6. Unutarnji mir

Dva pravila za kroćenje glasa

Sve sam se više bavio istraživanjem sveukupne dinamike priče koju stvaraju ljudska bića. Otkrio sam da ta priča posjeduje glas - veoma glasan glas, ali glas koji samo mi možemo čuti. Kao što sam rekao, ako želite možete to nazvati razmišljanjem; ja to nazivam glasom znanja. Taj je glas uvijek prisutan. Nikada ne prestaje govoriti. Nije čak ni stvaran, ali ipak ga čujemo. Dakako, možete reći: »Pa, to sam ja. To ja govorim.« No, ako ste vi taj glas koji govori, tko onda sluša?

Glas znanja također možemo nazvati lažljivcem koji živi u glavi. Prekrasno Stablo spoznaje raste vam u glavi, ali u njemu je dom... pogodite čiji? Princa laži. Tako je, i u tome je problem, jer glas lažljivca progovara vašim jezikom, no vaš integritet, duh i istina nemaju svoga jezika. Istinu jednostavno znate. Osjećate je. Glas vašega duha pokušava se probiti, ali glas lažljivca snažniji je i glasniji i gotovo vam cijelo vrijeme odvlači pozornost.

Čujete glas - i to ne samo jedan glas, nego cijeli mitote*, kao da vam se odjednom obraća na tisuće glasova. A što vam ti glasovi govore? »Pogledaj se samo. Što ti misliš, tko si? Nikada nećeš uspjeti. Nisi dovoljno pametan.

* Mitote, vanjski san planete, kolektivni san milijardi sanjaća, obuhvaća sva društvena pravila, zakone, religije, kulture i načine života; sve je to pohranjeno u našem umu i nalikuje tisućama glasova koji nam se obraćaju istodobno.

Zašto bih i pokušao? Nitko me ne razumije. Što to on radi? Što to ona radi? A što ako me nitko ne voli? Jako sam osamljena. Nitko ne želi biti sa mnom. Zapravo me nitko ne voli. Pitam se govore li ti ljudi o meni. Što će misliti o meni? Pogledaj samo koliko je nepravde na svijetu. Kako bih mogao biti sretan kad milijuni ljudi umiru od gladi?«

Glas znanja govori vam što jeste i što niste. Uvijek u svemu pokušava pronaći smisao. Nazivam ga glasom znanja, jer vam govori sve što znate. U beskrajnom vam razgovoru iznosi vaše stajalište. Mnogi su ljudi u još težoj situaciji, jer im glas ne govori samo gluposti, nego prosuđuje i kritizira. Neprestano ogovara i vas i ljude koji vas okružuju.

Taj glas najčešće laže, jer je to glas onoga što ste naučili, a naučili ste mnoštvo laži, uglavnom o sebi. Lažljivca ne uspijevate vidjeti, ali mu čujete glas. Glas znanja izvire vam iz glave ili dolazi od ljudi oko vas. Može izražavati vaše mišljenje ili mišljenje nekog drugog čovjeka, ali vam vaša emocionalna reakcija na riječi toga glasa govori: »Netko me zloupotrebljava.«

Svaki put kad prosuđujemo sebe, kad smatramo da smo krivi i kad sebe kažnjavamo, činimo to zato što nam glas u glavi govori laži. Svaki put kad se sukobimo s ocem, majkom, djecom ili voljenom osobom, to je zato što vjerujemo tim lažima, a vjeruju im i ti ljudi. No, nije riječ samo o tome. Vjerujemo li lažima, ne možemo vidjeti istinu pa iznosimo tisuće pretpostavki i prihvaćamo ih kao istinite.

Jedna od najvećih pretpostavki jest ta da su laži kojima vjerujemo istinite! Primjerice, vjerujemo da znamo što smo. Kad se naljutimo, reći ćemo: »Jednostavno sam takva.« Kad smo ljubomorni, reći ćemo: »Jednostavno sam takav.« No, je li to istina? Nisam baš siguran u to. Prije sam pretpostavljao da sam ja taj koji govori, da

sam ja onaj koji je rekao sve one stvari koje nisam želio reći. Jako sam se iznenadio otkrivši da to ipak nisam bio ja: samo sam naučio biti takvim. Vježbao sam i vježbao sve dok nisam majstorski ovladao predstavom.

Glas koji kaže: »Jednostavno sam takav« glas je znanja. To je glas lažljivca koji živi u Stablu spoznaje u vašoj glavi. Tolteci su taj glas smatrali iznimno zaraznom mentalnom bolešću, jer se znanjem prenosi od čovjeka do čovjeka. Simptomi bolesti su strah, bijes, mržnja, tuga, ljubomora, sukobi i razdor medu ljudima. Ponavljam, te laži kontroliraju san našega života. Mislim da je to očito.

Djed mi je to rekao na najjednostavniji način: »Miguel, sukob koji postoji jest sukob između istine i onoga što nije istina«, i to nije bilo ništa novo. Prije dvije tisuće godina jedan je od najvećih majstora, barem u mojoj priči, rekao: »Spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« Osloboditi od čega? Od svih tih laži. Osobito od lažljivca koji prebiva u glavi i neprestano govori. A mi to nazivamo razmišljanjem! Svojim sam učenicima običavao govoriti: »Samo zato što u glavi čujete glas, to ne znači da vam govori istinu. Ne vjerujte tom glasu i on više neće imati moć nad vama.«

Postoji film koji izvrsno odražava moje razmišljanje. Zove se Prekrasan um (A Beautiful Mind). Najprije sam pomislio: »Još jedan špijunski film«, ali sam se zainteresirao kad sam shvatio da je glavni lik shizofreničar. Sjajan je čovjek, genij, ali vidi ljude koji ne postoje. Ti ljudi kontroliraju njegov život, jer sluša njihove riječi i radi sve što mu kažu da treba napraviti. Lažu mu. Pokoravajući se njihovim riječima, uništava vlastiti život. Uopće nije svjestan da su ti ljudi halucinacije, sve dok ga supruga ne smjesti u ustanovu za mentalno oboljele, gdje mu dijagnosticiraju shizofreniju i daju mu lijekove. Vizije nestaju, ali budući da lijekovi imaju i popratne pojave, glavni lik ih odluči prestati uzimati. Kad ne uzima lijekove vizije se vraćaju, a on otkriva kako je istina da ljude koje on vidi ne vidi nitko drugi. Sada mora odlučiti: vratiti se u bolnicu, izgubiti ženu i prihvatiti da je mentalno bolestan ili se suočiti s vizijama i prevladati ih.

Kad konačno postane svjestan da ljudi koje vidi nisu stvarni, donosi vrlo pametnu odluku. Kaže: »Neću na njih obraćati pozornost. Neću vjerovati onome što mi govore.« Kad im prestane vjerovati, vizije počnu gubiti moć nad njim. Zahvaljujući svjesnosti pronalazi spokoj i nakon mnogo godina neobraćanja pozornosti, vizije mu se vrlo rijetko obraćaju. Iako ih i dalje vidi, ti ljudi više ne trate vrijeme na njega, jer ih on ionako ne sluša.

Film je prekrasan zato što pokazuje da glas u vašoj glavi gubi moć što je ima nad vama čim mu prestanete vjerovati pa ponovno postajete izvorni. Glas u vašoj glavi nije stvaran, ali ipak upravlja vašim životom. Tiranin je. Jednom kad vam privuče pozornost, tjera vas da napravite sve što želi.

Koliko vas je puta glas natjerao da kažete da, iako ste željeli reći ne? Ili suprotno: koliko vas je puta glas natjerao da kažete ne, iako ste uistinu željeli reći da? Koliko vas je puta taj glas naveo da posumnjate u ono što osjećate u srcu? Koliko ste puta zbog straha propustili priliku učiniti ono što uistinu želite napraviti u životu - zbog straha koji proizlazi iz vjerovanja glasu? Koliko ste puta uništili nešto što ste uistinu voljeli zato što vam je glas znanja rekao da tako učinite? Koliko ste puta pokušali kontrolirati ljude koje volite zato što ste slušali taj glas? Koliko ste se puta razbjesnili, osjetili ljubomoru ili izgubili kontrolu i povrijedili ljude koje uistinu volite, samo zato što ste vjerovali tome glasu?

Uviđate li sada što ste napravili slijedeći upute glasa znanja - pokoravajući se lažima? Glas vam govori mnoštvo stvari koje vam nanose zlo, upravo kao što rade i vizije lika u filmu. Jedina je razlika između vas i toga čovjeka u tome što vi možda ne vidite vizije, ali im čujete glas. Taj nas je glas zaglušio, nikada ne prestaje govoriti, a mi se pretvaramo da smo mentalno zdravi!

Očito je da je glas znanja priča koja pripovijeda samu sebe. Čim vam neka ideja privuče pozornost, vaša priča kreće u tom smjeru. Može vas odvesti bilo kamo, bez ikakva usmjerenja. Svaka se ideja ponavlja, a u vašoj glavi ima tako mnogo ideja koje se natječu za vašu pozornost, da glas mijenja svoju priču iz trenutka u trenutak

-bum!, bum!, bum!

Glas znanja uspoređujem s divljim konjem koji vas nosi kamo on želi. Nad takvim konjem nemate nikakva nadzora. No, ako ga ne možete zaustaviti, možete ga barem pokušati ukrotiti. Svojim učenicima kažem: »Kad naučite ukrotiti konja, moći ćete ga jahati, a razmišljanje postaje oruđem koje vas nosi onamo kamo vi želite. Ne vjerujete li tom glasu, on postaje sve tišim i tišim, sve vam se rjeđe i rjeđe obraća, dok na kraju potpuno ne umukne.« Ako već morate razgovarati sa samim sobom, zašto to ne bi bio prijateljski razgovor? Zašto ne biste sebi rekli koliko ste prekrasni i divni? Tako biste barem imali s kime razgovarati kada ste sami. No, ako je glas u vašoj glavi zao i uvredljiv, tada to uopće nije zabavno. Ako vam glas govori laži, ako vam govori da biste se trebali stidjeti sebe, ako vam objašnjava zašto vas voljena osoba ne voli, tada bi bilo bolje da šuti.

Ako vam se netko ne sviđa, možete otići od njega. Ako se ne sviđate sami sebi, od sebe ne možete pobjeći; kamo god išli, uvijek ste sa sobom. Zato se neki ljudi pokušavaju omamiti alkoholom ili drogama. Možda previše jedu ili se kockaju kako bi zaboravili s kim su u društvu. To, dakako, ne djeluje, jer pripovjedač prosuđuje sve što činimo, a to izaziva samo još veći stid i navodi nas da odbacimo sami sebe.

Odavno sam prestao slušati glas znanja. Sjećam se da sam običavao izlaziti u prirodu i govoriti sam sebi:

»Pogledaj samo te prekrasne oblake! A cvijeće jako lijepo miriše«, kao da to već ionako nisam znao! Prestao sam izmišljati priče za samoga sebe. Znam ono što znam. Zašto bih sam sebi govorio ono što već znam? Zar je to razumno? To je tek navika. Ne tratim vrijeme i energiju razgovarajući sa sobom. Više ne čujem taj neprestani glas u glavi i mogu vam reći da je to prekrasno.

Unutarnji vam dijalog nije potreban; znati možete i bez razmišljanja. Vrijednost njegovanja tihoga uma poznata je već tisućama godina. U Indiji se ljudi koriste meditacijom i pojanjem mantri kako bi zaustavili unutarnji dijalog. Spokoj u glavi nevjerojatan je doživljaj. Zamislite da se nalazite u okolini gdje se čuje neprekinuti zvuk - bzzzz, bzzzz, bzzzz. U jednom trenutku taj zvuk više nećete ni čuti. Svjesni ste da vam nešto smeta, ali više ne zamjećujete što je to. Onoga trenutka kad buka prestane, zamijetit ćete tišinu i osjetiti olakšanje. Sličan se osjećaj javlja i kad glas u vašoj glavi konačno prestane govoriti. To nazivam unutarnjim mirom.

Kad sam o tome pričao svojim učenicima, shvatili su što im govorim. Rekli su: »Svjesni smo da glas znanja živi u glavi i znamo da je lažljivac, ali kako ga zaustaviti da nam se više ne obraća? Možete li nam pomoći u tome?« Tada sam već bio pobijedio taj glas u svojoj glavi i bio sam posve spokojan. Rekao sam im: »Dobro, dat ću vam dva jednostavna pravila. Pridržavate li se tih pravila, postoji mogućnost da ćete ukrotiti taj glas ili čak pobijediti lažljivca.«

Rješenje koje vam može pomoći da ukrotite lažljivca jest da prestanete vjerovati onome što vam govori. Što se događa kada vam netko ispriča laž, a vi znate da je laž? Ne djeluje na vas jer ne vjerujete laži. Ako joj ne vjerujete, laž ne može preživjeti iskušenje vaše nevjerice i, buum! Nestat će. Vrlo jednostavno. No, u toj se jednostavnosti krije i veliki izazov. Zašto? Zato što se, vjerujući vlastitim lažima, osjećate sigurnima, a u velikom ste iskušenju povjerovati lažima drugih ljudi. Kad ste spremni za izazov, dva će pravila ubrzati proces pročišćavanja vašega sustava uvjerenja, a taj je sustav uvjerenja smješten u vašem osobnom Stablu spoznaje.

Pravilo broj jedan: ne vjerujte samome sebi. No, neka vam um bude otvoren. Neka vam i srce bude otvoreno. Osluškujte se, slušajte vlastitu priču, ali ne vjerujte u nju, jer sada ste svjesni da je priča koju pišete izmišljotina.

Nije stvarna. Kad začujete glas u glavi, ne shvaćajte ga osobno. Znate da vam znanje najčešće laže. Slušajte i zapitajte se govori li istinu ili neistinu. Ne vjerujete li vlastitim lažima, one neće moći preživjeti, a vi ćete donositi bolje odluke koje će se temeljiti na istini.

Ne vjerujte sebi, ali naučite slušati samoga sebe, jer glas znanja katkad ima izvrsnih ideja, a ako se složite s nekom idejom, tada je možete i prihvatiti. Mogli biste doživjeti trenutak nadahnuća koji će vam donijeti pravu priliku u životu. Poštujte svoju priču i naučite uistinu slušati. Kada počnete slušati vlastitu priču, komunikacija sa sobom poboljšat će se za 100 posto. Svoju ćete priču moći jasno sagledati, a ako vam se ne sviđa, možete je i promijeniti.

Najmanje vjerujte sebi kad glas govori protiv vas. Glas vas može natjerati da se plašite života i da se plašite izraziti svoje stvarno biće. Može vas spriječiti da radite ono što uistinu želite sa svojim životom. Taj vas glas u glavi kontrolira već godinama i neće jednostavno odustati zato što biste vi željeli da vas ostavi na miru. No, barem mu se možete suprotstaviti tako što nećete vjerovati u ono što vam govori. Zato kažem: »Ne vjerujte samima sebi.«

Pravilo broj dva: Ne vjerujte nikome. A to uključuje i mene. Ako vi lažete samome sebi, možete biti sigurni da i drugi ljudi sebi lažu. A ako lažu sebi, svakako će isto tako lagati i vama. Kad ljudi razgovaraju s vama, tko to progovara kroz njih? Tko upravlja njihovim riječima? Vi ne znate proizlazi li ono što vam govore iz njihova srca ili su to riječi Princa laži koji živi u njihovoj glavi. Ne znate pa im nemojte ni vjerovati. No, naučite slušati bez prosuđivanja. Ne morate ljude prosuđivati zato što lažu. Koliko ste puta čuli kako netko kaže: »Pa on je patološki lažac«, a u stvarnosti svima nama vlada Princ laži? Laži su posvuda. Ljudi uvijek lažu, a ako ne posjeduju svjesnost, to čak i ne znaju. Katkad uistinu vjeruju da je ono što govore istina. I tome stvarno mogu vjerovati, ali to ne znači da su te riječi i istinite.

Nikome nemojte vjerovati, ali to ne znači da trebate zatvoriti um i srce. Slušajte dok vam drugi ljudi pričaju svoju priču. Svjesni ste da je to samo priča i da je istinita samo za njih. Ako slušate, moći ćete ih i razumjeti; saznat ćete odakle dolaze i komunikacija može biti izvrsna. Drugi ljudi imaju potrebu izraziti svoju priču, projicirati ono u što vjeruju, ali vi se ne morate suglasiti s onim što govore. Ne vjerujte im, ali se naučite slušati. Čak i ako je to samo priča, katkad riječi koje izgovaraju drugi pripovjedači proizlaze iz njihove cjelovitosti. Kada se to dogodi, vaše će istinsko biće to prepoznati i vi ćete se suglasiti s onim što govore. Njihov će se glas obratiti izravno vašem duhu i imat ćete osjećaj da već znate kako je ono što vam govore istina.

Nikome nemojte vjerovati, ali slušajte jer vam se kroz glas nekoga drugoga katkad može ukazati trenutak nadahnuća ili neka povoljna prilika. Način na koji drugi ljudi stvaraju vlastitu priču mogao bi odražavati način na koji vi stvarate svoju, a kada se ljudi razotkriju, moći ćete uočiti kako ulažu svoju vjeru u laži. Laži biste mogli odmah prepoznati, ako ih već ne možete zamijetiti u sebi. Slušajući njihovu priču mogli biste prepoznati istinu o nečemu što i sami stalno radite, a ta bi istina mogla promijeniti vašu priču. Slušajte njihovu priču, ali joj ne vjerujte. To je najvažnije.

Ako vam drugi ljudi kažu: »Ma pogledaj samo kako si odjevena!«, ta vam primjedba neće uništiti dan. Slušate njihovu priču, ali joj ne vjerujete. Sami, u skladu s vlastitom pričom, možete zaključiti je li to istina ili nije, no više ne morate emocionalno reagirati na takve primjedbe. Zaključite li da je to istina, možete se preodjenuti i problema više nema. To je vrlo jednostavno i neprestano se događa. Ljudi stalno izražavaju svoja mišljenja, a mi to katkad čak i tražimo od njih, ali ne vjerujte im!

Kada govore o vama, znat ćete da govore o sekundarnom liku vlastite priče kojeg vi predstavljate. Govore o slici koju su stvorili o vama. Svjesni ste da to nema nikakve veze s vama. No, ako se suglasite s njima, ako

povjerujete onome što govore, tada će njihova priča postati dijelom vaše. Shvatite li to osobno, promijenit će se i vaša priča. Ne shvatite li osobno, mišljenja drugih neće utjecati na vas kao što su utjecala prije i bit ćete strpljiviji u odnosima s ljudima. To će vam pomoći da izbjegnete velik dio sukoba.

Pridržavate li se ta dva pravila - ne vjerujte samome sebi i ne vjerujte drugima - nijedna laž koja dolazi od glasa znanja neće preživjeti vašu nevjericu. Nevjerica nije isto što i prosuđivanje. Ako ne vjerujete, to ne znači da smatrate kako ste inteligentniji od drugih. Vi jednostavno ne vjerujete pa će ono što je istinito postati i očito. To je jako zanimljivo, jer istina preživljava nevjericu, preživljava čak i kada ne vjerujete u nju. U tome je ljepota istine. Istini nije potrebno da netko u nju vjeruje. Istina je uvijek istina, vjerovali vi u nju ili ne. Možemo li to isto reći i za laži? Ne možemo. Laž postoji samo dok joj vjerujemo. Ako prestanem vjerovati lažima, one će jednostavno nestati.

Sunce je svakoga dana na nebu, vjerovali mi u to ili ne. Zemlja će biti okrugla, makar cijeli svijet vjerovao da je ravna. Prije nekoliko stotina godina svi su vjerovali toj laži. Bili bi se zakleli da je Zemlja ravna; bili su sigurni da je ona središte svemira i da se Sunce okreće oko nje. Ljudi su u to uistinu vjerovali; nisu nimalo sumnjali. No, je li to bilo istina samo zato što su vjerovali? Nije, ali vjera u te laži izazivala je u njima osjećaj sigurnosti.

Ljudska bića vjeruju mnoštvu laži. Neke su od njih sasvim tanane i uvjerljive pa na njima temeljimo svoju sveukupnu virtualnu stvarnost, i ne primjećujući da su laži. Moglo bi nam biti teško uočiti laži u koje vjerujemo o sebi, jer smo na njih tako navikli da nam se čine sasvim prirodnima.

Primjerice, vjerujete li u uobičajenu laž: »Ja toga nisam vrijedan«, ona živi u vašem umu zato što u nju vjerujete. Ne vjerujete ljudima koji vam govore da ste krasni zato što ste uvjereni u nešto sasvim suprotno. Vjeru ste već uložili u uvjerenje da to nije istina; riječ je o laži, no vjera upravlja vašim postupcima. Ako se ne osjećate vrijednima, kako se odnosite prema drugim ljudima? Stidljivi ste. Kako možete zatražiti nešto ako ne vjerujete da ste toga vrijedni? Ono što vjerujete o sebi projicirate na druge ljude i to je ono što drugi vjeruju o vama. Dakako, i oni se prema vama ponašaju u skladu s tim, što samo daje snagu vašem uvjerenju da niste vrijedni. A što je istina? Istina je da jeste vrijedni: svatko je vrijedan.

Vjerujete li laži da ne možete govoriti pred grupom ljudi, tada će biti neka bude volja tvoja: kad pokušate govoriti na javnom mjestu, uplašit ćete se. Jedini način na koji možete prestati vjerovati u to jest da nešto poduzmete i održite govor. Tada ćete sami sebi dokazati da je to laž i više se nećete plašiti.

Vjerujete li da ne možete ostvariti odnos pun ljubavi, neka bude volja tvoja. Osjećate li da ne zaslužujete ljubav, čak i ako vas okružuje, nećete je prihvatiti jer ste slijepi za ljubav. Vidite samo ono što želite vidjeti, a čujete samo ono što želite čuti. Sve što zamjećujete oko sebe samo još dodatno podržava vaše laži.

Ako ste shvatili ove primjere, možete samo zamisliti koliko je mnogo laži u koje vjerujete o sebi, koliko je mnogo laži u koje vjerujete o svojim roditeljima, djeci, braći i sestrama ili partneru. Svaki put kad ih prosuđujete, vi dajete snagu glasu lažnih uvjerenja s vlastitoga Stabla spoznaje. Svoju moć predajete tim lažima, a kakve su posljedice? Bijes, ljubomora, pa čak i mržnja. Taj se emocionalni otrov počinje gomilati i dolazi trenutak kad ćete izgubiti kontrolu i reći nešto što ne želite.

Možete li shvatiti moć onoga što vam govorim? Odbijete li povjerovati u vlastite laži, možete promijeniti život. Možete početi s najvećim lažima koje ograničavaju izražavanje sreće i ljubavi. Prestanete li vjerovati u te laži, izgubit će moć nad vama. Tada je ta vjera slobodna i možete je uložiti u drugačija uvjerenja. Kao čarolijom, sve će vam se u životu promijeniti, prestanete li vjerovati u laži.

Iz Homerove Ilijade osobito mi se sviđa jedan dio: »Mi ćemo, bogovi, živjeti sve dok ljudska bića u nas vjeruju. Onoga dana kad ljudi u nas više neće vjerovati, svi će bogovi nestati.« Prekrasno. Prije mnogo stotina godina grčke su bogove obožavale stotine tisuća ljudi, a danas su tek legenda. Ako ne vjerujemo u laži one će nestati, a istina će postati očitom.

Porobilo nas je mnoštvo laži, ali dovoljna je samo jedna jedina stvar da nas oslobodi, a to je istina. Samo nas istina može osloboditi straha, tragedije i sukoba u životu. To je apsolutna istina i ja je ne mogu jednostavnije izraziti.

Ideje o kojima valja razmisliti

Ono što nazivate razmišljanjem samo je glas znanja koji izmišlja priče, govori vam ono što znate i pokušava dati značenje svemu što ne znate. Problem je u tome što vas taj glas navodi da napravite mnogo toga što vam šteti.

Glas u vašoj glavi je poput divljeg konja koji vas nosi kamo god on želi. Kad ukrotite konja, možete jahati, a znanje postaje instrumentom komunikacije koji će vas odvesti onamo kamo vi želite.

Unutarnji vam dijalog nije potreban; znati možete i bez razmišljanja. Opažati možete osjećajima. Zašto biste gubili energiju govoreći sebi ono što već znate ili brinući o onome što ne znate? Kad glas u vašoj glavi konačno prestane govoriti, iskusit ćete unutarnji mir.

Lažljivca u glavi možete ukrotiti tako što ćete prestati vjerovati onome što vam govori. Pridržavate li se dva pravila - ne vjeruj samome sebi i ne vjeruj nikome - laži neće preživjeti vašu nevjericu i jednostavno će nestati.

Istina će preživjeti nevjericu, ali to ne vrijedi i za laži. Laž može preživjeti samo ako u nju vjerujemo. Istina je uvijek istina, bez obzira vjerovali mi u nju ili ne. U tome je njezina ljepota.

Glas znanja upravlja vašim životom. On je tiranin. Odbijete li poslušati taj glas, postajat će sve tišim i tišim, obraćat će vam se sve rjeđe i rjeđe sve dok vas ne prestane kontrolirati. Kad glas izgubi svoju moć nad vama, laži više neće upravljati vašim životom i ponovno ćete postati tko uistinu jeste.