E P I L O G

Ova "Priopćenja pustinjaka" redovito su izlazila u mjesečniku "Duhovni život" koji je počeo izlaziti na pustinjakov poticaj. Krajem kolovoza 1943. godine je izdavač "Duhovnog života" primio jedno pismo poslano iz Kalispell, Montana, u kojem mu je priopćeno da je pustinjak dana 22. svibnja završio svoj ovozemaljski život. Pismo je pisano strojem i potpisano s "brat John". U pismu se nalazio još jedan omot, na kojem je pisalo: "za brata Felixa", a u kojem su se nalazila posljednja "priopćenja pustinjaka". Slijedi sadržaj obaju pisama:

Pismo pisano strojem i potpisano s "brat John" glasi ( prevedeno s engleskog ): "Ovim ispunjavam posljednju želju mojeg brata Amoa, šaljući ti priloženo pismo koje sam našao na stolu pokraj mrtvog tijela brata Amoa. Dana 2o. svibnja priio sam pismo od brata Amoa, koji je u svome susjedstvu bio poznat pod drugim imenom i sam kao običan farmer, u kojem me molio da ga dana 23. svibnja svakako posjetim. To sam učinio. Kad sam kao i uvijek pokucao na vrata njegove jednostavne farmerske kućice, nitko se nije javio, ali sam čuo kako njegov ruski hrt Philos tiho cvili. Pritisnuo sam kvaku na vratima koja nisu bila zaključana i našao svoga prijatelja kako leži na sofi-mrtav! Pokraj sofe sjedio je Philos koji je na moj dolazak odgovorio mahanjem repa i prijateljskim cviljenjem ne napuštajući svoje mjesto kraj sofe. Brat Amo je mirno ležao kao da spava i nešto lijepo sanja. Crte lica bile su mu nadzemaljski ozarene. Na stolu sam našao list papira za mene, na kojem su bile upute u svezi sa sahranom i raspolaganjem njegovom skromnom imovinom kao i ovo pismo za tebe koje ti šaljem.

Posebno ti naglašavam da je brat Amo želio, kako je napisao u poruci namijenjenoj meni, da uništiš ovo moje pismo kao i ono koje ti on šalje i to odmah pošto ga primiš radi objave u tvome časopisu. Ovim pismom ispunio sam zadatak koji sam imao i ti vjerojatno nećeš više nikada ništa čuti o meni. Ovo pismo slučajno nosi pečat grada Kalispell jer se upravo ovdje nalazim ovoga trenutka, a želja brata Amoa je bila da ti pismo pošaljem tako da ga dobiješ tek otprilike jedanaest tjedana nakon njegove smrti. Pogreb brata Amoa bio je u skladu s njegovim željama. Nije mi dopušteno priopćiti pojedinosti o tome. za Philosa sam se također pobrinuo. Tebi, dragi brate Felix, želim svako dobro.

"brat John"

Pismo naslovljeno "za brata Felixa", bilo je slijedećeg sadržaja:

"Dragi brate Felix! Kada ovi redovi dospiju u tvoje ruke, ja ću svoj zemaljski životni put već završiti i riješiti svoju životnu zadaću. Meni sada predstoji jedna velika zadaća u jednom drugom svijetu, ali ona neće nikada raskinuti moju duševnu i duhovnu vezu s tobom i sa svim čitateljima "Duhovnog života" koji je počeo izlaziti na moj poticaj. Zato meditirajte svaki petak kao što se preporuča u "Duhovnom životu"... U duhu meditiram i ja, sa svima vama, usprkos mojoj fizičkoj smrti. I inače veze između sviju vas i mene nisu i nikada neće biti prekinute. Brat Felix će i dalje od vremena do vremena primiti moje poruke.

Odmah nakon završetka drugog svjetskog rata slat ću vam više poruka, koje će biti posebno vrijedne za vas, čitatelje "Duhovnog života". Sve te poruke, čim se prepišu, moraju smjesta biti spaljene. Prije nego se spale, ne smiju se objaviti. Sretan sam što sam završio svoj zemaljski put i što sam zauvijek izbavljen odavde, a time sam istovremeno ispunio i misiju koju sam imao zahvaljujući tvojoj nesebičnoj suradnji, dragi brate Felix i zahvaljujući vjernoj suradnji i pomoći čitalaca "Duhovnog života". Svima će biti dodijeljen blagoslov Gospodinov što će ustanoviti svatko osobno. Zato se čvrsto držite zajedno u duhu prave kršćanske ljubavi prema bližnjemu i iskrenog zajedničkog rada za velik i uzvišeni cilj: nesebično služenje Bogu Svemogućemu! Na kraju, dragi brate Felix, uvjeravam te, bila mi je velika radost što sam ti se mogao pokazati u svom fizičkom tijelu prošle godine tijekom tvoga boravka u Montani. Svojom dušom sam naravno već često bio s tobom, a da ti to nisi ni slutio. Blagoslov Gospodinov neka je s tobom. Tvoj iskreni

brat Amo"

Moramo spomenuti da urednik u početku, kad je pustinjak tražio odobrenje da piše o svojim doživljajima u HImalaji u časopisu u kojem je surađivao, stvarno nije imao ništa drugo na umu već samo to da čitaocima pruži zanimljivo štivo. Kada je pustinjak napomenuo kako je završio školu posvećenih, ni to nije u početku na urednika ostavilo poseban dojam zato što je kao član Teozofskog društva već desetljećima bio upoznat s postojanjem Majstora. Urednik se iz toga razloga i nije raspitivao za prezime pustinjaka već mu je dozvolio da objavljuje svoja priopćenja pod pseudonimom, sve dok u svojim objavama ne spominje nikakve političke nazore i slične stvari. Kasnija korespodencija između urednika i pustinjaka odvijala se na taj način, da je pustinjak u svakom odgovoru pisao na koju adresu mu se opet može poslati odgovor. Slijedeći želju pustinjakovu, urednik bi svaku adresu svaki puta naučio napamet i uništio pustinjakovo pismo, nakon što je njegov sadržaj redakcijski obradio. Urednik se više ne može sjetiti ni jedne adrese na koju je slao svoje odgovore pustinjaku. Izgleda da su to bile adrese raznih pustinjakovih prijatelja, kod kojih bi on dolazio po pisma ili su mu ih oni slali. To je svaki puta bila neka nova adresa. Kako se prepiska na ovaj način odvijala bez problema, stvarno nije postojao razlog da se raspituje za pustinjakovo prezime. I prilikom jednosatnog susreta, o kojem će još biti riječi, uredniku nije padalo napamet da se miješa u osobne pustinjakove stvari. Taj jedan sat je i onako prebzo prošao, a i razgovor je bio zanimljiv i zaokupio je čitavu njegovu pažnju. To je razlog što urednik nikada nije saznao pustinjakovo prezime. Spomenuti osobni susret s pustinjakom dogodio se u nedjelju prije "Dana radnika" 1942. godine, dakle u rujnu, nakon što je urednik posjetio neki ranč u Montani i nakon jedne vožnje kroz park Yellowstone, posljednje duže vožnje prije uvođenja ograničenja potrošnje benzina zbog rata. Susreli su se u jednom vagonu Northern Pacific Railroad, a bili su zajedno toliko dugo koliko je Coast Expressu trebalo vremena da prijeđe put od Bozemanna u Montani preko Bozemannovog prijelaza do Livingstona u Montani ( nešto više od jednoga sata ) jer je upravo to veče ispred njihovog vlaka išao specijalni vojni vlak, kojem je izgleda radi njegove dužine bilo potrebno više vremena za prelazak preko Bozemannovog prijelaza nego što to obično traje. Polazak Coast Expressa iz Bozemana kasnio je zbog spomenutog vojnog vlaka koji je išao ispred njega. Već pri polasku na put u Montanu urednik je imao osjećaj da će doživjeti nešto posebno. Ipak nije znao što će to biti jer ga pustinjak nije obavijestio da će se njih dvoje sresti. Ali vjerojatno uz pomoć telepatije, prilikom njegovog boravka u Montani u njemu je sve više rastao osjećaj sve do čvrste izvjesnosti da će nekako i negdje sresti pustinjaka.