8.  Korespondencije sa Kraljem Arturom i svetim Gralom

U vremenu u kojem toliko mnogo ljudi očajnički pokušava da pronađe svoje korijene i potvrdi svoj identitet bilo traganjem za genealogijom ili za prethodnim inkarnacijama, od vitalne važnosti je da se vratimo izvorima naše mitologije. Najveći dio Jungovih radova pokazuje koliko je važno za svakog čovjeka da ima sopstveni mit i da ga proživi. Na isti način i mi treba da učinimo isto sa drevnim slikama iz naše sopstvene mitologije. Zato i ne iznenađuje da ljudi to upravo počinju da rade, jer kao što je Jung pisao "Sve staro je znak nečega što dolazi". Današnja renesansa mita i fantazije baziranih na mitovima koje preplavljuju knjižarske police, znak je promjene u svijesti naših vremena.

U  magiji,  kao  što  smo  vidjeli,  glavne  slike  ili  arhetipovi  potiču  iz  judeo-hrišćanske

tradicije koja dominira našim zapadnim nasljeđem. Pa ipak je činjenica da za mlade umove ideja arhanđela i sličnog nije posebno simpatična, čak je prilično neugodna - čak i kada shvataju njihovu čisto simboličku prirodu. Mada postoje zdravi psihološki razlozi zašto ne bi trebalo da ignorišemo ove stare slike (kao i zašto našu obuku treba da počnemo sa njima), mogli bismo u određenom trenutku razmotriti upotrebu slika koje su bliže našem zavičaju.

Svaka zemlja i rasa, naravno, imaju sopstvenu mitologiju. Za zemlje kao što je Amerika, za pojedince je bolje da koriste mitologiju iz onih dijelova svijeta odakle su došli njihovi preci ili bilo koju šemu koja se dotiče njihovih srca nego da usvoje starosjedelačke epove američkih Indijanaca. U Britaniji i za Zapadnu Evropu sve do Italije, možda najveći lik je Kralj Artur, mada je u nekim dijelovima priča o njegovom dvoru manje važna od priče o traganju za svetim Gralom, sa Parsifalom u glavnoj ulozi.

Nekoliko okultnih pisaca je već pomalo pisalo o tome, naročito Kristina Hartli u svojoj knjizi "Tradicija zapadnih misterija", ali šemu koju ću sada prezentirati ne spada ni u jednu fiksnu tradiciju koju znam, niti je išta više od moje lične spekulacije i rezime jednog većeg rada koji je u toku. Jasno je da ovdje ne možemo zalaziti u sitne detalje - posebno oko nekih keltskih ekvivalenata - ali se nadam da ću dati dovoljno materijala da podstaknem čitaoca na njegova sopstvena istraživanja.

Artur i Tiferet

Artur je u središtu cijele šeme. Bez njega ona bi se raspala. On je solarni lik par exellence. Razmotrite tri magijske slike Tifereta (vidjeti Sliku 7):

Dijete: Artur je rođen iz nezakonite (i magijski aranžirane) veze između Utera Pendragona

i Igraine. Dok je bio beba oteo ga je čarobnjak Merlin da bi ga odgajio u divljoj šumi. Priče o njegovom dolasku na ovaj svijet slikaju ga kao pravo čudo od djeteta.

Sveštenik-Kralj: Artur je uvijek bio mnogo više od običnog regenta. Njemu su se pripisivala najčudesnija djela spiritualne prirode. Njegov dvor je bio više od običnog dvora sa primjesom svete skupštine. Kristina Hartli smatra da je "Artur" u stvari inicijacijska titula koja se prenosila kroz vijekove.

Žrtvovani Bog: poslije posljednje bitke Artur je viđen kako se žrtvuje za svoju zemlju. Pa ipak, kao i svi Žrtvovani ili Solarni Bogovi, on ne umire, već ga odnose u avalon da se odmori koliko je potrebno nakon čega će ponovo ustati. Paralela između ovoga i slike Hrista je očigledna. Istraživači su takođe ukazali i na veze između Artura, Sv. Đorđa i Sv. Mihajla.

U keltskoj mitologiji vidimo slične osobine u Ku Hulainu, Eohaid Airemu i Tuan Mak Kairilu, kao u Taliesinu i Lu Lo Džifsu.

Sveti Gral - Jesod

Ovo je samo temelj Kamelota i Arturove vladavine. To je ono što tranformiše Artura i njegove vitezove od pukog viteštva u Božansku družinu čije je traganje više nego u fizičkim domenima. Gral je dao Arturovom epu njegovu moć. Pojam Grala kao pehara dobro se slaže sa Jesodovim simbolizmom kao posude i sredstva za pohranjivanje utisaka. Simboli pehara, vode, nesvjesnog i Grala su duboko povezani. Tako je Jesod nesvjesno koje sadrži sve naše instiktivne nagone, a dolazak Svetog Grala u Kamelot na Pentekost je ono što je okruglom stolu dalo podsticaj i raison d'etre.

Mitovi o kotlu su naravno bliski i keltskim ekvivalentima, a posebni primjeri su u onim kotlovima ili loncima koje su posjedovali Keridven, Dagda, Bran, Matolvič i Prideri.

Kamelot i Malkut

Ovo je zapadni ideal savršenog svijeta, blistavo, prijatno i sigurno mjesto. Ne nebo kao takvo, već zemaljski ekvivalent i tačan model. To je smisao onoga čemu težimo u sopstvanom životu. Irska paralela četiri sveta grada (Finias, Falias, Gorias i Murias) sa četiri blaga (ili magijska oružja) takođe se zagonetno uklapa u ovu Sferu.

Merlin i Hod

Očigledna korespondencija, s obzirom na Hodovu vezu sa Hermetičkim putem. Merlin i Hod su obojica "inicijatori" u smislu da započinju stvari. Upravo je Merlinova magija bila ta koja je omogućila Uteru da uopšte spava sa Igrainom, dok je on povezan i sa mačem u kamenu i sa Ekskaliburom. On je bio Arturov vodič i mentor, uloga koja je tipična i za Merkurovu prirodu. On je sveprisutan svuda po Zapadu, mada često sa drugim imenima, kao što su Lailoken u keltskim zemljama i škotskim krajinama. On je u tijesnoj vezi sa kovačima-bogovima koji su toliko značajni u svim evropskim mitovima, tako da možemo vidjeti paralele sa Krednom, Govanonom, kao i sa više magijskom tipovima kao što su Gvidion, Dianceht, Manavidan i Mongan, mada ovaj posljednji lik više odgovara stazi koja povezuje Hod i Tiferet.

Necah i Nimue

Nimue ili Vivijen, mlada čarobnica, stvorenje neodoljivog šarma iz drugog svijeta, je

prava slika Venere. Merlin joj se nije mogao oduprijeti, niti to može ijedan čovjek. Ona se pojavljuje kao Fand, Dun Buide, Blodeuved ("cvjetna dama"), a u negativnom aspektu kao mlada irska boginja Flidias, sa nezasitom požudom.

Ginevra i Hesed

Ovo je sfera stabilnosti, ekspanzije i rasta; i zadatak svakog kralja je bio da sebi nađe kraljicu i to osigura. Bez kraljice, monarhija bi bila nepotpuna. U ranijim francuskim verzijama Ginevra je daleko od toga da je budalasta i nepromišljena žena koja je uništila Kamelot, već je snažna ličnost - učena, duhovita, humana i popularna. Fini ekvivalent je boginja Bridžit, ili Brajd, boginja srca, dok su srodni likovi Eten, Graina i Olven.

Lanselot/Mordred i Geburah

Obojica su na različite načine uspjeli da izazovu propast Kamelota, Mordred namjerno, a Lanselot kao posljedica njegove ljubavi prema kraljici. Oni su u izvjesnoj mjeri alter ego jedan drugom. Međutim, u nekim verzijama je Mordred ginevrin ljubavnik, čiji mračni lik podsjeća na stariji irski Mider, i na još starije grčke mitove o podzemnom svijetu. Drugi likovi su Diarmaid i Kulvič.

Čarobnica Morgana i Binah

Ovdje dolazimo do simbolizma tri boginje iz treće Sfere, koje su zajedničke mnogim mitologijama. U našem slučaju imamo tri sestre: Morganu, Morgausu i Elejnu. Literarni izvori se razlikuju u tome koja je od prve dvije spavala sa Arturom, svojim polubratom, ali za našu sadašnju svrhu Morgana je bolji izbor. Ona je kraljica Vještica i njeno ime znači "Od mora rođena" - sličnost sa "Svirepim Morem" koje je jedno od ezoteričnih imena Binah. Time što je rodila Mordreda, iz njene utrobe su došle sile koje su konačno izazvale raspad ciklusa. Ona se direktno izjednačuje sa irskom Moriganom i njenim dvjema sestrama, Babd i Mahom, dok je Keridven takođe važan lik za Binah, kao i Don i Danu.

Okrugli sto i Hokmah

Na ovom mjestu bi se zgodno moglo uklopiti jedan jedini lik (kao što su Galahad i Persival, obojica pobjednici Grala), ali je još bolja astrološka slika samog zodijačkog kruga, koji je tradicionalna "mundana čakra" za Hokmah. Ne jedna planeta, shvatate, već cio točak kolektivnog iskustva čiji zbir daje Mudrost. Očigledna je paralela sa Okruglim stolom, grupom savršenih ljudi koji teže ka najvišim aspiracijama i koji su u harmoniji i jednakosti uravnoteženi oko jedne tačke. U Irskoj, mogli bismo kolektivno uzeti u obzir bogove svjetlosti poznate kao Tuata de Danan ili Fin Mak Kumhejlove "Vitezove Crvene grane"; ili pojedinačne likove kao što su Dagda (povezana sa Moriganom), Luh, Visoki Bog ili čak ponovo Ku Čulain, zbog njegove osobene dinamične prirode, i čija cijela smrt, prikovana za jedan uspravan kamen, na određenom nivou podsjeća na simbolizam Hokmaha.

Avalon i Keter

Ovo je tačka neba, u kojoj Kamelot transcendira ka konceptu Svetog carstva Logra i ka blaženom svijetu Avalona. Ekvivalenti se mogu vidjeti u Anun, kao i Tir nan Ogu. Međutim, moramo imati na umu da je Keter, ma kakve analogije mi pravili s njim, uvijek

najviši pojam kojem možemo težiti. Avalon predstavlja jednu moguću korespondenciju, ali je još uvijek najbolje poređenje sa samim Bogom.

Ove analogije su namijenjene samo kao putokazi, jer očigledno, posebno u keltskoj mitologiji, da je svaka slika otvorena za različite interpretacije. Jedna prednost ovih analogija je da prema njima osjećamo trenutnu simpatiju. Možemo ih koristiti kao i tradicionalne korespondencije sve dok o njima mislimo kao o više nego ljudskim likovima. Kakve god nepogodnosti starih arhanđelskih likova, oni imaju bar tu prednost da su, za većinu nas, čiste i jasne forme, bez nagovještaja ikakvih mana. Stoga ne smijemo misliti o Arturu kao o nekom prljavom i robusnom rimsko-britanskom ratniku koji je živio u šestom vijeku, već kao o pravom Sunčanom Bogu iz naše sopstvene tradicije. Hajde, dakle, da pogledamo jedan veoma jednostavan obred koji bi nam mogao pomoći da te tradicije učvrstimo u takvom stavu.

Invokacija

Pošto je obavljen sav preliminarni rad, mag se okreće u pravcu Istoka. Međutim, umjesto Rafaela, ovog puta mag vizualizuje Merlina, prema sopstvenoj viziji tog čarobnjaka, i kaže: "Preda mnom Merlin..." Prizivani lik u ovom slučaju ne vitla mačem, već ga nudi magu. Mag se sjeća da je Merlin povezan sa magičnim mačevima u ciklusu o Kralju Arturu i osjeća kako oko njega huji povjetarac, pa čak i siječe kroz njega. Osjeća svojstva života, vitalnosti, oštrog intelekta i strasne upitanosti.

Okrećući se ka Jugu na isti način proziva Artura umjesto Sunčanog Boga Mihaela. Vidi ga sa kopljem u ruci i osjeća kako svojstva svjetlosti, snage, hrabrosti, autoriteta i intuicije utiču u njega po talasima toplote.

Sljedeći je Zapad i lijepa mlada Nimue. On je vidi kao kroz vodu. Ona nosi čudesne korice za mač, ukrašene draguljima, koje imaju tako snažne moći iscjeljenja, i mag osjeća dubinu, plimu i oseku, i svojstva ljubavi, strasti, uživanja i zanosa.

Sada je na redu Sjever i Morgana za zvjezdanoj svjetlosti, držeći štit koji je dat Galahadu, sa grbom koji predstavlja krst od uvijek svježe krvi; mag osjeća lagani rast prirode i godišnja doba, sa žitaricama i biljkama oko nje, koje izražavaju svojstva učenja (u iskustvenom više nego u akademskom smislu), istrajnosti, zrelosti, tolerancije.

Okrećući se ponovo licem ka Istoku, mag oko sebe vizualizuje ove likove i zatim počinje da stvarno hoda polako oko kruga, u pravcu kazaljke na časovniku, zastajući na svakoj strani svijeta da uzme na sebe ulogu tog bogo-obličja i pokušavajući da projektuje odgovarajuća svojstva. Kruži prema unutra u obliku spirale, idući polako ka centru.

Ma kraju obreda, ponovo okrenut licem ka istoku, okreće se na svaku stranu svijeta i polako diše, vizualizujući sebe kako upija svako bogo-obličje - želeći da kroz njih postane potpunija osoba.

Arturovski tarot

Očigledno kao i gore i ovdje nam je široko polje. Svi mi možemo napraviti svoj sopstveni Tarot, mada ne mora da poprimi vizuelni oblik. Osim ako nemamo talenta, zaista nije ni potrebno da crtamo slike. Ponovo, šema koja je ovdje data na stazama data je samo kao sredstvo koje će da naoštri učenikov apetit. Nemamo prostora da o tome detaljno govorimo, ali bismo, na primjer, mogli početi sa poređenjem tradicionalne Vejtove karte "Car" sa pričama o Galahadu i opasnoj opsadi; ili "Kulu" sa Lanselotovim zamkom vesele

straže, gdje je on pobjegao sa ginevrom (uzgred budi rečeno, zamak se ranije zvao "Tužni zamak"); ili "Maga" sa hromim Ribarom - Kraljem; ili "Obješenog Čovjeka" sa Arturovom smrću i njegovim prenošenjem u barci do Avalona u društvu tri Kraljice.

Ima mnogo toga u šta ni sam nisam siguran, ali ovo je dobro za početak. Takođe, moramo imati na umu da je inspiracija za Artura i njegove vitezove zaista bazirana na Isusu Hristu. Time  ne sugerišemo da Hrista zamijenite Arturom, već više da Artura koristimo kao posrednika. U našoj magiji nikad ne smijemo gubiti iz vida spiritualne apsolute.

Ono što zainteresovani čitalac mora sada da uradi je da pronađe što više podataka o sopstvenoj zavičajnoj mitologiji. Što više nauči, utoliko će imati više energije kojom će udahnuti život svojim sistemima simbola.