3. UTA KRETZSCHMAR

 

Treći značajan duhovni centar vodi njemačka mističarka Uta Kretzschmar. Znanje, koje su preko nje objavili veliki duhovni majstori Kutumi i Konfucije objavljeno je u knjizi „USPON ZEMLJE 2012 U PETU DIMENZIJU“, koja je kao svjetski bestseler od 2002. godine do danas doživjela 22 izdanja. Prevedena je na hrvatski i može se naručiti na spomenutoj adresi.

 

Posebno dragocjeno duhovno blago, koje je duhovni svijet objavio preko Ute jesu snažno inspirirane meditacije: „Kristova prisutnost i svemogućnost“ – CD,  „Svjetlosni stupovi – clearing „ – CD i „Putovanje duševnom partneru“ – CD. Najavljena knjiga novih objava izlazi pod naslovom: „Bez ulaznice u druge dimenzije…“

Postoje također brojne druge duhovne škole, koje su uglavnom koncentrirane na njemačkom jezičkom području. Ja u glavnom kontaktiram sa gore navedena tri duhovna centra, koju literaturu prevodim na hrvatski i koje znanje želim promicati u mojoj domovini.

 

U nastavku dodajem jednu temu spomenutog Kristofa Fasching –a, austrijskog mistika i karizmatika, koja će nam pomoći bolje razumjeti ono, o čemu je ovdje riječ:

ŠTO JE SVIJET  SVJETLA ?

Christoph Fasching

 

Čovjek danas živi u uvjerenju, da je on i njegov duh (razum) jedino, što postoji u svemiru. No, zapravo svi ljudi zajedno oblikuju jedinstvo i ovo jedinstvo postoji također i sa drugim bićima, koja postoje u svemiru. Problematika, koju moderni čovjek ima jest, da on ova bića ne može vidjeti niti iskusiti, budući ova bića ne raspolažu sa fizičkim tijelom – ova su bića profinjena i sastoje se samo od svjetla i energije. Neosjetljivi i grubo fizički čovjek ne može iskusiti ova profinjena bića, iako ga ova bića prate cijela 24 sata dnevno.

Čovjek je trodijelno biće, koje se sastoji iz svog fizičkog tijela, koje mu služi iskusiti ono, što mi nije moguće iskusiti u formi svjetla i energije. Nadalje se čovjek sastoji od svog duha, kojeg možemo označiti kao razum, koji mu služi realizirati iskustva i njih obrađivati. Treći dio, iz kojeg se sastoji čovjek, jest njegova duša – svjetlosno biće, koje je u stvari čovjekov duh, jer je ovo biće dio Boga i po svom je porijeklu besmrtno. Ovo besmrtno biće, prije rođenja u formi ljudskog djeteta, bira točno život na zemlji kojeg treba, da bi iz sume svih života, koja je tokom vremena apsolvirao, kompletirao svoj iskustveni svijet i tako postigao majstorstvo.

Pod majstorstvom se razumije, ako se je jedno biće, kroz mnoga iskustva raznih inkarnacija, tako razvilo, da u svakoj sekundi svog života može izraziti najveću formu božanstva. Najviša izražajna forma jest izraz bezuvjetne ljubavi prema sebi, svim drugim ljudima i bićima kao i prema prirodi – tad je majstorstvo postignuto i inkarnacije bivaju dokrajčene.

Da bismo mogli  bolje razumjeti svijet svjetla trebamo si nešto diferenciranije predočiti  cijeli spektar. Bića svjetla – to su, gledano hijerarhijski, arhanđeli i uzašli majstori, koji upravljaju sudbinom ljudi na zemlji. Oni sa metapozicije prate i vode čovjeka kao promatrači. Oni ovo čine većinom tako, da to čovjek ne primjećuje, time što proizvode situacije, koje čovjek smatra slučajem. Čovjeku također pomažu mnogi anđeli zaštitnici, koji su njegovi najbliži pratioci. Oni ga štite tako, da sprječavaju iskustva, koja čovjek u ovom životu ne treba doživjeti.

Čovjek je u svom vjerovanju posve sam i može si teško predočiti, da postoje bića, koja on ne može vidjeti. No, bića svjetla su prisutna svuda i moguće je u svako vrijeme s njima stupiti u kontakt. No, za to je potrebna temeljna spremnost akceptirati njihovo postojanje i dopustiti, da postoje bića, koja posjeduju druge sposobnosti, nego što si mi ljudi možemo predočiti. Trebamo moći vjerovati, da je stvarno moguće sa ovim bićima komunicirati i trebamo im darovati povjerenje, da oni sve svoje postupke poduzimaju za naše najveće dobro.

Ponekad nam se čini, da je život vrlo dramatičan. Na bazi svoje odijeljenosti od svega drugog, čovjek misli, da je život vrlo nepravedan i da stalno doživljava udese, koje nije zaslužio. Pri tome čovjek, sa svojim razumom, ne uočava, da je on konačno na svijetu zato, da stiče iskustva i točno je samo ovo razlog njegovog postojanja. Život bez promjena bio bi mrtvilo i čovjekova zadaća nije, da prosjedi svoj život na zemlji bez ikakvih doživljaja. Duša čezne za tim, da stiče iskustva, koja si je postavila iako čovjek često radi suprotno životnom planu, kojeg njegova duša slijedi. Pošto su njih dvoje u čovjekovoj predodžbi odijeljeni, i stoga kao odijeljeni oni međusobno ne komuniciraju, jer čovjekov razum ovo ne omogućava i stoga je duša često primorana, da čovjeku, preko određenih zbivanja, dadne do znanja, da postupa suprotno svom životnom planu i time se ponaša protiv velikog cilja, da postigne majstorstvo.

Stoga vrlo često nastaju bolesti, saobraćajne nesreće i druga dramatična zbivanja: npr. gubitak posla, da bi se čovjek opet pokrenuo, postao aktivan i opet se približio svom životnom cilju. Svi su dramatični događaji kao priređeni i objašnjavaju se na temelju odstupanja od svog životnog puta. Sva dramatičnost ne bi morala uslijediti, kad bi čovjek više slušao svoju dušu i slijedio svoju životnu zadaću.