudrost je sasvim drugačija od znanja. Mudri ste kad više ne djelujete protiv sebe. Mudri ste kad živite u skladu sa sobom, s vlastitom vrstom i svime što je stvoreno.

Upravo ovoga trenutka imate mogućnost izbora. Sto ćete učiniti s ovim informacijama? Sto se događa ako više ne vjerujete u laži? Odvojite malo vremena kako biste pozornost usmjerili na osjećaje, kako biste osjetili sve životne mogućnosti koje bi vam bile na raspolaganju da vam vjera više nije slijepa. Prestanete li vjerovati u laži, patnji je kraj. Kraj je i prosuđivanju. Više ne živite obuzeti krivnjom, stidom, bijesom i ljubomorom. Više nemate potrebu da budete dovoljno dobri za bilo koga, pa ni za sebe. Prihvaćate ono što jeste, što god to bilo, čak i ako ne znate što ste. Više vam nije ni stalo da to znate. Nije važno znati, i to je mudrost.

Samo zamislite da vam se sveukupni život mijenja zato što više ne vjerujete u laži. Živite ne pokušavajući kontrolirati sve oko sebe, a vaša osobnost nikome ne dopušta da vas kontrolira. Više ne prosuđujete druge, niti prigovarate onome što čine, jer znate da druge ne možete kontrolirati. Samo zamislite da ste odabrali oprostiti svakome tko vas je u životu povrijedio, jer u srcu više ne želite nositi emocionalni otrov. Opraštajući svima pa čak i sebi, iscjeljujete vlastiti um i srce i više ne osjećate emocionalnu bol.

Samo zamislite da ste povratili moć za donošenje vlastitih odluka, jer više ne vjerujete pripovjedaču. Uživate u životnom obilju, unutarnjem spokojstvu i ljubavi. Zamislite kako se ponašate prema svome partneru, kako se ponašate prema svojoj djeci, čemu podučavate novi naraštaj ako više ne vjerujete u laži. Samo zamislite pro- mjenu koja se u cijelome čovječanstvu ostvaruje zbog nečega tako jednostavnog: nevjerovanja u laži.

Ideje o kojima valja razmisliti

Riječ je prava čarolija. To je moć koja dolazi izravno od Boga, a vjera je sila koja usmjerava tu moć. Sve je u našoj virtualnoj stvarnosti stvoreno uz pomoć riječi; riječju se koristimo za stvaranje vlastite priče, za razumijevanje svega što doživljavamo.

Vjera je sila koja svakoj riječi, svakom uvjerenju što smo ga pohranili u umu, daje život. Prihvatimo li neko načelo, u njega ulažemo našu vjeru i čuvamo ga u pamćenju. Vjera je most koji povezuje naša uvjerenja te sveukupnom snu daje smisao i usmjerenje.

Pozornost je onaj dio uma kojim se koristimo kako bismo drugim ljudima prenosili informacije. Usmjeravajući pozornost stvaramo kanal komunikacije i kroz taj kanal šaljemo i primamo informacije.

Ustrojstvo našega znanja upravlja snom našega života, jer u tome ustrojstvu prebiva naša vjera. Vjera nije glas u našoj priči, a nije ni u umu koji razmišlja. Vjera je zarobljena u ustrojstvu znanja, a osloboditi je može samo istina.

Stvarna ili slobodna vjera jest ono što osjećate u ovome trenutku. Ovaj je trenutak stvaran; imate vjeru u život i vjeru u sebe, a ta vjera nema nikakva posebnog razloga. To je moć vašega stvaranja u ovome trenutku. S toga stajališta na bilo kojoj razini možete stvarati što god želite.

Slijepa vjera nas nikamo ne može odvesti jer ne slijedi istinu. Ako nam vjeru zasljepljuju laži, zapast ćemo u privid da smo odvojeni od Boga pa ćemo izgubiti moć stvaranja.

Kad vjeru oslobodimo laži, ponovno ćemo imati slobodnu volju i sami ćemo moći birati. Ponovno ćemo osvojiti moć da vjerujemo u ono u što želimo vjerovati. A kada imamo moć vjerovati u sve što želimo, željet ćemo samo ljubav.