4. Putovanje u Graz

U tjednu Duhova godine 1924. putovao sam u Graz u Štajersku – Austrija. Na putu Passau – Beč bio sam u vlaku sam sa jednim mladim čovjekom. Sjedio sam njemu nasuprot i čitao knjigu. Tad sam ugledao, kako se glava mladića iznenada naginje prema  naprijed, kao da je spavao. U istom trenutku on se opet uspravi, sjeo je sa zatvorenim očima, uzeo je svoj notez iz torbe i ispisao je jednu stranicu. Tad je istrgao list i dao mi ga s riječima: „Uzmi ovo i sačuvaj ! Na jednom drugom mjestu bit će ti rečeno, što to znači.“ Uzeo sam spis, ali znakove nisam mogao razumjeti. Tad je mladić opet došao k sebi. On nije znao, da je nešto pisao, također niti da mi je dao list i nijednu riječ o tome, što mi je rekao. Također ni on nije mogao čitati znakove, koji su bili na papiru.

Nakon mog povratka iz Graza u moju župu nosio sam napisani papir 14 dana u mojoj torbi. Tad sam jedne subote navečer došao kod obitelji mog govornog medija. Mladić je bio sam u sobi. Nakon nekoliko trenutaka on je pao u „trans“ i rekao: „Pokaži mi papir, kojeg nosiš i koji ti je predan na putu u Graz.“ Dao sam mu list. On je čitao i govorio. „Sutra popodne doći će k tebi jedan Židov. Ljudi misle, da je bolestan. U stvari njega muči jedan zao duh i tako ga progoni, da ne može izgovoriti gotovo ni jednu riječ. Čim dođe pozovi ovog mladića, kroz kojeg govorim. Sve drugo pripusti meni. Ti ćeš pri tome doživjeti nešto veliko. Ovaj je list pisao duh zaštitnik Židova kroz onog medija pri tvom putovanju u Graz. Duh zaštitnik ovog Židova je pokojni ujak iz Koelna. Također  zao duh, koji Židova muči, također je jedan pokojni rođak.“

Drugog popodneva oko 4 sata netko je zvonio na župnim vratima. Otvorio sam i zastrašio sam se pri pogledu jednog čovjeka čiji su se udovi izobličili i glava mu se stalno trzala. Htio je govoriti, ali nije mogao izraziti nijednu riječ. Uhvatio sam ga za ruku i uveo u sobu. Odmah sam pozvao mladića. On je došao, pao je u prisutnosti Židova u trans, ustao je, raširio svoje ruke, kao na prizivanje duhova, i govorio je jezikom, kojeg nisam razumio. Židov je bio, kao od jedne nevidljive sile, guran  ovamo i onamo. Tad se je osjetio slobodnim, pčeo je plakati od radosti i mogao je govoriti bez zapinjanja. Pričao  mi je, da je točno znao, što je bilo s njim. On je sam vidovit i znao je raspoznavati duhove, koji su bili oko njega, kako dobre, tako i zle. Njegov je dobar duh  njegov ujak iz Koelna. Zao duh je rođak, kojeg nije poznavao u ovom životu. Zao ga je duh htio zaustaviti, da ide k meni i na putu mu je dozivao najružnije riječi pogrde i hule na hebrejskom jeziku. Imenovao mi je neke od ovih hebrejskih pogrda. Sad se nada, da je zauvijek slobodan od ovoga zlog pratioca. On je također znao, koji je duh, koji ga je danas oslobodio.Zatim je iz svoje torbe uzeo svoj molitvenik i pokazao mi je hebrejsku molitvu, koja se moli jednom velikom nebeskom knezu. Židov je točno vidio.Bio je zaista ovaj duh. Dok sam još govorio sa Židovom mladić je opet pao u trans i obratio se meni s riječima: „Ono, što ti sada govorim, ovaj čovjek ne čuje. Njemu su zatvorena osjetila, da ništa ne razumije. Ono što si danas ovdje doživio dogodilo se za tvoju pouku i za pouku ovog čovjeka. On će samo kratko vrijeme biti slobodan od zlog duha. Zao duh će se brzo vratiti i dalje ga mučiti – sve do njegove smrti. To je njegova pravedna sudbina. On je to zaslužio. On tebi ne će više doći. On za to ne će više imati snage.“

Pitao sam čovjeka, da li je razumio, što je sada rečeno. Odgovorio je, da nije ništa čuo.

Duboko potresen , oprostio sam se od ovog jadnog čovjeka. On više nije dolazio.