Bio sam znatiželjan što ću doživjeti u magnetskom snu. Kao što mi je brat Xerx objasnio, najpogodnije vrijeme za taj eksperiment je ponoć. Znao sam iz svojih studija da je ponoć vrlo značajna, ali još nikada nisam ozbiljnije razmišljao o tome zašto je to tako. Samo sam tu činjenicu uzeo na znanje kao samu po sebi razumljivu. Kako je do ponoći preostalo još dosta vremena, upustio sam se u jednu dužu diskusiju s bratom Xerxom čiji rezultat je on ovako sažeo:

"Ako se Sunce nalazi na suprotnoj strani neke zemljopisne točke, ono tada ne vrši više nikakav pritisak glede zračenja na tu točku. Posljedica je da su električni titraji sunčeva zračenja skoro potpuno isključeni, pa se vibracije zemljinoga zračenja mogu širiti tim jače i nesmetanije. Pritom možemo uvijek čuti kako se najveći broj duhova pokazuje upravo oko ponoći plašeći ljude. Naročito oni duhovi koji su jače vezani za Zemlju vrlo se lako mogu prikazivati živima oko pnoći. Ponoć je osim toga i vrijeme kad se statički elektricitet ljudskog tijela bez smetnji može širiti oko čitavoga tijela, što pritisak sunčeva zračenja danju onemogućava. Zato san oko ponoći daje najviše snage. Zato se i magnetski san oko ponoći može najlakše izvesti.

To mi je bilo sasvim jasno. Počeli smo govoriti o nekadašnjim kulturama. I o tome mi je brat Xerx rekao dosta zanimljivih podataka:

"Nije li čudno, a to je već bilo i arheolozima, ali oni nisu dalje razmišljali pripisujući to slučaju-da se kod iskopavanja ruševina starih gradova nailazilo na sve starije ostatke gradova koji su se na tom mjestu nalazili prije ovih što je dokaz da određena mjesta moraju posjedovati magnetsku privlačnu snagu tako da se ljudi, kad neki grad propadne i raspadne se u ruševine, ponovo naseljavaju na istome mjestu. Često pod ruševinama jednog grada leže ruševine triju, četiriju ili još više gradova nekadašnjih kultura, duboko sakrivene i zatrpane, Što znači takva privlačnost? Ona je dalekosežnija nego što mi mislimo. Ti brate Amo već znaš da mi Majstori imamo zadatak bdjeti nad cjelokupnim razvojem čovječanstva. Dakle, Učitelji koji su danas već dalje napredovali i sada djeluju u drugim sunčevim sustavima, određena su mjesta na ovoj Zemlji na poseban način magnetizirali i time ih za ljude-bez njihovog znanja-učinili privlačnima. Tako dolazi do toga da su ljudi u potrazi za pogodnim mjestom za izgradnju svojih gradova osjećaju privučenima tamo gdje je već postojao neki grad jer su to mjesto Majstori posebno magnetizirali u tu svrhu da bi se ljudi tamo naselili i živjeli. Većinom su to mjesta koja su povezana sa zadacima i osobinama onih koji moraju izgraditi novi grad. Tako je bilo i na ovome mjestu gdje su u predpovijesno vrijeme različite kulture imale svoje središte. Međutim, sve su propale; svaka svojom krivnjom."

"Kako to da čovječanstvo nikada ne uči iz iskustva? Mora li to uvijek tako biti da svaka kultura propadne i nestane?"

"I da i ne! Da zato, što na ovoj Zemlji, koja je samo jedna prolazna stanica za nas zemaljske ljude-koji smo odavde direktno pozvani u "sinovstvo Božje" jer se ovdje na ovoj Zemlji sam Bog utjelovio kao Sin čovječji-ne može ništa trajno opstati. Ne, jer će čovječanstvo, iako polako, ipak s vremenom kroz patnju naučiti da ne izgubi baš sve od duhovnih vrijednosti koje je u nekoj kulturi izgradilo. U ne tako dalekoj budućnosti, uz pomoć određenih izuma do kojih će doći već u slijedećim desetljećima i koji će se raširiti čitavom Zemljom, zbližit će se različite kulture i narodi, te će se tako stvoriti jedna jedinstvena civilizacija koja će ljude svih nacija međusobno duhovni i duševno prožimati. No, prije nego li to bude moguće u potpunosti provesti, čitavo čovječanstvo će morati proći kroz teška vremena jer njihov duhovni i duševni razvoj neće ići u korak s tim pronalascima i otkrićima. Čovječanstvo će morati proći kroz teške patnje i to čitavo, te će uslijed dobivenih pronalazaka biti uzdignuto na jednu zajedničku civilizacijsku razinu. Kad to strahovito vrijeme prođe, konačno će ipak postojati mogućnost da postignuta civilzacijska i kulturna blaga sasvim ne propadnu. No, to će biti moguće samo onda, ukoliko čitavo čovječanstvo.kroz boli i patnje. dođe do spoznaje svoje misije kao djece Boćje. Ako se to ne dogodi, tada čovječanstvo mora sve proživljeno ponovo proći, ali tada u još puno jačoj mjeri."

Zašutjeli smo i svatko se bavio svojim mislima, Uhvatio me san. Osjećao sam se kao da lebdim bez ikakve težine. Istovremeno se promijenila i okolina. Drveće i bujna trava otoka nestali su, a umjesto njih postale su vidljive popločane ulice pokojima su se kretale kola koja su vukli konji ili volovi. Od vremena do vremena ulicom su prošla i bojna kola kojima je upravljao vojnik čija se odjeća vijorila. Stanovnici su izgledali zadovoljno i mirno su išli svojim poslom. Zlatni sunčev sjaj obasjavao je čitav prizor. U daljini se vidio neki most što je spajao otok s kopnom na kojem se nalazio veliki grad. Očito je sjedište uprave bilo na samom otoku. U središtu su se, sakrivene pod pinijama, nalazile prekrasne zgrade. Nakon što sam pustio da ova slika na mene djeluje, pokazala se jedna druga. Okolina se promijenila. Bilo je mračno i olujno. Posuva je vladao nemir. Ulice su bile pune vojnika, naoružanih sjekirama, kopljima, mačevima, lukovima i strijelama. Uskoro zatim vidio sam kako je došla neka druga vojska koja je vojnika na ulicama i stanovnike u kućama poubijala ili pak učinila robovima. Nakon toga sam otok ponovo vidio onakvim kakav je sada.zapušten, obrastao travom i drvećem. Ponovo sam se nalazio u običajenom stanju svijesti.

"Ti si upravo vidio", reče mi iznenada brat Xerx, "jedan od gradova nekadašnje kulture koji se nalazio na ovom otoku i njegovu propast. Tako se na ovome mjestu izmijenilo šest gradova-centara različitih kultura koji su svi nestali jedan za drugim. Njihovi ostaci i ruševine međusobno su izmiješani. Dovoljno je što si vidio jednu od tih kultura u snu. A ono što ćeš sada vidjeti bili su posljednji stanovnici ovoga otoka, koji su stradali zbog nemorala koji je kod generacija koje su se smjenjivale bivao sve veći. Svaki puta se umjesto kulture prenosio nemoral, sve dok to nije doseglo jedan stupanj koji je doveo do velikog potresa, koji je zauvijek uništio i posljednju kulturu. Sada spavaj i promatraj što će ti se prikazati."

Opet se sve oko mene promijenilo. Sada sam vidio prizor na nekom trgu gdje su se prodavali robovi. Vidio sam kako dolaze karavane koje su vodile lancima okovane ljude koje su goniči nemilosrdno šibali. Pod bezdušnim udarcima bičeva mladići i djevojke padali su obliveni krvlju. Kad god bi se to dogodilo bili su odvezani od ostalih u koloni i ostajali su pored puta savijajući se od bolova dok je karavana odlazila dalje. Drugi robovi su bacali beznadne poglede pune očaja na te jadnike. Stražari i nadglednici više nisu obraćali pažnju na ljude koji su umirali krvareći. Bio je to stravičan prizor.- Scena se promijenila. Obasjan sunčevim sjajem, tu se nalazio trg na kojem su dolazeće karavane prodavale robove onome tko bi najviše ponudio. Trgovalo se i cjenkalo. Scena se opet promijenila. Ovoga puta su se vidjele prekrasne zgrade. Svuda je izgleda vladalo veliko blagostanje. A ipak nigdje nije vladalo zadovoljstvo. Svi su izgledali kao da nemaju volje za životom. Nije bilo radosti. Život na ulicama bio je monoton. Među masom kretali su se uniformirani ljudi prema kojima se odnosilo s poštovanjem, no ljudi su ih se izgledca više bojali nego ih poštivali.

Opet se prizor promijenio. Nadošla je nova slika. Ljudi su izgledali veseli. Posvuda je vladalo veselje na ulicama i trgovima. Grad je sada imao drugačiji izgled. Više nije bilo lijepih građevina; postojale su samo jednostavne zgrade slične kolibama ali vladalo je ipak neko blagostanje. Međutim, očigledno su se ljudi raspojasali. Žene su hodale slobodno odjevene i izgledalo je da zauzimaju dominirajući položaj. Zatim je sve nestalo kao u nekoj magli i otok se ponovo prikazao onakvim kakvog smo ga zatekli pri dolasku, pun zmija i ostale gamadi. Međutim izgledalo je kao da se iza svake životinje skriva poneki ljudski oblik koji se tek nejasno nazirao. Ta blijeda ljudska bića s jasno izraženom osobinama životinja stanovala su među kamenjem i otpacima ostataka nekadašnjih veličanstvenih građevina. Djelatnost tih bića se izgleda sastojala jedino u tumaranju i životarenju u ovoj okolini.

Iznenada sam osjetio kao da oko mene puše svjež povjetarac. Uznemirio sam se i probudio. Trajalo je neko vrijeme dok sam sasvim došao k sebi. Vidio sam brata Xerxa kako sjedi preko puta mene i šuteći me promatra. Nije ništa govorio tako da sam na kraju ja morao progovoriti: