60. Živite Činjenice - ne izmišljotine

Pitanje: Vi kažete da ste vi sve što vidite. Vi priznajete da vidite svijet kao što ga i mi vidimo. Ovdje su današnje novine sa svim užasima koji se događaju. Pošto je svijet vi, kako možete objasniti takvo zlo ponašanje u njemu?

Maharaja: Koji svijet vi imate na umu?

P: Naš zajednički svijet, u kome mi živimo.

M: Da li ste vi sigurni da mi ži-vimo u istom svijetu? Ja ne mi-slim na prirodu, more i zemlju, bi-ljke i životinje. Oni nisu problem, niti beskonačni prostor, ni bes-krajno vrijeme, niti neiscrpna moć. Nemojte biti zavedeni sa tim što ja jedem i pušim, čitam i govorim. Moj um nije tamo, moj život nije ovdje. Vaš svijet želja i njihovih ispunjenja, strahova i njihovog iz-bjegavanja, definitivno jasno nije moj svijet. Ja ga čak i ne opažam, osim jedino kroz ono što mi vi kažete o njemu!! To je vaš privatni svijet snova i moja jedina rekacija na njega je da vas zamolim da prestanete sanjati.

P: Sigurno da zatvori i revolucije nisu snovi. Bolesne majke i gladna djeca nisu snovi. Bogatstvo nepo-šteno stečeno i krivo korišteno, nije san.

M: Što bi bilo drugo?

P: San se ne može dijeliti.

M: Niti može budno stanje. Sva tri stanja - budno, sanjanje i spavanje - su subjektivna, personalna, intim-na. Oni se događaju i sadržani su u malom mjehuru svjesnosti, zva-nom "Ja". Stvarni, svijet leži, iznad, sebstva.

P: Sebstvo, ili nebstvo, činjenice su stvarne.

M: Naravno, činjenice su stvarne! Ja živim među njima. Ali vi živite sa izmišljotinama, a ne sa činje-nicama. Činjenice se nikad ne su-kobljavaju, dok su vaš život i svijet puni suprotnosti. Protivrječnost je oznaka lažnog; stvarno, nikad ne protivriječi sebi.

Na primjer, vi se žalite da su ljudi jako siromašni. Ipak, vi ne dijelite vaša bogatstva sa njima. Vi se bri-nete, za rat, kad je pred vašim vra-tima, ali to vi teško da radite kad je u nekom dalekom kraju. Promje-njivost sreće vašeg ega određuje vaše vrijednosti: "ja mislim", "ja želim", "ja moram" su učinjene apsolutnim.

P: Ipak, zlo je stvarno.

M: Ne više stvarno nego što ste vi. Zlo je u pogrešnom pristupu pro-blemima stvorenim nerazumijeva-njem i zloupotrebom. To je zača-rani krug.

P: Može li krug biti slomljen?

M: Lažni krug ne treba da bude slomljen. Dovoljno ga je sagledati onakvog kakav jeste - nepostojeći.

P: Ali dovoljno stvaran da nas učini potčinjenim, i da nam nanese poniženja, i užase.  

M: Ludilo je univerzalno. Zdravlje je rijetko. Ipak postoji nada, jer u trenutku kad opazimo naše ludilo, bolest, mi smo na putu ka ozdra-vljenju. Ovo je dužnost Gurua - da nas osposobi da vidimo ludilo, našeg svakodnevnog života. Život vas čini svjesnim, ali vas učitelj čini probuđenim.

P: Gospodine, vi niste ni prvi ni posljednji. Od davnih vremena lju-di su prodirali u realnost, spo-znavali su stvarnost. Kako je to ipak malo djelovalo na naše živote!!! Rame, Krišne, Buddhe, Kristovi, su dolazili i odlazili, a mi smo kao što smo i bili; valjamo se u znoju i suzama. Što su ti uzvišeni učitelji, čije živote mi svjedočimo, prihvaćamo učinili? Što ste vi učinili, Gospodine, da olakšate svjetovno ropstvo?

M: Jedino vi možete da poništite zlo koje ste stvorili. Vaša vlastita nemilosrdna sebičnost je korijen toga. Dovedite prvo vašu vlastitu kuću u red i vi ćete uvidjeti da je vaš posao obavljen.

P: Ljudi od mudrosti i ljubavi, koji su dolazili prije nas, su sebe doveli u ispravnost, često po nezamislivoj cijeni. Što je bio rezultat? Leteća zvijezda, koliko god blistava, ne čini noć svjetlijom.

M: Da biste mogli prosuđivati njih i njihov rad, morate postati jedno sa njima. Žaba u bunaru, ne zna ništa o pticama na nebu.

P: Da li hoćete da kažete da izme-đu dobra i zla nema prepreke, zid?

M: Nema zida, prepreke, jer ne postoji dobro i ne postoji zlo. U svakoj konkretnoj situaciji postoji samo potrebno i nepotrebno. Nu-žno je ispravno, suvišno je po-grešno.   --  P: Tko odlučuje?

M: Situacija odlučuje. Svaka situa-cija je izbor, izazov, koji zahtijeva ispravan odgovor. Kada je odgovor ispravan, izazov je riješen i pro-blem nestaje. Ako je odgovor po-grešan, na izazov nije odgovoreno i problem ostaje nerješen. Vaši nerješeni problemi - to je ono što sačinjava vašu karmu. Riješite ih ispravno i bit ćete slobodni.

P: Izgleda da me vi vraćate uvijek nazad ka meni. Postoji li objekti-vno rješenje svjetskih problema?

M: Svjetski problemi su stvoreni od brojnih ljudi kao što ste vi, svaki od njih je pun svojih vlastitih želja i strahova. Tko vas može osloboditi vaše prošlosti, personal-ne i društvene, osim vas samih? I kako ćete vi to uraditi ako ne vidite hitnu potrebu vašeg bića, da se prvo oslobodite, od žudnji, rođenih u obmani?

Kako vi zaista možete pomoći sve dotle dok i vi imate potrebu da vam se pomogne?

P: Na koji su način drevni mudraci

pomagali? Na koji način vi poma-žete? Mali broj pojedinaca dobijaju

koristi; bez sumnje, vaše vodstvo i primjer njima mogu mnogo da znače; ali na koji način vi utječete na čovječanstvo, na sveukupnost života i svjesnosti? Vi kažete da ste vi svijet i da je svijet vi; kakav ste vi utjecaj učinili na njega?

M: Kakvu vrstu utjecaja, vi oče-kujete?

P: Čovjek je glup, sebičan, okrutan.

M: Čovjek je također mudar, osjećajan i ljubazan.

P: Zašto dobrota ne preovlada?

M: Ona preovladava - u mom stvarnom svijetu. U mom svijetu čak i ono što vi nazivate zlom je sluga dobrog i prema tome potre-bno. To je kao čirevi i groznice, ko -ji čiste tijelo od nečistoće. Bolest je bolna, čak i opasna, ali ako se ispravno tretira ona liječi, isceljuje.  

P: Ili ubija.

M: U nekim slučajevima smrt je najbolji lijek. Život može biti gori od smrti, koja je samo rijetko, neprijatno iskustvo, kako god da izgleda.

Prema tome, sažaljevajte život, nikad smrt. Ovaj problem stvari, dobra i zla ne postoji u mom svijetu. Potrebno je dobro, i nepo-trebno je zlo.

U vašem svijetu ugodno, je dobro, a bolno je zlo.

P: Što je potrebno?

M: Razvijati se,  je potrebno.

Nadrastanje, prevazilaženje je po-trebno. Ostaviti iza sebe dobro, u korist boljeg je potrebno.

P: Do kog kraja?

M: Kraj je početak. Vi završavate

gdje ste počeli - u Apsolutu.

P: Zašto onda sve ove nevolje? Da se vratim gdje sam počeo?

M: Čije nevolje? Koje nevolje? Da li vi sažaljevate sjeme, koje raste i umnožava se dok ono ne postane ogromna, moćna šuma? Da li vi ubijate dijete da ga spasite od nevolja života? Što je loše u životu, više života?

Otklonite prepreke razvitku i svi vaši personalni, društveni, ekonom -ski i politički problemi će se jedno -stavno rastopiti, iščeznuti.

Univerzum je savršen kao cjelina, a njegovi dijelovi, koji teže ka savršenstvu su način užitka.

Voljno, žrtvujte nesavršeno, savr-šenom i više neće biti govora o dobru i zlu.

P: Ipak, mi smo uplašeni od boljeg

i priklanjamo se gorem.

M: To je naša glupost, koja gra-niči sa ludošću.