3. U toku istrage protiv mene slijedila je potvrda za potvrdom kojom je, preko medija, predskazano sve u vezi mog slučaja.

Jednog sam dana dobio poziv od biskupa. Prije nego je pismo bilo u mojoj ruci iznenada se je pojavio mladić moje župe, koji je bio govorni medij, kod mene u župnom uredu i rekao mi: „Bio sam prisiljen ići k  Vama. Vi ćete dobiti pismo od biskupskog poglavarstva. Vi morate…doći biskupu.“ Pitao sam koliko redaka ima pismo.

On je točno odgovorio. Zatim je pao u trans i iz njega mi je govorio duh s riječima: „Ne trebaš se bojati. Uzdaj se u Boga i ne boj se ! Što ti mogu učiniti ljudi !“ Ja sam odgovorio, da ću stečeno uvjerenje, koje sam dobio, kroz saobraćaj sa duhovnim svijetom, također potvrditi pred biskupom. Kao posljedicu mogu u naredno vrijeme očekivati moje svrgnuće kao katoličkog župnika. „Biskup te ne će pitati o spiritizmu i tvom uvjerenju, kojeg si stekao“, odgovorio je. „Ti ćeš kasnije dozvolom za dopust mirno biti razriješen svoje župe, a ne putem svrgnuća.“

Nisam si mogao zamisliti, da me biskup ne će pitati za spiritističke sastanke i tamo iznešene istine. Ipak se dogodilo kako mi je bilo rečeno preko medija. Biskup mi je čitao zabranu rimske kongregacije iz  godine 1917. po kojoj  katolici ne smiju  posjećivati nikakve spiritističke skupove. Zatim mi je dao da potpišem, da mi je zabranu saopćio i dao mi je pokoru za dosadašnji prijestup zabrane. Na same spiritističke stvari nije se obraćao s nijednom riječju.

Kasnije sam morao iskusiti bolnu potvrdu jednog predskazanja, koje sam dobio preko medija u gradu. Bilo mi je naime, na jednom sastanku saoopćeno, da će me izdati jedan sudionik iz grupe u gradu. Svi smo smatrali, da je to nemoguće. Ipak je ta nemogućnost bila stvarnost. Jedna je  žena,  iz našeg kruga, uputila biskupu prijavu protiv mene radi mog sudjelovanja na spiritističkim sastancima.

Zbog ove prijave činilo se moje svrgnuće neizbježivim. Ja sam doduše prijavio moj dopust u svrhu dušobrižničke njege. Ovo je bilo od generalnog vikara grubo odbijeno. Bio je poduzet postupak protiv mene od strane duhovnog suda. Bio je utvrđen termin za glavni postupak protiv mene i ja sam bio pozvan na ovaj proces. Samo još nekoliko dana dijelili su me od ovog termina, kad će bez sumnje pasti osuda za moje  razrješenje. No, vjerovao sam u ono što mi je predskazano, da ću  na miran način, putem dopusta, napustiti moju župu. Tako sam u zadnji trenutak od duhovnog suda dobio telegram, da se, po  naredbi  biskupa, odgađa postupak protiv mene. Uskoro je došlo biskupovo pismo u kojem je potvrdio od mene zatraženi dopust i pita, kad želim napustiti moju župu. Dao sam dan, koji mi je već dugo bio predskazan kao dan mog oproštaja od župe: 31.prosinca 1925.