6.    ZAKON UZROKA I UČINKA

„ Svaki uzrok ima svoj učinak, svaki učinak svoj uzrok; sve što se dogodi, događa se zakonito. Slučaj je ime za nepoznati zakon. Postoje mnoga područja uzročnosti, no ništa ne može uzmaći zakonu.“ (Kybalion)

Ovaj zakon dokazuje, da se ništa, ali apsolutno ništa ne događa, a da za to nije, bilo kada, postavljen uzrok. Ovu smo temu, u ovoj knjizi, već iscrpno obradili. Stoga ovu značajnu temu o velikoj zakonitosti želim još samo kratko napomenuti, kako bi nam bile još jasnije posljednje međusobne veze. Sav je svemir ispunjen zakonitostima. Svemir je duhovan. Duh je zakon. Tako smo spoznali, da se ništa ne događa slučajno u univerzalnom redu. U ovom redu nema mjesta slučaju. Nije također nikakav slučaj, da si ti rođen i odrastao upravo od tih roditelja i u tim okolnostima. Isto je tako rijetko slučaj, da si ti upravo to doživio, što si morao i što si htio. Sve je učinak, za kojeg si jednom postavio uzroke, koji naravno automatski za sobom vuku daljnje uzroke i učinke.

Iz ovog razloga ja stavljam posebnu važnost na istraživanje uzroka, jer učinke nije moguće nikad isključiti. Njih je moguće samo prebaciti na drugo područje. Ako si ti spoznao uzroke, tad možeš primijeniti zakon r i t m a i stati iznad stvari. Ti možeš svaki događaj, svaku stvar i svaku situaciju preispitati na temelju njenog uzroka. Ti ćeš ustanoviti, da se uvijek nalazi lanac uzroka iza tvojih problema. Za svaki problem postoje uvijek dva rješenja. Svaki problem, svako pitanje nosi u sebi rješenje i odgovor.

Ti možeš slijediti nesvjestan put i dati se od učinka bacati ovamo i onamo, podleći učinku, što znači: Optuživati sudbinu, slučaj, drugog čovjeka ili bilo što ili ti možeš istražiti i prepoznati uzroke. Spoznaja jednog uzroka uvijek je gotovo pola rješenja. Ti ćeš uvijek susretati samo učinak od samog tebe postavljenog uzroka. Nikada ne može neki drugi čovjek postaviti uzroke za tebe.

Iz ovog razloga, jer ti nikada ne možeš izbjeći uzrok, kojeg si sam postavio, jako je važno stupiti na drugu stranu – pozitivnu stranu polarnosti i postavljati još samo uzroke, čiji će ti se učinci sviđati. Samo tako možeš doživjeti, što je zaista sloboda. Mnogi su ljudi zapleteni u iluziju, da mi možemo slobodno odlučivati, činiti i  putiti, što  želimo.  To  je  tek  konačni  cilj.  Ako  ti  na  ovom  mjestu  još  jednom  postaneš svjestan, kako mnogi ljudi idu kroz život upravljani izvana, tad ćeš ustanoviti, da je naša planeta postala ogromni zatvor robova, koji su manipulirani i koji manipuliraju. Većina ljudi reagira i postupa na temelju starih i novih pravila  i zapleteni su u svoje stare mustre.

Dobro, mi čujemo kako ti rebeliraš. No, ako si ovu knjigu dovde čitao, pažljivo slijedio i primjenjivao, tad si spoznao, kako djelovanje, mišljenje i doživljavanje većine ljudi teče na temelju njihovih nesvjesnih programa. Ovi ljudi ne agiraju, oni RE-agiraju. Oni dopuštaju, da ih njihovi osjećaji, mišljenja drugih ljudi, zahtjevi društva, vjerska pravila i okamenjena mišljenja, koja im se sugeriraju, bacaju onamo i ovamo.

Ako ti npr. tvoji roditelji uvijek ponovo kažu, da od tebe ne će nikad biti nešto pametno, tad je to također i danas tvoj temeljni program.Ti ćeš si uvijek sve sam uništiti prije cilja. Ti možda misliš : to ne ću i tako postići. Ili se mukotrpno boriš, da bi svojoj majci dokazao, da si postigao zvanje. Iako ti ono ne čini zadovoljstvo, nego samo ti želiš majci dokazati, da ona nema pravo. To je kriva sloboda.

Kako izgleda unutarnja sloboda ? Nju je moguće postići tek onda, kad čovjek nađe sebe u samom sebi. Što više u svom središtu nalaziš samog sebe, tim ćeš biti slobodniji. Ako upoznaš svoje stare programe i razriješiš ih, živiš stvarno samog sebe, tad si stvarno slobodan i možeš angažirati svoju slobodnu volju. Ako ti upoznaš zakone i mudro ih primijeniš, tad si na putu prema slobodi. Većina ljudi dopuštaju, da njima vladaju raspoloženja i emocije, strahuju od drugih ljudi, ne odvažavaju se suprotstaviti svom nadležnom, svom partneru ili bilo kome, također iako očito nisu u pravu.

Sve dok spavamo, mi nemoćno podliježemo zakonu UZROKA i UČINKA. Tad smo bespomoćno izručeni tobožnjim sudbinskim udarcima i slučajevima. Gdje tada ostaje sloboda ? Odakle dolazi poznata izreka: „Ja i tako ne mogu ništa promijeniti !“ Ako ne možeš ti, tko onda ? Jesi li jednom razmislio, zašto doživljavaš određene naklonosti i odvratnosti ?

Majstor stoji iznad procjenjujućih sklonosti. On uči htjeti ono, što hoće, mjesto da samo hoće, jer je neki neodređen osjećaj, raspoloženje, podražaj ili utjecaj okoline proizveo želju za tim. Ukoliko čovjek uči, da se kreće na drugoj strani polarnosti, tad on, polako ali sigurno, uči isto tako vladati svojim raspoloženjem i osjećajima. On postaje majstor, mjesto da živi kao rob. On postavlja nove izgrađujuće uzroke i isto takve učinke.

Također pravi majstor – majstorica nikad ne može izbjeći zakonu. Majstor nastoji stajati iznad zakona. On primjenjuje druge zakone protiv zakona. Ukoliko oni služe na duhovnim, višim područjima, oni vladaju materijalnim područjima. Pravi majstor, prava majstorica, nad vlastitim životom i u vlastitoj svijesti, razrješava učinke preko spoznaje, mjesto da dopusti, da ga manifestirajući učinci izbace iz tračnica.

Slučaj je uvijek ono, što si čovjek ne zna objasniti. Iza svih uzroka i lanca učinaka čovjek ne vidi više zakonitosti. Stoga kad definiraš riječ slučaj, tad to ne znači drugo, nego: Nešto te je zakonito zadesilo.

Mi smo prepoznali, da je SVEMIR sve, da sve podliježe zakonima svemira. SVEMIR je red svjetova. U jednom redu nema mjesto za slučaj. Gledaj svijet oko sebe. Vjeruješ li stvarno, da sve što se nalazi u stalnoj promjeni, samo je slučajno tako kako jest ? Slučajno se nađu određene čestice, koje tada oblikuju jedno sjeme, i slučajno iz sjemena bukve nikad ne će izrasti hrast. I samo slučajno iz svake žene rađa se čovjek, mjesto da se ponekad dogodi rođenje majmuna ili žabe. I da li samo slučajno čovjek diše, a da ne mora na to stalno misliti. I da li se samo slučajno iz svake jajne stanice uvijek razvija posebna i ista vrsta ? Želimo li ovdje dati vladavinu slučaju, tad razmisli o tome, što bi iz toga slijedilo. Kad bi planete samo slučajno kružile oko sunca, tad bi slučajno ponekad bile izbačene iz svoje putanje. Moglo bi se još nastaviti s velikim popisom, koji govori protiv slučaja, a da ne moram prelaziti na atome i elektrone i došla bi uvijek samo do jednog zaključka: Ne postoji slučaj !

Na koncu slučaj nije drugo, nego da si mi iz lanca slučajeva ne možemo objasniti uzroke. Samo iz razloga, jer si ne možemo objasniti slučaj, i budući da uzrok leži u tami, mi to ne možemo pripisati nekom slučaju. Prepoznajmo, da ne postoji nikakav učinak bez uzroka, da nikakav učinak ne bi za sobom povlačio drugi učinak. Nikakva stvar ne može stvoriti drugu stvar. Učinak se uvijek događa na temelju lanca uzroka i učinaka u kojima se opet postavljaju novi uzroci.

Postavi si za svaki svoj doživljaj dvoredni lanac bisera. Uzrok leži u nesvjesnom – dolje, učinak leži u svjesnom – gore. Unutar učinka ti postavljaš novi uzrok, koji će se opet svrstati na donjem bisernom lancu. Tamo ostaju u tami ležati i tad ti silaziš dolje i gledaš lanac uzroka. Ovdje možeš početi skinuti zadnji biser sa   konca. Jedan za drugim. Ti možeš isto tako dohvatiti biserni lanac na početku, kod prvog uzroka. Svi ti biseri tad padaju u ruku i ti ćeš imati samo prazan konac. Spoznati i razriješiti jedan uzrok znači, da će se isto tako razriješiti svi iz toga rezultirani uzroci. Ovo znači, da sve što dozoveš u svoju svijest i tamo obradiš, to se rastače i izčezava. Ti možeš npr. u jednoj dobroj reinkarnacijskoj terapiji naslutiti i prepoznati svaki uzrok. No, samo ovdje i današnjici možeš ig razriješiti i sebe uzdići iznad toga.

Hermetički učitelji kažu, da čovjek može koristiti zakon, da bi nadvladao zakone, da viša volja uvijek postiže nadmoć nad nižom voljom, dok ne postigne stupanj, gdje će u samom zakonu tražiti svoje utočište i ismijati zakone materijalnog pojavnog svijeta.   Ti se ne možeš nikad osloboditi učinka kojem si ti sam postavio uzroke, ali ti možeš birati drugu stranu polarnosti, da bi se neriješeni, postavljeni uzroci harmonično mogli razriješiti i razviti, a da te ne izbace iz kolosijeka.

Jednostavno preispitaj svaku neobjašnjenu tajnu u tvom životu po jednom univerzalnom principu. Ti ćeš prepoznati i s vremenom naučiti raditi sa zakonima. To je prava alkemija.