Osjećam da ću u ne tako dalekoj budućnsti ovo zemaljsko postojanje zamijeniti jednim mnogo ljepšim,što mi ljudi obično nazivamo "smrću".U stvarnosti je "umiranje"istinsko rođenje duše u njezinoj pravoj domovini.To "rođenje duše"koje zovemo "smrt"odvija se svjesno,za razliku od zemaljskog rođenja koje se za nas odvija nesvjesno.Stoga je "smrt" za ljude prividno teža od rođenja.Kažem "prividno" i to je istina.Jer,čim čovjek postane svjestan toga da je "umiranje"u biti duhovno i duševno buđenje,strah od smrti potpuno nestaje.Želio bih svoje sugrađane osoboditi barem straha od smrti.On je nepotreban.Međutim,to će uvidjeti tek kad pročitaju moja priopćenja.Od sada ću svoja priopćenja pisati u nastavcima,ali ću prestati ako osobno primim bilo kakvu pritužbu od bilo koga,što bi za mene bio dokaz da je odata moja adresa.Samo urednik rubrike smije mi pisati i ja ga molim da moju adresu nigdje ne zabilježi već da je nauči napamet.Svojim ću sugrađanima priopćiti sve što sam doživio,ali ne želim biti uzeniravan osobnim pismima."

Urednik rubrike nije mogao ni sanjati da će "Pustinjakova priopćenja"-pod tim naslovom su objavljeni dopisi-probuditi toliku pažnju među čitaocima kao što se dogodilo.U redakciju su naprosto pljuštali dopisi.Većina njih odnosila se na osobne probleme i ta je pošta bila slana "pustinjaku"."Pustinjak"je odgovarao slijedeće:

"Hvala na poslanim dopisima.Bile su to ogromne količine poštanskih pošiljaka koje su u malom mjestu gdje podižem svoju pošto pobudile pažnju.Ljudi se šale sa mnom i pitaju jesam li dao ženidbeni oglas kad odjednom primam toliko pošte.Kao prvo, želim još jednom naglasiti da ni jedan čitalac ne može očekivati odgovor od mene osobno.Moje mjesto stanovanja mora obavezno ostati nepoznato.To je bio uvjet pod kojim sam pristao pisati priopćenja.Urednik mi je to obećao,i zato-ma kako mi žao bilo urednika-on mora snositi čitav teret dopisivanja.Šaljem mu pisma sa svojim primjedbama i prepuštam njemu hoće li odgovoriti preko novina ili osobno.Za ovo posljednje,bojim se,neće imati dosta vremena.Iz ovoga što sam rekao čitaoci mogu vidjeti da nikada neće dobiti od mene izravan odgovor,već samo neizravan-preko urednika."

Postepeno su se pojavile sumnje i kritike.Među njima najčešće su se mogle čuti slijedeće:-"Pustinjak želi hvatati duše za neku novu sektu"-"Zašto se odjednom među nama Nijemcima pojavio taj pustinjak?Što stoji iza toga?"Na sve te primjedbe,pustinjak je odgovorio slijedeće:

"...Prije nego iznesem obećana priopćenja o onome što sam osobno doživio kao i o tome što su mi "sveti ljudi" Indije otkrili o umiranju, želim još jednom izričito naglasiti da se ovdje ne radi o objavama s kojima bi se na bilo koji način željelo praviti propagandu za bilo što,niti imam namjeru bilo koga preobratiti."Pustinjaku" je potpuno svejedno kojoj religiji čitalac pripada.Njemu je svjedno vjeruje li se ili ne njegovim priopćenjima.On želi čitaocima ovih novina kao svojim sugrađanima pružiti podatke koji će bez sumnje mnogima pokloniti unutrašnji mir kojega su možda već dugo uzalud tražili.Zato svatko može i mora ostati vjeran svojoj religiji:dogoditi će se,možda jedino to da će ubuduće jasnije razumjeti svoju vlastitu religiju..."

Tjedan dana kasnije "pustinjak"se ponovo vratio na spomenute primjedbe napisavši:

"Među mnogobrojnim pismima koja sam primio preko urednika nalaze se neka koja zbilja iznenađuju i dokazuju kako sam ispravno postupio što sam se svojim sugrađanima predstavio posredno preko urednika.Prije nego prijeđem na pojedina pitanja imam jednu molbu.Vrlo je lako moguće da urednik u svojoj ulozi posrednika bude krivo shvaćen ili da mu se podmetnu nepostojeći motivi.Zato želim već sada zamoliti sve čitaoce ove rubrike:budite uvijek uz svog urednika jer bez njega ne biste nikada čuli za mene i bez njegove pomoći nećete nikada više ni čuti! Moja priopćenja mora prenositi netko tko je dovoljno razvijen da bi me potpuno razumio.To je vaš urednik,jer kao što ću kasnije opet spomenuti,on od mene ne prima priopćenja samo pomoću pisama, već i na "drugi način"objašnjavanje kojegi bi sada predaleko odvelo.Kako se u posljednje vrijeme sporazumijevanje na onaj "drugi način" sve bolje odvija, to će možda s vremenom postati jedini način kojim ćemo se služiti...".

Što se tiče sumnji da su "Pustinjakova priopćenja"pisana u stilu kojim se služi urednik,pustinjak je objavio:

"Kao što sam već naglasio, moji napisi u ovoj rubrici nikada se ne bi pojavili da sadašnji urednik nije čovjek koji je potpuno upoznat s građom o kojoj pišem;on je duhovno i duševno dovoljno razvijen da bi pravilno interpretirao moja kratka priopćenja.Međutim, kako se nitko ne može osloboditi svoga stila pisanja,moja priopćenja često djeluju kao da ih je napisao urednik.Sama priopćenja su ispravna i potječu od mene,"pustinjaka",no urednik ih interpretira.Naime,nisam više toliko vičan njemačkom jeziku da bih mogao bez greške pisati kao što to može urednik.Osim toga,ja mu svoja priopćenja mogu slati na razne načine, ne samo u obliku pisama.Zato neka nikoga ne čudi ako moja priopćenja često izgledaju kao da ih je sastavio urednik jer ona moraju s njegove strane biti najprije obrađena i dotjerana za tiskanje."

Na pitanja-"Zašto se taj pustinjak iznenada pojavio među Nijemcima?Što to ima značiti?-pustinjak je također osobno odgovorio:

"...Da odgovorim na pitanje zašto sam iznenada počeo pisati u ovoj rubrici i za jedne novine tiskane na njemačkom jeziku:glavni je razlog što mi živimo u vrlo ozbiljnom vremenu, kao i to što cijelom čovječanstvu slijedećih godina predstoje vrlo teški dani.Kako su ove novine vrlo čitane, vjerujem da ću svojim sunarodnjacima pružiti utjehu tako da im otvorim oči u pogledu smrti.Možda će biti utješno saznati da smrt uopće ne postoji i da je umiranje prirodan proces i gotovo bezbolan,a nakon toga se živi dalje.Iako se među"naprednim ljudima" mogu naći zasupnici svih nacionalnosti, o tome su izvještavali većinom samo Englezi i Indijci.Moji izvještaji bi trebali Nijemcima pokazati da i među njima ima duhovno naprednih ljudi; dakle,svaki čovjek,pa i Nijemac,posjeduje sposobnosti koje će mu omogućiti da bude uvršten u redove naprednih ljudi,samo kad za to "sazrije"vrijeme.Ovom prilikom šaljem i svoje odgovore na neka pisma,te molim urednika rubrike da na njih odgovori prema mojim zabilješkama.Na kraju ponavljam da ću sa čitaocima ovih novina ostati u dodiru samo tako dugo dok sadašnji urednik vodi ovu rubriku.Samo s njime koji ne pije,ne puši i ne jede meso mogu održavati kontakt koji se trenutno javlja između njega i mene,a time i s čitaocima ovih novina..."

Kako "pustinjaku"ni na koji način nije bilo stalo do toga da djeluje senzacionalistički, te je isto kao i urednik bio zapanjen interesom kojega su njegovi dopisi pobudili među čitaocima tih novina na njemačkom jeziku,prestao je slati svoje dopise tijekom nekoliko tjedana,iako je bio spreman odgovarati na poslana pitanja.Stoga je urednik slao pisma pustinjaku koji je na njih stavljao svoje primjedbe i vraćao uredniku da bi ovaj na njih odgovarao.Taj posao uredniku nije bio lak i polako je postajao prenaporan jer nije mogao na sva pisma odgovoriti u svojoj rubrici,već je morao i pisati pisma ako su pitanja bila suviše osobne naravi.

Kada je nakon nekog vremena pustinjak ponovo počeo pisati dopise,uslijedili su vrlo neugodni napadi na njega koje je urednik takođe objavio.Na ove napade dolazili su odgovori iz kruga čitalaca pri čemu je negko predložio i izdavanje posebnog časopisa koji protivnici ne moraju čitati.Na ovaj prijedlog pustinjak je odgovorio slijedeće: