Bio sam umoran i uskoro sam zaspao. Jesam li sanjao, ne znam. U svakom slučaju ujutro sam imao osjećaj da sam naročito duboko spavao i uslijed toga sam se osjećao svježim i snažnim. Vani je još sniježilo i tako sam znao da ćemo još pričekati s odlaskom. Uzeo sam neku knjigu koja je pripadala mom studiju da bih se u nju zadubio. Uopće mi nije palo na pamet da bih najprije trebao doručkovati.

Tada je kroz zavjesu od saga koji je služio umjesto vratiju došla jedna služavka samostana i obavijestila me na lošem engleskom da je slijedim jer sam pozvan na doručak. Pošao sam za njom pošto sam mislio da mi brat Xerx za vrijeme doručka želi nešto reći.

Nakon što smo prošli nekoliko hodnika, žena koja me vodila zađe u stranu i povuče zastor što se nalazio ispred jedne sobe, u kojoj je netko sjedio na orijentalan način na sagu okrenut meni leđima.

"Uđi i sjedni meni nasuprot", pozove me osoba koja je sjedila. Glas je zvučao divno meko i umiljato.

Učinio sam kako mi je bilo rečeno i odjednom sam se ponovo našao nasuprot mome drugom Ja.

Moja nekadašnja supruga zračila je neopisivom ljepotom i ljupkošću. U tako lijepo lice, koje je pritom bilo i prijateljsko i ozbiljno, još nikada ranije nisam gledao.

"Pa ti si se još poljepšala", izmaklo mi je začuđenom i iznenađenom. "Misliš?", uzvratila je skromnim smiješkom. "No, uzmi i pij tvoj čaj. Dok doručkuješ, mogu ti ispričati ono što ti još imam reći."

"Još?" upitao sam iznenađen i pomalo razočaran.

"Da, još! Znaš da je moj zemaljski razvoj skoro završen ali da ne želim ići dalje sve dok i ti nisi barem tako daleko kao ja, tako da na put u beskraj drugih sfera možemo poći zajedno. Čekat ću te, ali današnji susret je naš posljednji ovdje na Zemlji u ovim tijelima. Kad se slijedeći puta vidimo-za nekoliko desetljeća-i ti ćeš biti tako daleko kao što sam sada ja i ja ću te čekati u tvome smrtnome času kada tvoj Ja u tvojoj duhovnoj ( ne više duševnoj ) odjeću napusti tvoje tijelo."

Opet me obuzeo onaj čudesan i blažen osjećaj za moju nekadašnju suprugu kojeg sam osjetio i prilikom našeg posljednjeg susreta. Ona je to očigledno osjetila i pogledala me s toliko ljubavi da sam osjetio val topline koji je prostrujao kroz mene kao elektricitet.

Pružila mi je ruku, nježno je stisnula i nastavila, čvrsto me gledajući u oči:

"Slušaj me, voljeni partneru u vječnosti postojanja! Ne daj se više ničim odvratiti od tvojih studija, ali molim te, ne pokušavaj niti iznuditi svoj napredak kao što si to u posljednje vrijeme činio. Postići učeništvo znači stvarno biti Majstorom, to znači kroz ljubav i stečenu mudrost postići da u tebe uđe snaga i moć u obliku Duha Svetoga pri čemu ćeš tek tada biti potpuno jedno s glavnim emanacijama Boga: naime, Ljubavlju, Mudrošću i Voljom; ali i s redom, ozbiljnošću, strpljenjem i samilošću. Međutim, ako želiš silom postići napredak kao što si to radio posljednjih mjeseci studija, to znači da ti još nedostaje strpljenja i samilosti. Samilost zato što se u svojoj nestrpljivosti nisi povjerio milosti Božjoj i želio si prestići druge. Dragi moj drugi Ja, vjeruj mi, put prema savršenstvu na ovoj Zemlji uzak je kao oštrica mača. Mi katkada mislimo da ispravno postupamo, ali je naše ponašanje zapravo daleko od toga. Jer bilo kakav fanatizam u djelovanju znači nedostatak strpljenja i nedostatak samilosti. Željela sam te na to upozoriti jer znam da ćemo uskoro biti sjedinjeni jedno s drugim. Kao što sam rekla, to je naš posljednji susret u ovim zemaljskim tijelima. Kad završiš doručak, možeš me otpratiti u moju sobu gdje ću te upozoriti na još neke stvari na koje ćeš naići tijekom tvojih studija. Smijem to učiniti, smijem te savjetovati, jer mi znamo da, iako još nismo duševno-duhovno sjedinjeni, ipak već vidimo to jedinstvo pred sobom. Sada jedi i pij i ne žuri s doručkom."

Doručkovao sam, ali se nisam mogao sabrati na doručak jer sam se osjećao napetim i taj se osjećaj pojačavao što sam duže bio pored mog drugog Ja. To je bio tako blažen osjećaj da stvarno ne postoji riječ kojima bih ga mogao barem približno opisati. Čitav ostali svijet je nestao u ništa pred blaženstvom što mogu biti u društvu mog drugog Ja. Nije ni čudo, jer stapanje dviju do tada uslijed suprotnih stavova zasebno postojećih bića u jednu cjelinu stvarno predstavlja nebo, jer su pozitivno i negativno stopljeni u jedinstvo. Kada se ponovo rodi u pravom svijetu duše kojega mi nazivamo duhovnim svijetom, oni su , stopljeni, stvaralački djelatni s najvećem skladu. Oni se nalaze iznad postojećih suprotnosti te predstavljaju jednu jedinu individualnost.koja stoji potpuno na raspolaganju kozmičkim snagama postojanja u svrhu djelovanja u beskonačnosti prostora.

"Već slutim što misliš."

"Naravno da slutiš, ti , moj drugi Ja", odgovori blago mi se smiješeći moja nekadašnja supruga. Međutim, ovo što sam ti rekla biti će ti sasvim jasno tek onda kad i završiš majstorsku školu i time postigneš ponovno rođenje u Duhu".

"To je ipak teže nego što sam u početku mislio", rekoh ja.

"Samo prividno, jer ako tijekom školovanja sve više i više uranjaš u ono što ti se otkriva, istovremeno rastu i tvoje sposobnosti razumijevanja tako da bez ikakvog posebnog napora možeš sve shvatiti i razumjeti. Zato više nikada ne pokušavaj nešto iznuditi, čak niti napredak, pa i ako bi bio meni za ljubav. Moj dragi, dragi drugi Ja, hoćeš li mi to obećati?"

Ustala je izgovarajući te riječi. I ja sam ustao. Prišla mi je, zagrlila me i poljubivši me tako stisnula uz sebe, da sam od miline skoro izgubio svijest.

Krenuli smo tada u njenu studijsku sobu koja jedva da bi se tako mogla nazvati prema modernim mjerilima. Ta soba je kao i sve druge u samostanu bila vrlo jednostavno uređena, ali je imala nekoliko polica na zidu, na kojima su se nalazile knjige i manuskripti svih vrsta.

"Kao što sam već spomenula", započela je, "smijem te upozoriti na neke stvari. To ću i učiniti. Kao prvo ti želim reći da će tvoj budući zemaljski život, kad završiš školu posvećenih i vratiš se u normalan život, biti - sa stanovišta običnih ljudi- život bez nekih posebnih događaja. Rekla sam: sa stanovišta običnih ljudi. U stvarnosti ćeš imati jednu zadaću, koja ma kako skromno izgledala, ipak će imati dalekosežne posljedice za budućnost. Ti znaš da je ponekad dovoljna i sasvim mala hrpica snijega da se izazove najveća lavina. Sasvim slično bit će i tvoje djelovanje, u početku skoro neprimjetno, jedva pažnje vrijedno. A ipak će to biti uzrokom unutrašnjeg preokreta milijuna ljudi. Sam preokret u većm razmjerima ti više nećeš doživjeti jer ćeš već biti oslobođen svog zemaljskog postojanja. Ali ti ćeš- to će biti tvoj zadatak - dati povoda za taj preokret. Međutim, još će dugo trajati prije nego što naiđe prva prilika da ispuniš svoju zadaću. Prvi pokušaji u tom pravcu neće uspjeti, ali će usprkos tome morati biti poduzeti, jer će i oni usprkos općenitom neuspjehu izazvati titraje koji će doseći neke ljude koji inače ne bi bili zahvaćeni. Tek pri kraju tvoga zemaljskoga života, naći ćeš nekoga kome ćeš opisati povijest tvoga razvoja, što će biti logična posljedica vaše suradnje. Pobrini se da tvoje poruke nitko drugi ne pirmi osim te osobe, jer će ona usprkos tome što će imati svoje ljudske greške i slabosti, biti pouzdana i dostojna povjerenja, tako da ono što povjeriš toj osobi neće biti ni na koji način zloupotrebljavano. Poslije svoje smrti šalji poruke i savjete odnosnoj osobi samo neizravno preko posrednika, tako da i posrednik ostane nepoznat, jer ne zaboravi ti kao osoba ne igraš nikakvu ulogu. Ti si samo prvi posrednik i ništa više, a i to ne bi mogao biti da nisi pohađao školu posvećenih."

"To znači da će se ostatak moga života odvijati bez posebnih događaja?"

"Ni u kojem slučaju! Čovječanstvo će za kratko vrijeme prolaziti kroz jedno strašno razdoblje. Ti ćeš pritom igrati određenu ulogu. Biti ćeš duhovni savjetnik. Iako to neće spriječiti katastrofu, uslijed tvog djelovanja bit će sačuvane neke vrijedne sitnice koje će imati veliki značaj za budućnost."

"Možeš li mi reći nešto konkretnije o tome?"

Moj drugi Ja se smiješio.