6.  Zen praksa – tradicija za budućnost

Ako promatramo obalu dok plovimo u čamcu, Imamo dojam kako se obala kreće.

Ako pogledamo bliže u čamac,

Tada znamo kako se ustvari kreće samo čamac.

Život i smrt su samo položaji vremena…

(Dogen; Shobogenzo)

Pisati o Zenu zapravo bi moglo biti »drveno željezo« – ovako bi moglo započeti, i završiti, svako promišljanje o radu i trudu bilo kojeg učitelja borilačkih vještina. Naravno, ako se misli o traženju i korištenju bilo koje rečenice koja bi najviše bila u duhu Zena ili, pak, najmanje loša, prema Zenu. A stari dobar udarac štapom roshija ovdje bi možda izostao radi suosjećanja sa slabostima početnika koji ne razumije ispre- pletenost tehnike vještina i uma (duha) onih koji vježbaju.

Budući da je strogo pridržavanje pravila danas malo poznata praksa za zapadn(jačk)i način razmišljanja prosječnoga učenika, bez obzira o kojoj se školi Zena radi, tada bi i nastojanje da se samo kroz Zen pogodi smisao borilačkih vještina, pogodilo barem »rub cilja«, kako bi proma- šaj ponekad nazvali u kyudou. Jer, gotovo svi koji su imali susret sa Zenom i borilačkim vještinama na Zapadu morali su proći isto čistilište, prevladati možda i dilemu poznatu većinom u politici – take it or leave it. Valja se sjetiti mišljenja učitelja i majstora kako se Zen na Zapadu

razvio i uz veliku pomoć onih koji su ga htjeli kritizirati, opovrgnuti, intelektualno dotući, premda je Zen za intelekt, recimo tako, gotovo sličan poznatoj konstataciji kako je udaljenost (voljenih) za ljubav isto što i vjetar za vatru: gasi malu, a raspiruje veliku…

Uz sav dojam kako je Zen u početku možda bio i dobar vjetar za po- malo umorne zapadne umove učenika izmučene vječnim kombinacijama i bezličnim formama, sadržaj koji se nudio bio je dovoljan onima koji su tražili uglavnom jedan kriterij: da se ono što uče i o čemu razmišljaju može (kvalitetno) primijeniti i u vlastitom životu. Stoga je i Zen, lišen vjerskih, religijskih, političkih ili indoktrinirajućih konotacija, i uspio pre- živjeti mnoga stoljeća. Stoga i stoji dijelom ocjena kako je Zen, premda težak podosta stoljeća pa i tisućljeća, filozofija za 21. stoljeće. Sustav koji će biti koristan i za budućnost, i to ne samo u svijetu borilačkih vještina.

Ovdje bi trebalo imati na umu dvije moguće greške u početnom stavu i promišljanju – Zen i nije u potpunosti filozofija u (zapadnjač- kom) smislu riječi, a 21. stoljeće treba biti više shvaćeno kao još jedan pokušaj čovjeka da umom, humanističkom etikom i drugačijom sviješ- ću izbjegne strahote počinjene još u vrijeme kada su rani Zen učitelji započinjali svoj »uzaludan posao«.

Ako postavimo pomalo naivno pitanje je li stariji Zen ili borilačke vještine, što je važnije te kakav je odnos Zena i borilačkih vještina u današnjem svijetu, odgovor na Zapadu neće biti lagan, jer je »novo« razdoblje Zena, recimo tako, počelo – odmah na početku. Zen ponajvi- še jest pogled na život – i utoliko filozofija, proizvod uma – svih koji su ga učili i podučavali, zajedničko duhovno i ljudsko blago kojem ne treba dodati ni oduzeti ni jednu riječ. Još preciznije to znači – riječi je dovoljno, potrebna je praksa i to praksa života.

Kada riba pliva, ona pliva sve dalje,

a vodi kraja nema.

Kada ptica leti, leti sve dalje

a nebesima kraja nema.

Od drevnih vremena

ni jedna riba nije isplivala iz vode,  ni jedna ptica nije izletjela iz nebesa. Ovaj život stvaraju i riba i ptica,

ali i ribu i pticu stvorio je život.

Prema tome, postoje i riba i ptica i život

i svo troje stvorilo je jedno drugo…

Dogen; Shobogenzo (prema Wood, 2008, 9)

Kako je lako napisati knjigu o Zenu, a kako je teško pročitati je… kakva čast pisati o Zenu, a koji grijeh uopće je čitati… – ovakve jezične konstrukcije mogle bi biti uobičajeno apsurdne (u duhu Zena) a opet tako istinite u svojoj jednostavnosti i prodornosti. Mogle bi slikovito govoriti o praksi Zena, od poezije do meditacije, zapravo od simbolike do pojedinačnih borilačkih tehnika. Većinom sažeti i kratki ali duboki spisi, bilo da je riječ o haiku poeziji ili uputama za vježbanje, otkrivaju ono što nikada nije niti bilo skriveno, a ipak je manje poznato – Zen bez pretjeranih razmišljanja i kombinacija uma. Stoga valja imati na umu kako svaki pokušaj opisa i analize neminovno sadrži problem kako s najmanje riječi opisati ili predstaviti ono o čemu gotovo da ne treba pi- sati ili uopće predstavljati. Na pretpostavljeno koan pitanje »kako pisati o Zenu?«, problem bi mogao imati jedno od zenovskih rješenja – stav- ljanjem papira preko očiju i lomljenjem olovke.

Koan je pokušaj prevladavanja razine razumijevanja (u)obič(aje)ne ljudske svijesti gdje se rješenje koan pitanja nastoji riješiti bez odgovo- ra, pomoću intuicije.

»Svako razmišljanje podsjeća na slaganje cigala – ono je dodavanje nečega na postojeće i u svijesti viđeno zdanje spoznavanja. Ako bi vam netko rekao da izgradite tavan ispod podruma, vi ne biste znali kako to učiniti. Ali, kada bi vam to rekao svevišnji graditelj svemira ili vaš učitelj Zena – što bi bilo slično ako u svog učitelja gledate s istinskim Zen povjerenjem – vi ćete se truditi i u tom trudu biti uporni, sve dok iznenada taj problem ne riješite.« (Wood, 2008, 88–89)

Koan je i Zen rješenje prevladavanja tehničke razine vježbanja, ne kroz kvantitetu već kroz višu razinu kvalitete, a kratki i najmudri- ji savjet rješavanja ovdje je – pročitati (percipirati) kratko i vježbati (pokušavati) dugo. A »prosvjetljenje« i majstorstvo ne dolazi ni unatoč godinama truda ni prakse i napora, dolazi prije svega »umirenjem uma« kada rješenje odavno prestanete tražiti ili očekivati. Za zapadnjačke umove često obuzete »licenciranim« prosvjetljenjem koje će vam netko potvrditi i napisati na papir, kao i za one obuzete materijalnim garanci- jama, cilj je gotovo jednako dalek – ako za njih nekog konkretnog cilja ovdje uopće i ima.

Napredovanje u zenu znači i jednostavno biti ljudsko biće, obav- ljati i obične svakodnevne stvari i družiti se s ljudima, pomagati im da uspiju osjetiti barem mali trenutak Zena i tako za jedan mali korak unaprijediti vlastitu svijest i plemenitost svijeta. To je zapravo svako-

dnevni rad bez (ikakvog očekivanja) plaće. I tako ga treba razumjeti i doživjeti.

Možda je sve to najbolje izrekao roshi Jiyu Kennet opisujući Zen i njegovu praksu kao nešto što je zapravo »prodavanje vode pored ri- jeke«. Jer, istinski Učitelj osjeća samo potrebu potaknuti nas da počne- mo zazen i uputiti nas kako umiriti tijelo, a zatim i um. Učitelj otvara vrata, upozorava na zamke i mogući izbor Staze. Sve ostalo isključivo je naš izbor, obaveza i odgovornost. Ukoliko smo sigurni kako dalj- nja istraživanja svijeta borilačkih vještina i borilačkih sportova trebaju podrazumijevati i iskustva percepcije, razvoja tehnika, razine tradicije u suvremenim pristupima razvijanja tijela, duha i umnih sposobnosti neminovno je i – vratiti se Zenu. Premda bi Zen učitelji rekli kako se iz Zena nije ni otišlo.

Zen u borilačkim vještinama stoga je kao korisno ogledalo svima koji su na Stazi života, bez obzira čime se bavili i za koga navijali. Jedini uvjet koji Zen postavlja i koji samo Zen može postaviti jest – ne bavite se Zenom i ne navijajte za njega. Ukoliko je nešto životno, nje- mu ne treba misaona reklama niti pretjerano intelektualno bavljenje. Praktično ogledalo u vašem umu stoga vas može usmjeriti prema ra- znim povijesnim razdobljima, školama, učiteljima i njihovim individu- alnim ili međusobnim nastojanjima. No, cilj kao da je bio samo jedan

–  kako istinitu životnu nit Zena prenijeti drugima u prostor i vrijeme bez iskrivljavanja, netolerancije, ego-iluzija i svega što je većinu ljud- skih misaonih, svjesnih i djelatnih avantura i projekata unazadilo i(li) pretvorilo u oružje kojim se manipulirala i kontrolirala upravo ta ista ljudska svijest.

Zen kroz razne borilačke vještine i stilove tako je najbolje čitati između redaka ili poput svake dobre knjige, otvoriti je na bilo kojoj stranici i pomno pročitati, jer u nasumce izabranoj rečenici nalazite go- tovo isto toliko sadržaja i poticaja za vježbanje koliko i u samoj knjizi. To znači i zapamtiti, pa zaboraviti, ali provesti u djelo. To bi bila i ona

»tajna« poruka Zena – ništa pročitano nije toliko značajno kao ono što je proživljeno… A savjet i poruka gotovo su ostali isti u rasponu od četiri stoljeća – valja razdvojiti drevno i tradiciju od suvremenosti i bu- dućnosti, poštivati i maštu i stvarnost. Cilj je stoga bio i ostao da mnogi novi učenici počnu vježbati i Zen i borilačke vještine, ali da Učitelji ostanu i dalje samo – stari(ji) Učenici…

Slijedom toga, recimo kako postoje oni koji vježbaju satima i go- dinama, ali ne dostižu ništa i ne prevladavaju ograničenja jer to previše

žele. Postoje i oni koji ne vježbaju dugo, ali su svjesni poteškoća na Sta- zi i rješavaju ih. Postoje čak i oni koji talentom prikrivaju simpatičnu lijenost. Postoje, još od drevnih vremena, oni koji se nasmiju kada vide Stazu – ali da se oni ne nasmiju Staza i ne bi bila ono što jest.

U svoje je vrijeme i Miyamoto Musashi naizgled govorio samo o maču, a zapravo cijelo vrijeme o univerzalnim ljudskim vrijednostima. Možda je baš i stoga danas vrijeme da suvremeni Učitelj govori samo o ljudskim vrijednostima. Zašto? Zen učitelj ovo bi vam postavio kao zagonetku i obvezno vas, dakako, »dodirnuo« štapom kako ne bi kasnili s odgovorom.

Majstor je Zena proljetni vjetar u vrtu udarac štapom

Literatura

Blofeld, John (2003), Zen velikog bisera, Zagreb: Profil.

Cheng Maan-ch`ing (2007), Tai Chi Chuan, Karlovac: Diorama. Crompton, Paul (1996), Walking Meditation, Shaftesbury: Element.

De Mente, Boye Lafayette (2008), Japanski samurajski kodeks, Zagreb: Mozaik knjiga.

Hyams, Joe (1982), Zen in the Martial Arts, New York: Bantam books.

Janjić, Dragan; Gigov, Vladislav (1988), Borilačke veštine bez upotrebe oružja,

Beograd: IPRO »Partizan«.

Jay, Wally (1994), Small Circle Jujitsu, Santa Clarita Ca: Ohara Publications. Kaplo, Filip (1991), Zen, stapanje istoka i zapada, Ljubljana: Gnosis.

Kennett, Jiyu (1972), Selling Water by the River. A Manual of Zen training, New

York: Pantheon books Random house.

Kotsias, John (1989), The Essential Movements of Tai Chi, Brookline Ma: Paradigm Publications.

Liu, Da (2004), Tai Chi Chuan i meditacija, Zagreb: MISL.

Lung, Haha; Prowant, Christopher (2002), Mind Manipulation, New York: Kensing- ton Publishing Corp.

Maruyama, Koretoshi (1997), Aikido s ki-jem, Zagreb: Diorama.

Maslak, Paul (1982), What the Masters Know?, Burbank Ca: Unique Publications. Musashi, Miyamoto (2007), Knjiga pet prstenova, Zagreb: Diorama.

Pajin, Dušan (1985) »Kultura tela i kulture Istoka«, Kulture istoka, Beograd, god.

I, br. 4, str. 4–6.

Payne, Peter (1999), Borilačke vještine – duhovna dimenzija, Zagreb: Diorama. Philips, E. Simon (2000), Zen budizam, Zagreb: Zagrebačka naklada.

Razić, Dejan (1985), Zen, Gornji Milanovac: Dečje novine.

Soho, Takuan (2006), The Unfettered Mind, Tokyo–New York–London: Kodansha International.

Suino, Nicklaus (2008), Practice Drills for Japanese Swordmanship, Boston: Weatherhill.

Suzuki, Daisetz T.; Fromm, Erich (1977), Zen budizam i psihoanaliza, Beograd: Nolit.

Suzuki, Daisetz T. (1998), Uvod u Zen budizam, Zagreb: Biovega. Suzuki, Daisetz T. (2005), Zen i samuraji, Karlovac: Diorama. Suzuki, Shonryu (2001), Zen um, početnikov um, Zagreb: Quantum.

Taisen, Deshimaru (2002), Zen i borilačke veštine, Beograd: IP Babun.

Tanaka, Fumon (2003), Samurai Fighting Arts, Tokyo: Kodansha International. Tohei, Koichi (1998), Knjiga o kiju, Zagreb: Diorama.

Veljačić, Čedomil (1979), Filozofija istočnih naroda II, Zagreb: Nakladni Zavod Matice hrvatske.

Watts, Alan (1982), Put zena, Beograd: NIRO »Književne novine«. Wood, Ernst (2008), Rječnik zena, Zagreb: Diorama.

Yamamoto, Tsunetomo; Mishima, Yukio; Morris, Ivan (1985), Samuraj. Kodeks Bushido, Beograd: VID.

Yasutani, Hakuun (2003), Zen, Zagreb: Diorama.

PHILOSOPHY OF ZEN AND MARTIAL ARTS

From Awareness of the Movement to Immovable Mind

Nenad Vertovšek

Zen is a view of life, but it is important not to replace the view with the real living – the principles of calming the mind and improvement of the body training skills through the teaching and practice of Zen contribute not only to the Eastern culture, but also to the universal human heritage, particularly regarding the relation- ship between Teacher and students. Words of the Master and the readiness of stu- dents to learn in sports and martial arts – as they are in aikido, kendo, kyudo, kara-

te, judo – are an essential Way to a noble and better man. Constant improvement of skills with a calm mind and highly precise body movements are meaningful only as a reflection of the released natural or acquired traits of character. Mind and body coordination, harmonization of mental abilities and physical accomplishments, are important in war times and also in everyday life. Both Zen and the martial arts are the reflection of our own mirror from which we everyday clean the dust.

Key  words:  Zen, martial arts, philosophy of the East, coordination of mind and

body, meditation, samuray code