REFORMATORSKE

PERSPEKTIVE

RELIGIOZNE SVIJESTI

I  TREĆI PUT JE ZAPJEVAO PIJETAO  !

« Dok je Petar bio u dvorištu, dođe služavka velikog svećenika i kad vidje Petra, gdje se grije, pogleda ga te mu reče: « I ti si bio s Isusom Nazarećaninom !» A on to zanijeka: « Ne znam, što govoriš!» Zatim izađe u predvorje i pijetao zapjeva. A sluškinja, vidjevši ga, opet reče nazočnima: « Ovaj je također njihov !»  On ponovno zaniječe. Zatim prisutni opet rekoše Petru : « Zaista, ti si njegov, i narječje te tvoje izdaje, da si Galilejac.» On se poče kleti i preklinjati: « Ne znam čovjeka o kojem govorite.» I odmah pijetao zapjeva po drugi put. A Petar se sjeti riječi koje mu je Isus rekao: «  Prije nego dvaput zapjeva pijetao, tri put ćeš me zatajiti.» I Petar gorko zaplaka. «   Matej, 26, 69-75; Marko, 14, 66-72

Juda je izdao Isusa. Isusov apostol Petar, koji je gorio od oduševljenja za Isusove ideje i ideale, volio ga je, ali ga je ipak u svojoj slabosti  tri put zatajio, prije nego je pijetao dva put zapjevao. Isus je poznavao njegovu veliku ljubav i veliku vjeru i imao je razumijevanje za njegovu slabost, te ga je ipak  i kao takvog izabrao da bude  «pastir njegovog stada.» Petar je bio prvi upravitelj kršćanske zajednice u Rimu i katolička ga crkva smatra svojim prvim crkvenim poglavarom i papom. Katolička crkva smatra se Petrovom crkvom. Na Petrovom grobu sagrađena je današnja rimska bazilika sv. Petra. Petrov karakter i Petrovo ponašanje prema Isusu kao da simbolizira ponašanje crkve. Kao što je Petar pokazao slabost zatajenja tako je i crkva tokom duge povijesti, svojim shvaćanjima i postupcima, pokazala slabost zatajenja. Ne slažem se s onima koji tvrde da je crkva izdala Kristove ideale i Njegovo djelo, ali Ga je u svojoj slabosti često zatajila ! Priznajemo da crkva ima krvave ruke ! U svom fanatičnom žaru i u ograničenosti prosvjetljenja i posvećenja mnogi ljudi crkve krivo su prosuđivali i osuđivali. Crkveni ljudi zatajili su Isusa kad su osudili Galileja, Đordana Bruna, kad su spalili velikog crkvenog reformatora Savanarolu, kad su osuđivali na smrt mnoge karizmatike proglasivši ih, u srednjem vijeku, «vješticama», kad su u ime Boga vodili ratove i blagosivali oružje, kad su mačem nasilno pokrštavali germanska plemena… DA I TREĆI PUT JE ZAPJEVAO PIJETAO !

 

Već početkom četvrtog stoljeća, nakon Konstantinove deklaracije o slobodi  kršćana, rimski je biskup čeznuo da bude zamjenik rimskog cara, a ne skromni apostol Isusa Krista. I TREĆI PUT JE ZAPJEVAO PIJETAO !

Crkva je htjela prisvojiti prijestolje autoriteta, u svoje krilo prihvatiti sve ljude i nad svima proširiti svoju vlast. Crkva želi postati moćna institucija te usvaja prvu dogmu, koju je formulirao Ciprijan iz Kartage ( 200 – 258 ) : «Salus extra ecclesiam non est.» -  Izvan crkve nema spasenja !

Time je crkva kao hijerarhijski organizirana institucija samo sebe proglasila jedinom vidljivom ustanovom posvećenja. Samo pripadnost ovoj crkvi jest nezaobilazni preduvjet posvećenja i spasenja. «Tko ne pripada ovoj crkvi – taj slijedi vječno prokletstvo.» 

Kad je kršćanstvo godine 382. postalo državnom religijom rimski je papa preuzeo titulu rimskih careva: «Pontifex  MAXIMUS .» Onog dana kad je rimski biskup preuzeo ovu titulu on se je diskvalificirao biti nasljednik apostola i predstavnik Isusa iz Nazareta ! Prije su ovu titulu nosili samo rimski carevi i s ovim mandatom «vrhovnog svećenika» oni su slali kršćane u smrt na križu i na mučilište u arenu. No kad je papa preuzeo ovu titulu, tad su kršćani prestali biti mučenici, ali će upravitelji crkve postati mučitelji ! To će doživjeti svoju kulminaciju u  Srednjem vijeku za vrijeme inkvizicije. «Povijest kršćanske crkve od njezina samog početka nalikuje dugom popisu bitaka protiv različitih hereza. «   Tu je borbu crkva nastavila tijekom 13. i 14. stoljeća, kad je , u ime Krista , slala na lomače tisuće onih, koje je proglasila «vješticama.»  Tad su uništeni i veliki duhovni pokreti Katara i Bogumila. I sve do 17. stoljeća, diljem Evrope,  «heretici» su još uvijek redovito spaljivani na lomačama. Ove istine treba spoznati, priznati i okajati  pred poviješću !

Već u četvrtom stoljeću crkva sebe proglašava jedinom posrednicom između Boga i čovjeka. Po učenju crkve Bog se više ne može objavljivati preko pojedinih karizmatika i proroka, kao dosad.  Ako Bog želi nešto saopćiti svijetu, tad to može jedino preko institucije crkve ! Svi kršćanski veliki karizmatici kao Origen, Tertulijan, Plotin, Mani, Nestorije i dr. bili su diskvalificirani, progonjeni i nepriznati. To će shvaćanje doseći vrhunac u dogmi o papinoj nepogrešivosti.

Takvo je shvaćanje proizvelo teologiju i crkvu «mrtvog  Boga.»   Sve kršćanske institucionalizirane crkve, kao i tzv. Reformatorske  kršćanske zajednice zastupaju ista shvaćanja. Za sve njih Bog se je objavljivao u dalekoj prošlosti, preko ondašnjih proroka i karizmatika. I ono što je Bog imao reći, zastupaju oni, On je rekao i to je  zapisano u svetoj knjizi Biblije. Biblijskim saopćenjem, kažu oni, Bog je stavio definitivni Amen ! svom objavljivanju, nadahnuću i inspiriranju. On je u Bibliji rekao sve, što je imao reći ! On se više ne objavljuje, direktno preko pojedinaca, nego jedino preko institucije crkve. I stoga su, po njihovom uvjerenju, crkveni zaključci i dogme jedino važeće učenje.

Martin Lutther, u želji da reformira crkvu, donio je fatalnu dogmu, sličnog shvaćanja, koju je Lutther formulirao: « Sola Biblia, sola gratia, solus Christus !»  -  «Samo Biblija, samo milost, samo Krist !»  Nakon objava u Novom Zavjetu, smatraju Luttherovi reformatori, Bog je zauvijek zašutio. On nema više što reći !

Na području takvog  shvaćanja  ni Drugi vatikanski kocil  nije načinio nikakav ozbiljan reformatorski korak. Koncil je samo polirao stara shvaćanja. I zato imamo mrtvo kršćanstvo, koje propovijeda i svjedoči samo o Bogu, koji se je nekad objavljivao u dalekoj prošlosti.

Razgovarajte s jednim  kršćaninom, s jednim predstavnikom crkve i recite mu, da se Bog i danas objavljuje i saopćava veliko duhovno znanje, preko danas živih proroka i medijalno obdarenih karizmatika, on će vas proglasiti sektašem ili bolesnikom. Ta istina nema prostora u njegovoj svijesti. Njegov intelekt funkcionira  po jednoj patološkoj mustri, da postoji samo Bog daleke prošlosti. On traži svece i proroke samo u dalekoj prošlosti, što su stariji to su vjerodostojniji.

Ista shvaćanja zastupa i Islam. Za njih  se je Bog – ALAH objavio samo preko Muhameda. On je jedini i posljednji prorok, preko kojeg je Alah rekao sve, što je imao reći. Tko got se je kasnije pojavio sa sviješću da govori u ime Boga morao je nestati !  I tako su po službenom Islamu nepoznati i nepriznati veliki i brojni karizmatički geniji religiozne i duhovne misli islamskog svijeta, čija naknadno objavljena učenja daleko nadilaze sve ono, što je rečeno u Kuranu. I zato službeni  Islam današnjice predstavlja okamenjeni antikvarijat duhovnog i vjerskog shvaćanja. Isti je slučaj sa mrtvim i degradiranim hinduizmom i budizmom.

Kad pogledamo školske vjeronaučne udžbenike osjeća se zadah trule prošlosti. U njima se predstavlja samo Bog daleke prošlosti. I tako se današnje generacije hrane samo mrtvim kostima, koje se vade i prezentiraju iz prastarih grobova.

Isus je rekao da će biti «uvijek prisutan u sve dane – do svršetka svijeta.»  On je obećao dolazak Duha svetog, koji će uvijek inspirirati, djelovati i  uvijek donositi novo učenje. Ta Isusova izjava nije  nikakav simbolički način govora, to je stvarna informacija o stvarnoj Bogoprisutnosti i njegovoj  aktivnosti u svim epohama.

Kako je divno biti prisutan u jednoj zajednici, gdje je prisutan danas živući karizmatik ili prorok, preko kojeg se Bog danas objavljuje. Tu je sasvim druga snaga riječi i u tom se prostoru osjeća sasvim druga vibracija prosvjetljenja i posvećenja. U knjizi «Mač i svjetlo istine «  želio sam  pružiti svoje svjedočanstvo i informirati o Bogu, koji se danas objavljuje, koji danas inspirira i preko danas živućih proroka i karizmatika saopćava znanje razmjerno današnjem vremenu  i stupnju svijesti današnjeg čovjeka.

Kad kršćanin, bilo koje crkve ili grupe, pristupa Bogoslužju on biva odmah prebačen u daleku prošlost, sa svim tekstovima koje sluša. On sluša čitanja o Isusu, koji je djelovao prije dvije tisuće godina. Isus, koji je onda, u onom tijelu, hodao Palestinom više ne postoji.

Njegov vječni duh, koji je napustio ono tijelo živi danas, kao Isus Krist, u duhovnim dimenzijama, u jednom drugom svjetlosnom i eteričnom tijelu. Njega je uvijek moguće stvarno dozvati i s Njim stupiti u kontakt. Ali mrtve crkve tu metodu kontakta ne poznaju i u to ne vjeruju. One u svom Bogoslužju bude samo sjećanja na nešto što je nekoć bilo živo. Činjenice više nema, ostalo je samo sjećanje. I oni stavljaju težište jedino na mogućnost sjećanja, a ne na mogućnost  današnjeg stvarnog kontakta. Ono čega više nema zapravo je mrtvo. I crkve hrane ljude samo  obnavljanjem sjećanja na istine, koje su kao činjenice mrtve. Kad govore proroci Starog Zavjeta tad svaki od njih svoj nastup započinje s riječima:  “Ovako govori Gospodin.”  Oni se nikad ne pozivaju na Boga Abrahama, Mojsija, na Boga prošlosti, nego uvijek  govore u ime Boga, koji  govori OVDJE I SADA.

Službenici crkve uvijek govore, kako  se trebamo, molitvom i meditacijom, povezati s Bogom. No kad im kažete, da ste uspostavili stvarni kontakt s Njim I da vam je On odgovorio, tad vas smatraju duševnim bolesnikom. Stoga se u crkvi osjećamo kao u muzeju, kao u nekom mrtvom energetskom krugu. Ne osjeća se stvarna prisutnost  živog Duha, nego se samo bude sjećanja na Njegovu nekadašnju prisutnost. Propovjednici nisu povezani sa svijetom Duha od kojeg potječe snaga, svjetlo I inspiracija. Oni su oslonjeni samo na svoju vlastitu energiju I zato su njihove riječi prazne. Američki karizmatik I duhovni učitelj Neal W. kaže: “Bog nikad nije prestao izravno komunicirati s ljudima. Bog je to uvijek činio. Bog to čini I danas.”  Istina je, da je potrebno imati razvijene kriterije, koje ćemo primijeniti, kad želimo razlikovati duhove, kad želimo razlikovati spiritualnost od spiritizma, pljevu od žita.

 

Jedno od najvećih  zatajenja, koje su učinile crkve, jest što su  relativizirale i potisnule temeljnu istinu, da se Bog i danas, kao i uvijek, objavljuje, inspirira pojedince i saopćava uvijek nova saznanja o Bogu, svemiru i čovjeku. Zato su institucionalizirane crkve postale samo muzeji, gdje se čuvaju stare istine i obnavlja samo uspomena na nekadašnja Božja objavljivanja. Stvarni kontakt sa Duhovnim svijetom i Bogom, koji danas govori, njeguje se izvan institucionaliziranih crkava. Danas su , na našoj planeti, prisutni i djeluju mnogi proročki fenomeni, veliki učitelji znanosti prosvjetljenja i posvećenja, ali pismoznanci našeg vremena njih ne poznaju niti priznavaju. Zaista ništa novo pod suncem !

Istina crkve i danas imaju određenu moralnu i etičku vrijednost, no ipak su one samo dragocjeni muzeji, turistički objekti i spomenici na groblju mrtvih. Ispunjava se ono, što je prorekao Isus: «Ostat će vam pusta vaša kuća …»

Sve što postoji u ovozemaljskoj formi egzistiranja podvrgnuto je zakonu rasta, uspona, starenja i umiranja !  Dosadašnje forme istine u kulta povijesno su obavile svoju zadaću. One će nestati  i bit će zamijenjene novim formama. Crkve nisu više adrese za odgovore na velika čovjekova pitanja , one nisu više energetsko polje djelovanja sv. Duha niti su sposobne ponuditi istiniti put prosvjetljenja i posvećenja. Stoga crkve produžuju i opravdavaju  razlog svog  egzistiranja političkim angažiranjem i karitativnim radom. Psiholog je potisnuo i nadišao ulogu ispovjednika, liječnik je zamijenio iscjelitelja, učitelj i guru kao da konkurira svećeniku.

Ja ne želim govoriti o propasti i nestanku crkve. U tim kategorijama razmišljaju fanatici i neprosvijetljeni. Ja nagovještavam da je dosadašnja forma istine i kulta obavila svoju povijesnu  zadaću i da će uslijediti nova forma s novim misaonim sadržajem. Samo forme nestaju , a istine o Bogu, svemiru i čovjeku prenosit će se na drugi način, s novim sadržajima.

Jedna od najvećih vidovnjakinja našeg vremena Sylvia Browne predviđa slijedeće u našoj skoroj budućnosti:  «Umjesto jednog pape birat će se triumvirat, pri čemu će svaki papa imati ovlast nad određenim područjem u kojem žive katolici…»

Prema proroku i vidovnjaku Nostradamusu zadnji će papa funkcionirati pod imenom Petar II. Tad će uslijediti takve radikalne reforme, da se današnja forma crkve ne će prepoznati. Sama činjenica da nijedan dosadašnji papa nije uzeo ime Petra krije u sebi nešto tajnovito.

Kad bude došlo vrijeme, tad će Bog poduzeti, da se unutar crkava inkarniraju ljudi sasvim novog misaonog i duhovnog formata, koji će posve izmijeniti dosadašnja shvaćanja i koji će  sv. Duh inspirirati za nova učenja. To je metoda kako sv. Duh provodi reforme i reformacije.

Postoje tri đavolska kruga, koja tište čovječanstvo. To su:  1. s i r o m a š t v o, 2. b o l e s t , 3. veliko   n e z n a n j e. Razbiti đavolski krug siromaštva dužnost je POLITIČARA, uništiti đavolski krug bolesti zadaća je  ZNANOSTI i rastjerati mrak velikog neznanja o smislu našeg života i postojanja kao i o  bitnim pitanjima: ODAKLE DOLAZIM ?  ZAŠTO SAM OVDJE i KAMO IDEM ?  bit će zadaća  ŠKOLE I CRKVE.  Buduća filozofija i teologija  imat će samo tri osnovna predmeta: TEOGONIJA, KOZMOGONIJA i ANTROPOGONIJA. Uslijedit će civilizacija spiritualnosti  i ljudi će masovno čeznuti za  prosvjetljenjem i posvećenjem. Mi se nalazimo u vremenu Adventa i očekivanja «velikog prijelaza u supramentalno čovječanstvo«, kako tvrdi dr. J. Zalokar.

EXOTERIČNO I EZOTERIČNO KRŠĆANSTVO

 

Razmišljanja jednog  neovisnog teologa

 

Za bolje razumijevanje ovih razmišljanja preporučujem pročitati moju knjigu „Proroci i karizmatici našeg vremena“. Duhovne škole i njihove utemeljitelje, koje sam ovdje samo informativno prikazao, još sam svestranije  obradio u knjizi „SVJETLO ISTINE.“, koja će uskoro izaći. Sve što pišem nije rezultat mog slijepog vjerovanja, nego je plod očevidca i osobnog iskustva. U ovim sam školama bio učenik, sa navedenim duhovnim učiteljima sam kontaktirao i prijateljevao. Uvijek su u povijesti postojale duhovne škole, koje su posjedovale i prenosile izvanredne spoznaje, koje su bile sakrivene i nedostupne širokoj masi. Čovjek je uvijek vođen učitelju i vjerskoj zajednici svog stupnja svijesti. Čovjek je neizlječivo religiozno biće. Duboko u svojoj podsvijesti svaki čovjek neartikulirano osjeća, da samo ovaj svijet nije njegovo ishodište i zemlja njegovog praporijekla, nego praizvorno pripada drugim dimenzijama života. Snagom svoje intuicije čovjek osjeća potrebu, da uspostavi i njeguje kontakt sa tim praizvorom. To je metafizički razlog nastanka i postojanja svih religija i razlog čovjekove religioznosti. I zato čovjek traži svoj duhovni put, svoju crkvu, svoju vjersku zajednicu. Čovjek svojom podsviješću osjeća da je, na ovoj planeti, izgubljeno dijete, koje se želi vratiti kući. I on traži put povratka.

Široke ljudske mase nalaze se tek na početnom stupnju svijesti. Bilo bi znak teroriziranja religioznom  početniku nuditi mistični put i unutarnje (ezoterčno) kršćanstvo. Njemu treba i on se zadovoljava sa vanjskom (exoteričnom) religioznošću. On treba crkve i vjerske zajednice, koje mu nude njegovati vertikalne potrebe svog bića preko pet osjetila: preko obreda, riječi, glazbe, hodočašća – dakle, preko vanjskih vidljivih i opipljivih znakova. Nitko nema pravo podcjenjivati ulogu i značenje crkava i drugih vjerskih zajednica. One imaju značenje osnovnih škola na duhovnom putu, gdje se prenosi i uči abeceda vjerskog života. Kršćanstvo, koje je na njegovom početku, predvodio i reprezentirao apostol Petar i Pavao, bilo je uglavnom religija ribara i seljaka. Kao da je suđeno, da Petrova linija kršćanstva nudi i predstavlja pučki stupanj religioznosti – vanjsko kršćanstvo, sve do danas. Crkve i danas imaju značajnu ulogu osnovne škole za tražitelje istine i Boga. Religioznost ovog stupnja svijesti ima svoje značenje, svoju zaslugu i svoju veličinu. I posve je opravdano govoriti o geniju kršćanstva tog stupnja. Tragove svoje genijalnosti ovo exoterično kršćanstvo ostavilo je, kao vanjske i vidljive znakove, u literaturi, u glazbi i u arhitekturi. Nitko ne može poreći genijalnost ove ostavštine ! Ovo vanjsko kršćanstvo ima svoje misionare, propovjednike i teologe: Toma Akvinski,  Albert Veliki, Quvardini, Karl Rahner Josip Ratzinger i dr.  Za ovo kršćanstvo napisana su poznata četiri Evanđelja i kanonizirana Biblija, koja je općenito poznata, sa svim pogreškama prepisivača i prevoditelja. No, njihovo tumačenje i shvaćanje Biblije dohvata samo  vanjsku domenu. Nakon 2000 godina istraživanja Biblije, oni ne otkrivaju i ne shvaćaju kozmičke tajne, koje skrivaju pojedini opisi, parabole kao i biblijski mitovi Starog Zavjeta.

Papa Benedikt XVI. mudro je uočio i pismeno priznao: Crkve nude ljudima „pučku religioznost“ i pučke forme kulta. To je zapažanje jednog mudraca i priznanje jednog hrabrog i iskrenog istraživača istine.

No, posve je neopravdano identificirati kršćanstvo samo njegovom vanjskom (exoteričnom) dimenzijom. Postoji također  UNUTARNJE  (ezoterično) kršćanstvo. To je ono kršćanstvo na koje je mislio Isus, kad je govorio o #Kraljevstvu Božjem, koje se nalazi isključivo u čovjekovoj nutrini.“  To nije ona vanjska linija, koju je od početka predstavljao ribar Petar, nego mistik  apostol Ivan. To je mistično kršćanstvo nutrine. Na njegovom početku stoji Evanđelje apostola Ivana. Ovo su kršćanstvo predstavljali karizmatici i mistici prvih kršćana: Origen, Tertulijan, Plotin, Hilarije, Apolonije iz Tijane i drugi. Ovu liniju nastavlja Ivan od križa, sveti Franjo, Terezija Avilska, Hildegard iz Bingena, Majstor Ackard, Johannes Tauler, Toma Kemptenac, Rudolf Steiner, Jakob Lorber… sve do onih duhovnih škola i učitelja naših dana, koje sam prethodno predstavio. To je unutarnje (ezoterijsko) kršćanstvo, koje meditativno i kontemplativno uranjanje u vlastitu nutrinu duše njeguje kao jedinu formu kulta. „Pravi klanjaoci  klanjaju se Bogu u duhu i istini.“

Ovo kršćanstvo ima  također svoje duhovne učitelje. Ono ima i svoja Evanđelja: Ivanovo Evanđelje, Tomino Evanđelje, Jakovljevo Evanđelje, Pistis Sofia, Evanđelje Novog doba od mistika Levija te Veliko Ivanovo Evanđelje  Jakoba Lorbera. Oni ne ograničavaju Boga samo na jednu određenu knjigu, jer vjeruju u živog Boga, koji se objavljuje uvijek ponovo kao i u naše vrijeme. Više nego u knjigama oni traže i nalaze Boga u hramu svog tijela i u tabernakulu vlastitog srca. Oni vjeruju i znaju, da se u čovjekovoj nutrini nalazi božanski potencijal i  božanska iskra, koju intenzivnim metodama žele aktivirati i razviti, budući je ona antena, kojom se hvataju valovi nebeskih poruka i objava. Kršćani ovog stupnja svijesti ne traže Boga u kamenim crkvama, oni ne hodočaste niti u Jeruzalem, niti u Rim, niti u Lurd, da bi sreli Boga. Oni ga traže i nalaze samo u svojoj nutrini- u svetištu duše.

Kao što čovjek kao trinaest ili petnaest  godišnjak postaje svjestan svoje muškosti ili ženskosti, tako kršćanin ovog stupnja svijesti postaje svjestan svog božanstva, kojeg želi aktivirati svojom meditativnom i asketskom praksom. Kršćanin nutrine posve je svjestan, da život ovdje na zemlji nije njegovo pra porijeklo. Što više, on se u ovoj formi egzistiranja osjeća strancem. On je ovdje samo radi stjecanja iskustva i duhovnog napredovanja i on se nastoji svojim životom duhovno kvalificirati, da što prije napusti ovu formu života i prijeđe u više dimenzije. Njegov život motivira Pavlovo uvjerenje: „Krist je moj život i smrt je moj zgoditak.“

Kršćanin nutrine, budući je svjestan da je njegov pravi kozmički identitet sjedinjenje s Bogom, on ne vrednuje fanatično nacionalne i vjerske pripadnosti. On nije navezan na te etikete. One su za njega od relativnog značenja. On je iznad toga.

Za vjernike ovog stupnja nema međusobne podijeljenosti. Mistik kršćanin kao i mistik hinduističkog ili budističkog kulturnog porijekla, kao i sufisti u Islamu, dolaze do istih spoznaja i shvaćanja. Njihovo zajedničko saznanje glasi: „Bog spava u kamenu, diše u biljci, sanja u životinji i budi se u čovjeku.“ Njihov je zajednički kredo:

„Postoji samo jedan Bog – On je svudašnji.

„Postoji samo jedna religija – religija ljubavi.

„Postoji samo jedna kasta – kasta čovječanstva.

„Postoji samo jedan jezik – jezik srca.“

 

Nekada je čovjek vjerovao samo u Boga, koji se nalazi daleko „iznad nas.“ Kasnije mu je rečeno, da je Bog „s nama.“  Katoličko pred koncilsko Bogoslužje bilo je tako režirano, da se je svećenik u toku Bogoslužja sedam puta okretao puku i govorio „Gospodin s vama !“ Papa Benedikt XVI. još uvijek zastupa samo taj stupanj svijesti i svojoj velikoj knjizi daje naslov „Gospodin s nama.“ On se svojim razmišljanjima približava, da odgonetne tajnu „ unutarnjeg kraljevstva“, ali još nije došao do kraja i ne govori o Bogu u nama. Za kršćane crkve to još ostaje stvar budućnosti.

Jednom je grupa protestantskih svećenika posjetila filozofa i mistika Rudolfa Steinera. Među njima je bio poznati protestantski propovjednik i misionar Mayer. Iznijeli su mu svoj osjećaj, da osjećaju neku veliku prazninu u svojoj crkvi kojoj služe. Rudolf Steiner im je rekao slijedeće: „ Da, vi ste svoje crkve pretvorili u govorničke hale. Vi operirate samo s riječima i samo pričate. Vi ne slavite u svom Bogoslužju velike svete misterije, što je još donekle ostalo kod katolika i pravoslavaca…“   Fascinirani ličnošću i naukom Rudolfa Steinera ovi su ga svećenici zamolili, da režira jedan novi model Bogoslužja. On je to učinio. Njima je misno Bogoslužje Rudolfa Steinera postalo temelj jedne nove reformirane kršćanske zajednice, koju su osnovali i koja i danas fungira pod imenom „ Zajednica kršćana.“ U tom Bogoslužju svećenik se sedam puta okreće prema vjernicima i pozdravlja ih s nazivom: „Gospodin u nama!“ (Broj sedam je magijski broj, koji se primjenjuje pri izvođenju Božanske magije).

Vjernik nutrine ne smatra svojim učiteljima one, koji govore o Bogu ili o Kristu. Njegovi su učitelji samo oni, koji su sposobni govoriti s Bogom ili s Kristom !

Kad prisustvujete Bogoslužju bilo koje crkve čitaju vam se tekstovi, koji vas prebacuju u daleku prošlost i bude u vama samo sjećanja, da se je Bog onda i tamo objavljivao i činio razna djela. No to, što je onda bilo, to je za danas mrtvo i tog više nema. Ne vjeruje se i ne govori se, da je taj isti Bog i danas živ i da se također i danas objavljuje i saopćava znanje koje svijet dosada nije poznavao. Da, crkve propovijedaju teologiju  „mrtvog Boga.“ Proroci Biblije nikada ne govore o Bogu prošlosti nego o Bogu sadašnjosti: „I reče mi Gospodin !“

Crkve uvijek govore, da bismo se trebali sjediniti s Bogom. A kad netko dođe i kaže, da mu je Boga zaista odgovorio i da je iskusio kontakt s Njim, tad ga smatraju luđakom. Velika mističarka našeg vremena Jasmuheen zgodno primjećuje: „Prihvatili smo ideju Boga izvan nas, a to je u neskladu s našim istodobnim vjerovanjem da je Bog svugdje i u svemu.“

Svakako da je potrebno imati i primjenjivati ozbiljne i stroge kriterije za razlikovanje duhova od duhovnjaka, za razlikovanje pljeve od žita, jer upravo na tom području ima također jako mnogo korova.

Dok ovdje iznosim moja razmišljanja pred očima mi defiliraju mnogi moji prijatelji: svećenici i mnogi drugi. Oni ne shvaćaju i ne prihvaćaju sve ovo o čemu govorim. Crkva je uvijek proroke i reformatore smatrala apostatama. To važi za sve institucionalizirane crkve i danas. Gledajte samo kakvo intelektualno i duhovno siromaštvo pokazuju vođe crkve, kod nas u Hrvatskoj, u odnosu prema  pionirima karizmatskih pojava kod nas.

Nove objave donose nove detalje o biću Boga i čovjeka. No, u crkvama vlada još uvijek svijest, da Bog, čovjek i svijet treba biti tabu. O tome se ne smiju otkriti i iznositi detalji, nego treba samo slijep vjerovati ! To je razumljivo za početnike na vjerskom putu, ali je neopravdano religioznost identificirati sa tim stupnjem svijesti.

Razmislite o slijedećem primjeru našeg vremena:

U Africi – u Somaliji u jednoj katoličkoj obitelji rođeno je jedno izvanredno dijete. Već u četvrtoj godini dijete doživljava nešto nadnaravno. Ono čuje glas, koji mu govori, da ga Bog poziva i opunomoćuje, da bude navjestitelj u islamskom svijetu. Kršćani imaju dovoljno mojih učenika, kaže mu nebeski glas, a Islam treba neophodnu  vjersku reformaciju. Dječak postaje svjestan svog misionarskog poziva. Bilo je to godine 2000. kad je kao četverogodišnjak započeo obilaziti zemlje sjeverne Afrike. Na skupovima je bilo  do 300.000 i više prisutnih. Dječak govori  2 do 3 sata. Cijelo vrijeme prisutni samo plaču fascinirani čudom od djeteta i mudraca. Dječak ima dar jezika. U koju zemlju dođe tim jezikom govori. U Parizu mu je bila iznajmljena  zgrada centralnog kazališta. Govorio je savršenim francuskim jezikom, a u Japanu japanskim. Islamske službene zajednice nigdje ne spominju ovu fenomenalnu karizmatičku pojavu našeg vremena. Oni svim sredstvima prikrivaju njegove nastupe, bojeći se konkurencije Muhamedu. Kod nas još nigdje nisam pročitao informaciju o postojanju i misionarskom djelovanju ovog dječaka. Proučavajući razdoblje Inkvizicije u Srednjem vijeku u Evropi naišao sam na slične fenomene u kršćanstvu. Njih su inkvizitori  „u ime Boga“ odmah osudili na lomaču. Zbog toga su se nebeska bića prestala inkarnirati unutar crkve, nego većinom izvan zidova crkvenih institucija. No, danas je nebo opet odlučilo ponovo slati na našu planetu velika duhovna bića i njihova pojava bit će sve češća i glasnija. Njihova je budućnost već započela i oni će objaviti novu duhovnu znanost i graditi novu duhovnu civilizaciju mira i bratstva. Kad je Isus prokleo nerodnu smokvu tad je time htio reći, da prošli sistemi vjerovanja više ne važe. U buduće važi samo osobni kontakt  s Njim. Crkve i teolozi traže Boga u nestaloj prošlosti, u iskopinama, među mrtvim kostima, u Bibliji…ali ga tamo ne nalaze. Na uskrsno jutro anđeo upozorava posjetitelje groba, da ne stoje pred čudom praznog groba tj. da ga ne dokazuju argumentima i da ne grade na tom svoju vjeru, nego da idu u Galileju i da ga traže i iskuse među živima. To je Isusova religioznost. On se i danas objavljuje ! On i danas inspirira ! .

Jedan karizmatik našeg vremena kaže: „ Svijet današnjice nalazi se na odlučujućoj točki. Svijet nije još nikad bio obdaren takvim blagoslovom kao što je sada. U ovom trenutku na svijetu se nalaze prekrasne duše. Još nikada nije bilo vrijeme u kojem bi tolike čete nebeskih snaga radile u korist čitavog čovječanstva…“

N O S T R A D A M U S

Prorok i vidovnjak, koji je prorekao povijest svih papa i predvidio propast Vatikana

Nostradamus, čije je stvarno ime Mihael de Notre Dame, rođen je Francuskoj i živio je od 15O3 – 1566 godine.Bio je poznati liječnik i glasoviti vidovnjak, koji je unaprijed pretkazao budućnost čovječanstva. Svoja je proročanstva pisao u stihovima, često s teško razumljivim simbolima. Svojim je proročanstvima posebno predvidio slijed rimskih papa, njihovo djelovanje i povijesna zbivanja u epohi njihovog vladanja.

Ove godine, kad papa Benedikt XVI posjećuje Hrvatsku misli kršćana usmjerene su na Vatikan – na dvije tisuću godišnju prijestolnicu katolicizma i nasljednika prvog rimskog biskupa apostola Petra. Kako današnji 84 godišnji papa postaje starac, koji će prije ili kasnije, napustiti vatikansko prijestolje opet će uskoro postati aktualno i interesantno, što je veliki vidovnjak Nostradamus predvidio tko će nastupiti na Petrovu stolicu i što će uslijediti poslije Benedikta XVI ?

1.       Godine 1538. Mihael de Notre Dame, koji je bio poznat pod imenom «Nostradamus – francuski prorok», bio je optužen kao heretik. Postao je naime kandidat za inkviziciju, što je jednom radniku, koji je izlijevao kipove djevice Marije, rekao da je to isto što izlijevati i kipove đavla.Ovako shvaćanje smatralo se herezom sa stanovišta službene crkve.

Nostradamus je bio poznat liječnik, koji je cijele gradove izliječio od kuge, s metodama s kojima je bio ispred svog vremena.  Od mnogih je bio obožavan, mnogi su mu bili zavidni, a pojedinci iz crkvenih krugova smatrali su ga čarobnjakom, kojeg bi trebalo spaliti.

Šest godina putovao je Nostradamus po južnoj Evropi, da bi izbjegao crkvenim inkvizitorima. Ali jednom se je zaustavio u Italiji, gdje je sreo mladog redovnika, koji je prije tog bio  običan čuvar svinja. Iznenada padne Nostradamus pred njim na koljena, na blatno tlo, i poviče: « Pozdravljam Vašu svetost!» Tek nakon nekoliko godina mogao je ovaj čobanin svinja razumjeti ovu neobičnu gestu Nostradamusa, jer on je postao papa Sixto V, kad je Nostradamus već bio mrtav.

Čovjek, koji je svojom vidovitošću prorekao da će čobanin postati papa, također je prorekao i daljnju budućnost katoličke crkve sve do dvadesetog stoljeća tj. kroz slijedećih 4OO godina. Zadnji tekstovi Nostradamusovih proročanstava odnose se na nestanak i propast Vatikana. Sa začuđujućom točnošću on opisuje život i djela onih   ljudi koji će biti posljednje pape.

U privatnim pismima francuskom kralju Nostradamus piše, da će, nakon dvadesetog stoljeća, ono što je u naše vrijeme vrednovano biti posve izmijenjeno i nepoznato. On govori kako će institucionalizirane crkve katolicizma i protestantizma kao i sam Islam doživjeti velike reforme i na koncu će nestati u ovoj formi egzistiranja.

Nostradamus je prorekao, kako će jedan papa, u svom neznanju, «potpomoći jednog   strašnog njemačkog ratnika po imenu Hister  (= Hitler), koji u Evropi vodi ratove u četvrtoj dekadi dvadesetog stoljeća.»  Ovdje je mislio na papu Pia XII., koji se nije radikalno suprotstavio Hitleru i nije osudio njegove ratne pohode. Pod imenom Hister misli se na Hitlera, koji je jedan od trojice na koje Nostradamus upozorava   i predviđa, da će čovječanstvu nanijeti veliko zlo. Jedan je Napoleon, kojeg Nostradamus naziva «Neoapallion», drugi je Hitler, a treći će se pojaviti, kaže doslovno Nostradamus, na Istoku (= Lenjin ili Staljin).

Nakon Pia XII. Nostradamus spominje samo još šest papa. On kaže, da će kao nasljednik Pia XII. doći jedan član iz obitelji «Leoparda». Zaista u obiteljskom grbu Ivana XXIII. stoji leopard. Nostradamus točno proriče da će Ivan XXIII. vladati od l958 do l963., da će biti jako popularan i da će potaknuti mnoge promjene u crkvi.

Nakon Ivana XXIII. Nostradamus spominje nasljednika «kojeg će podržati Ravena, Pisa i Verona i koji će crkvu još znatnije otvarati svijetu.» Ovdje misli na Pavla VI., koji je stvarno počeo biti svjetovno otvoren i politički aktivan. Nostradamus spominje kako će ovaj papa za svog dugog vladanja ( 1963 – 1978 )  putovati više nego ijedan   prethodni papa u povijesti.

Kao nasljednika Pavla VI. Nostradamus predviđa jednog Talijana, koji će samo kratko sjediti na Petrovom prijestolju i brzo umrijeti. Bio je to Ivan – Pavao I., koji je vladao i umro trideset dana nakon svog izbora.

Nakon Ivana-Pavla I. Nostradamus kaže, da će slijedeći papa biti onaj, koji nije rođen u Italiji, nego dolazi iz jednog mjesta, koje je nekoć davno bilo dio francuskog kraljevstva.                    98

                               

 

                                           «Ne iz Španjolske,

                                           nego iz stare Francuske,

                                           bit će izabran jedan

                                           koji će kormilariti lađom (crkvom).

                                           On će doprinijeti slabljenju i uništenju

                                           velikog neprijatelja svijeta.»

 

Ovdje se predviđa  papa Ivan – Pavao II., koji je rođen u južnoj Poljskoj, koja je oko 7OO godine naše ere bila dio kraljevstva Karla Velikog. Kad je kurija odlučivala o nasljedniku Ivana – Pavla I. Smatralo se da slijedeći papa  ne treba biti Talijan. Netalijanski kandidati bili su jedan Poljak i jedan iz Latinske Amerike.

Za Nostradamusa Latinska je Amerika bila dio Španjolske. Stoga on kaže: «Ne iz Španjolske (Latinske Amerike) nego iz  stare Francuske   (jugozapadne Poljske), krajnje granice kraljevstva Karla Velikog.

Nostradamus spominje da će Ivan.Pavao II. Zaključiti  «kompromis s neprijateljem.» Ovdje se svakako misli na komunizam. Možemo se sjetiti njegove posjete Poljskoj, kad je savjetovao da se uspostavi suradnja između pokreta SOLIDARNOST i komunističke vlasti. Kasnija papina aktivnost bila je usmjerena na rušenje komunizma -  «neprijatelja i prve velike pošasti svijeta.»

Kad Nostradamus spominje još jednu drugu veliku «pošast», koja će u njegovo vrijeme zahvatiti svijet, tad je možda mislio na  SIDU (AIDS), koja se pojavila upravo u godini kad je ovaj papa bio izabran. Nostradamus govori također o trećoj «pošasti», koja će  za vrijeme ovog pape zahvatiti svijet pa i sam kler, tad je možda mislio na homoseksualnost, koja hara svijetom ne štedeći ni samo svećenstvo. Kad Nostradamus govori o nasilnom  «ubojstvu ovog pontifexa u brodu nakon pojave heleyške komete «  (1986), tad je sigurno mislio na njegov atentat. Nostradamus je posebno predvidio ovog papu kao putnika po svijetu.

Svi smo postavljali pitanje: Tko će biti nasljednik Ivana-Pavla II ?

Po Nostradamusu poslije Ivana – Pavla II. postoje još samo dva pape. Posljednji papa zvat će se Petar, kao i prvi, apostol Petar. Nostradamus naime spominje dva imena i sa ta dva imena, po njegovim vizijama, trebala bi biti dokrajčena povijest Petrovih nasljednika. Nostradamusovi komentatori misle da se radi samo o još dva slijedeća pape.  Nasljednik Ivana – Pavla II  bio je  „German iz Bavarske“ – točno kako je vidovnjak predvidio.  Očekujemo njegovog nasljednika, da testiramo   Nostradamusovu vidvitost i da ustvrdimo njegovo proročanstvo ili da ustanovimo njegovu grešku.

U vrijeme Petra II. Vatikan će zahvatiti velika prirodna katastrofa, koja će poremetiti zemaljsku os. Nostradamus spominje kako «po rijeci Tibru hrli smrt, kapetan broda bježi i traži zaštitu…Dvorac St. Angelo i palača Vatikan su spaljeni.»

Nostradamus saopćava, kako je poplava izbacila grob stvarnog Sv.Petra u ruševinama Vatikana i  «kad se je otvorio mramorni grob velikog Rimljanina»  u grobu je nađena pločica s natpisom : « Deus in Me «  ( Bog u meni), što je bila životna lozinka apostola Petra. Jedan drugi verz govori da su nakon potresa pronađene i njegove kosti. Nakon svega pojavit će se novo učenje i nove forme religioznosti, koje će čovjeka prosvjetljivati i osposobljavati za tisuću godišnje kraljevstvo mira na zemlji.

 

Kad Nostradamus, kao i mnogi drugi vidovnjaci, govore o  «koncu svijeta» i nestanku papinstva i postojećih vjerskih institucija, tad se ne misli o stvarnoj propasti svijeta i nestanku kršćanstva. Pod tim se misli na jednu novu misaonu reformaciju i trnsformaciju postojećih formi. Veliki općeljudski i kršćanski životni ideali propovijedat će se u jenoj novoj formi.

Papa Benedikt XVI. kao napisao je knjigu pod naslovom  « BOG  S NAMA», koja je prevedena na mnoge jezike, i na hrvatski. Ovom formulacijom  on inzistira na starozavjetnom shvaćanju. Papa  brani tradicionalnu misao o biću Boga, koji je nevidljiv i nedokučiv, a ipak je s nama i iskustven jedino    u misteriju Euharistije. On time zastupa exoterično tj.vanjsko kršćanstvo, po kojem je Bog negdje izvan nas, ali ipak s nama. I zato je po papi Benediktu  kao i po uvjerenju  većine kršćana kult EUHARISTIJE alfa i omega kršćanske teološke misli. Tu završava papina  i katolička misaona domena! Upravo je čudesno,da nakon dvije tisuće godina istraživanja Novog Zavjeta kršćanskim teolozima nije dano,da prošire dimenzije svoje svijesti  i da shvate temeljnu novozavjetnu teološku istinu, koju je kao svoju lozinku ugravirao na mramornoj ploči apostol Petar s riječima: «BOG U NAMA!». Time je izraženo unutarnje kršćanstvo, koje vodi  «kraljevstvu nutrine.»

                                                                           

Crkvena liturgija, prije koncilske reforme, bila je tako režirana, da se svećenik  sedam put obraćao  vjernicima sa pozdravom: «Gospodin s vama!» No apostol je Petar u svojoj lozinki «Gospodin u meni» izrazio jednu dublju teološku istinu, koja je poznata svim tajnim mističnim školama kod svih religija, istinu naime, da je Bog u formi božanskog energetskog potencijala, u formi permanentnog duhovnog atoma, koji se nalazi u središtu srca svakog čovjeka, U NAMA ! U budućnosti će se ova istina kao snježna lavina širiti svijetom, kao jedna zajednička dogma svih religija.  Ta će istina biti temelj buduće religioznosti. Ta će spoznaja biti čovjekov pravi kozmički identitet. Novo antropozofsko otkriće bit će istina, da je čovjek «bog u povojima.» Nakon golgotske žrtve čovjek je osjemenjen Kristovim sjemenom i oduvijek obdaren božanskim potencijalom.

Nakon tehničke civilizacije i nakon materijalizma slijedi, i već je započela, duhovna civilizacija, u kojoj će čovjek postati svjestan «Boga, koji ne stanuje u hramovima od kamena, nego je nastanjen u živom hramu čovjeka.» Buduće škole radit će uglavnom na razvoju čovjekovog unutarnjeg božanskog potencijala metodama meditacije, kontemplacije i inicijacije.

OBJAVLJENO OD ISUSA -  SANANDE

PREKO PROROKA I KARIZMATIKA NAŠEG VREMENA

BLAGDAN USKRSA I KULT KRIŽA

Na dan Uskrsa vi slavite moju muku i moje uskrsnuće. Uskrs zapravo simbolizira Božicu proljeća, kao Božicu jutarnjeg svitanja, kao Božicu svjetla, koje zrači. To je blagdan novog  početka i uskrsnuća života svuda oko vas. Dakle, blagdan života, a ne smrti ! Religije su oduzele ljudima čašćenje Božice i od toga su učinile blagdan Uskrsa i povezali ga sa simbolom užasa. Tako je i ovdje uklonjena Božica, a na zemlju je povraćen lik muškog Boga. Tako su religije preuzele sve blagdane tzv. pogana, otklonili bogove i božice, koji su iza njih stajali. Tako je na zemlju vraćena tama !

No, kad se u vašoj kulturi približi blagdan Uskrsa tad biva aktiviran i kult križa. Milioni slijede ovaj simbol užasa sa sjećanjem i vjerom. Postoje također mjesta, gdje se uvijek obnavljaju igre o križnom putu i mojoj muci. Ne vjerujte, da ovo „sjećanje“ raduje moju dušu. Ne, na ovim se mjestima,  uvijek ponovo, oživljava ono, što čovječanstvo i zemlju drži u ropstvu. Križ je  znak moći – isto tako danas, kao što je to bio prije 2000 godina.

Simbol križa potiskuje slobodne osjećaje i svjetlo u svakom od vas Stoga me jednom skinite sa križa i odbacite križ – simbol ropstva, straha, progona, patnje i bezobzirnosti. Okrenite se zrakama svjetla ljubavi u svakoj travci, koju dodiruje vaša noga. Okrenite se svjetlu sunca, koje budi vaše duhove života i ljubavi koja stanuje u svemu, što je  majka zemlja (Geja) rodila. Slavite i volite život u svoj njegovoj mnogostrukosti, u svoj njegovoj raskoši, s onu stranu tame koja još obavija zemlju.

KAKAV APSURD, DA SE MOJA RADOSNA VIJEST O LJUBAVI I ŽIVOTU REDUCIRALA  NA KULT KRIŽA !

U vašem svijetu jedva da je moguće zaobići križ. No ja ti kažem: Odbaci svaki kontakt s križem. Ako susretneš križ, tad njegovu formu obavi  imaginarnom trakom svjetla, i zatim ga odmah izbaci iz svojih misli. To ne znači, da je simbol nešto zlo ili ružno, nego zato, što je ovaj simbol opsjednut mračnim snagama.On je  upotrebljavan kao instrument mučenja i tako je postao magijski simbol užasa. To je bio instrument mučenja i on u magijskom svijetu širi svoj užas, naročito onda, ako je na njemu pribijen jedan nedužan, ubijen i mučen čovjek. Ovaj simbol aktivira u stanicama vašeg sjećanja znanje, da ste vi nemoćni u vašem svijetu, a da toga niste svjesni.

Vi ste rasli pod snagom i pritiskom križa, koji je blokirao sve centre (čakre) vaših duša. Vi ste odrasli sa slikom raspetog, mučenog čovjeka i ovu ste patnju tako usidrili u vašoj nutrini, da još uvijek ponovo opravdavate svoju vlastitu patnju ili doduše bol patničkih ljudi opisujete kao njihovu zasluženu karmu. Također i u „trećem svijetu“ križ sudjeluje u patnji čovječanstva. Vi ste ustoličili križ i time Boga, koji kažnjava u ovim zemljama i propovijedate “radosnu“  vijest, koja se samo kroz patnju postiže na nebu. Time su vaši misionari, ovim ljudima,  koji su čuvali i častili majku Zemlju, oduzeli sposobnost, da uvijek ponovo sami u sebi dožive svoje prasnage u i kroz snagu zemlje.

Križ, kojeg se, pri KRŠTENJU,  utiskuje djeci u čelo, kroz dugo vrijeme  blokira pogled u dimenzije ljubavi. Križ, koji se svake godine sa pepelom (Pepelnica) u mnogim crkvama stavlja na čelo, uvijek i uvijek zapečaćuje sposobnost samospoznaje i kontakta sa svjetovima svjetla, s onu stranu praga treće dimenzije. To biva još pojačano sa sivilom pepela.

Križ, koji se crkvenim vjernicima stavlja na gornji dio tijela, zatvara i blokira glavne centre duše i udaljuje  ih od izvora životne snage. Križ, kojeg svećenici stavljaju nad glavom, preko krunske čakre (kruna duše u tjemenu) odvaja  vas od vaših duševnih centara i time od vašeg Visokog

                                                               

 jastva. Križ, koji se sa oltara, u obredu, daje vjernicima u crkvi,  blokira duševne centre i time duševni doživljaj zajedništva i zatvara ih za doživljaj ljubavi. To je razlog, da crkveni vjernici vrlo rijetko ili gotovo nikako nemaju kontakt sa našim duhovnim svijetom. Oni su blokirani znakom križa, koji im se daje u ime Boga, koji se povezuje sa tim znakom. I ako bi neki vjernik uspostavio kontakt u čuo glas, tad je ovo regulirano  crkvenim zakonima, po kojima se proroci, astrolozi, iscjelitelji i vidovnjaci degradiraju u đavole, koji tobože zasljepljuju čovječanstvo.

U ime križa, povezano sa mojim imenom Isusom, preko vaših religioznih učitelja izjednačen sa imenom Kristove energije, događale su se i događaju se sve do danas neshvatljive strahote, koje planeta Zemlje nije nikada prije doživjela. U drugim religijama, u kojima se u ime Boga također čine strahote, vladaju drugi simboli. U ime križa još i danas roditelji muče svoju djecu, jer Bog navodno kažnjava one, koje voli.

Predoči si one misionare i vojnike, koji su, koji su u ime Križa, na svim dijelovima zemlje, omalovažavali, ubijali, ponižavali i zlostavljali. Simbol križa jest simbol ugnjetavanja. On te sve više udaljava od svjetla tvoje duše. Križ, kao nakit na vratu i prsima ( duševni centri vrata, srca i timusa), blokira ove centre duše, kroz dugo vrijeme, i onda kad si ga skinuo. Ako si nosio ovaj simbol, tad radi na ovim centrima duše i neutraliziraj posljedice sa čistim svjetlom. Tu pomoć posebno ti daje „Ancient – Master – Healing“  posvećenje (= posvećujući tekstovi  za obred posvećenja objavljeni od Isusa).

Vertikalna prečka križa zatvara tvoj svjetlosni kanal, a horizontalna prečka ovo zatvaranje zapečaćuje. Tako energija ne može niti odozgo teći slobodno na dolje, niti može odozdo dohvatiti više duševne centre. Stoga ti kažem: Ako želiš zdrav, radostan i pun životne snage ići svojim putem, tad se odvoji od svih križeva, koji se nalaze u tvojoj sredini. Zatim očisti i osvijetli svoj kanal svjetla i sve svoje duševne centre.

Vaša vjera do danas, moj život kao Isusa, reducira na križ. Reducira moje učenje kao Isusa na muku na križu i time reducira moj život ljubavi prema Geji (Zemlji), prema čovječanstvu i prema svemu, što na njoj i u njoj živi. Ona reducira moj život i moje učenje na zločinstvo naneseno čovječanstvu. No, to nije sve, jer vaša je religija sebi zamislila Isusa onakvim, kakav nije nikad postojao, da bi održavala svoje stare obrede vladara kaosa. To je zločin, koji se izvodi nad čovječanstvom od onih „koji su se odvojili od jedinstva s Bogom.“  Oni su spremni na sve,  da bi učvrstili svoju moć preko patnje čovječanstva. Oni se hrane i žive od energije boli i patnje. Jedina moć, koju oni imaju, to je strah čovječanstva od kazne jednog Boga, kojeg su sami stvorili i kojim su proglasili sami sebe.

Moj put patnje, od strane ljudi, bio je stvaran, no ja sam u ovom trenutku prepoznao zločin nanesen čovječanstvu, u očima onih, koji su mučili mene i moja obadva susjeda.

Sjeti se, ja sam skinut s križa, no crkve su me opet na onakav križ na kakvom su me Rimljani prikovali. No crkve i svi, koji slijede križ, stvaraju ponovo ovu bol  njegovim čašćenjem i molitvom. Oni tako svakog dana i svakog sata, magičnim ritualima i snagom sjećanja, ponovo oživljavaju samo razapetog Isusa. I samo ovaj razapeti Isus krstari svemirom. Oni molitvom i čašćenjem uvijek ponovo aktiviraju sve patnje. Ovo će trajati tako dugo dok se ova religiozna svijest ne promijeni i Isus ne preda slobodi uskrsnuća.

Zašto identificirati moje djelo sa  Velikim petkom i sa križem. Ja sam ignorirao smrt i nju pobijedio. Ja sam ignorirao i odupro se razapinjanju  i mučenjuu ! Ja sam sišao s križa i odbacio ga, kao simbol srama i nemoći. Moj trijumf nije križ, nego USKRSNUĆE i UZAŠAŠĆE. Dakle ŽIVOT, a ne smrt. Skinite me već jednom s križa i slavite ŽIVOT ! Uzašašće je vaša kozmička odrednica !

Spoznaj: Ti i vi stvarate stvarnost patnje, time što svoje misli i svoj fokus usmjerite na to, jer vaše crkve ovu patnju prodaju kao garanciju za nebo.Tako je ovim krivim učenjem i shvaćanjem stvoren Isus, koji zagovara i traži patnju kao jedino sredstvo spasenja. No to je krivo shvaćanje Isusa i njegovog djela.  To je religija koja vam dnevno pred očima drži jednog mučenog i ubijenog čovjeka, da vam dokaže, da je to jedini put do blaženstva. To je religija, koja vjernike stalno snabdijeva sa

                                                                  

 krvlju i tijelom od njih stvorenog Gospodina.Time je posve krivo shvaćeno moje djelo.

Odbaci sva kriva učenja, svejedno jesu li to religije, crkve ili New Age.

 Savjetuj svoju nutrinu i ti ćeš doći do saznanja. Ti ćeš shvatit istinu i prepoznati zločinstvo protiv veličine duše u čovjeku na zemlji. Odijeli ovog Isusa i samog sebe od mučenja i razapinjanja. Na ovaj način ti doprinosiš novom životu na zemlji – slobodnog od patnje i poniženja.

Odstrani svaki križ iz svoje prisutnosti. Obavi svaki križ, kojeg vani sretneš, neutralizirajućim zrakama iz čistog božanskog svjetla. Vizualiziraj u sebi  kako se križ rastače i ti ćeš biti slobodan.

U ime križa, sa jednim izmarcvarenim ljudskim tijelom na njemu, izvedeno je više zločina, nego ikad prije, umrlo je više ljudi nego od prirodnih katastrofa, uključujući propast Atlantide.

Ovdje se želim i moram distancirati i jasno ti reći, da moj život kao Sananda i  također kao Isus nema s tim ništa zajedničko. Stoga također izostavite ime Isus, prije nego me imenujete Sananda. Moje je biće Sananda. Moja inkarnacija, kao djelomičan aspekt Sanande, bio je Isus.

Isus je jedno drugo biće. On je danas od ljudi načinjeno stvorenje, koje se zloupotrebljava, da bi se tami na zemlji držala otvorena vrata.

Isus se koristi, da bi se ljude odijelilo od suosjećanja prema ljudima, kojima se može dati utjeha. Crkve uče, da kroz patnju, mučenje i užasnu smrt Isusa, kao zastupnika,   možete se osloboditi od svega, za što bi sami trebali biti odgovorni. Tim shvaćanjem bivate sve više i više odaljeni od božanske energije i snage svjetla ljubavi kao i suosjećanja za bol svakog drugog bića.

Vi smatrate, da su masovne klaonice mjesta, gdje životinje prinose svoju otkupiteljsku žrtvu. Tako ste od malena poučavani, da je korisno hraniti se tijelom i krvlju onog čovjeka – Isusa -  koji je bio žrtva mučeništva, i  zato  vi njegovu patnju stalno imate pred očima od prvog ulaska u crkvu. To u sebi osjećaju sva djeca. No oni su  preodgojeni učenjem o križu i kroz magične obrede svečanog prijema u crkvu kroz krštenje, pričest i krizmu.

Svejedno, što vam kažu vaše religije, koje životinjama niječu dušu, kao što su to nekad govorile i za žene. Također životinje imaju dušu. One imaju dušu, koja je često dublje navezana na božansko svjetlo, nego  mnogi koji se nazivaju čovjekom. Unesi svjetlo u ovaj mrak. Pošalji svjetlo i zrake Izvora u svako mučeno biće na ovoj zemlji.

Ja sam svjetlo isto tako kao što si ti svjetlo. Ja sam ljubav, kao što si to i ti. Stoga dopustite, da zajedno obavljamo službu ljubavi na zemlji, i da svjetlo nosimo dalje u svijet. Shvati, da je  masovno zatvaranje životinja znak prisutnosti tame. Pošalji  životinjama svoje suosjećanje i svoje svjetlo.

Sve dok postoje ljudi, koji časte križ, njemu se mole i ljube ga, sve dok postoje ljudi, koji kod životinja ne prepoznavaju dušu, sve dok ne shvate, da je produhovljeno sve, što postoji, čovječanstvo ne može i ne će biti slobodno od onog, što nazivaju zlim.

Ako ti prepoznaješ  istinu  i nepravdu i slijediš moj put, te svakog i sve obavijaš energijom suosjećaja, tad si na putu, koji svjetlo donosi nazad na svijet. Pošalji ljubav u svaku dušu, čija ti je bol poznata. To je put jednog donositelja svjetla.

Ne sudi nego pošalji svjetlo. Omotaj križ u svjetlo, i tako će se razriješiti magija simbola patnje. Omotaj križ svojim unutarnjim svjetlom i tako ga razriješi, da ne bude magijski simbol patnje. Blagosovi i obavij svjetlom seljačko imanje, koje njeguje masovni životinjski zatvor. Bol životinja bit će ublažena, jer one su osjetljivije za ljubav. Obavij u svjetlo žrtve jednog režima. Njihove će duše  prenijeti tvoje suosjećanje svim bićima koja pate.

Nema odijeljenosti. Sve je jedno. Tvoje misli ljubavi i suosjećaja mogu na zemlji donijeti promjenu. Što više ljudi to čini u kratko će  se vrijeme promijeniti morfogenetičko polje, da će biti postignut kvantni skok. Gdje je svjetlo tamo ne može biti prisutan Crni i njegove pristaše. Stoga obavij sve u čisto svjetlo Izvora i budi svjetlo, što si uvijek želio biti, jer to je jedino, što ti jesi. Ti si svjetlo !

                                                         

U dubokoj ljubavi prema zemlji – Geji i prema tebi, klanjam se pred vašom veličinom, dobrotom i snagom.

                                            ISUS - SANANDA

PS:

Ova je tema prijevod iz  velike knjige „ISUSOV TATORT“ u kojoj je Isus – Sananda  preko Eve- Maria Ammon objavio  „ svoj istiniti Novi Zavjet.“  Ova knjiga fascinira i objavljuje saznanja koja prosvjetljuju i  tekstovi prenose energije, koje posvećuju.

Eva – Maria Ammon živi u sjevernoj Njemačkoj i već preko 25 godina  radi kao  duhovni učitelj u „Duhovnoj akademiji“ koju je osnovala. Inkarnirana je u ovo vrijeme da bi bila instrument i medij za prijem novih objava za ljude našeg vremena.  Ona važi kao značajan karizmatičko – proročki fenomen našeg vremena. Sa svojim sposobnostima u stalnom je kontaktu sa najvišim bićima – „uzašlim majstorima“ čije objave prenosi i zapisuje. Posebno je njezin duhovni učitelj i objavitelj Isus – Sananda. On joj je diktirao dvije poznate knjige:  „ISUSOV TATORT“ i „Isusov TATORT 2“  Također je značajna njezina knjiga „TI SI PUT“ – koja važi kao izvanredan udžbenik za one koji traže put duhovnog školovanja, prosvjetljenja i posvećenja. Za sve informacije i saznanje o njenom radu i knjigama važi  E-mail:  info@omkara.de   ili: www.omkara.de