4.      ZVONA IZ OGNJA

Moj povratak na kamp pratila je kisa,ali sad nesto oslabljena. Logorska vatra gotovo se zagasila a ispod pepela provirivao je zar. Nakon razgrtanja pepela brzo sam nabacao iglice i grancice bora, nesto tankog i suhog granja. Vatra se nanovo rasplamsavala dok je kisa jenjavala ili bi po koja kap pala. Preostalo granje sam pokupio, koliko se dalo opipati u mraku i tako svu kolicinu bacio na rasplamsali plamen, koji se dizao u vis do tri metra. Iskre su letjele po svud a jezicci plamena dizali u vis i iscrtavali cudnovate oblike na koje sam zorno motrio i tako sjedeci osluskivao pucketanje vatre u mrkloj noci.

Oblaci nad livadom nisu mirovali, uz vrtlozenje i grmljavinu, pojavila bi se i koja zvijezda zatim nestala.

Iznad glave zasijala je sjajna zvijezda, i tako mirovala, rasprsujuci svoj sjaj ispod oblaka koji su putovali, nastajali i nestajali...

Iz tame noci, iza mojih leđa cuo sam zvuk flaute, tako sto se Marijan priblizavao vatri.Helena sa dijecom samo sto je pristigla, bili smo svi na okupu osim Ekatarine, ispred cijeg je satora gorijela svijeca.

Marijan se priblizio vatri,zastao nakon odsvirane pjesme i pozdravio sve prisutne. Kompozitor i slovenski muzičar Rudelj Marijan primio je Irsku flautu i počeo svirati "Zvjezda zore u grofoviji/The star of the con-ty dawn."

Na pola odsvirane pjesme čuo sam "crkvena zvona" koja su odzvanjala tu uz nas! Marijan je svirao dok su zvona zvonila... Zatim je stao i zagledao se u mene,vidno uzbuđen kao i ja, jedino sto mi je tada palo na pamet bilo je da ga pitam: "Odakle to!?" On je kratko odgovorio: "Iz vatre!" Mirno je zastao i gledao u vatru kao i ja. Iz vatre, zvona su jos neko vrijeme odzvanjala onda je sve utihlo osim pucketanja plamena koji se rasplamsavao. Marijan je nastavio svirati istu pjesmu, jos se jednom cula zvonjava crkvenih zvona dok je on svirao, ali mnogo krace, a potom sve je utihlo...

Nakon stanke od vise minuta, Marijan se uputio do sredista livade i iz mrkle noci priblizavao logorskoj vatri interpretirajuci neku drugu Irsku pjesmu. Zvonjava zvona vise se nisu cula...

Helena s djecom nije čula nikakva zvona, zapitala me kako to da ona nije nista čula? Na to, ja sam kratko odgovorio da to ide vjerojatno prema: "zaslugama"!?

Uz vatru Marijan mi je potom kazao: "Ovo ti je bila nagrada, sto si ostao dan duze na kampu!"

Helena je otisla s djecom spavati, a ja i Marijan ostali smo jos oko pola sata zajedno, potom sam i ja otišao u sator. Uz vatru Marijan ostao je do kasno u noc - sam, pod zvijezdama, dok je vatra lagano jenjavala. Kisa te noci nije padala, iz daljine cula se grmljavina i sijevanje munja. Plamen vatre lagano se gasio...

"... Gledano iz daljina/dubina duhovnog kozmosa, Zemlja izgleda kao nocna strana svijeta koju ispunjavaju/ zare sve gusci "otoci" svjetala koja plamte/zmirkaju poput svjetala logorskih vatri u mirnoj dolini koja je usnula u njedrima vjecnosti. Logorska vatra simbolizira vezu između Nagovora Neba i Darovanosti Zemlje. U duhovnoj dimenziji te "vatre"(puroi) daju svjetlost/ toplinu zemaljskim tenzijama prema spiritualizaciji materije. Supramentalizacija djeluje u nama na nepoznate nacine. Mi smo sprovodnici i katalizatori. Tako i "gosti/domacini" u Gozd Martuljku..." - citati dr.sc. Jadran Zalokara.

Arsid Tili Havlicek, svecenik Slobodne Katolicke crkve iz Slovenije, odrzao je misu "31.07.2004 u SOBOTO: jubilejna svecanost cel dan, ceremonial ob 11,masa Tili, svecen obed, zahvale, razstave..." navedeno u Biltenu br.1. Na livadi cijelo vrijeme odrzavanja svecanog ceremonijala, pratio nas je lagani plamsaj vatre...

Sa ove vremenske distance od vise tjedan dana zapitat

cu se: "Dali je zvonjava crkvenih zvona bila iz Astrala?... Dali su to bila zvona iz daleke proslosti ili zvona registrirana za vrijeme Tilijeve mase na livadi "Jasa", ostat ce nam nepoznato..."

Međutim, ostaje zabiljezeno da uz "zvonjavu crkvenih zvona" i sada pridodane Irske pjesme "Zvijezda zore u grofoviji/ The star of the conty dawn.", zabiljezeno jest i nadam se isto tako biti ce interpretirano istovremeno jednom i u buducnosti.

Oni koji budu slusali, znat ce da se to dogodilo uz Logorsku vatru, nedjelje 08. augusta, 2004. godine oko 22. sata u ponoc u prisutnosti Marijana i moje malenkosti.

U Rijeci, 17.08.2004

Drugi s ljeva prekrriženih nogu s tenisicama na nogama, u prvom redu sjedim na travi... - pred rastanak, zadnja fotka za uspomenu. snimljeno je unatrag 15-20 godina u kampu Gozd, Gozd Martuljek, Julijske Alpe, Slovenija